Duhovnost

Propisi za sklapanje braka

Po učenju islama brak postoji od prvog čovjeka i ima svoje osnovne okvirne propise, bez obzira na različitost oblika.

Da bi brak bio islamski mora biti sklopljen u ime i radi Allaha dž.š. i po šerijatsko-pravnim propisima. Po šerijatsko-pravnim propisima uslovi za valjanost islamskog braka su dvojaki i to:

šurutun-nikjah – preduslovi za sklapanje braka i
erkanun-nikjah – uslovi pri sklapanju braka.

Da bi dvije osobe mogle stupiti u brak nužno je da zadovolje šurutun-nikjah, tj. da kao zaručnici budu:

slobodne, (hurrijjet)
da su duševno i umno zdrove (akl),
da posjeduju bračnu punoljetnst (bulug),
da postoji slobodna volja zaručnika (ridai tarefejn),
vjeroispovijest zaručnika, posebno mladića,
da mladić u izvjesnim slučajevima bude (akram) dostojna prilika djevojci,
ledičnost i nikakva smetnja zaručnice a nekad i samog zaručnika,
međusobno nerodbinstvo i nesrodstvo po kriterijima šerijata: po krvi, mlijeku i tazbinstvu i
da zaručnici, i mladić i djevojka stupaju u brak namjerno, slobodno, isključivo svojom voljom, planski i pri punoj svijesti u ime i radi Allaha dž.š.

Punoljetstvo mladića i djevojke se u mnogim zemljama određuje zakonom, a biološki oni to postaju sposobnošću mladića za seksualne odnose i djevojke sa pojavom menstruacije što i šerijat priznaje.

Uslovi pri samom sklapanju braka – erkanun-nikjah su:

ponuda bračne zajednice (idžab),
prihvatnje bračne veze (kabul),
očitovanje o bračnoj vezi i zajednici mora biti u isto vrijeme i na istom mjestu,
kandidati za brak moraju jedno drugo potpuno čuti pri ponudi i prihvatanju bračne veze i zajednice,
vjenčanje se mora obaviti u prisustvu svjedoka kojii su čuli ponudu i prihvat braka i
da se pri vjenčanju ugovori mehr.

Zato je sa stajališta islama u pravnoj ravni – brak ženidbeni ugovor, koji je prema šerijatskim propisima zaključen između muškarca i žene koji nemaju nikakvih vjerskih i šerijatsko-pravnih smetnji, u biti ugovor ili sporazum, na osnovu kojeg te osobe potpuno slobodno i na dozvoljen način žive u intimnom odnosu i stupaju u seksualne odnose koji su jedino u braku i kroz brak dozvoljeni.

Kako je jedan od uvjeta pri sklapanju braka prisustvo svjedoka i sami svjedoci moraju biti:

punoljetni (a ne djeca),
umno i duševno zdravi muslimani, kada se radi o sklapanju šerijatskog braka, da znaju da se radi o braku,
da čuju u isto vrijeme ponudu i prihvat zaručnika.

Svjedoci pri sklapanju islamsko-šerijatskog braka ne mogu biti:

duševno i umno poremećene osobe,
potpuno gluhe osobe koje ne mogu čuti ponudu i prihvat braka,
totalno pijane osobe i
nemuslimani.

Po učenju islama brak spada u šerijatsko-vjersko pravo zato što se zasniva na Kur'anu i Hadisu i što se kao vjerski čin sklapa, u ime i radi Allaha dž.š., ali on spada i u šerijatsko građansko pravo (muamelat) i zato što je on vrsta potpuno slobodnog ugovora i sporazuma iz kojeg nastaju sasvim konkretne obaveze, dužnosti ali i prava i blagodeti za obje strane koje na halal način ne mogu nigdje i nikako van braka postići. Činjenica da se brak temelji na vjersko-moralnoj podlozi daje mu veliki značaj i težinu i zato on nipošto nije jedan obični formalno-pravni ugovor kao kupovina kuće, ali s obzirom da je ipak vrsta ugovora i sporazuma dvije strane, on nije ni kršćanski sakrament, sveta tajna i sveta neraskidiva bračna veza onih koji su vjenčani na zemlji da su svezani i na nebu. Pod tačno određenim, na vjeri, moralu i šerijatsko-pravnim propisima utemeljenim razlozima, brak je u islamu ipak raskidiv. Islam na svaki način učvršćuje brak, svim svojim propisima čuva njegovu čistotu, ali kao vjera istine i realnosti, bez utopije, fantazije i idealisanja stvarnosti dozvoljava u opravdanim situacijama, za razliku od kršćanstva razvod braka. Za razliku od građanskog laičkog zakona koji bez ikakvih razloga dopušta razvod braka Vjerovjesnik ističe: „Nemojte tražiti razvod braka bez opravdanih (na vjeri i šerijatu) razloga, jer od svih stvari koje je Allah dopustio – najviše mrzi razvod braka. Ako prema vašim ženama osjetite malu odvratnost, nemojte se prenagliti. Promislite. Možda vam je Allah baš u tome ukazao vašu sreću. Žene su vam se predale na vjeru Allaha, pa prema tome poštujte Allahovo povjerenje.“

Razvod braka je jedino dozvoljena stvar u islamu koju Allah dž.š. mrzi. Kur'an također poziva i upozorava vjernike da čuvaju brak i da poštuju čast, dostojanstvo i dignitet žene: „O vjernici, zabranjuje vam se da žene kao stvari nasljeđujete, preko volje njihove i da im teškoće pričinjavate, s namjerom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.“ (Kur’an, En-Nisa, 19).

Dakle, razlozi subjektivne prirode u braku, kao: odvratnost, antipatije, umanjivanje ljubavi, nisu islamski razlozi za razvod. To mogu biti samo prolazna iskušenja i to su razlozi prije braka za nevjenčanje a u braku nisu. Šerijatski brak, na osnovu izloženog, smjera da pomiri duhovne težnje i tjelesne potrebe, da kanališe i reguliše strasti i nagone kako čovjek ne bi bio životinja ili još gori a da ih i ne uništi kako čovjek ne bi postao anđeo što je nemoguće. To je rezultat vjersko-moralnog i šerijatsko-pravnog pristupa braku. Brak je svojevrsna islamska ustanova u svijetu.

Ženina naknada i zaštita u braku (mehr)

lako arapska riječ, mehr se skoro isključivo upotrebljava u šerijatskom bračnom pravu. Institucija mehra je poznata iz predislamskog perioda. Ugovor o visini mehra se mora odrediti u toku sklapanja braka. U šerijatskom pravu mehr je materijalna vrijednost koju muž daje ženi za njen ulazak u brak. Mehr se zasniva na Kur'anu i Hadisu.

„I draga srca ženama vjenčane darove (mehr) njihove podajte, a ako vam one od svoje volje od toga što poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.“ (Kur’an, En-Nisa, 4)

Visinu mehra sporazumno utvrđuju zaručnici. Mehr se može i naknadno utvrditi ko to nije uradio prilikom vjenčanja. Mehr je ženino materijalno pravo od muža a mužu je to dužnost prema ženi. Najniža granica mehra se može odrediti a najvišu treba slobodno dogovoriti. Pri određivanju mehra niti žena muža treba ucjenjivati, niti muž ženu cijediti. Mehr nema niko pravo ukinuti i muž je dužan ženi ugovoreni mehr isplatiti. Mehr se dijeli na mehri muadžel i mehri muedždžel. Po običaju mehri muadžel se isplaćuje odmah pri stupanju u brak a mehri muedždžel na ženin zahtjev tokom života, poslije puštanja žene kada je muž kriv ili poslije muževe ili ženine smrti. U tri slučaja muž je dužan ženi isplatiti cio mehr: u slučaju razvoda poslije bračnog odnosa, poslije samog nesmetanog osamljenja sa ženom u pravno valjanom braku i u slučaju smrti jednog od bračnih drugova bez obzira nastupila ta smrt prije ili poslije bračnog odnosa.

