Džemat Topovi Featured

Džemat Topovi

Džemat Topovi se nalazi na području Gornjeg grada u Livnu. To je orijentalni dio Livna, koji je kao kulturno-historijsko jezgro današnjeg Livna nastao tokom 400 godina osmanske vladavine u Bosni i Hercegovini. I dan-danas su prisutni ostaci tog vremena na svakom koraku. Džemat Topovi broji oko 315 bošnjačkih domaćinstava koji su proprilično geografski razuđeni. Socijalna karta džemata nije najbolja, veliki broj džematlija ne radi, što znatno utječe na iseljavanje Bošnjaka iz Livna. Tako je veliki broj džematlija u dijaspori: Njemačka, Holandija, SAD, Australija, Kanada itd. Džemat ima veliki potencijal kada su u pitanju mladi i vjerski život. Trenutno se svi vjerski obredi upražnjavaju u u džamiji Ahmeda Dukatara i to: pet dnevnih namaza, dženaze, tevhidi, vjenčanja dok su džamije Balaguša i Milošnik u upotrebi uz ramazan i na dan bajram-namaza. U džematu su trag ostavili sljedeći imami: Abdulah ef. Ganić, Hasan ef. Bešlija, Sabir ef. Dizdarević i hfz. Zekerijah ef. Ribo. Dužnost imama, muallim i hatiba u džematu trenutno obnaša Adis ef. Sultanović. U džematu pored velikog greblja zvanog „Harem“, postoje četiri monumentalne džamije, a dvije su potkupolne. U nastavku ćemo ukratko predstaviti džamije u džematu.

 

Džamija Hadži Ahmeta Dukatara, Dukatareva džamija ili Glavica džamija jedan je od najprepoznatljivijih simbola grada Livna i jedna od njegovih najznačajnijih džamija. Sagrađena je 1587/88. dolaskom Osmanilja u Livno. Evlija Čelebija je spominje u svom putopisu kroz livanjski kraj 1660. godine kao staru, tvrdo zidanu, potkupolnu džamiju koja se nalazi blizu čaršije. Dukatareva džamija, kao i sve ostale livanjske potkupolne džamije, svojom veličinom i značajem ne spada u red carskih i vezirskih džamija, kakve se susreću u Sarajevu, Travniku ili Mostaru. Zajednička karakteristika svih njih, pa tako i Glavice je da za svoje vrijeme djeluju arhaično, te svojom arhitektonskim izrazom, prije svega zbijenošću elemenata, visokom kupolom i niskim minaretom, podsjećaju na prve osmanske potkupolne džamije u Izniku (Niceji) iz 14. stoljeća. To indicira da njihovi graditelji ne pripadaju znamenitoj graditeljskoj školi Mimara Sinana, prevladavajućoj u drugoj polovici 16. stoljeća, nego da su po svemu sudeći u pitanju domaći graditelji koji su usvojili stilske elemente, no nisu dostigli majstorstvo suvremenih osmanskih neimara. Drugi je veoma važni element livanjska orkanska bura, zbog koje su proporcije građevine, posebno minareta, takve da mogu izdržati udare vjetra. Sa sjeverne strane džamije stajalo je groblje sa starim, uglavnom neoznačenim nišanima, koji su, cijeli ili polomljeni, pronađeni prilikom posljednjeg popravka džamije. Groblje je vjerojatno stradalo 1878. godine za vrijeme otpora osmanskih snaga protiv snaga Austro-Ugarske kad je zaposjela BiH. Tu se nalazilo topovsko uporište, tako da je prostor nemilosrdno bombardiran. Ono što nisu uništili austrijski topovi, učinio je zub vremena i nemar ljudi. Svjedoci kažu da je džamija obnovljena 1938. godine, a harem očišćen i utvrđen čvrstim betonskim zidom, no talijanska vojska je 1941. džamiju koristila kao skladište municije. Desno od džamije nalazi se i sahat-kula, koja pokazuje vrijeme.

Druga džamija je Džamija Bali-age Ljubunčića, Balaguša džamija. Nad ulazom u džamiju očuvan je tarih, ali ni tu nema spomena dobrotvora. Što se tiče vremena izgradnje, epigrafi različito dešifriraju tarih. Prema A. Aličićumu, izgradnja džamije ne može se utvrditi u tarihu i on preuzima narodnu predaju prema kojoj je Balagija (Balaguša) džamija izgrađena godinu dana prije izgradnje Dukatar (Glavice) džamije, hidžretske 995. godine, odnosno 1586/1587. godine, jer prema njegovom dešifriranju onoga što piše na tarihu, džamija je podignuta prije dolaska Turaka u ove krajeve, što autor smatra nemogućim. Međutim, M. Mujezinović kao godinu gradnje prema njegovom dešifriranju tariha navodi hidžretsku 920. godinu, odnosno 1514/1515. godinu. Prema tome, Balagija (Balaguša) džamije je jedna od najstarijih potkupolnih džamija u Bosni i Hercegovini. Nacionalni je spomenik kulture Bosne i Hercegovine i pod zaštitom države. Balagija (Balaguša) džamija pripada tipu jednoprostorne potkupolne džamije sa trijemom pokrivenim sa tri male kupole. Livanjske džamije odlikuju se visokom kupolom, niskim tamburom i niskom munarom sa niskim krovom - ćillahom, a što je posljedica jakih vjetrova i oštrih zima. Unutrašnje mjere džamije iznose 8,47x8,53 m, vanjske mjere su 13,86x10,73 m, od čega je dubina trijema 3,29 m. Visina kupole je 14,00 m, visina munare 20,60 m, visina do tambura kupole 7,97 m, a do vijenca kupole 9,54 m. Na kupolicama i zidovima očuvani su ostaci slikane dekoracije. Harem uz džamiju je malih dimenzija. U njemu je očuvan samo sarkofag bez natpisa, koji se prema predanju pripisuje graditelju džamije. Balagija (Balaguša) džamija sa obližnjom Glavicom (Dukatarovom) džamijom i sahat-kulom čini izuzetno vrijednu arhitektonsko-urbanističku kompoziciju koja predstavlja glavni akcenat siluete starog grada Livna.

