Islam i nauka

Pozitivna psihologija: Tehnike razmišljanja kroz primjere iz Kur'ana

Čovjek može proživjeti svoj život bez dubokog promišljanja pošto puko preživljavanje ne traži promišljanje i dalekosežne umne kombinacije(1). Dovoljno se uklopiti u postojeće sisteme i prepustiti inertnoj sili da djeluje u pravcu kretanja većine. Slično je sa šahom. Čovjek može igrati šah, pa i doći u završnu fazu igre bez kombinovanja, ali samo kao gubitnik.

Piše: Edin Tule

Ogroman umni potencijal se krije ispod nesavladanih vještina razmišljanja koje se često ljubomorno čuvaju i njeguju u rijetkim porodicama koje oprezno prenose te vještine s koljena na koljeno, sniženog tona, samo u najdraže uši.

Kada je riječ o jednom takvom kapitalu kao što su vještine razmišljanja donekle je razumljiva sebičnost i opreznost majstora tih vještina baš kao što je razumljiva i selektivnost onih koji ostavljaju svojim nasljednicima samo novac i nekretnine. Za razliku od novopečenih «bogataša» koji su imali više sreće nego pameti, mudri ljudi raskošnim lepezama prodornog i pobjedničkog razmišljanja pušu u krila mlađim naraštajima, instalirajući u njihove živote fleksibilne sisteme koji ih usmjeravaju na konstantno usavršavanje duha, tijela i uma.

Osobe sa najsiromašnijom lepezom tehnika razmišljanja su ljudi koji su se u potpunosti oslonili na vlastito ubjeđenje u ispravnost određene ideje(2), nepromišljeno vjerujući da su vjera, dobra namjera te prosječna djela dovoljne za ostvarenje viših ciljeva. Dok svijetom baulja milijarda uspavanih jahača na jednoj podjarmljenoj ideji, ta ista ideja na razne načine doziva potencijalne nosioce oštroga uma:

Eksperimentalno razmišljanje

Pa pošto se nad njim smrači noć, ugleda zvijezu. Reče: «Ovo je gospodar moj(?!)” pa pošto zađe, reče: ”Ne volim one koji zalaze.” …   (V. El-En’am 76 – 79)

Tvorac nam navodi u Kur’anu primjer čovjeka (Ibrahim a.s.) koji je, živeći pored obožavaoca nebeskih tijela i drugih lažnih autoriteta, odlučio natjerati na razmišljanje svoje sunarodnjake, i u tom nastojanju koristi cijelu lepezu interesantnih metoda (vodi učtive diskusije sa bližnjima, primjenjuje proračunatu silu, utiče na podsvijest, vodi debate na najvišem nivou itd.).

U prethodnom citatu Ibrahim a.s. razmišlja naglas u prisustvu grupe ljudi s ciljem podsticanja logičkog razmišljanja. Vidimo ga kako proračunato posmatra nebo i izdvaja određena tijela ističući kako su ta tijela relativne veličine te da ta tijela izlaze i zalaze. Po logici stvari – sve što izlazi i zalazi ima svoju ustaljenu putanju, a sve što ima svoju ustaljenu putanju indicira postojanje veće sile koja je uspostavila ta tijela i te kretnje.

Ibrahim a.s. u prethodnom promišljanju vrši više mentalnih aktivnosti:

a) definiše problem (mnogoboštvo);
b) aktivno opservira (nebeska tijela);
c) vrši komparaciju (između predmeta obožavanja);
d) pravi hipotezu (npr. ako nešto izlazi i zalazi onda….);
e) dolazi sa eksperimentom (vodi vid monologa);
f) iznosi zaključak;

Dodatna kvaliteta njegovih mentalnih aktivnosti se ogleda u indirektnom uticaju na kognitivne procese svojih sunarodnjaka pošto kroz zagledanost u nebo i razmišljanje naglas mudro i nenametljivo sugerira zdravu logiku, vješto izbjegavajući prizvuk «pametovanja» koji često rezultuje u izgradnju «zida» i distance od strane osoba koje osjete da neko hoće da ih (direktno) mijenja.