U slijedećim slučajevima muž je dužan ženi isplatiti samo 50% mehra:

kada muž u pravno valjanom braku pusti ženu prije osamljenja i bračnog odnosa, kada muž prije bračnog sastanka nazove ženu bludnicom, pa se brak razvrgne, kada se muž zakune i zakletvu ispuni da neće spoljno općiti sa svojom ženom 4 hidžretska mjeseca, kad se ispostavi da je muž impotentan (inin) pa se po osnovu toga brak razvede, kada muž pređe na drugu vjeru pa brak postane ništavan, kad muž odbije da prihvati islam, nakon što je njegova žena primila islam a prije toga nisu imali seksualni odnos, kada muž izvrši rodoskrvnuće tj. spolno opći sa ženinom uzlaznom i silaznom lozom, i tako žena postaje mužu zabranjena.

Kada je žena kriva muž nije uopće dužan davati mehr. To će biti: kada muslimanka prede na bilo koju drugu vjeru, kada dozvoljena nemuslimanka udata za muslimana neće da pređe na islam, ako žena dok je u braku spolno opći, učini blud i ako žena otkaže brak u koji su je vjenčali neskrbnici (ne otac i djed) svojoj prilici koja joj ipak ne odgovara.

Mehr je isključivo ženino vlasništvo s kojom ona raspolaže kako hoće. On spada u privatno-pravnu imovinu. Žena se ugovorenog mehra može odreći u korist muža.

Akt vjenčanja

Mada je najstarija i najznačajnija ustanova u povijesti ljudskog roda brak, on se u islamu sklapa na krajnje jednostavan i prirodan način. U vjersko-moralnom smislu kada mladić ili djevojka jedno drugom u prisustvu svjedoka ponude i prihvate brak on je valjan i po toj osnovi nastaju sve bračne obaveze, prava i dužnosti neovisno od toga da li su mladić i djevojka imali stvarnu namjeru da se uzmu, ukoliko nisu postojale šerijatske smetnje za njihovo vjenčanje. Ovo samo upozorava da je ašikovanje, ponuda braka i njegovo prihvatanje krajnje odgovoran čin s kojim nema nikakve šale i neodgovornosti. Hadis je tu izričit: „U tri slučaja riječi koje izgovorimo bilo u šali, bilo u zbilji postaju obavezujuće: riječi ponude i sklapanja braka, riječi puštanja i povratka žene i izrečena zakletva.“

Međutim, pošto je brak uz vjersko-moralni čin istovremeno i šerijatsko-pravno-građanski akt, to njegovo sklapanje u toj ravni traži određenu i jasnu proceduru. U periodu od 1887-1945. kod nas su šerijatsko vjenčanje vršile kadije u šerijatskim sudovima. Prije sklapanja braka kadije su morale ustanoviti da li postoje svi preduslovi prije (šurutun-nikjah) i uslovi koji su potrebni pri samom činu skla panja braka (erkanun-nikjah). Od 6.3.1946. god. država je zakonom ukinula šerijatske sudove i akt vjenčanja prenijela na državnu vlast u općinama i mjesnim zajednicama.

Pošto se takva građanska vjenčanja sa stajališta islama vrše na nepotpun a nekada i nedopustiv način to je svakom muslimanu obavezna dužnost da pored građanskog vjenčanja odmah izvrši i vjersko-šerijatsko vjenčanje. To je potrebno da učine svi oni koji su od 1946. sklopili samo građansko a ne i šerijatsko vjenčanje iz tri posebna razloga:

brak u islamu mora biti sklopljen u ime Allaha dž.š.,
svjedoci pri sklapanja i sudija moraju biti muslimani i
pri sklapanju braka mora se utvrditi visina mehri muedždžela.

Ništa od toga pri građanskom sklapanja braka nije bilo, jer se on svodi na najobičniji ugovor. Pri šerijatskom sklapanju braka svjedoci moraju biti muškarci ili jedan muškarac i dvije žene a građanski sud dopušta da oba svjedoka budu žene. U vraćanju svome iskonu i duhovnom ognjištu da bi zapalili i dalje pronosili isti neugasivi plamen kojim ćemo prosvjetljavati sebe i potomstvo moramo se vraćati i reafirmirati ustanovu islamsko-šerijatskog braka.

Svi muslimani koji se nisu vjenčali po šerijatskim propisima već su isključivo izvršili građansko vjenčanje od 1945. do danas trebali bi i morali izvršiti šerijatsko vjenčanje. U doglednoj perspektivi Islamska zajednica će morali posvetiti potpunu pažnju kako vjersko-moralnoj tako i šerijatsko-pravnoj dimenziji sklapanja braka, što unazad pola stoljeća, kako iz objektivnih razloga tako i iz subjektivnih slabosti, nije bio slučaj. Kaže Vjerovjesnik a. s.: „Obavljajte vjenčanje i sklapajte brakove u džamijama“.

akos.ba

 

Osjećaj zahvalnosti – Psihologija šukra – zahvalnosti

Otvorila je svoj ormar. Pregršt odjeće – crvene, žute, narandžaste, roze i kakvih sve ne boja- bilo je okačeno unutar. Nakon letimičnog pogleda, zalupila je vrata ormara. Počela se prenemagati: ”Mama, nemam ništa da obučem za zabavu! Danima sam te molila da me izvedeš u kupovinu, a nikada me ne slušaš. Šta da radim sada?!” On rovi po frižideru već četvrti put. Pica, čokolada, sladoled, voće i sokovi su stiskani unutra. Zatvara vrata nezainteresovano i odlazi iz kuhinje, govoreći: ”Nema se šta jesti ovdje. Hajdemo vani da pojedemo nešto kako treba.” Ona se budi sa istim osjećajem depresije i užasa koje osjeća svako jutro. Pomisli na samoubitstvo se ponovo vrte u njenim mislima. Udata je za divnog čovjeka, ima dvoje predivne djece, kuću, auto – sve što bi većina žena poželjela. Naizgled, život joj je savršen, ali nešto nedostaje: ona jednostavno nije udata za čovjeka njenih snova. On ima sedamnaest godina. Ima iPhone, Core I-7 Dell i hiljadu dolara džeparca mjesečno, ali po njegovom mišljenju život je bezveze. Ne može se fokusirati na udžbenik. Grubo ga zatvara i korača po sobi, govoreći: ”Ako moj prijatelj može imati jagaur, zašto, do vraga, ja ne mogu. Sve je bezveze.”

Da li vam je poznata neka od ovih situacija?

Navika nezahvalnosti Kako odrastamo, rastemo sa navikom da budemo nezahvalni, da budemo slijepi na blagodati u našim životima. Fokusiramo svu svoju snagu i pažnju na ono što nedostaje u našim životima. Ovo je zaista ironično, ali što se više fokusiramo na nedostatke, time ih više privlačimo.

Kako postati crna rupa očaja

Istraživanje je dokazalo da naše misli i emocije emituju snažne signale, te da ovi signali imaju sposobnost da privlače signale iste frekvencije. Drugim riječima, kada god ste nezahvalni ili imate negativne, samosažalijevajuće misli, (npr. ”Izgleda da nikada nemam dovoljno novca”, ”Nikako da ozdravim”, ”Nikada neću naću muža” itd.) ili brinete o stvarima koje su van vaše kontrole, vi zapravo emitujete energije koje privlače energije istih kvalieteta. Na kraju ćete postati crna rupa očaja. Sve brige, argumenti i frustracije samo vode ka još većim. Ukoliko želite privući više mira, radosti, harmonije, lahkoće i napretka, onda birajte svoje misli savjesno i pažljivo.

Javne tajne u Kur'anu

Danas su naučnici nemuslimani otkrili ove tajne u ime prirodnih zakona, dok su ove javne tajne nama date u Kur'anu prije 1400 godina. Psiholozi i filozofi su s mukom obavili istraživanja i došli do novih teorija i ideja. Sve ove ”novootkrivene stvari” nama su predstavljene u Kur'anu sa prezicnom jasnoćom. Allah dž.š. nam obećava: ”Ako budete zahvalni, povećaću vam blagodati”. ”’Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti’.” Kur’an, 14: 7 Ovo je već spravljena formula da privučete više onoga što želite u životu.

