Balagija (Balaguša) džamija sa haremom, graditeljska cjelina

Balagija (Balaguša) džamija sa haremom, graditeljska cjelina

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 97/07.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 9. maja 2005. godine, donijela je

 

O D L U K U

I

Graditeljska cjelina - Balagija (Balaguša) džamija sa haremom u Livnu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. br. 7/77, 7/78 i 7/79, k.o. Livno, što odgovara k.č. br. 55 i 56, k.o. Livno III, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke:
I stepen zaštite obuhvata prostor označen kao k.č. br. 7/77, 7/78 i 7/79. Na tom prostoru je predviđeno provođenje sljedećih mjera:
- dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;
- na osnovi dobijenih rezultata istraživačkih radova, potrebno je izvršiti izradu projekta sanacije, revitalizacije i prezentacije nacionalnog spomenika, koji će obuhvatiti sanaciju ogradnih zidova harema, sanaciju mezara sa sarkofagom, sanaciju dvorišta i konzervaciju i restauraciju zidnog slikarstva i enterijera džamije.
II stepen zaštite obuhvata parcele koje su vezane za saobraćajnice koje okružuju k.č. br. 7/77 i 7/78, k.o. Livno. Na tom prostoru dopuštena je:
- rekonstrukcija postojećih stambenih objekata, spratnosti P+1;
- izgradnja stambenih objekata, spratnosti P+1 , odnosno maksimalne visine 6,5 m do krova, sa dvovodnim ili četverovodnim krovovima pokrivenih crijepom;
- fasade prema saobraćajnicama mogu se izvoditi kao zid od kamena, dersovan ili malterisan, i bojene bijelom fasadnom bojom;
- nije dopuštena izgradnja pomoćnih objekata i reklamnih tijela uz saobraćajnice.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koja je dostupna na uvid zainteresiranim licima i na web stranici Komisije (http:/wwwaneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 79/02, «Službene novine Federacije BiH», br. 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», br. 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 337.

