Islam i nauka

Ramazanski post: Šta kaže medicina, a šta nam kaže organizam?

Ramazanski post: Šta kaže medicina, a šta nam kaže organizam?
Sam čin posta, prema upućenima, star je koliko i samo čovječanstvo. Na post nas upućuju mnoge stare civilizacije kao i sve monoteističke religije. Ostavljajući svakom pojedincu njegove primarne, vjerske razloge posta kao posebnog znaka odanosti i poštovanja prema religiji i Bogu, te duhovne beneficije posta onima koji su o tome stručni i kompetentni propovijedati ili Onome koji o tome može suditi, osvrnut ćemo se na zdravstvene, višestruko medicinski dokazane prednosti, u ovom slučaju ramazanskog posta.

13/06/2017

Izvor fotografije: https://www.facebook.com/pages/MiM-Ramazanski-planer/674665549249352
Podjelite ovaj post sa prijateljima...Share on Facebook168Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someonePrint this page
Piše: Dr. Kenan Vrca

Sredinom 20. stoljeća dolazi do svojevrsne erupcije popularnosti naučnog istraživanja i zagovaranja posta kao metode liječenja, te isticanja njegovih zdravstvenih prednosti.

„Post dovodi do cjelokupnog fiziološkog odmora digestivnog trakta kao i centralnog nervnog sistema, te normalizuje i balansira metabolizam“, pisao je Dr. Allan Cott jedan od radikalnih zagovornika liječenja postom u svojoj knjizi „Post kao način života“, dok francuski naučnik i biolog, dobitnik Nobelove nagrade Dr. Alexis Carrel govoreći o zdravstvenom aspektu posta kaže: „Tokom posta, u tijelu se dešavaju složeni i neobjašnjivi procesi, koji su veoma važni za tijelo i na taj način post ispire sve spojeve u organizmu i mijenja ih.“

Međutim, najdalje je u zvaničnim kvalifikacijama posta kao metode liječenja otišao američki naučnik Dr. Herbert M. Shelton (1895-1985), čije navode iz knjige „Post može da vam spasi život“ medicinski zagovornici posta i danas citiraju: „Nema ništa ljepše nego biti svjedok kompletnog oporavka za vrijeme posta kod bolesti kao što su: proširene vene, čir na želucu, astma, kolitis, bronhitis, akutna i hronična upala slijepog crijeva, sve vrste probavnih poremećaja, kamen u uritarnom traktu i u žuči, glaukom ..“. Shelton dalje navodi da se postom odmara tijelo, olakšava i pospješuje rad probavnog sistema, olakšava rad bubrega i mokraćnog kanala time što umanjuje izmokravanje, izoštrava vid (čovjek poslije posta dva puta bolje vidi), uklanjaju se toksini i čisti se organizam, pospješuje razboritost uma jer neumjerenost u ishrani dovodi do lijenosti, uspavanosti i slabijeg promišljanja, podmlađuje i revitalizira, te štiti od gojaznosti.

Objavljene su mnoge studije o prednostima ramazanskog posta, a zvanični početak bar što se novijeg doba tiče, predstavljala bi Internacionalna konferencija održana 1996. godine u Kazablanci, Maroku, organizovana od strane Fondacije za zdravlje u Ramazanu, inače fondacije preminulog marokanskog kralja Hasana II. Na konferenciji je prezentirano više od 50 studija relevantnih naučnika, uključujući Dr. Solimana (Jordan), Dr. Azizi (Iran), Dr. Naomani i Athar (SAD), među čijim zaključcima su da ramazanski post ima beneficijarne efekte na ljudsko zdravlje, pogotovo na nivo šećera u krvi, nivo pritiska krvi, lipidni profil i tjelesnu težinu. Istovremeno, nikakvi nepovoljni efekti nisu primijećeni.

Iako ramazanski post ne mora nužno utjecati na gubitak kilograma, članak objavljen u septembru 2008. godine u poznatom Washington Post-u, dao je nagovijestiti da najpriznatiji doktori-dijetetičari sve češće koriste prednosti ramazanskog posta pri propisivanju dijeta i terapija pretilim pacijentima.