Allah dz.š. nam ovdje kroz Ibrahimov a.s. primjer skreće pažnju na praktičnu odgojnu metodu koja je upotrebljiva u mnoštvu različitih situacija. Tako npr. dva prijatelja koja hoće ukazati – na jedan efikasan način – greške u razmišljanju kod neke treće osobe, mogu se unaprijed dogovoriti da, naizgled, spontano povedu razgovor indirektno tretirajući aktuelnu problematiku ciljane osobe.(3)
Na kraju krajeva, svi smo mi rezultat razgovora naših roditelja čiji su dijalozi oblikovali naše svijesti i liste vrijednosti dok smo se – naizgled odsutno – igrali oko njihovih nogu.

Revolucionarno razmišljanje

(Musa) reče: “Gospodaru moj! Proširi mi grudi moje….I razveži čvor jezika mog…  (Ta Ha 25 – 27);

U Kur’anu su ciljano ostavljene mnoge dove različitih likova. Dova, pored toga što nam ukazuje na želje i potrebe pojedinaca, odslikava i sistem razmišljanja prisutan kod tih likova, njihovo shvatanje prioriteta, pa i njihovu strategiju. (4)

U prethodnom citatu Tvorac života na planeti nam navodi primjer pojedinca (Musa a.s.) koji je imao zadatak da se suprostavi tadašnjoj supersili (faraonu) i zaštiti svijet od njenog zla.  Ono što nas danas interesuje, uzimajući u obzir da živimo u sličnim prilikama, je: Kako je taj pojedinac razmišljao? Kako se pripremao za taj zadatak? Šta su mu bili prioriteti i šta je tražio od Allaha? Vojsku, naoružanje, atomsko oružje…ili nešto posve drugo?

Ako uzmemo u obzir da su odlike elitnog revolucionara:

a) odsustvo uskih ličnih interesa;
b) shvatanje prioriteta;
c) odlične retoričke sposobnosti;
d) konstantan rad sa masama;

-uvidjet ćemo da je Musaova a. s. dova odraz jednog sređenog sistema razmišljanja u kojem su prioriteti, strategija i fokus usklađeni sa konkretnom fazom djelovanja.

Musa a.s., u samom početku vlastitih priprema za suočavanje sa nepravednim, nasilničkim sistemom, traži upravo osobine bez kojih je nezamisliv jedan elitni revolucionar. Bitno je istaknuti da potreba za njegovanjem pomenutih kvaliteta nije ograničena samo na Musaa a.s., pošto ostavljenost njegovog primjera na iščitavanje u Kur’anu – svim generacijama do Zadnjeg dana – ukazuje na potrebu usvajanja njegovog načina razmišljanja od strane svih onih koji se nađu u situaciji sličnoj njegovoj.  Šta je spriječavalo ine jučerašnje i današnje vjersko-političke «lidere» da izrastu u kvalitetne reformatora opipljivih rezultata, ako ne strah, uskogrudnost, opterećenost uskih ličnim interesima, nedostatak kolektivne svijesti i vrlo oskudno poznavanje osnova ubjedljive motivacione retorike.

Analitičko razmišljanje

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši… ( El-Kehf : 71);

Citat iznad govori o dvojici saputnika i njihovim percepcijama određenih događaja. Poznato je da se radi o Musau a.s. i jednom dobrom čovjeku izvanrednih analitičkih sposobnosti (Hidr).

Musa mu reče: «Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si naučen – ispravnosti?»  (El-Kehf : 66)

Ovdje je bitno primjetiti da Musa .a.s, iako je Božiji poslanik tj. osoba direktno povezana sa objavom te jedan od pet najznačajnijih poslanika, ponizno – poput dječačića – traži dopuštenje da uči od druge osobe.(5)

Vidjet ćemo u nastavku da Hidr Musaa a.s. nije podučavao šerijatskom znanju nego praktičnom životnom iskustvu, šireći njegove vidike i ukazujući mu na potrebu posmatranja «veće slike» pri analizi događaja(6)

akon što je Hidr dozvolio Musau a.s. da ga prati na njegovom putu, zajedno su se ukrcali na jednu lađu koju je Hidr, nonšalantno, probušio.