X

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 02-02-1040/03-5
4. maj 2005. godine
Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I - UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg sporazuma za mir u BiH, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02), sve dok Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o upisu Graditeljske cjeline Balagija (Balaguša) džamije na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod brojem 377.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V Aneska 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju, uključujući opis i fotofrafije iz ranijih perioda,
- podatke o intervencijama i drugim radovima na dobru itd.,
- kopiju katastarskog plana i z.k. izvadak,
- historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentacionu građu o dobru koja je data u popisu korištene dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru
Lokacija
Graditeljska cjelina Balagija (Balaguša) džamija sa haremom locirana je u ulici Stara čaršija na prostorima ranije Balaguša mahale na k.č. br. 7/77, k.č. br. 7/78 i k.č. br. 7/79, k.o. Livno, a što odgovara k.č. br. 55 i k.č. br. 56, k.o. Livno III, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Ulaz u graditeljsku cjelinu je iz sporedne ulice, sjeverno od navedenih katastarskih čestica i ulice Stara čaršija.
Historijski podaci(1)
Od najstarijih vremena, plodno Livanjsko polje bilo je pogodno za razvoj zemljoradnje i stočarstva. Okružuje ga četrdesetak ilirskih gradina, vizuelno dobro povezanih i branjenih, koje u slučaju opasnosti mogu poslužiti kao refugiji.
U željezno doba na Livanjskom polju i susjednim krajevima osnažuje pleme Delmata. (B. Marijan, 1994, str. 32) Livanjsko i susjedna polja jugozapadne Bosne i Dalmacije, bila su matična područja Delmatima, odakle se širi kulturni i gospodarski utjecaj na dijelove srednje Dalmacije.
U 2. prije Krista Delmati se sukobljavaju s rimskom vojskom, a konačno su poraženi nakon Batonovog ustanka (6-9. godina prije Krista), kada započinje proces romanizacije. U tom razdoblju mnoge delmatske gradine livanjskog kraja postale su rimske utvrde i naseobine: Bariduum-Livno, Pelva-Lištani, Vašarovine, Lipa, Potočani...(1994, str.42) U komunikacijskom smislu, Livanjsko polje imalo je oduvijek veliku važnost kao veza između unutrašnjosti s jadransko-mediteranskim zaleđem. Rimska postaja Pelva (Lištani) na cesti između Aequuma (Čitluk pored Sinja ) i Salviuma (Vrba, Glamočko polje) smještenim u Lištanima i Bariduuma, najvjerovatnije područje grada Livna, bila je jedna od spona spomenutih područja. Rimsku cestu, koja ide iz Lištana u dužini od 4 km do Strupnića pod Golijom, pratile su i manje mjesne saobraćajnice, spajajući pojedina naselja. Glavna rimska cesta koja je prelazila preko Livanjskog polja povezivala je Salonu i Servitium (Bosanska Gradiška).
Prodor Huna 375. godine i drugih barbarskih naroda (Velika seoba naroda) prisiljavaju stanovnike polja da ponovo nađu utočište u refugijima (Gradina na vrelu Bastašice, na Gracu u Potočanima, Tabiji i Podgradini i na Gradini u Grkovcima). Oko 380. godine dolazi do sloma rimskog limesa na Dunavu, preko kojeg u Panoniju provaljuju razna barbarska plemena, koja pustoše i razaraju Dalmaciju, te livanjsko i okolna područja.
U tom razdoblju započinje proces širenja kršćanstva. Salonitanska nadbiskupija pokriva područje provincije Dalmacije, a do 533. godine livanjsko i glamočko područje, tj. teritorij municipija Salvija i municipij Delminija, bili su pod njenom neposrednm jurisdikcijom. Potvrdu širenja kršćanstva na livanjskom području daju nam arheološki ostaci istraživanih lokaliteta. Na lokalitetu Rešetarica pronađeni su ostaci manje starokršćanske crkve, „bosanskog“ ili „naronitanskog“ tipa, na lokalitetu Sv. Ivo u Livnu pronađeni su ulomci namještaja starokršćanske crkve (M. Petrinec, 1999, str. 30), na kompleksnom lokalitetu Lištani-Podvornice otkriveni su (za spomenuti period važni) temelji ostataka ranokršćanskog kompleksa s dvije bazilike (sjeverne i južne) i krsni zdenac. Bastasi, Podgradina, Suhača, Donji Rujani, Potočani, neke su od neistraženih lokacija koje upućuju na ovaj period, baziranih na pojedinačnim nalazima.
U 9. stoljeću Livanjska županija vjerovatno je, uz Livanjsko, obuhvaćala Duvanjsko i Glamočko polje. Sjedište joj je bilo Livno, koje se prvi put spominje 892. godine pod imenom Cleuna, u povelji hrvatskog kneza Muncimira, gdje se kao župan Livna navodi Želimir u ulozi svjedoka. (M. Petrinec, 1999, str. 32 ) Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu O upravljanju carstvom bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine 10. stoljeća gdje opisuje Hrvatsku i nabraja njene županije, te u popisu između 11 županija kao prvu navodi Županiju Livno. Livanjska županija vjerovatno je obuhvaćala, pored Livanjskog, Duvanjsko i Glamočko polje. U povelji kralja Zvonimira iz posljednje četvrtine 11. stoljeća spominje se livanjski comes Dobrila.
U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu, Livno je pod jurisdikcijom Splitske nadbiskupije, a njene ovlasti potvrdili su ugarsko-hrvatski kraljevi Koloman (1103. godine) i Andrija II ( 1207. godine) U granice potonje biskupije, Livanjsku župu uključuje i papa Celestin III. Osnivanjem Bosanske vikarije 1340. godine, Livno je bilo u sklopu Duvanjske kustodije, koja je pokrivala zapadnu Hercegovinu, Cetinsku krajinu i Tropolje (Završje).
Hrvatski (ugarsko-hrvatski) vladari vladali su tim područjem do 1326. godine, kada ga je osvojio bosanski ban Stjepan Kotromanić i prisajedinio ga srednjovjekovnoj bosanskoj državi. 8. decembra 1400. godine, bosanski kralj Stjepan Ostoja ga svojom poveljom poklanja Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću i sinu mu Balši.
U sastavu bosanske države Livno ostaje do 1469. godine kada su ga osvojile Osmanlije. Livno najveći razvoj doživljava u XVI i djelimično u XVII stoljeću.
Najznačajniji objekti koji se podižu u naselju su džamije od kojih su potkupolne džamije reprezentativni objekti najvišeg dometa osmanske arhitekture u Bosni i Hercegovini. U Livnu je bilo ukupno 14 džamija, od čega su 4 potkupolne. Prema broju potkupolnih džamija, Livno dolazi na drugo mjesto u BiH, odmah iza Sarajeva. Do danas su se očuvale sljedeće džamije: Perkuša (Muhamed Spahije), Begluk (Lala-pašina), Balagija (Balaguša), Dukatara (Glavica), Zaova i Milošnik.
Starogradska, Pašina (Atlagića), Tepet, Baruša, Firdusova, Džumanuša (Sinan-čauševa) i Čurčića (Čurčinica) džamija, poznate iz historijskih izvora, danas više ne postoje.
Nije se očuvala vakufnama dobrotvora koji je izgradio Balagiju (Balagušu) džamiju, pa nije sa sigurnošću moguće utvrditi ni vrijeme njene gradnje prema vremenu u kome je utemeljitelj džamije živio. Prema predaji, dobrotovor se zvao Balagija, bio je bogati aga i pokopan je u grobu-sarkofagu uz džamiju na čijem nišanu nema teksta.
Nad ulazom u džamiju očuvan je tarih, ali ni tu nema spomena dobrotvora. Što se tiče vremena izgradnje, epigrafi različito dešifriraju tarih. Prema A. Aličićumu, izgradnja džamije ne može se utvrditi u tarihu i on preuzima narodnu predaju prema kojoj je Balagija (Balaguša) džamija izgrađena godinu dana prije izgradnje Dukatar (Glavice) džamije, hidžretske 995. godine, odnosno 1586/1587. godine, jer prema njegovom dešifriranju onoga što piše na tarihu, džamija je podignuta prije dolaska Turaka u ove krajeve, što autor smatra nemogućim.
Međutim, M. Mujezinović kao godinu gradnje prema njegovom dešifriranju tariha navodi hidžretsku 920. godinu, odnosno 1514/1515. godinu. Prema tome, Balagija (Balaguša) džamije je jedna od najstarijih potkupolnih džamija u Bosni i Hercegovini.