Prema njihovim preporukama, umjesto prejedanja i obilnih iftara sačinjenih od visokokaloričnih jela i šećera, postači koji žele smršati mogu jednostavno pojesti zdravo večernje jelo sačinjeno od supe, svježeg hljeba ili drugih ugljikohidrata, datula i kozijeg sira! Inače, ovo su tradicionalna ramazanska jela za pojedina podneblja, za razliku od naše tradicionalne balkanske ramazanske trpeze koje ipak obiluje masnoćama i mesom.

Naime, zalaskom sunca sami biramo kakve ćemo namirnice unositi u organizam, one kojima je potrebno više vremena za pretvorbu u glukozu, poput cjelovitih žitarica ili drugih namirnica bogatih ugljigohidratima ili pak visokokalorične namirnice i one bogate industrijskim šećerom. Ukoliko se odlučimo na prvi izbor, on za sobom povlači dvojaku prednost, najprije ćemo zdravije iftariti, unoseći namirnice bogatije hranjivim tvarima a siromašnije kalorijama, te ćemo najzad, vrlo jednostavno, biti manje gladni tokom posta, obzirom da ćemo od tvari kojima je potrebno više vremena za pretvorbu u glukozu, duže biti energični i samim tim i lakše kontrolisati glad i žudnju za hranom.

Jedan od najpriznatijih naučnih časopisa o prehrani i nutricionizmu, „Nutrition Journal“ objavio je 2010. godine studiju gdje ističe da iako postoji opći konsenzus da post tokom Ramazana ne izaziva negativne posljedice na zdravlje čovjeka, kod istraživanih postača primijećen je ogroman unos masnoća večernjih obroka, odnosno iftara, te im je preporučen unos manjih ili nikakvih količina mesa odnosno životinjskih proteina.

Nadalje, prema članku Dr. Razeen Mahroof-a objavljenom u Arab News-u 2010. godine, što duže postiš, nivo šećera u krvi ti opada, iz razloga što prilikom posta organizam energiju crpi iz pohranjene glukoze. S druge strane, dijabetičari bi se trebali posavjetovati sa doktorima prije donošenja odluke o postu, te se svakako educirati o pravilnoj ishrani i životnim navikama.

Dakle, oni koji pak imaju viši nivo šećera u krvi, a nije im dijagnosticiran dijabetes, zasigurno će imati koristi od posta.

Studija iz 1997. godine, objavljena u renomiranom medicinskom časopisu „Annals of Nutrition Metabolism“, demonstrirala je i dokazala da post smanjuje nivo lošeg tzv. LDL holesterola za 8%, triglicerida za 30% dok istovremeno povećava dobre (HDL) nivoe za 15%, čime ustvari post direktno štiti srce od kardiovaskularnih oboljenja!

Dakle, ramazanski post, ukoliko se obrati pažnja na prehranu i navike, itekako povoljno može uticati na zdravlje čovjeka, a samim tim za postače predstavlja odličnu priliku za novi početak, promjenu životnih navika, balansiranje organizma i moguće liječenje uzroka a ne posljedica eventualnog oboljenja, te je s tog aspekta, nama koji se bavimo Integrativnom medicinom, naročito interesantan i preporučljiv.

Zato, svim postačima u preostalim ramazanskim danima želimo mnogo odlučnosti, mira i zdravlja, a one koje podstaknemo na post makar iz zdravstvenih razloga puno sreće i uspjeha u svojim naumima. I samo podsjećanja radi…savjeti izneseni o načinu prehrane tokom ramazanskog posta jednako vrijede i za Ramazanski bajram! A kako drugačije …ili što bi Hipokrat, otac moderne medicine rekao: „Glad je majka zdravlja, pretjerana sitost izvor raznih bolesti. Kad se bolesnik hrani obilno, hrani se i bolest“.

http://www.nap.ba

Ramazanskim postom do zdravih nervnih ćelija?

„A da postite – bolje je za vas, kad biste znali!“ (El-Bekare, 184)

Sigurna sam da rijetki od nas, usljed brojnih aktivnosti u pokušaju da ostvarimo naš puni ramazanski potencijal, razmišljaju i o tome kako ramazanski post utiče na naš organizam. Isto tako sam sigurna da su mnogi primjetili da se u organizmu zaista dešavaju neke promjene tokom tridesetodnevnog suzdržavanja od jela, pića i dr. zabrana od zore do zalaska sunca. Pretraživanjem interneta veoma lahko je zaključiti da ramazanski post donosi oprečna mišljenja naučnika u vezi sa korisnosti odnosno štetnosti posta po naše zdravlje. Tako brojne studije navode da je primjećen gubitak tjelesne mase kod postača podvrgnutih istraživanju, dok su prema drugima postači dobili na kilaži. Ovakvi sukobljavajući rezultati se mogu pripisati kulturološlim razlikama u hrani kojom iftarimo i sehurimo, individualnim razlikama u količini koju pojedemo, fizičkoj aktivnosti kao i razlikama u dužini dana u odnosu na mjesto postača na svijetu.