Sura Fatiha: Stub stuba

Dobro je poznato da je namaz, jedan od najvažnijih stubova islama, nepotpun bez sure Fatiha. Sura Fatiha počinje sa izražavanjem zahvalnosti našem Gospodaru na bezbrojnim blagodatima kojima nas daruje. Da li ste ikada primijetili da većina dova koje nam preporučuje poslanik Muhammed s.a.v.s. također počinju sa izražavanjem zahvalnosti – elhamdulillah. Hvala Allahu. Dan počinjemo riječima elhamdulilahillezi ahyana … Hvala Allahu koji nas je proživio… Allah hoće da mi počnemo dan sa stanjem punim energije, privlačeći mnogo sreće i obilja u životu. Jelo završavamo riječima elhamdulillahillezi at'amena ve sekana…, hvala Allahu koji nam daruje hranu i piće… Zašto? Jer Allah dž.š. stalno želi da imamo bolju hranu svaki sljedeći put kada jedemo. Sam izraz elhamdulillah nije samo puka slučajnost, zar ne?

Vraćanje na stazu

Zahvalnost je jedan od najbržih načina da postigemo koncentraciju. Kada se osjećamo beznadežno, zapravo mi pridajemo važnost nečemu što je ne zaslužuje. Većina takozvanih problema su ovosvejtske peokupacije i mentalne opsesije. Toliko se fokusiramo na jedno područje da isključimo sve drugo, što povećava naše probleme. Iznenađujuće je kada se previše fokusiramo na ono što nam ne ide, ne možemo čak korstiti ni onaj dio mozga koji nam nudi rješenja. Pa onda kada nešto ne ide kako treba, trebamo se fokusirati na ono što funkcioniše i reći elhamdulillahi rabbil alemin na glas. Šta mislite šta zapravo radite kada izgovarate ove riječi? Vi, zapravo, oslobađate svoj um od teških misli i ojačavate jaka, pozitivna uvjerenja da, iako, neka područja nisu onakva kako vi želite u životu, druga zasigurno funkcionišu. Na ovaj način možete razmišlajti brže i bolje i smisliti način da riješite ono što ne funkcioniše u vašem životu. Pokušajte! Prenosi se da su neki od ashaba Poslanika s.a.v.s. bili zahvalni čak i na teškoćama sa kojima su se suočavali i bili zahvalni Uzvišenom Allahu što ih nije zadesilo nešto gore. E pa to je stav i stalni osjećaj zahvalnosti. Biti zahvalan Allahu dž.š. donosi čuda. Kada budete priznali Njegovu ruku u svom životu, desit će se čuda. Bit ćete u sred problema, ne znajući šta se još može desiti, i iznenada pojavit će se rješenje. Možete biti u beznadešnoj potrebi za novcem, i neko će vam, na primjer, vratiti neki stari dug za koji ste vi bili i zaboravili. Ili vam nedostaju vaši najmiliji, a u tom momentu oni vas nazovu. Mi obično ignorišemo stvari koje su nam lahko dostupne, i trebamo veliki razlog da budemo zahvalni. Naša porodica, prijatelji, tijelo, zdravlje, posao, vrijeme odmora, edukacija, hrana, mudrost, osmijeh, djeca, pa čak i teške lekcije koje nas život uči (i lista se nastavlja) su velike blagodati na kojima trebamo biti zahvalni. Ako nemate isti osjećaj, samo zatvorite oči i zamislite da neka od ovih blagodati nestane iz vašeg života. Kako biste se osjećali? Ovo je baš razlog zbog čega trebate biti zahvalni svakoga dana i svakoga momenta. Svi mi trebamo jedno fino podsjećanje, pa ovdje ću podijeliti s vama nekoliko načina koji će vam pomoći da budete zahvalni i da iskusite ljepotu.

Osnovne stvari za zahvalnost u životu

Napravite listu od 20 stvari koje cijenite, sad odmah. Napišite elhamdulillah-hvala Allahu, ispred svake blagodati. Napravite listu stvari zbog kojih se osjećate dobro i zašto ste zahvalni za neku stvar, osobu ili situaciju u životu. Kako ste se osjećali dok ste ovo radili? Evo lijepih vijesti: Upravo ste povećali emisiju pozitivnih signala i sada možete privući više sreće, obilja i uspjeha u vašem životu. Počnite tražiti sve za šta možete biti zahvalni u životu i govorite o tome stalno bez obzira koliko beznačajno to izgledalo. Ako nađete novac u džepu stare majice, slavite. Idite okolo i recite svima koliko ste zahvalni za to. Tako, zapravo, vi se fokusirate na izražavanje zahvalnosti i za najmanju blagodat u vašem životu. Najmanje jedanput na dan podijelite status o zahvalnosti na Facebooku ili Twitteru, ili bilo kojoj društvenoj mreži koju koristite i pitajte druge za šta su zahvalni. Ako Bog da, dobit ćete nagradu za vašu zahvalnost, ali i njihovu također. Pokušajte tražiti pozitivno u svemu negativnom. Uzmite najmanje tri dobre lekcije-pouke iz svakog bolnog iskustva, i budite zahvalni na toj situaciju iz koje ste naučili. Za Akos.ba prevela i obradila: Anesa Gegić

Biti zahvalan je od temelja vjerovanja

Zahvalnost je jedna od osnovnih osobina muslimana. Ona ustvari direktno utiče na naš odnos s našim Stvoriteljem. Sljedeća priča to lijepo ilustrira: Aiša, radijallahu ‘anha, primjetila je kako su pete Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ispucale od dugog stajanja u namazu, pa mu je rekla: „Allahov Poslaniče, zar ti nisu oprošteni prethodni i budući grijesi?! Zbog čega sve ovo?!” Šta je odgovorio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem? Razmišljaj o njegovom odgovoru! Rekao je: „O Aiša, a zar da ne budem Allahu zahvalan rob?!’ “ (Sahih Buhari, hadis: 1130 i Sahih Muslim, hadis: 2819) Poslanikov, a.s., odnos s Allahom bio je zasnovan na principu zahvalnosti. Budući da je on naš uzor i mi bismo trebali graditi takav odnos s Allahom. Rezultati takve zahvalnosti jasno su objašnjeni u Allahovom obećanju: Allahovo obećanje je jednostavno i jasno: budite zahvalni i povećat će vam se blagodati. Budite nezahvalni, povećati će vam se fukareština. Pozitivno razmišljanje i sapouzdanje U tekstovima koji govore o samopouzdanju, bez obzira koliko sekualran autor bio, naglašava se važnost zahvalnosti. Mnogi ljudi širom svijeta doživjeli su povećanje blagoslova onda kada su bili zahvalni. Neki sekularistički izvori navode čak 30 prednosti zahvalnosti. Ako se savremena istraživanja i islamska načela slažu oko zahvalnosti i toga da je zahvalnost važna, zašto je onda nezahvalnost danas tako izražena? Vremena kukanja Pritužbe i uvrede postale su internacionalni trend. Čini se da ne postoji ni jedan dan u kojem muslimani nisu nervozni, uvrijeđeni, ljuti ili se raspravljaju oko nečega. Žalimo se na sve: na politiku, učenjake, nedostatak naučnika, na ljude da su previše konzervativni ili liberalni, na nekog ko koristi riječi koje nam se ne sviđaju i naravno, na islamifobiju (obavezno), a popis jadikovanja je sve dulji i dulji. Iako su mnoge od tih pritužbi legitimne, zapitajmo se koliko to naše kukanje zapravo pomaže ummetu? Zar Božiji Poslanik, a.s., nije imao da prigovori na mnogo štošta? Protjeran je iz svog grada, oklevetao ga je njegov narod, izgubio je mnoge od svojih najbliži i bio povrijeđen od njegovih neprijatelja. Ipak, njegov odgovor na sve to bio je „Zar da ne budem Allahu zahvalan rob?!“ Unatoč svim negativnim događajima koji su se odigrali oko njega, uvijek je pronašao nešto zbog čega bi bio zahvalan, pa zar i mi onda ne bi trebali biti? Opasnost od jadikovanja Problem s vremenom u kom živimo jeste da sve ovo kukanje i jadikovanje samo stvara negativnu atmosferu. Na kraju bivamo puni bijesa, nezadovoljstva, gorčine i tuge. Nijedna od tih emocija nije produktivna, a kao rezultat toga provodimo toliko vremena u kukanju, a tako malo vremena radimo nešto konstruktivno. To treba promijeniti, a promjena mora započeti od nas. Moramo se riješiti navike jadikovanja i zamijeniti je navikom zahvaljivanja Allahu. Kako napraviti pomak Prvi korak koji trebamo poduzeti da bi smo promijenili to jeste da postanemo selektivniji kada su u pitanju sadržaji na društvenim mrežama. Mediji nas svakodnevno bombarduju negativnim vijestima i komentarima putem društvenih mreža. Zbog toga je gotovo nemoguće osjetiti bilo kakvu pozitivnu emociju u bilo kojem trenutku dana. Potrebno je da izradite neke zaštitne filtere. Neka vaši glavni izvori vijesti budu pozitivni mediji, a one depresivne medije čitajate samo onda kad morate. I MOLIM VAS izbjegavajte odjeljak sa komentarima po svaku cijenu! Osobno, svaki dan počinjem unosom tri stvari za koje sam vam zahvalan, a zatim zahvaljujem Allahu zbog tih blagoslova i pokušavam napraviti jedinstven popis svakog pojedinog dana. Ovo mi pomaže da počnem dan na pozitivnoj poziciji i izbjegavam negativne emocije. Ako promjenite naviku jadikovanja u naviku zahvaljivanja osjetit ćete unutrašnji mir, pozitivne emocije, uvećanje produktivnosti i blagoslova. Šta onda čekate, napravite tu promjenu već danas! Autor: Ismail Kamdar Izvor: islamicselfhelp.com Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