Treća džamija je Zavra, a pretpostavlja se da je sagrađena u 16 st. i spada u red otmjenije mahalske džamije. U popisu džamija Livna izgrađenih u periodu do 1604. godine ne navodi se Zavra džamija, tačnije, ne navodi se pod tim imenom. Ime osnivača džamije kao i godina gradnje Zavra džamije nisu poznati. Nad portalom džamije stoji natpis o njenoj obnovi 1867. godine, a ne o izgradnji. Naziv Zavra sačuvan je u narodu. Prema konceptu prostorne organizacija Zavra džamija u Livnu pripada jednoprostornim, kosim krovom pokrivenim džamijama sa drvenom pokrivenom (zatvorenom) munarom, sa zatvorenim sofama i sa prednjim mahfilom. Zub vremena je učinio svoje, te je džamiji potrebna rekonstrukcija i restauracija.
Četvrta je Bušatlina džamija ili Milošnik. Prema narodnoj predaji džamiju su napravila braća, Derviš-beg i Muhamed-beg Bušatlija. Naziv Milošnik, odnosno Milosnik, potiče od činjenice da su braća sagradila džamiju na lokalitetu u blizini koga nije bilo sagrađenog mjesta za molitvu. Graditeljska cjelina Milošnik (Bušatlijina ili Milosnik) džamije smještena je unutar Bistričkog grada. Cjelina nije ograđena zidom tako da je ulaz u džamiju izravno sa ulice, sa sjeverozapadne strane. Prema konceptu prostorne organizacije Milošnik džamija u Livnu pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim sofama i drvenom munarom, koje danas više nema. Objekat džamije u tlocrtu predstavlja pravokutnu građevinu. Dimenzije stranica objekta, mjerene iznutra, iznose 7 x 10 m. Džamija ima kamene zidove, debljine oko 85 cm, izvana ožbukane, iznutra oličene vapnom. Unutrašnji prostor džamije je pokriven drvenom tavanicom. Kosi krov na četiri vode je pokriven crijepom. Mihrab izveden u Milošnik džamiji, prema Manđeralu, predstavlja reprezentativno djelo majstora Baje, koji je izveo i portal Zavra džamije u Livnu. U oblikovanju mihraba vidljivi su elementi historicizma. Milošnik džamija je sve do 1944. godine imala drvenu munaru. Te godine je, s obzirom na oštećenja nastala u II. svjetskom ratu, munara uklonjena. Hronogram nad ulazom u džamiju, pisan u stihovima na turskom jeziku, uklesan je na kamenoj ploči dimenzija 1,60 x 0,50 m. Kaligraf je u posebnoj vrsti dželi pisma izveo ovaj hronogram, tako da je mjestimično teško čitljiv. U desnom uglu iznad natpisa izvedena je bismila u obliku tugre, a u lijevom uglu su riječi„Mašaellah“ također u tugri. Preračunavanjem brojne vrijednosti slova zadnjeg polustiha natpisa dobija se godina gradnje džamije. Po Mehmedu Mujezinoviću džamija je sagrađena 1292. hidžretske, odnosno 1875. godine. Za potrebe održavanja objekta džamije uvakufljena je jedna kuća i dućan, koji su nestali prije II svjetskog rata. Uz džamiju u vakufskoj imovini su bila i četiri livanjska groblja, harem pokraj džamije i tri manja uz njega, uključujući i harem sa turbetom Derviš-bega u kome su ukopana tri Livnjaka strijeljana 1878. godine od strane predstavnika Austo-Ugarske vlasti. Vakufnama džamije nije sačuvana. (Ahmed Burek, Kameno Hlivno, 192)

Džamija je bila u upotrebi sve do II svjetskog rata kada je granatiranjem znatnije oštećena. Tom prilikom su oštećeni krov, ravna tavanica, mimber i munara. Zbog oštećenja je krajem rata uklonjena drvena munara. Džamija je obnavljana dva puta, sedamdesetih godina 20. vijeka i oko dvije hiljadite godine. Prva obnova je podrazumijevala i izvjesne promjene u enterijeru džamije. Obnova je rađena pod nadzorom pripadnika službe zaštite naslijeđa, Gradskog zavoda iz Mostara. Nakon rata 1992.-1995. godine pa sve do 2007. godine objekat džamije se koristio za obavljanje dvije dnevne molitve, dok je na prostoru mahfila bio organiziran mekteb. Trenutačno objekat, iako obnovljen, nije u redovnoj upotrebi. Uz džamiju se nalazi malo mezarje sa samo jednim nišanom. Nišan je manji, oktogonalni, oštećen i bez natpisa. Uz džamiji se nalazi i mejt-taš, kamen na koji se polaže tijelo umrlog neposredno prije prenošenja na mezarje i ukopavanje.

Last modified onsrijeda, 15 Juni 2016 10:27
back to top