Generalni konsenzus je takav da je post u potpunosti siguran za zdrave individue ali da on nosi određene rizike za osobe sa postojećim oboljenjima. Ipak, ovi rizici su u islamu izbjegnuti, obzirom da naš Gospodar preko Kur’ana Časnog ne zahtjeva post od bolesnih, putnika, trudnih žena, dojilja, kao i onih koji poste velikom poteškoćom, uz naravno, adekvatnu kompenzaciju.

Potencijalne koristi ramazanskog posta koje se navode u naučnim tekstovima su odmor probavnog i urinarnog sistema, smanjenje nivoa holesterola u krvi, umjereni gubitak na kilaži, psihološke beneficije itd., ali ono što smo mi iz Divithane htjeli podijeliti sa vama je interesantno istraživanje Dr Marka P. Mattsona, šefa laboratorije za neurološke nauke pri Nacionalnom institutu za starenje. On je posvetio godine testirajući efekte intermitentnog posta na miševe. Mattson je sa svojim kolegama zaključio da post može doprinijeti sprječavanju Alzheimerove, Parkinsonove i Huntingtonove bolesti, te infarkta.

U jednom od svojih radova on navodi kako dijetetske restrikcije mogu produžiti životni vijek i povećati otpornost na bolest. Skorašnje studije su pokazale da ove restrikcije imaju dalekosežan efekt na moždane funkcije i otpornost na povredu i bolest. Dijetetske restrikcije mogu zaštiti neurone od degeneracije u životinjskim modelima pomenutih oboljenja. One mogu i povećati sposobnost mozga da se odupre starenju i povrati funkciju nakon povrede. Interesantno je da povećanje intervala između obroka može imati pozitivne efekte na mozak i sveukupno zdravlje miševa.

Mattson još navodi da nije dovoljno reducirati kalorijsku unos da bismo postigli ovaj efekat na mozak. On smatra da je bolje praktikovati intermitentni post u kojem se ne unosi gotovo ništa, nakon kojeg će slijediti period u kojem se jede koliko želi. Mattsonovo istraživanje navodi da bi post jednom ili dva puta sedmično mogao zaštititi mozak od degenerativnih bolesti.

Gospodar ne samo da naređuje post zdravim muslimanima tokom ramazana, već preko svog Poslanika a.s. propagira intermitentni post tokom cijele godine (ponedjeljkom i četvrtkom), pa su mnogi, vjerujem, bez mnogo problema ovu priču povezali sa islamskim propisima i preporukama. U toku su daljnja istraživanja kojima je cilj da dosadašnja saznanja koreliraju sa čovjekom, a čiji pozitivan ishod bi za nas predstavljao još jedan od nebrojenih dokaza Allahove mudrosti.

„A Allah sve zna i mudar je.“ (Al-Anfal, 71)

divithana.com

Šta kaže savremena medicina o postu?

Danas sve više naučnici na post gledaju kao na prirodni fenomen bez kojeg skoro pa da nema zdravog i ispravnog načina života. Još uvijek postoji otpor kod pojedinih naučnika iz prostog razloga sto je danas zapadna civilizacija predvodnik nauke pa i medicine a zapadnjaci su mahom ateisti i nemogu da uvide spoj izmedju vjere i vjerskih propisa sa jedne strane i moderne nauke, zasnovane na dokazima sa druge strane. Ali tendencije su da se ta distanca polako smanjuje.

Postom, koji bi trebao prerasti u način življenja savremenog čovjeka, po mišljenju stručnjaka možemo mnogo učiniti za naše zdravlje, psiho-fizičku kondiciju i ljepotu. Opisuju ga kao „operaciju bez noža“.