ČOVJEKOVO JE DA RADI I DA SE TRUDI, A NE DA PO SVAKU CIJENU OSTVARI USPJEH

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Jedan roditelj priča: ”Kod moga sina Halida od ranog djetinjstva nivo uspjeha u školi bio je od šezdeset do sedamdeset posto. U četvrtom razredu osnovne škole počeo sam vršiti pritisak na njega da bude bolji i uspješniji. Njegova majka ga je mnogo puta upoređivala sa njegovim kolegama, braćom i rođacima koji su bili uspješniji od njega, do te mjere da je bio zapao u psihičku krizu tako da je razgovarao sâm sa sobom, plakao je u snu i bio je u stanju teške depresije.

Otišli smo kod najboljeg psihijatra i požalili mu se na teško psihičko stanje našeg sina. Doktor nam je dao lijek za jačanje pamćenja koji je kasnije prouzrokovao stvaranje vode na mozgu.

Jednog dana sam osjetio da ćemo odvesti našeg sina Halida do ludila. Željeli smo isključivo da on ostvari naš (ne svoj vlastiti) san i da postane učenjak, a to je isto kao da tražite od konja da postigne toliku brzinu da može preteći voz. Osjetio sam da se moj sin počeo udaljavati od mene, pa sam odlučio promijeniti svoju smrtonosnu metodu u njegovom odgoju i obrazovanju.

Otišao sam ga posjetiti u školi i zamolio sam Halidovog učitelja da kaže djeci da želim nešto važno reći svom sinu pred njegovim kolegama. Stao sam pred učenike i pozvao sam svoga sina da stane pored mene. Uzeo sam ga za ruku, a zatim sam se obratio njegovim kolegama: ‘Slušajte, djeco! Ovo je moj sin i ja ga mnogo volim. On se mnogo trudi i mnogo ponavlja školsko gradivo, i bez obzira na to kakav prosjek imao u školi, moja ljubav prema njemu je ogromna i neopisiva. I od danas ću primijeniti pravilo koje kaže: -Čovjekovo je da radi i da se trudi, a ne da po svaku cijenu ostvari uspjeh.’ I da znate, od danas, ako se on bude trudio, pa bude najbolji, ili ako nakon uloženog truda bude prosječan, on je u svakom slučaju moj sin i moja velika ljubav. Želim pred vama da izrazim svoje žaljenje i da se izvinem svom sinu Halidu zbog metoda koje sam koristio sa njim.’

Nakon toga sam poljubio sina u glavu, a suze su mi tekle niz obraze, kao i kod moga sina Halida. Zatim sam ga zagrlio, dok su nam svi učenici aplaudirali.

Vratio sam se kući rasterećen i zadovoljan, a Halid se vratio iz škole sretan kao nikad prije.

Rekao mi je: ‘Hvala ti, oče, danas si me učinio ponosnim! Moj najbolji drug rekao mi je: -Da je, bogdo, moj babo kao tvoj.’

Dani su prolazili i došlo je vrijeme ispita. Ja sam primijenio spomenuto pravilo sa sinom Halidom i njegovo psihičko stanje se vrlo brzo popravilo. Vratio mu se miran san, prestao je razgovarati sâm sa sobom i nestalo je prisilnog i učestalog mokrenja koje je ranije imao. Halidovo stanje se poboljšalo, a naše duše su se smirile zbog toga. Iako se Halidov prosjek u školi nije poboljšao, mi ga sada prihvatamo onakvog kakav jeste, jer smo shvatili da su to njegove sposobnosti i mogućnosti.”

Saff.ba

MNOGO LJUDI SE ŽALI KAKO NEMA NAFAKE I BEREKETA U KUĆI, EVO ŠTA TREBATE DA UČINITE!

Bereket je braćo i sestre riječ koju često izgovaramo našim jezicima i u svakom vremenu i prilici ga tražimo, pa šta je to bereket i kako ga obezbijediti u našim imecima, porodicama i poslovima?

Bereket jezički znači višak nečega i njegovo povećanje, a u vjerskom smislu znači prisutnost dobra u svemu, što podrazumijeva korištenje nečega radi postizanja Allahovog, dželle še’nuhu, zadovoljstva.

Bereket u imetku znači njegovo uvećavanje, u kući-stanu njihovu prostranost, mirnoću i sigurnost, u hrani njeno obilje i ispravnost, u potomstvu brojnost i ahlak (lijep odgoj), u porodici njenu harmoniju i međusobnu ljubav, u vremenu širinu i izvršavanje svih postavljenih zadataka, u zdravlju fizičku i mentalnu sposobnost, u životu njegovu dužinu i dostojanstvo i u znanju spoznaju i prenošenje drugima.

Jednom rečenicom, bereket označava dobro u najširem smislu!

Ljudi općenito na dunjaluku hrle za: imetkom, djecom, položajima i drugim dunjalučkim blagodatima i misle da je u tome sva sreća, a mu’mini mole Allaha, dželle še’nuhu, da im da bereket u svemu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je molio Allaha, subhanehu ve te’ala, da njemu i ummetu podari bereket u onome što je halal.

Braćo i sestre, mu’mini imaju bereketa u svemu, tako da u onome što posjeduju od imetaka osjećaju zadovoljstvo, jer ih stiču i troše na halal način, djeca su im poslušna, imaju bereket u vremenu, pa za isto vrijeme urade mnogo više posla od ostalih ljudi i oni su uvijek zadovoljni Allahovom, subhanehu ve te’ala, odredbom.

 

Na drugoj strani ima onih koji su bogati, ali u onome što imaju, nemaju zadovoljstva, te zbog toga ne mogu da spavaju noćima, razmišljajući kako da povećaju imetak, imaju djecu, koja rasipaju njihovu imovinu i koja su im neposlušna i slično.

Braćo i sestre, postavlja se pitanje: Kako ćemo postići bereket u našim životima? Odgovor je sadržan u nekoliko stvari, koje inša-Allah potkrijepljujem ajetima, hadisima i mišljenjem uleme:

1. Takvalukom (bogobojaznošću), jer je takvaluk ključ svakog dobra. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala, u drugom dijelu 2. ajeta i u 3. ajetu Sure Et-Talak:

… وَمَن يَتَّقِ اللَّهَ يَجْعَل لَّهُ مَخْرَجًا(2) وَيَرْزُقْهُ مِنْ حَيْثُ لا يَحْتَسِبُ وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ إِنَّ اللَّهَ بَالِغُ أَمْرِهِ قَدْ جَعَلَ اللَّهُ لِكُلِّ شَيْءٍ قَدْرًا(3)

…A onome koji se Allaha boji, On će izlaz dati(2) i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se osloni na Allaha, On mu je dovoljan. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.(3)

Tevekkulom (oslanjanjem na Allaha, subhanehu ve te’ala), o čemu govori hadis koji bilježi imam Ahmed:

 

عَنْ عُمَرَ بْنِ الْخَطَّابٍ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: لَوْ أَنَّكُمْ تَوَكَّلْتُمْ عَلَى اللهِ حَقَّ تَوَكُّلِهِ لَرَزَقَكُمْ كَمَا يُرْزَقُ الطَّيْرُ، تَغْدُو خَمَاصًا وَتَرُوحُ بِطَانًا (أحمد)

Prenosi Omer ibn El-Hattab, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Da se vi oslanjate na Allaha, istinskim tevekkulom, On bi vas opskrbljivao, kao što opskrbljuje ptice, koje osvanu gladne, a omrknu site!” (Ahmed)

3. Šukrom (zahvalom Allahu, subhanehu ve te’ala), na Njegovim blagodatima, kao što stoji u drugom dijelu 144. ajeta Sure Alu Imran: وَسَيَجْزِي اللَّهُ الشَّاكِرِينَ Allah će sigurno nagraditi zahvalne!