Slijedi Musaova a.s. začuđena reakcija:

…Reče: «Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao sa stvari teškom!»  (El-Kehf : 71)

U ovom konkretnom događaju Musa a.s. je reagovao na bazi slijedećih opservacija (te donio presudu):

a) lađa pripada siromašnim ljudima koji putem nje (ribolovom) hrane svoje porodice;
b) Hidr, ničim izazvan, buši tu lađu;
c) Učinjena je težak prijestup;
d) Reaguje osuđujući taj čin;

Nakon što se upoznamo sa Hidrovom percepcijom pomenute lađe, njenih korisnika i još mnogo čega, uvidjet ćemo Musaovo a.s. neiskustvo u datom momentu i površno posmatranje određenih životnih događaja.

Na kraju putovanja Hidr objašnjava motive za svoja djela pa kaže:

Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa sam želio da je oštetim – a iza njih je bio vladar koji svaku lađu uzima nasilno.  (El-Kehf: 79)

Opservacija pomenutog događaja iz Hidrove perspektive se razlikovala u odnosu na Musaa a.s. u slijedećem:

a) Hidr uzima u obzir cio ekonomsko-politički sistem – kojeg odlično poznaje – u čijem okviru žive i rade pomenuti ribari kao kategorija društva ugrožena od strane tog nepravednog sistema;
b) Hidr poznaje tačke u zakonu na osnovu kojih vlast daje sebi za pravo da oduzme tuđu imovinu (ispravne lađe) ugrožavajući njihovu egzistenciju;
c) Promućurno iznalazi «rupu» u tom nepravednom zakonu i osigurava zaštitu vitalnih interesa te ugrožene populacije;

Hidr koristi dozu proračunatog rizika služeći se konceptom nanošenja manje štete u cilju ostvarenja veće koristi; (7)
Drugim riječima rečeno, jedan sudionik pomenutog događaja je reagovao emotivno poput neinformisanog šerijatskog pravnika koji ne vidi dalje od rupe u lađi, žureći sa osudom, dok drugi – potpuno hladnokrvo – posmatra vrstu političke vlasti, profil i osobine vladara (8), upoznat je sa stanjem najugroženijih kategorija društva, te rupu u lađi vidi kao spasonosnu «rupu» u jednom nepravednom ekonomsko-političkom sistemu.(9)

Dakle, ono čemu je Hidr podučio Musaa a.s. – i sve nas preko Musaa a.s. – je:

1) Nužnost iscrpne ekonomsko-političke analize događaja;
2) Cjelovito sagledavanje događaja na lokalnom nivou je moguće samo u kontekstu globalnih dešavanja;
3) Ništa ne mora biti onakvim kakvim izgleda;
4) Potreba detektovanja, i korištenja, «rupa» u nepravednim ekonomsko-političkim sistemima;
5) Rupa u brodu može biti spas za ribolovce ako se stavi u pravi kontekst;
6) Nužnost pravovremenog prepoznavanja koristi i šansi;
7) Sačuvati «hladnu glavu» u svakoj situaciji pošto usijana glava brzo strada;

Hipotetičko razmišljanje

Gotovo da je nemoguće zamisliti određenu socio-psihološku situaciju a da ista nema svoj ekvivalent u Kur’anu. Gledanje ubijanja djece je jedna od ekstremnih životnih situacija koja se, nažalost, ponavlja iz dana u dan. Čovjek koji svojim očima vidi kako snjaperista ubija dijete u naručju majke ili kako granata pogađa dječije igralište puno bezbrižne djece može, površno razmišljajući, vrlo lahko posmunjati u postojanje Boga.(10)

Upravo jedna takva situacija je dokumentovana u Kur’anu:

I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka, pa ga onaj ubi…  (El-Kehf : 74)

Vidimo Musaa a.s. kako emotivno i burno reaguje posmatrajući cio događaj (Hidra u svojstvu djecoubice(11) izuzetno tragično:

…reče: «Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si učinio stvar strašnu!»  (El-Kehf : 74)

Musa a.s. je ponovo bolno površan, i to iz prostog razloga što se previše unio u cio slučaj, posmatrajući situaciju sa kratke distance. (12)

Hidr poslije određenog vremena – potpuno smireno – objašnjava cio događaj pa kaže:

A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem, Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega čistoćom i bližeg samilosti.(13)

Ponovo vidimo Hidra, baš kao i pri analizi događaja oko lađe, kako se povlači unazad i sagledava jednu «veću sliku» i širi kontekst cijelog događaja.