U uslovima savremenog načina života, u kojem smo svakodnevno pod raznim psihičkim opterećenjima te se neredovno hranimo, a sama hrana je bogata raznim otrovima, pesticidima, bojama, aditivima, konzervansima, emulgatorima itd, čišćenje od otrovnih tvari nagomilanih u našem organizmu suzdržavanjem od hrane postaje zanimljivije nego ikad. Periodičnim suzdržavanjem od hrane možemo pročistiti i regenerisati kako sistem za probavu, tako i cjelokupni organizam te ga tako osvježiti, obnoviti i pomladiti.

Uspostavljanje složenih fizioloških procesa u tijelu za vrijeme bolesti, poznatih kao gubitak apetita je ustvari automatsko uspostavljanje posta od strane našeg organizma. Naši stari bi kazali:“ ako jedeš kada si bolestan onda hraniš svoju bolest“.

I zaista danas je medicina na stanovištu da ako se čovjek razboli, naročito ako su u pitanju probavni organi da ograniči ili potpuno prekine unos hrane. To je prirodna metoda koja omogućuje tijelu da ponovo uspostavi ravnotežu koja je narušena bolešću.

Takođe ta duhovna atmosfera koja je prisutna za vrijeme posta ublažava odnosno amortizuje stresne situacije, pogotovo kada je u pitanju psiho-socijalni stres.

Hronični umor, glavobolja, nadutost, loša probava, razdražljivost, može značiti da vaše tijelo pati, da je puno toksina i da treba odmor. Sve češće se savjetuje najjeftinije, potpuno prirodno rješenje – post.

Alternativna medicina

Terapiju gladovanjem tridesetih godina prošlog vijeka afirmirao je dr. Otto Buchinger i pod imenom »totalna terapija« provodi se na mnogim alternativnim klinikama u svijetu iako službeno nije priznata. Zanimljivo je da se za vrijeme terapije ne preporučuje smanjivanje tjelesnih aktivnosti i apstinencija od hrane u većini slučajeva omogućava nastavak svakodnevnih aktivnosti. Uz sve to, koristan je svjež zrak, tjelesna aktivnost, kupke, tuširanja, saune, oblozi, glina.

Danas u svijetu (SAD-u, Rusiji, Engleskoj, Njemačkoj…) postoje klinike koje preporučuju post, zavisno od vrste i težine oboljenja. Post kao terapija traje tri do šest nedjelja.

Cilj je takve terapije detoksikacija, odnosno čišćenje organizma od štetnih uticaja svakodnevne prehrane koja sadrži previše proteina, masti, alkohola, nikotina, kofeina i rafiniranih namirnica.

Pored toga, u Americi danas postoji medicinska udruženje koja obučava ljekare koji se žele specijalizirati na području “terapeutskog posta”.

Za Akos.ba piše: mr. sci. med. Adem Zalihić

Kur'an i nauka: Da li je čovjek stvoren od zemlje?

Da li je čovjek stvoren od zemlje?

Uzvišeni Allah kaže:

”Jedan od dokaza Njegovih je to što vas od zemlje stvara, i odjednom vas, ljudi svuda ima razasutih.” (Er-Rum; 20.)

”On od vode stvara ljude i čini da su rod po krvi i po tazbini. Gospodar tvoj je kadar sve.” (El-Furkan; 54.)

U prvom ajetu navodi se da je čovjek stvoren od zemlje, dok se u drugom eksplicitno ukazuje na stvaranje čovjeka od vode. Također, Uzvišeni Allah kaže: ”Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili…” (El- Mu’minun; 12.)

Dakle, stvaramo ga od prašine pomješane sa vodom. U citiranim ajetima vrlo jasno se oslikava da je čovjekova konstrukcija stvorena od zemlje i njenih minerala, ili preciznije, od biti zemlje, kako se navodi u Bejdavijevom tefsiru. Što podrazumijeva bit-suština zemlje i kakva je njena veza sa sastavom čovječijeg tijela, pogledajmo u onome što slijedi:

Kada bismo analizirali od čega se sastoji čovjekovo tijelo, odnosno elemente od kojih je čovjek stvoren, uvidjeli bismo da nalikuje malom rudniku, zato što u oblikovanju njegove konstrukcije učestvuje 21 elemenat i to na slijedeći način:

1. Kisik (O) i vodik (H), u obliku vode zauzimaju 65-70% tjelesne težine.

2. Ugljik (C), vodik (H) i kisik (O) formiraju osnovu organskog sastava u vidu šećera i masti, proteina, vitamina, hormona i kiselina;

3. Suha tvari, koje se mogu podijeliti na slijedeće:
– šest tvari u znatnijem procentu: hlor (CI), sumpor (S), fosfor (P), magnezijum (Mg), kalij (K), natrij (Na), i formiraju 60-80% suhih tvari u tijelu;

– šest tvari u manjem procentu: željezo (Fe), bakar (Cu), jod (I), kobalt (Co), cink (Zn), molibden (Mo);

– šest tvari u neznatnom procentu: flor (F), aluminijum (Al), bor (B), selen (Se), kadmijum (Cd), krom (Cr).