2. Opis dobra
Balagija (Balaguša) džamija pripada tipu jednoprostorne potkupolne džamije sa trijemom pokrivenim sa tri male kupole. Livanjske džamije odlikuju se visokom kupolom, niskim tamburom i niskom munarom sa niskim krovom - ćillahom, a što je posljedica jakih vjetrova i oštrih zima. Unutrašnje mjere džamije iznose 8,47x8,53 m, vanjske mjere su 13,86x10,73 m, od čega je dubina trijema 3,29 m. Visina kupole je 14,00 m, visina munare 20,60 m, visina do tambura kupole 7,97 m, a do vijenca kupole 9,54 m. Zidovi džamije zidani su od pritesanog lomljenog kamena krečnjaka kao zidovi sa dva lica u krečnom malteru. Ulazni trijem čine dva okrugla stupa sa bazama i kapitelima od sitnozrnatog kamena krečnjaka vrhunske klesarske izvedbe. Između stupova i bočnih zidova trijema prelomljeni lukovi izvedeni su od tenelije. Isti su i lukovi između stupova i zida džamije. Nad prednjim lukovima zidovi od klesanaca lošije su izvedbe. Trijem nadsvođuju preko sfernih trouglova tri male kupole od sedre. U središnjem polju nalazi se ulaz u džamiju Portal je dekoriran dekoracijom klesanom u kamenu i bojenom dekoracijom. Ulazna vrata novije su izvedbe sa jačim kamenim pragom i dovratnicima i segmentnim lučnim nadvratnikom. Iznad ulaznih vrata sačuvan je izvorni tarih, veličine 55x93 cm. Portal je uokviren širim kamenim profiliranim okvirom, ukrašenim biljnom i geometrijskom dekoracijom. Unutar okvira iznad vrata izvedeni su stepenasti stalaktitni ukrasi. Na kupolicama i zidovima očuvani su ostaci slikane dekoracije. Stupovi trijema međusobno i sa zidovima su povezani drvenim zategama. Iz trijema vode vrata za penjanje na šerefu munare.
Unutrašnjost džamije raskošno je dekorirana, a svi elementi enterijera džamije izvedeni su od kamena tenelije. Pod je od kamenih ploča, skriven naknadno izvedenim drvenim podom na drvenoj konstrukciji, visine 20 cm. Desno od ulaza, u sjevernom uglu džamije, smješten je skraćeni-kratki mahfil, dimenzija 3,40x2,30 m. Mahfil nose četiri kamena dvanaesterougaona stupa sa kamenim bazama i kapitelima, presjeka cca 28/28 cm, na kojim leži kamena profilirana greda, visine cca 30 cm. Greda nosi kamenu ogradu, visine 55 cm, a debljine 5 cm. Ograda je profilirana, sa završnom profiliranom pokrovnom gredicom. Na mahfil vode drvene stepenice, vjerovatno izvorne, a pod je od ručno tesanih daski d=8 cm, a sa donje strane pokovana je pilana daska d=3 cm, na gredama 15/15 cm.
Svi klesarski elementi izvedeni su od tenelije vrhunske klesarske obrade. Kameni elementi su naknadno prebojeni uljanom bojom.
Minber je izveden na povišenom kamenom postamentu. U cjelini je od kamena tenelije sa vrhunskom izvedbom. Širina minbera je 80 cm, dužina 2,90 i visina cca 4,00 m. Minber ima piramidalni krović, visine cca 2,90 m. Kamena plastika minbera je sa izbrušenim površinama, ali je naknadno sve prebojeno uljanom bojom.
Mihrab je izveden je od kamena tenelije sa vrhunskom klesarskom obradom. Širina mihraba je cca 1,90 m, visina cca 3,50 m sa gornjim završnim polukružnim dijelom – krunom mihraba. Ukupna visina mihraba je 4,50 m. Niša mihraba širine je 1,10 m. Njen donji dio je poligonalan, visine 1,80 m, sa stepenastim gornjim dijelom i stalaktitnim ukrasima, visine 1,20 m. Mihrab ima okvir, cca 40 cm, koji je profiliran. Sva kamena plastika mihraba je sa izbrušenim površinama, ali je naknadno prebojena uljanom bojom.
Prozorski otvori su neujednačeno obrađeni. Prozori prema trijemu sa unutrašnje strane uokvireni su ramom od drvenih gredica 10/15 cm, od kojih je i natprozornik, a sa vanjske strane kameni okviri sa demirima od kovanog željeza. Prozori prema groblju imaju i sa vanjske i sa unutrašnje strane kamene okvire sa prelomljenim kamenim lukovima. Na tim prozorima natprozornici su od kamenih greda, a svana su demiri od kovanog željeza. Prozori u zidu mihraba na unutrašnjoj strani imaju drveni okvir od gredica, a svana je kameni okvir - šembrane sa demirima od kovanog željeza. Natprozornici su od drvenih gredica. Gornji niz prozora čine zasvedeni prozori. U prozoru prema groblju uočavaju se ostaci kamene tranzene. Sljedeći niz prozora čine zasvedeni manji prozori u tamburu i u jednom se uočavaju ostaci kamene tranzene u drvenom okviru sa kružnim otvorima. Posebna vrijednost enterijera vezana je za zidane i kupolaste površine. To je kamena plastika sa stalaktitnim ukrasima u uglovima džamijskih trompi, trouglasti oslonci prelomljenih lukova trompi, te kružni vijenac – prsten tambura. Svi zidovi i kupola džamije bili su oslikani biljnom dekoracijom koja je izvorna, ali je kasnije prekrivena sa više bojenih namaza. U tjemenu kupole je dekorativna rozeta. Samo detaljnim istraživanjima slikara-konzervatora moguće je utvrditi precizno izvornu biljnu dekoraciju. Fasadne površine od pritesanog lomljenog kamena dersovane su i sa završnim vijencem su na zidovima i tamburu od kamene tenelije sa polukružnim konkavnim i konveksnim zaobljenjima. Male kupole i velika kupola pokrivene su olovnim limom.
Munara džamije izvedena je od kamenih tesanika porozne strukture. Osnova munare je kvadratična i izlazi iz ravni zida za cca 1,50 m. Preko trouglastih površina munara prelazi u poligonalnu šesnaestostranu munaru. Šerefa je konzolno izvedena sa konveksnim i konkavnim prstenovima i sa kamenom ogradom. Iznad šerefe je kratka kaca koja nosi niski poligonalni krov. Krov je pokriven olovnim limom. Neuobičajno je da se sem na donjoj i gornjoj ivici ograde ne javlja kratki vijenac munare ni uobičajne plitke niše ispod njega.
Harem uz džamiju je malih dimenzija. U njemu je očuvan samo sarkofag bez natpisa, koji se prema predanju pripisuje graditelju džamije.
Balagija (Balaguša) džamija sa obližnjom Glavicom (Dukatarovom) džamijom i sahat-kulom čini izuzetno vrijednu arhitektonsko-urbanističku kompoziciju koja predstavlja glavni akcenat siluete starog grada Livna.

3. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Prema pisanim izvorima, 1890. godine sa džamije, koja je bila pokrivena olovnim limom, skinut je olovni lim i džamija je pokrivena pocinčanim limom. Nije poznato ko je izveo ove radove.
1953. godine, u organizaciji i sredstvima Narodnog odbora grada Livna, dotrajali pocinčani lim je skinut i džamija je pokrivena novim pocinčanim limom.
Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine osigurao je sredstva i organizirao izvođenje radova 1987. godine na konstruktivnoj sanaciji tri male kupole trijema i ojačavanju zatega u trijemu. Radovi su nastavljeni 1989. godine na pokrivanju malih kupola i površina trijema, te krova munare olovnim limom debljine 3 m/m. U 1990. godini bili su planirani radovi na konstruktivnoj sanaciji velike kupole i pokrivanju olovnim limom debljine 3 m/m koji je nabavljen 1986. godine. Međutim, s obzirom na nedostatak finansijskih sredstava, radovi nisu izvršeni, a početak ratnih djelovanja onemogućio je nastavak radova.
2003. godine, Vlada Federacije BiH osigurala je finansijska sredstva za nastavak radova. Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH angažirao je mr. sc. H. Hadžovića za izradu Projekta sanacije velike kupole i pokrivanje olovnim limom. Radovi se nisu izveli 2003. godine i izvedeni su u prvoj polovini 2004. godine. Ovim radovima sanirana je i pokrivena velika kupola kao i ostale krovne površine olovnim limom.