Ono što je Tvorac podučio (podsjetio) Musaa a.s. – ali i sve nas – preko Hidra je:

a) Svi ljudi, bili ono pozitivci ili negativci, su u jednom periodu svoga života bili djeca;
b) Djecu ne odgajamo samo mi – ma koliko dobri i obrazovani bili – nego i naša okolina;
c) Uzimajući u obzir da su se naši životi već desili u Stvoriteljevom znanju, On dž.š. unaprijed zna u šta će izrasti svako dijete i kakav će impakt imati njegovo/njeno djelovanje na okolinu; Rano preseljenje djece je ponekad milost za roditelje, okolinu ali i tu djecu;(14)
d) Ono što djecu, iako porijeklom iz dobrih porodica, može učiniti negativcima je predominantna negativnost okoline koju nismo nastojali dovoljno jako promijeniti;
e) Našim nereagovanjem na negativnosti oko nas (nemoral i raznorazne motivatore bluda, razvrata, perverzije, neznanja, mržnje itd.), te našim indiferentnim, nereformatorskim stavom mi doprinosimo pojavi svih negativnosti u našoj okolini koje će kasnije oblikovati stavove i karakter novih generacija te postajemo direktni saučesnici u kreiranju tragične sudbine naše djece koju kasnije nemoćno oplakujemo;
f) Sve što nam se desi, bilo dobro ili loše, djelo je naših ruku;
g) Ako su individualne sudbine isprepletene sa kolektivnim sudbinama, a jesu, onda naša briga i odgovornost ne smije niti može biti ograničena sam na nas i naše najbliže;

Dugoročno razmišljanje

…kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi.   (El-Kehf : 77)

Sa ovim citatom dolazimo do trećeg, i završnog, slučaja na ovom izvanrednom putovanju u kojem su učestvovali Musa a.s. i Hidr. Ovog puta dvojica saputnika dolaze, umorni gladni od dugog puta, u jedno selo gdje traže hranu i piće. Međutim, biva im grubo uskraćena dobrodošlica. Uprkos negostoljubivom odnosu mještana, Hidr nalazi u njihovom selu zid u fazi rušenja kojeg samoinicijativno iznova gradi, neračunajući ni na kakvu finansijsku nadoknadu. Musa a.s. ponovo zbunjen ishitreno reaguje pa kaže:

… «Da si htio, sigurno bi za to uzeo naknadu.» (El-Kehf : 77)

Drugim riječima, Musa a.s. se čudi Hidrovom postupku iz dva razloga:

1) Hidr popravlja ruševinu u selu čiji mještani su se ponijeli prema njima krajnje nekorektno;
2) Hidr ne traži nikakvu nadoknadu od tih mještana za to svoje djelo;

Hidr na kraju objašnjava stvari iz svoje perspektive pa kaže:

A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov pravedan. Pa je želio Gospodar tvoj da dostignu zrelost svoju i izvade blago svoje…  (El-Kehf : 82)

Hidr ponovo naglašava bitnost pravovremene informacije, ističući da je upoznat i sa dobrim i sa lošim u tom selu te da ga nedjelo nekolicine u jednom mjestu neće ponukati da digne ruke od svih. Ponovo mu je fokus, baš kao i na početku, na ugroženim kategorijama društva, pa ističe svoju brigu za dvoje siročadi i pokreće konkretan projekat kojim želi zaštititi interese te nejake djece te im omogućiti pristojnu budućnost.

Kroz ovaj način promišljanja problema društva i konkretnog djelovanja Allah dž.š. Musaa a.s. – i sve nas – podučava, pored ostaloga, i slijedećem:

a) Izbjegavati generalizacije jer su sve generalizacije pogrešne, a posebno ova;
b) Potreba za uočavanjem dobra i pozitivnosti u svemu i svugdje;
c) Nužnost dugoročnog planiranja;
d) Obezbjeđenje finansijskih injekcija naraštajima u razvoju;
e) Zaštita interesa mladih kroz oštroumno djelovanje;
f) Osoba čije su misli u budućnosti ima kvalitetniju sadašnjost i ne troši vrijeme i energiju na sitne pakosti;
g) Razlika između plemenitih ljudi širokog srca i sitnih profitera je u tome sto prvi čine i ona djela za koja ne očekuju (finansijsku) nadoknadu;

Ovdje se možemo zapitati zašto je Hidr, od samog početka, pa do kraja druženja sa Musaom a.s. insistirao na tome da ga Musa a.s. ništa ne pita dok on sam ne odluči da mu objasni svoja djela? Dodano k tome, njegova djela su bila toliko šokantna da bi ih teško prihvatila bilo koja normalna osoba bez zapitkivanja i određene doze zbunjenosti. Zašto nije npr. prije ukrcavanja na lađu pripremio Musaa a.s. unaprijed pojašnjavajući razloge njenog bušenja? Ili, zašto nije unaprijed pojasnio razloge ubistva djeteta ili izgradnje zida?