Prvo: u osnovi cjelokupna materija čovjeka formirana je od vode. Čovjek inače ne može živjeti duže od četiri dana bez vode uprkos tome što se može prilagoditi suhoći. Ovo se također odnosi i na sva živa stvorenja.

Uzvišeni Allah kaže: ”Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?” (El-Enbija; 30.)

Drugo: svi navedeni elementi od kojih je stvoren čovjek nalaze se u zemlji, mada nije uvjet da se svaki element u zemlji mora nalaziti u čovjekovom tijelu, jer se u zemlji nalazi više od 100 elemenata, dok je u čovjekovom tijelu do sada otkriven 21 elemenat. Zato Uzvišeni Allah kaže, kako smo već naveli: ”Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili…”

Autor: doktor Abdulfetah Muhammed Tajre, profesor na Medicinskom fakultetu Kairskog univerziteta

Za Akos.ba pripremio: Nedim Botić

Dr. Keith Moore: „Nema sumnje da je Kur'an Božija Riječ!“

Profesor Keith L. Moore je najpoznatiji svjetski naučnik anatomije i embriologije, i autor knjige ”Razvoj čovjeka” koja je prevedena na osam jezika.

Ova knjiga je naučno djelo, izabrana od strane posebne komisije u Sjedinjenim Američkim Državama kao najbolja knjiga jednog autora.

Doktor Keith Moore je profesor anatomije i biologije (ćelije) na univerzitetu u Torontu, u Kanadi, koji je radio kao pomoćni dekan na medicinskom fakultetu. Osam godina je radio kao generalni direktor na odjelu anatomije. 1984. godine dobio je najbolju nagradu na polju anatomije, J. C. B. nagradu od Kanadskog udruženja anatomista. Radio je u mnogim svjetskim udruženjima, kao što su Američko i Kanadsko udruženje anatomista i koncil unije bioloških nauka.

Za vrijeme sedmog medicinskog kongresa održanog 1981. godine u Damamu u Saudijskoj Arabiji, profesor Moore je rekao: ”Bilo mi je veliko zadovoljstvo što sam pomogao u objašnjenju kur’anskih ajeta o razvoju čovjeka. Jasno mi je da su ti ajeti objavljeni Muhammedu od strane Boga, jer su približno sve ove informacije otkrivene stoljećima nakon vremena Muhammeda, što dokazuje da je on uistinu bio Božiji Poslanik.”

Na to su ga upitali: ”Da li to znači da vjerujete da je Kur’an Božija riječ?” Pa je odgovorio: ”Ne vidim nikakve poteškoće da to prihvatim.”

Za vrijeme jednog od kongresa, profesor Moore je izjavio: ”S obzirom na komplikovanost u fazama razvoja ljudskog zametka, zbog stalnih promjena u razvoju, predloženo je da se za novi način klasificiranja koriste termini iz Kur’ana i Sunneta (ono što je Muhammed, alehis-selam, govorio, radio ili odobrio). Predloženi sistem je jednostavan, univerzalan i poklapa se sa sadašnjim stavovima embriologije. Mnogobrojna izučavanja Kur’ana i Sunneta o ljudskoj klasifikaciji, u posljednje četiri godine, otkrila su da je iznenađujuća još od kada je registrovana, u sedmom stoljeću nove ere.

Iako je Aristotel, osnivač embriologije, u svojim izučavanjima kokošijeg jajeta u četvrtom stoljeću prije nove ere, otkrio da se pile razvija u fazama, s tim da nije dao nikakvo objašnjenje o tim fazama. Koliko saznajemo iz historije embriologije, malo toga je bilo poznato o fazama razvoja ljudskog zametka i klasifikacije do dvadesetog stoljeća. Dakle, Kur’anski opis razvoja ljudskog zametka ne može biti baziran na naučnim činjenicama iz sedmog stoljeća. Jedini razuman zaključak je: ”Ti opisi su objavljeni Muhammedu od Boga. On nije mogao da zna takvo nešto jer je bio nepismen i naučno neistreniran.”