4. Naređivanjem ukućanima i klanjanjem propisanih namaza, kao što Allah, dželle še’nuhu, kaže u 132. ajetu Sure Taha:

وَأْمُرْ أَهْلَكَ بِالصَّلاةِ وَاصْطَبِرْ عَلَيْهَا لا نَسْأَلُكَ رِزْقًا نَّحْنُ نَرْزُقُكَ وَالْعَاقِبَةُ لِلتَّقْوَى

Naredi porodici svojoj da obavlja namaz i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi ćemo te opskrbiti! A najbolji svršetak je za bogobojazne!

5. Učenjem Kur’ana, jer je on mubarek Knjiga i lijek za dušu i tijelo. Kaže Allah, dželle še’nuhu, u 29. ajetu Sure Sad:

كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِّيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَلِيَتَذَكَّرَ أُوْلُوا الأَلْبَابِ

 

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.

6. Slijeđenjem sunneta, Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svakoj prilici, jer to uvijek donosi dobro. Jedna od tih stvari je i jelo ispred sebe, kao što stoji u hadisu, koji bilježi imam Muslim:

عَنْ جَابِرِ بْنِ عَبْدِ اللَّهِ رَضِيَ اللَّهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: إِنَّ الْبَرَكَةَ تَنْزِلُ وَسَطَ الطَّعَامِ فُكُلُوا مِنْ حَافِتَيِهِ، وَلَا تَأْكُلُوا مِنْ وَسَطِهِ. إِنَّكُمْ لَا تَدْرُونَ فِي أَىِّ طَعَامِكُمُ الْبَرَكَةُ (مسلم)

Prenosi Džabir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Zaista se bereket spušta na sredinu hrane, pa jedite sa strana, a ne iz sredine! Vi zaista ne znate u kojem dijelu hrane je bereket!” (Muslim)

7. Dovom i istigfarom (traženjem oprosta od Allaha, subhanehu ve te’ala), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je učio dove u raznim prilikama i činio je istigfar stotinama puta na dan.

8. Udaljavanjem od haram imetka, u bilo kojem obliku, a posebno od kamate, kao što stoji u 276. ajetu Sure El-Bekare: يَمْحَقُ اللَّهُ الرِّبَا وَيُرْبِي الصَّدَقَاتِ…… Allah uništava kamatu, a unaprijeđuje sadaku…

9. Davanjem sadake i pomaganjem siromasima, kao što stoji u Kudsi hadisu;

 

عَنْ أَبِي هُرَيْرَةَ رَضِيَ اللهُ عَنْهُ أَنَّ رَسُولَ اللَّهِ صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ سَلَّمَ قَالَ: قَالَ اللَّهُ عَزَّ وَجَلَّ: يَا ابْنَ آدَمَ إِنْفِقْ، أُنْفِقُ عَلَيْكَ (مسلم)

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Rekao je Allah, azze ve dželle: “Čovječe, daj i Ja ću ti dati!” (Muslim)

10. Izvršavanjem obaveza u prvom dijelu dana, u skladu sa praksom i dovom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Zato mu’mini ranije liježu, odmaraju dio noći, a onda ustaju u zadnjoj trećini noći klanjati Noćni namaz (Salatul-lejl) i Vitr-namaz, klanjaju u džamiji u džematu sabah-namaz i poslije zikre, uče Kur’an i kreću na izvršavanje halal poslova i obaveza.

Za takve je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem učio dovu: اللَّهُمَّ بَارِكْ لِأُمَّتِي فِي بُكُورِهَا ‏”Allahu, Ti učini bereket mome ummetu u ranim jutarnjim satima!” (Ahmed)

Iz ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, dove (hadisa) se zaključuje da je najbereketnije vrijeme za rad i sticanje nafake u ranim jutarnjim satima.

Neko do selefa je kazao: “Čudno je stanje onoga ko klanja sabah, nakon izlaska Sunca, kako može postići opskrbu!”

Braćo i sestre, trudimo se da u svim našim poslovima postignemo bereket, izvršavajmo sve naše obaveze na vrijeme i kako se od nas traži, natječimo se u dobru i pripremajmo se za Dan polaganja računa, kada će se gledati samo dobra djela!

Molim Allaha, dželle še’nuhu, da nam pomogne da sačuvamo svjetlo islama, da bude na pomoći našoj ugorženoj braći ma gdje bili, da nam podari bereket u svemu, da nas sačuva iskušenja koja ne možemo podnijeti, da se smiluje našim umrlim roditeljima i precima, da našu djecu i potomke učini radostima naših očiju i srca i prvacima ummeta, da nam bude milostiv na Sudnjem danu i u Džennetu nas počasti društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi! Amin!

Hafiz Husein Čojlaković kaže :

Ako te neide nema nafake , slabo posao ide ili nemaš bereketa u zaradi ima riješenje.

Nije važno koji je iznos u pitanju , ruku u džep deset km daj svojoj majci miloštu.

Makar bile zadnje šta imaš u džepu , ti njoj izjutra 10 km a tebi Allah do noći vraća 100km…

Obraduj svoju majku jabukom zelenom a tebe će Allah opskrbom , nafakom i bereketom..

Poštujte svoju majku a Allah sve vidi , nećete ostati praznih ruku..

Hatib: Nezim Halilović Muderris

svjetlo dunjajluka.com

75 koristi od zikra

1. Zikrullah je sebeb tome da budeš čuvan pri nesrećama.

2. Zikrullah u lahkoti i ljepoti čini da budeš čuvan u teškoći.

3. Zikrullah spašava Zakira od Allahove dž.š., kazne.

4. Zikrullah priskrbljava Zakiru mir i milost i meleke.

5. Zikrullah jača srce i tijelo.

6. Zikrullah osvijetljava lice i srce.

7. Zikrullah priskrbljava nafaku.

8. Zikrullah daje Zakiru poštovanje, ugled i blještavilo.

9. Zikrullah priskrbljava Zakiru Allahovu dž.š., ljubav.

10. Zikrullah priskrbljava Zakiru svjesnost da je pod stalnom kontrolom Allaha dž.š..

11. Zikrullah priskrbljava Zakiru neprestano pokajanje i vraćanje Allahu dž.š..

12. Zikrullah čini Zakira da je uvjek u blizini Allaha dž.š..

13. Zikrullah priskrbljava Zakiru široku spoznaju svega.

14. Zikrullah priskrbljava Zakiru to da ima veliko strahopoštovanje spram Allaha dž.š..

15. Zikrullah priskrbljava Zakiru to da i njega Allah dž.š., zikr čini.

16. Zikrullah daje srcu život poput vode ribi.

17. Zikrullah je hrana za srce i dušu.

18. Zikrullah je lijek za bolesti srca.

19. Zikrullah briše i otklanja grijehe.

20. Zikrullah otklanja nepoznanstvo između roba i Rabba.

21. Zikrullah čini Allaha dž.š., zadovoljnim.

22. Zikrullah tjera šejtana, slabi ga i lomi.

23. Zikrullah otklanja brigu i tugu sa srca

24. Zikrullah u srce unosi radost i veselje.

25. Zikrullahom se čuvamo od gibeta, nemimeta, laži, ogavnosti…

26. Medžlisi zikra su medžlisi meleka dok su medžlisi gafleta medžlisi šejtana.

27. Zakir svojim zikrullahom valja i sebi i drugima za razliku od gafila.

28. Zikrullah čini Zakira bezbjednim od stradanja na Sudnjemu Danu.

29. Zikrullah popraćen plačom i samoćom je sebeb tome da Allah dž.š., takvog Zakira stavi u hlad ‘Arša onda kada će ostali ljudi biti u najvećim žegama.