U čemu je poenta? Da li se radi o posebnoj odgojnoj metodi koja kroz dozu šoka, neizvjesnosti i tajnovitosti uspješno aktivira sva čula i maksimum umnog angažmana samom učenika, ostavljajući mu/joj dovoljno prostora da samostalno pokuša odgonetnuti skrivene motive i šire okolnosti koje se kriju oko svakodnevnih događaja?

Da je Hidr unaprijed detaljno objasnio sva tri svoja postupka, pored toga što tokom putovanja ne bi imao puno pažnju svoga učenika, ne bi ga mogao ni upoznati kroz njegove iskrene reakcije, niti bi učenik upoznao samoga sebe i greške u svojoj percepciji. (15)

A zar to upravo nije maksimum jednog ispravnog pedagoškog pristupa?

Oportunističko razmišljanje

Uistinu, oni koji su došli sa laži, skupina su od vas. Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas…  (En-Nur : 11)

Povod objave prethodnog citata je potvora na čast, ni krive ni dužne, Aiše r.a. od strane određene grupe licemjera koja je počela da širi o njoj r.a. nemoralne glasine. Te glasine su uzele tolikog maha da je na kraju Allah dž. š. morao intervenisati spuštajući ajete u kojima dokazuje njenu nevinost.

Sasvim izvjesno, i Aiša r.a. i cijela njena porodica (otac Ebu Bekr r.a.) bili su izuzetno uznemireni zbog te potvore, osjećajući veliku emocionalnu bol i psihološki pritisak. Stvoritelj prepoznaje to njihovo stanje i spušta ajete utjehe, učeći ih – ali i sve nas koji se nađemo u sličnoj situaciji – prepoznavanju pozitivnih strana različitih neugodnih životnih situacija.

Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas. ..

Na koji način je ova situacija dobra za one koji je smatraju zlom:

a) Zahvaljujući potvori Aišina r.a. čast i čistoća su istaknuti u Kur’anu;
b) Time joj je ukazana počast i vječna uspomena pošto je Stvoritelj direktno intervenisao dokazujući njenu nevinost;
c) Potvora je bila povodom objavljivanja ajeta i propisa koji su potrebni ljudima bez obzira na vrijeme i mjesto življenja, a tiču se odnosa prema informacijama i njihovim izvorima;
d) Zahvaljujući potvori licemjeri su isplivali na površinu te su bili markirani kao potencionalni sijači nereda i u budućnosti;

Zanimljivo je da se u Kur’anu na više mjesta spominju citati:

…I moguće je da nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas…  (El-Bekare : 216)

…ta moguće je da nešto mrzite, a učinio je Allah u tome veliko dobro. (En-Nisa’ : 19)

Tim citatima Stvortielj nas podučava vrsti oportunističkog razmišljanja tj. uočavanju pozitivnih strana u situacijama koje većina vidi samo štetnim.

Činjenica je da ništa – od onoga što nam se dešava – ne mora biti dobro niti loše samo po sebi nego to postaje našom interpretacijom. Jedna od stvari na koju se ljudi najviše žale i jedno od stanja koje najviše preziru jesu bol i stanje patnje. Štaviše! Većina ljudi bi, da ima mogućnost, likvidirala svaki oblik boli i patnje za sva vremena! Međutim, činjenica je da i bol ima svoje prednosti, a to su:

a) u stanju patnje i boli, čula su izoštrenija, osjetila receptivnija te je čovjek sposoban da bolje zapaža detalje svijeta oko sebe;
b) sa izoštrenijim čulima čovjek je osposobljeniji da prodre u samu srž stvari i izazova koji ga čekaju;
c) u stanju boli vrijeme se – kao izuzetno važan faktor – razvlači i puno sporije prolazi u odnosu na vrijeme ”sretnika”;
d) izoštrena čula u kombinaciji sa dovoljnom količinom vremena su dvije najbolje stvari koje može poželjeti čovjek koji u intelektualnoj produktivnosti vidi najveći užitak;