U Kur’anu Allah govori o fazama razvoja ljudskog embriona: ”Mi smo, zaista, čovjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom (alaqa) učinili, zatim od ugruška (alaqa) grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, najljepši stvoritelj!” (El-Mu’minun; 12-14.)

Riječ alaqa (ugrušak) na arapskom jeziku ima tri značenja:
1. pijavica, 2. nešto obješeno i 3. komad mesa (grudica usirene krvi)
U poređenju pijavice sa embriom, u stanju ugruška, nalazimo veliku sličnost. Naime, embrio u ovoj fazi se hrani majčinom krvlju kao što se i pijavica hrani krvlju drugih.

Leeuwenhoek i Hamm su prvi naučnici koji su posmatrali ljudski spermatozoid mikroskopom, 1677. godine (više od 1000 godina nakon Muhammeda a.s). Oni su, greškom, smatrali da spermatozoid sadrži minijaturni oblik čovjeka koji se razvija nakon što se stavi u ženski spolni organ.

Spermatozoid, koji u jajetu nađe svoju drugu polovinu, kroz Fallopijevu tubu ili jajovod napreduje prema maternici. Prilikom ovog putovanja embrij se ne lijepi za jajovod. Embrij se kreće prema maternici, a kada stigne u maternicu zakači se na dobro prokrvljenom zidu, gdje su, dakle, gusti krvni sudovi. Napokon započinje faza ”’alaqa” ili ”zakvačka” o kojoj govori Kur’an.

Kako to da se ova gomila nerazumnih, nemoćnih ćelija zaputi prema maternici, kao najpodesnijem, čak i jedinom podesnom mjestu za nju? Kako to da se embrij, poput pijavice, lijepi za maternicu i da tu uzima hranu potrebnu za rast? (Pijavica je jedno od sporednih značenja riječi ‘alaq!) Sve su to dokazi da je, stvarajući nas, Uzvišeni Allah, detaljnim proračunima krairao svaku fazu. Svi oni koji ovaj savršen plan ne doživljavaju kao Allahovo djelo, koji sva ta dešavanja obrazlažu slučajnostima i superiornim umijećima emrija, jednostavno su smiješni.