4. Dosadašnja zakonska zaštita
U momentu pripreme Odluke, podaci o prethodnoj zaštiti nisu bili dostupni.

5. Sadašnje stanje dobra
Objekat Balagije (Balaguše) džamije dosadašnjim radovima zaštićen je od utjecaja atmosferilija, prokišnjavanja i daljnjeg povećavanja pukotina u kupoli i zidovima. Međutim, dosadašnjim radovima nije sanirana šerefa na munari na kojoj je ratnim djelovanjima oštećena ograda u dva polja.
U interijeru džamije biljna ornamentika je znatno oštećena, a na kamenim površinama mihraba, minbera i mahfila evidentirane su nestručne intervencije. Prozori i tranzene su uništene i zahtijevaju restauraciju. Uvođenjem elektroinstalacija i ostalim neophodnim konzervatorsko-restauratorskim radovima objekat Balagija (Balaguša) džamije bio bi priveden svojoj osnovnoj namjeni kao sakralni objekat jer danas je onemogućeno korištenje objekta.

6. Specifični rizici
- oštećenost dijelova objekta usljed neodržavanja i ratnih djelovanja i nezavršeni restauratorsko-konzervatorski radovi, što može uzrokovati povećanje stepena oštećenja;
- neistraženost unutrašnje slikane dekoracije i njena oštećenost može uzrokovati stanje u kome neće biti moguće izvršiti restauraciju;
- nestručne i neprimjerene intervencije koje narušavaju integritet objekta i uzrokuju brže propadanje materijala;
- rizici usljed zemljotresa s obzirom na seizmičku zonu.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

Sastavni dio odluke čini fotodokumentacija i grafički prilozi, navedeni u popisu kako slijedi:
izvorni tarih,
gruntovnički uložak br. 800 iz 1893. godine,
fotodokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika iz 2004. godine.
Grafički prilozi:
Katastarski plan grada Livna iz 1883. godine, R 1:3125;
Kopija katastarskog plana sa I zonom zaštite, R 1:1562,5;
Situacija objekta sa I i II zonom zaštite, R 1:1000;
Tehnička dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine;
Balaguša džamija – Livno, sanacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Mostar 2003.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja objekta nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
(1) Više podataka o Livnu vidjeti u odluci o proglašenju Pirijine (Smailagića) kule nacionalnim spomenikom BiH.

Last modified onsrijeda, 08 Juni 2016 23:16
back to top