30. Zikrullah je sebeb Allahovom dž.š., davanju.

31. Zikrullah je najlakši ibadet ali je i pored toga najvrijedniji.

32. Zikrullah je džennetsko sjeme.

33. Nagrade priređene za zikrullah nisu kao i nagrade priređene za ostala djela.

34. Neprestani zikrullah nas čini sigurnim od belaja i nesreća koje nastaju onda kada zaboravimo na Allaha dž.š..

35. Zikr je neprestano uz Allahovog dž.š., roba u svakom halu u kojem se nađe.

36. Zikrullah je svjetlo za Zakira na dunjaluku, i sjutra u grobu, i u vrijeme proživljenja, i u toku prelaska Sirat-ćuprije; ništa ne osvjetljava srca i grobove kao Zikrullah.

37. Zikrullah su vrata na koja se ulazi k Allahu dž.š., pa kome se ona otvore neka ulazi.

38. Srčanu praznoću može ispuniti samo zikrullah.

39. Zikrullah spaja razbijenost srca a razbija spojenost briga i muka i grijeha i šejtana. Približava udaljeno a to je ahiret, i udaljava blizo a to je dunjaluk.

40. Zikrullah je alarm za buđenje srca.

41. Zikrullah je drvo koje urađa plodovima raznih spoznaja i halova.

42. Zikrullah stavlja Zakira u posebnu blizinu kod Allaha dž.š..

43. Zikrullah zna biti u ravni sa oslobađanjem roba, ili dijeljenjem imetka na Allahovom dž.š., putu, ili čak i sa samom borbom na Allahovom dž.š., putu.

44. Zikrullah je temelj zahvale tj. neće biti zahvalan onaj koji se Allaha dž.š., ne sjeti!

45. Najčasnije stvorenje kod Allaha dž.š., je ona osoba čiji je jezik neprestano vlažan od zikrullaha.

46. Surovost i tvrdoću srca ne može otkloniti ništa osim zikrullaha.

47. Pošto je gaflet bolest srca onda mu je zikrullah lijek.

48. Zikrullah je osnov prijateljstva sa Allahom dž.š., dok je gaflet osnov neprijateljstva sa Allahom dž.š..

49. Zikrullah najbolje priskrbljava Allahove dž.š., blagodati i ni’imete, i najbolje od nas odbija nesreće.

50. Zikrullah priskrbljava Zakiru salevate od Allaha dž.š., i Njegovih meleka.

51. Kome se šeta kroz džennetske bašče nek’ se drži zikrullaha.

52. Meleki prisustvuju samo onim medžlisima gdje se Allah dž.š., spominje.

53. Allah dž.š., izaziva meleke mnoštvom i istrajnošću ljudi-Zakira, i diči se njima.

54. Zakiri će ući u džennet veselo i smijući se.

55. Sva djela su propisana radi zikrullaha.

56. Najboljeg je djela ona osoba koja je isto to djelo najviše propratila zikrom.

57. Stalni zikr mjenja ostale nafile.

58. Zikrullah najbolje pomaže u pokornosti i ibadetu Allahu dž.š..

59. Zikrullah olakšava sve što je teško.

60. Zikrullah otklanja strah od srca.

61. Zikrullah priskrbljava Zakiru posebnu snagu.

62. Džennetlije su sve u trci i takmičenju ali će Zakiri biti prvi.

63. Ko čini zikrullah Allah dž.š., mu potvrđuje da istinu zbori, pa je za nadati se da će biti upisan međ’ siddike-istinite.

64. Džennetske kuće se izgrađuju pomoću zikra, pa kada čovjek prestane sa zikrullahom – prestanu i meleki praviti kuće jer je ponestalo novca!

65. Zikrullah je brana između čovjeka i džehennemske vatre.

66. Meleki traže oprosta Zakiru isto kao što traže i Ta’ibu-pokajniku.

67. Planinama i dolinama je drago zbog zikra kojeg tuda čine Zakiri.

68. Česti zikrullah čovjeka čuva od munafikluka i licemjerstva.

69. Zikrullah ima poseban lezzet i slast.

70. Zikrullah daje posebno svjetlo licu kako na dunjaluku tako i na ahiretu.

71. Što više zikrullaha ulicom, u džamiji, u kući, na putu itd., više je mjesta koja će ti biti svjedokom na Sudnjemu Danu.

72. Bavljenje zikrullahom znači nebavljenje lošom pričom.

73. Šejtani nemaju utjecaja nad nekim dok postoji zikrullah.

74. Zikrullah je bolja od dove.

75. Dova se najbolje prima nakon zikrullaha.

Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm

Vjerovanje u meleke

Vjerovanje u meleke drugi je uvjet islamskog vjerovanja.

Svi smo u životu barem jednom osjetili zaštitu tih nevidljivih bića.Neko je doživio nesreću pa je prošao neozlijeđen, neko je opet pao sa velike visine pa ga Allahovom voljom melek zaštitio. Puno je primjera gdje za dobar ishod u teškoj situaciji ljudi kažu: "imao je sreće!" Jeste li nekada razmišljali koliko meleka prati čovjeka u toku dana i noći I koja su njihova zaduženja, osim što zapisuju ono što izgovorimo i uradimo? U jednom divnom hadisu Allahova Poslanika a.s. stoji da je jedne prilike Osman b Affan došao Allahovom Poslaniku a.s.i upitao ga o ovome, pa mu je Poslanik a.s. odgovorio: Dva meleka s tvoje desne i lijeve strane koji zapisuju tvoja djela. Melek s desne strane nadređen je meleku s lijeve strane. Kada čovjek uradi loše djelo melek s desne strane ne dozvoli mu da ga odmah zapiše nego mu naredi da sačeka ne bi li se čovjek pokajao. Dva meleka ispred tebe i iza tebe. Štite čovjeka od nesreće osim od onoga što mu je već Allah dž.š odredio. Dva meleka na očima štite čovjekov vid od raznih nezgoda, osim onoga što mu je ionako propisano. Dva meleka na usnama čije je jedino zaduženje da ZAPISUJU SALAVAT koji čovjek donese na Allahovog Poslanika Muhammeda alejhi selam. Melek ispred usta koji brani da u čovjeka ne uđe zmija ili nešto drugo od stvorenja što bi mu moglo nauditi. I melek na tvom čelu koji TE UZDIGNE u momentu tvoje poniznosti i skrušenosti prema Allahu i PONIZI TE kada se uzoholiš!!! Kada se završi dan smjenjuju se meleki dana i meleki noći.

Uz svakog čovjeka danonoćno bdije 20 meleka. Deset danju i deset noći. Jedina zadaća im je da čuvaju Allahove robove!

 

Moć navike: Kako razviti kreativnost

Kreativnost nije slučajni dar darovan sretnim pojedincima. To je vještina koja se vježba i razvija kao i svaka druga. I Einstein je rekao: ja nisam pametniji od drugih, ja samo više razmišljam!

Kao i vožnja biciklom, pisanje… kreativnost se može učiti i razvijati. Važno je razumjeti da je potrebno uložiti vrijeme, ustrajnost i interes. Ali ono što nas sputava je nedostatak strpljenja i energije za ulaganje napora i vremena u razvijanje još jedne vještine.

Moć navike

Svaka vještina je radnja koja nam je u početku nepoznata i zahtijeva svjestan napor, te nam kroz često ponavljanje postaje sve više automatiziranom navikom. Naš mozak je razvijen tako da sve što se ponavlja nastoji automatizirati, kako bi se mogao preusmjeriti na učenje novoga. Sve što ponavljamo, bilo da su to željene vještine, ili manje poželjne navike, stvara neuronske veze u našem mozgu koje olakšavaju da svaki sljedeći put bude sve lakše i više automatizirano činiti to isto.

Kako bi razvili kreativnost, moramo uložiti svjestan trud da naviknemo svoj mozak na nešto teži i složeniji način funkcionisanja – razmišljanje izvan okvira, izvan automatizama, stvaranje novih i nepoznatih misli, često kroz povezivanje dotad nepovezanih ideja i informacija.