Izvor: „Zašto islam“ od Mirsada Crnalića

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić

DNA na vrhovima prsta

DNA NA VRHOVIMA PRSTA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
S obzirom da je 21. stoljeće posebno ponosno svojim naučnim dostignućima, muslimanima je jako potrebna jedna detaljna analiza koja će objediniti sve ono šta je u Kur'anu rečeno što je vezano za nauku. Potrebno nam je da tražimo Allahove dokaze, ne oslanjajući se samo na puko vjerovanje, jer - u čemu bi se onda razlikovali od ostalih vjerovanja i mnoštva drugih religija? Kur'an je jedina sveta Knjiga (a to sasvim sigurno potvrđuje da je od Stvoritelja svjetova) koja nebrojeno puta upućuje čovjeka da traži Allahove dokaze. Njegova mudrost je neizmjerna, pa tako te iste dokaze možemo naći i u samom sebi, a o svemirskim prostranstvima ne treba ni trošiti riječi. Ako bi nas Allah ostavio da slijepo vjerujemo bez dokaza pa nas onda kaznio, to bi značilo da je Allah nepravedan, a tako nešto nije moguće. On je izvor milosti i pravde i svaki čovjek koji se samo malo potrudi naći će da je Allah Istina. Svaki Njegov dokaz učvršćuje naše vjerovanje i zato je potrebno da stalno tragamo i prenosimo naše znanje. Mnogi od nas kažu da vjeruju u Allaha, ali neizvršavanjem Njegovih naredbi dokazuju da nisu sigurni u Drugi svijet. Nekome ko je uvjeren u povratak Allahu je nezamislivo da recimo ne klanja namaz ili ne daje zekat i tako dalje. Upravo zato, potrebno nam je da stalno tražimo i prenosimo Allahove dokaze.
Konkretno, ovdje ćemo se pozabaviti o otisku prsta, tj. nauci koja proučava taj dio kriminalistike, daktiloskopiji. To je nauka koja je gotovo vrhunac ljudskog postignuća. Daktiloskopija se bavi proučavanjem linija na jagodici prsta u cilju dokazivanja identiteta određene osobe. Daktiloskopija je čovječanstvu donijela ogromnu korist, a najviše se koristi u kriminalistici. No to je manje-više svima poznato. Ono sto je mnogima nepoznato jeste način na koji Kur'an govori o tome.
Sama činjenica da je u svakog čovjeka otisak prsta različit, tj. da su različite njegove papilarne linije od svakog drugog čovjeka na planeti, upućuje nas na Inteligenciju, na stvaranje, na Mudrog i Svemoćnog. Kako ovakvo nešto moze biti slučajno? To mora biti kontrolirano, vrlo precizno, zapravo savršeno. Bez Vrhovne inteligencije ovo jednostavno ne bi bilo moguće jer je to potpuno nezamislivo.
Evo šta kaže Kur'an u vezi ovoga:
Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. (Sura Smak svijeta, 3 i 4 ajet).
Pogledajte ovaj savršeni opis u Kur'anu. Zasto bi Kur'an od svih dijelova tijela i to baš kod opisa proživljenja čovjeka upotrijebio izraz "stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo"? U ljudskom tijelu postoji ogroman broj sastavnih dijelova, međutim Kur'an spominje baš te male, naizgled nebitne jagodice prstiju. I naravno da bi preciznost bila savršena, od svih ajeta upotrebljava jagodice prstiju baš kod proživljenja da bi čovjek znao da će se Allahu vratiti i da će svaki odgovarati sam za sebe, da Allah nikoga neće izostaviti, da će mu svi doći pojedinačno i da On dobro poznaje njegov identitet.
Dakle, vrhovi prsta su zapravo svojevrsna lična karta svakog čovjeka na planeti. Milijarde i milijarde raznolikih linija na samo jednom centimetru prostora.Ovo je nevjerovatno i pokazuje moć koju posjeduje Allah. Zapitajte se sada nakon ovoga kolika je glupost tvrditi da je to slučajno?
Dakle, DNA je u svakog čovjeka različit. Preko otiska prsta se može utvrditi o kojoj se individui radi. Treba naravno upozoriti na to da u vrijeme objave Kur'ana nauka nije dosegla niti blizu ovoga. Bilo je to primitivno društvo koje skoro nije ni poznavalo naučne discipline. Međutim, Allah je Kur'an poslao kao milost i pouku za svako vrijeme pa tako i naše.
Otkriće DNA je jedno od najvažnijih u historiji čovječanstva. DNA je osnova života jer sadrži genetički kod koji je osnova nasljednih svojstava svih živih bića. Fantastično je, da ako bismo pokušali zapisati informacije iz DNA, da bismo mogli sastaviti pravu biblioteku od oko 1000 knjiga od kojih bi svaka iznosila 500 stranica. Pogledajte ove nevjerovatne podatke i razmislite. Imate li hrabrosti reći da ovo nastaje samo od sebe, slučajno?
Pitanje je međutim koliko mi muslimani razmišljamo o ovim stvarima. Pitanje je koliko nas Kur'an i njegova čuda dirnu u srce. Prečesto nam se dešava da čitamo Kur'an samo mehanički, bez razmišljanja.
Vratimo se na otisak prsta. Allah nam je dakle pokazao pravo naučno čudo u ovome i nikako ne treba misliti da je ovo slučajno jer nam je Milostivi u Kur'anu dao još mnoštvo dokaza koji samo potvrđuju jedni druge. Sasvim je sigurno da će nas Allah na Sudnjem danu prozvati pojedinačno i da Mu nikakav problem neće predstavljati da stvori naše jagodice prsta još jednom.
Na kraju, još treba navesti 3 glavne karakteriskike otiska prsta:
1. Individualnost – ne postoje dva čovjeka na svijetu s identičnim otiscima papilarnih linija prstiju,
2. Trajnost – oblik papilarnih linija u čovjeka je trajan od rođenja do raspada kože, i
3. Stalnost – linije imaju stalan oblik koji nije nasljedan.
Eto tako nam Allah pokazuje svoje dokaze, ovaj put „u nama samima“ kao što to naš Stvoritelj navodi u jednom od svojih ajeta.

Piše: Semir Bašić

Subscribe to this RSS feed