Ovo zvuči pomalo poput paradoksa, jer nastojimo stvoriti automatiziranu naviku da izbjegnemo automatizirane navike u razmišljanju. To možda nikad nije moguće ostvariti u potpunosti. Možda je bolje to opisati kao stvaranje navike na obraćanje svjesne pažnje na svoje misli i njihovo usmjeravanje u neočekivanim smjerovima, povezivanje informacija koje ne bi povezali rutinski. Ta sposobnost nikad neće postati potpuno rutinska – za stvaranje novoga potrebna je određena doza svjesnosti i aktivnog sudjelovanja u procesu – no možemo uvježbati svoj um da to čini mnogo lakše, brže i efikasnije.

Znanje i interes

Poput inteligencije, razvoj kreativnog razmišljanja često će biti najefikasniji u užem broju područja u koja i inače ulažemo vrijeme i interes, no jednom uvježban način razmišljanja davat će rezultate i u drugim područjima, premda možda nešto manje često i efikasno.

Poznati kreativni ljudi – Einstein, Tesla, brojni umjetnici – u pravilu su imali jedno ili vrlo mali broj područja u kojima su bili najkreativniji – područja koja su ih najviše privlačila, zanimala, emocionalno angažirala, o kojima su uživali razmišljati i u koja su uživali ulagati svoje vrijeme. No isto tako to im je olakšavalo i da u brojnim područjima izvan svojih osnovnih interesa razmišljaju izvan okvira i budu kreativniji nego prosječni pojedinac čije su navike razmišljanja rutinizirane.

Osim navika usmjeravanja misli, za istinsku kreativnost potrebno je i znanje, poznavanje detalja o području u kojem želimo biti kreativni. Jedna jednostavna i odlična definicija glasi: nova ideja je povezivanje starih informacija na nov način. Da bismo mogli povezati informacije, moramo ih prvo imati – dakle, moramo imati znanja o području u kojem želimo biti kreativni.

Za kreativnost je danas, štoviše, potrebno mnogo znanja, s obzirom na današnju brzinu stvaranja ideja i informacija i količinu već postojećih. Da bismo skupili to znanje, potrebno je vrijeme, motivacija i zanimanje. Najkreativniji ćemo biti u područjima o kojima često razmišljamo, kojima se uživamo baviti, u kojima nam skupljanje znanja nije obaveza, nego užitak.

Za razvoj svake vještine, presudna je motivacija, interes i uživanje u samom procesu. Zbog toga je ključni element uspjeha pronaći načine na koji vježbanje kreativnosti možete učiniti ugodnim i zabavnim samo po sebi.

Spremnost na grešku

Upravo spremnost da ne razmišljamo uvijek logično i ispravno, iznimno je važna za razvoj kreativnosti. Kreativnost zahtijeva da budemo spremni na mnoge greške prije nego što postignemo uspjeh, na istraživanje pravaca koji će se često pokazati “uzaludni”, na stvaranje brojnih ideja od kojih će samo mali broj biti upotrebljiv.

Odbacivanje ideja još je jedna posljedica potrebe da budemo savršeni i “najbolji”. Većina ljudi će automatski odbaciti sve ideje koje ne djeluju baš impresivno, gotovo i prije nego što stvarno malo razmisle o njima. Kad sebi dopustimo prihvatiti ideju koja nije baš najblistavija i malo razmislimo o tome kako možemo ukloniti njezine nedostatke, često se takva ideja može pokazati kao putokaz prema boljem rješenju.
Drugi je uzrok odbacivanja ideja nepovjerenje u svoje mogućnosti i sposobnosti. Ljudi u pravilu imaju kvalitetne ideje s vremena na vrijeme, koje imaju puno potencijala. No, većina ljudi ne slijedi te ideje zbog strahova, nepovjerenja u sebe ili nedostatka motivacije za učenje i rad koje bi ostvarenje ideje zahtijevalo.

Utjecaj okoline

Kreativnost se, premda nenamjerno, sistemski obeshrabruje kod većine djece. Mnogi roditelji imaju potrebu stalno ispravljati djecu, vođeni često navikom, željom da im što prije usade što više znanja, ali ponekad i svojim dječjim, uvjetovanim strahovima da dijete ne bi previše izlazilo izvan okvira i tako privuklo negativnu pažnju okoline. Također se i ovdje može pokazati nezrela potreba da dijete bude savršeno i bolje od drugih, kako bi se kroz to i roditelj mogao osjećati vredniji i sposobniji.

Unutarnja svjesnost

Za kreativnost je, osim svjesne pažnje, potrebna i svjesnost o vlastitim unutarnjim procesima, kako biste ih mogli percipirati i prevesti u riječi što je moguće bolje. Kreativnost nije racionalni proces. Racionalno ga pokrećete, dajući svom umu važne informacije i namjeru stvaranja nove ideje, međutim to je rijetko dovoljno. Značajne ideje najčešće se javljaju u obliku iznenadnih uvida, poznatih „aha-efekata“ kojima međutim prethodi određeni period podsvjesne obrade informacija.

Što ste svjesniji svojih emocija i sposobniji da ih osjetite, to će vam biti lakše prepoznati i izraziti sadržaje koji dolaze iz podsvijesti, ponekad vrlo suptilne i kratkotrajne, što je jedan od temelja kreativnosti. Za svijest o svojim osjećajima mnogim ljudima je također potrebna vježba. Ako smo – a najčešće jesmo – većinu života proveli kontrolirajući i potiskujući emocije, naša sposobnost njihovog osjećanja može biti „zakržljala“.

Dajte si vremena! Mnogi ljudi vrlo brzo odustaju nakon što ih njihove prve dvije-tri ideje ne zadovolje. Kroz iskustvo sam otkrila da je meni obično potrebno dva do tri dana intenzivnog razmišljanja o problemu kako bi moja podsvijest počela aktivno raditi na njemu i generirati kvalitetne ideje.
Počnite! Kreativnost dolazi samo kroz akciju, nikad čekanje da se nešto dogodi i ideja vam dođe „na pladnju“. To se gotovo nikad neće dogoditi. Ponekad jednostavno sjesti pred papir i pokrenuti tok misli može rezutirati iznenađujućim rezultatima. Zanimljiva je činjenica da vremenski rok (koji se približava isteku) kod mnogih ljudi potiče brzinu i kvalitetu stvaranja ideja. Kao da podsvijesti pošaljemo poruku „Sad je ovo stvarno važno!“ i ona surađuje. S druge strane, poneke ljude vremenski pritisak može opteretiti stresom koji će smanjiti učinak.

Ukratko, osnovica kreativnog razmišljanja je izlaženje izvan naših uobičajenih misaonih tokova i istraživanje neuobičajenih asocijacija i ideja.

Autor: Kosjenka Muk

mentor-coach.eu

Osam uobičajenih pitanja na koje je Kur’an pružio odgovor

Tuga sa sobom nosi niz pitanja… beskrajno ‘zašto?”… Ovdje je na nekoliko pitanja pružen odgovor iz Kur’ana.

1. Mi uvijek pitamo: Zašto prolazim kroz iskušenja?
Kur’an odgovara: Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: “Mi vjerujemo!” i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (el-Ankebut, 2-3)

2. Mi uvijek pitamo: Zašto nikada ne dobijem ono što želim?
Kur’an odgovara: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.(el-Bekara, 216)

3. Mi uvijek pitamo: Zašto sam pod ovolikim opterećenjem?
Kur’an odgovara: Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. (el-Bekara, 286) Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last! (el-Inširah, 5-6)

4. Mi uvijek pitamo: Zašto gubim nadu?
Kur’an odgovara: I ne gubite hrabrost i ne žalostite se; vi ćete pobijediti ako budete pravi vjernici. (Ali-Imran, 139)

5. Mi uvijek pitamo: Kako se mogu s tim suočiti?
Kur’an odgovara: O vjernici, budite strpljivi i izdržljivi, na granicama bdijte i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite! (Ali-Imran, 200) Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je, zaista, teško, osim poslušnima (el-Bekara, 45)

6. Mi uvijek pitamo: A šta ću ja dobiti od ovoga?
Kur’an odgovara: Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji će im dati .. (et-Tevba, 111)

7. Mi uvijek pitamo: O kome ću ovisiti?
Kur’an odgovara: Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; samo se uzdam u Njega, On je Gospodar svemira veličanstvenoga! (et-Tevba, 129)

8. Mi uvijek pitamo: Ali ne mogu više podnijeti!
Kur’an odgovara: …i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.(Jusuf, 87) ….ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv. (ez-Zumer, 53)

Akos.ba

Važnost davanja lijepih imena djeci

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Allah je uistinu lijep i voli ljepotu.” (Muslim: Iman, 147-149) On, s.a.v.s., je želio da njegov ummet, u svjetlu te istine, u svakom pogledu nastoji tražiti i manifestovati ljepotu. Lijep li je naš Poslanik, s.a.v.s., koji je milost svim svjetovima, lijepo li je i njegovo časno ime. Pjesnik je tu ljepotu divno opisao stihom: “Ime lijepo, i sam lijep je Muhammed”. On, s.a.v.s., je želio da pripadnici njegovog ummeta nose lijepa imena. Zbog toga je jedna od bitnih dužnosti roditelja da novorođenome djetetu daju lijepo ime.

Trend davanja modernih imena

Ponos svjetova, naš Poslanik, s.a.v.s., jednog dana, svojim plemenitim ashabima, r.anhum, reče: “Na Sudnjem danu ćete biti prozivani po vašim imenima i imenima vaših očeva. Stoga, dajite vašoj djeci lijepa imena.” (Sunen-i Ebu Davud, Edeb, 5/236) U ovom vremenu kada je davanje modernih imena veoma popularno, trebamo dobro promisliti o značenju spomenutog hadisa. Sutra ćemo, na Mahšeru, pred cijelim čovječanstvom biti prozvani našim imenom. Prozvat će nas naš Gospodar, Koji je lijep i voli ljepotu. A na čelu ummeta bit će Poslanik, s.a.v.s., koji je naredio da dajemo lijepa imena našoj djeci. Želja svakog mu’mina jeste da na Mahšeru bude prozvan lijepim imenom i da ne bude osramoćen. Stoga, otvorimo srce za riječi našeg Poslanika, s.a.v.s. Budimo podstrek našim bližnjima i našim prijateljima da i oni svojoj djeci daju lijepa imena. Pomozimo im da ne budu žrtve moderne kulture. Sudnji dan, doista je dan ispunjen strahotama. Tog Dana, zbog žestine stajanja na Mahšeru, čak i drugi vjerovjesnici, a.s., upućivat će svoje ummete na našeg Poslanika, s.a.v.s. Ako tada izađemo pred njega, s.a.v.s., i zatražimo njegov šefaat, možda će nas pitati za naše ime. Zar nije neizmjerno bitno, u tom trenutku, izgovoriti ime koje će se svidjeti Nadi naših duša, našem Poslaniku, s.a.v.s.

Imena koja Poslanik, s.a.v.s., nije volio

Allahov Poslanik, s.a.v.s., svom starijem unuku dao je ime Hasan (lijep), a mlađem Husejn (ljepuškast). Budući da oba imena u svom korijenu imaju „husun” (ljepotu), to nam jasno govori o stavu našeg Poslanika, s.a.v.s., po pitanju davanja imena djeci. Allahov Miljenik, s.a.v.s., pridavao je veliku pažnju davanju lijepih imena, tokom cijelog svog života. Iskazivao je negodovanje kada bi čuo neko ružno ime. Jedan od najočitijih primjera takvog postupanja je sljedeći: Jedne prilike, Allahov Poslanik, s.a.v.s., zatražio je da neko od ashaba pomuze devu. Ustade nekoliko njih, a Poslanik, s.a.v.s., prvog među njima upita kako se zove. On reče da se zove Murre. Ta riječ u arapskom jeziku nosi značenje “ljut, gorak”. Poslanik, s.a.v.s., mu ne dozvoli da pomuze devu već mu reče da sjedne. Ustade drugi ashab, r.a., a Poslanik, s.a.v.s., i njega upita kako se zove. On reče da se zove Harb. “Harb” u arapskom jeziku znači “rat”. Poslanik, s.a.v.s., i njemu reče da sjedne. Niko od ashaba, r.anhum, više se nije usuđivao da ustane, na što Poslanik, s.a.v.s., ponovi pitanje: “Ko će nam pomusiti devu?” Ustade jedan od ashaba, a Poslanik, s.a.v.s., i njega upita za ime. Nakon što reče da se zove Jā’iš, što znači “onaj koji živi”, Poslanik, s.a.v.s., mu kaza: “Ti pomuzi.” (Muvetta’, Isti’zan, 24)

Savjet velikana

Plemeniti ashabi, r.anhum, tražili su od Poslanika, s.a.v.s., da daje imena njihovoj djeci. Tako bi dijete imalo priliku da vidi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., on bi za njega učinio dovu, potrljao bi hurmom njegova usta i dao bi mu ime. Nakon što je jedan od cijenjenih ashaba, Ebu Musa el-Eš’ari, r.a., dobio prvo dijete, uzeo ga je i sav uzbuđen odnio Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. On, s.a.v.s., uze bebu, učini dovu za nju, ubaci u njena usta mrvicu omekšane hurme i dade joj ime Ibrahim. (Buhari, Akika, 17) Poslanik, s.a.v.s., smatrao je lijepim davanje djeci imena robova, posjednika znanja i bogobojaznosti. Allahovi, dž.š., dobri robovi, već vijekovima slijede sunnet našeg Poslanika, s.a.v.s., te svojoj djeci daju imena pejgamberā, a.s., spomenutih u Časnom Kur’anu ili druga lijepa imena koja su u skladu sa sunnetom. Još jedna stvar na koju treba obratiti pažnju jeste odabir imena koje u sebi sadrži neko od Allahovih, dž.š., lijepih imena. Neka od tih imena i svojstava pripadaju samo Uzvišenom Gospodaru. Naprimjer djeci ne bi trebalo davati ime “Samed“ (Onaj Koji je Utočište svakom). Ispravno je ispred imena “Samed” dodati “abd”, tako bi nastalo ime Abdussamed, što znači “rob Onog koji je Utočište svakom.” Jedne prilike Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Allahu najdraža imena su Abdullah i Abdurrahman.” (Muslim, Edeb, 3/1682)

Imena koja je Poslanik, s.a.v.s., promijenio

Poslanik, s.a.v.s., mijenjao je imena koja nisu u skladu sa akaidom ili su u suprotnosti sa osobinama roba. Ime ashaba koji se zvao Abdulka’be (rob Kabe – Bejtullaha) promijenio je u ime Abdurrahman. Ime Omerove, r.a., supruge koja se zvala ’Asija ( –nepokorna žena) promijenio je u ime Džemila (lijepa žena). Jedno od čestih imena u našoj zemlji jeste i ime naše majke Asije ( ), jedne od odabranih žena. To nije isto ime kao ono koje je naš Poslanik, s.a.v.s., promijenio jer ono u sebi ne sadrži harfove “’ajn, sad, ja” i “okruglo – zatvoreno te”, ( ) već sadrži “elif, sin, ja” i zatvoreno “te” ( ).

U vremenu kada je, čak i u muslimanskim porodicama, rasprostranjeno davanje imena koja nisu u skladu sa sunnetom i našim običajima; naša djeca imaju pravo da dobiju lijepo ime, u skladu sa sunnetom. To je jedno od njihovih prava kod roditelja. Naš Poslanik, s.a.v.s., koji je čovječanstvu poslan kao učitelj, tokom cijelog života, mnogo je obraćao pažnju na to. Svi roditelji trebaju paziti na to da prilikom davanja imena, svojoj djeci ne daju imena u čijim je značenjima sadržano nasilje ili strast, te da imena ne budu ružna. Roditelji mogu, uz savjet starijih, djetetu dati ime nekog velikana ili bilo koje ime koje je u skladu sa sunnetom. Nakon što se beba rodi, u toku prve sedmice, na desno uho joj treba proučiti ezan, a na lijevo ikamet. Zatim je tri puta treba osloviti željenim imenom.

Naravno da je bitno djetetu dati lijepo ime, ali to nije jedina roditeljska obaveza. Roditelji trebaju pokazati trud da odgoje dijete u skladu sa lijepim imenom koje su mu dali. A svaki uspjeh je od Allaha, dž.š.

Izvor: Časopis Semerkand

Subscribe to this RSS feed