S druge strane, bitno je prepoznati iluzije većine i imati izbalansiraniji stav prema onome što ljudi uglavnom beskrajno vole:

…i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas…  (El-Bekare : 216)

Tako su npr. ljudi neumorni u traženju sreće koju žele po svaku cijenu, iako ista ima i svoje štetnosti:

a) u stanju sreće ljudska čula su površna i otupljena te je čovjekov pristup životu površan i bez potrebne dubine;

b) u stanju sreće vrijeme – kao izuzetno važan faktor – munjevito brzo prolazi;
c) otupljena čula u kombinaciji sa nedostatkom vremena su dvije najgore stvari koje normalan čovjek, na ovom svijetu, može sebi poželjeti;

Uzimajući u obzir da se muslimani diljem planete – poput Aiše r.a. – od skorijeg datuma nalaze u stanju velike potvore od strane određenih svjetskih licemjernih centara moći, podučeni smo da to ne smatramo zlom za nas. Naprotiv. To je bolje za nas.

Kako? Zavjera usmjerena protiv određene grupe redovno rezultuje u:

a) jačanje kolektivne svjesti kod te ciljane grupe;(16)
b) ubrzano sazrijevanje pod uticajem pritiska okoline;
c) zanemarivanje trivijanih sukoba među njenim članovima;
d) fokus na prioritete;
e) organizovano djelovanje prema uspostavljenim dugoročnim ciljevima;

Ambiciozno razmišljanje

Postavi me nad magacinima zemlje. Uistinu, ja sam čuvar, znalac.  (Jusuf : 55)

Prethodnu rečenicu je izgovorio odabrani Allahov rob i poslanik Jusuf a.s. nakon što je izašao iz zatvora. Ta rečenica odslikava jedan način promišljanja sebe i svijeta oko sebe koji dovodi u pitanje brojne poruke i odgojne metode, koje se muslimanima serviraju iz neukih roditeljskih usta, sa prašnjavog efendijskog ćursa, sa dasaka koje život znače (mimbera) – a tiču se nakaradno shvaćenog koncepta zadovoljstva s malim, neodvažnosti upakovane u ruho skromnosti, neambicioznosti koja se novim naraštajima prodaje pod etiketom bogobojaznosti i golog kukavičluka koji se interpretira kao sabur (strpljenje).

Interesantno je primjetiti da je Jusuf a.s. izašao iz zatvora na poziv kralja kome je trebala određena Jusufova a.s. vještina (tumačenje snova). Nakon što uspješno razjašnjava dilemu kralja vlastitom sposobnošću koju je gajio od rane mladosti, Jusuf a.s. prepoznaje povoljan momenat za vlastitu afirmaciju te, na bazi poznavanja onoga u čemu je dobar i preko čega može imati najveći uticaj na život oko sebe, samouvjereno i odlučno traži – ni više ni manje nego – položaj ministra finansija.

Neke poruke i sugestije koje izviru iz ove ovjekovječene situacije su:

a) Aktivno razvijati vještine i sposobnosti koje društvo treba;
b) Upoznavati sebe i vlastite afinitete;
c) Težnja ka ključnim pozicijama u cilju većeg uticaja;
d) Nužnost prodornog i samouvjerenog nastupa;
e) Kreirati šanse umjesto iščekivanja istih, pošto je životni tempo prebrz a okolnosti prekompetitivne da bi mogli dopustiti sebi luksuz pasivnog čekanja ”ukazivanja prilike”;
f) Cijena gotovo svakog uspjeha je sažeta u izrazu ”usuditi se”;

Ofanzivno razmišljanje

Zar govore: “Izmišlja ga.” Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu, izmišljenih, i pozovite koga možete mimo Allaha, ako ste istiniti!”  (Hud : 13)

U citatu iznad imamo duel između Muhammeda a.s. koji dolazi sa novim idejama i njegovih sunarodnjaka koji sumnjaju u božanski izvor tih ideja, optužujući ga da su te ideje njegove izmišljotine. U momentu kada je suočen sa neosnovanim optužbama Stvoritelj ga uči – kao i sve one koji su pročitali taj događaj – načinu na koji će odgovoriti na te optužbe, pa kaže:

Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu…”

Tom izjavom Muhammed a.s. je podučen, ali i svi mi – da ne dozvolimo drugima da nas tek tako lahko stave na optuženičku klupu sa koje nam ne preostaje ništa drugo nego da se služimo inferiornom i defanzivnom retorikom, koju ako izaberemo unaprijed smo poraženi. Naprotiv! Stvoritelj nas podučava samouvjerenom i ofanzivnom nastupu putem kojeg – u tren oka – uzvraćamo drugoj strani istom mjerom, dovodeći vlastite optužitelje u situaciju da se moraju braniti i dokazivati.

Sportskim rječnikom rečeno, protivničku lopticu koja se nađe u našem polju vraćamo dovoljno jakim i odlučnim udarcima natrag u protivničko polje, nedopuštajući da ta loptica odskoči dva puta na našoj strani. U slučaju da protivnik nije u stanju odgovoriti na naš udarac, a i dalje je uporan u potcjenjivanju darovanog nam talenta, potrebno ga je poniziti u njegovoj bahatosti na način na koji se sportisti poigravaju sa nedostojnim protivnicima – ležernim podizanjem loptice:

A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte suru sličnu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu govorite.  (El-Bekare : 23)

Nakon što Muhammedovi a.s. protivnici nisu uspjeli odgovoriti na njegov izazov – doći sa deset sura – tad im se sugerira da dođu makar sa jednom jedinom surom, ističući na taj način više bitnih životnih pravila:

a) Nikom ne dozvoliti da nas posjedi na optuženičku klupu jer je defanzivna retorika odlika gubitnika;
b) Gajiti duh uvijek spreman na izazove i prodor naprijed – bez obzira na profesiju – jer izazivanje iziskuje konstantne pripreme i usavršavanja;
c) Samo osoba koja je čvrsto ubjeđena u kvalitet onoga što nudi (npr. vlastitog produkta), te to dokaže kroz karakteran nastup i profesionalno zalaganje, može ubjediti druge da posjeduje kvalitet za koji vrijedi živjeti;
d) Svijest o vlastitoj snazi rađa samopouzdanje i samouvjerenje;
e) Prekaljene negativce i inatdžije poniziti u njihovom inatu;

Zaključak:

Najbolju stvar koju čovjek može da ostavi svojoj djeci jeste dobar odgoj. Dobar odgoj ne podrazumjeva samo učtivost (persiranje starijih), pristojnost (nebrisanje nosa rukavom) i urednost (nositi ispeglanu košulju).(17)

Dobar odgoj podrazumjeva osposobljavanje djeteta da se ispravno odnosi prema sebi, roditeljima, starijim, mlađim, učiteljima, neznalicama, prijateljima, neprijateljima, poštenima, lopovima tj. svim elementima jednog realnog i dinamičnog života te na taj način zaštiti samoga sebe, i druge, od eventualne emocionalne ili materijalne štete koja mu može biti nanesena ili je on može nanijeti. (18)
Gledano u tom kontekstu, najbolja stvar koju čovjek može ostaviti svojoj djeci jesu ispravni sistemi razmišljanja. U slučaju da ih ne kani podučiti ispravnim sistemima razmišljanja, neka ne pravi djecu. Ima i drugih hobija. Praviti snješka, na primjer.

_____________________________________________________

[1] Jedna od definicija kombinovanja, kako u sportskom tako i praktičnom životu, glasi da je kombinacija svaka akcija koja se sprovodi po detaljno utvrđenom planu, a koja sadrži makar jedna izvanredan potez sa jačim i višestranijim djelovanjima u odnosu na prosječne jednokratne poteze van bilo kakvih dugoročnih sistema.

[2] Muslimani su u biti 100% uvjereni u ispravnost ideje islama, što se može vidjeti u njihovoj spremnosti da, prilikom debata sa kršćanim te sljedbenicima drugih neislamskih svjetonazora, pozovu Allahovo prokletstvo na sebe i svoje porodice u slučaju da su oni ti koji pozivaju u zabludu. Kršćani i sljedbenici drugih životnih filozofija, u pomenutim situacijama, redovno eskiviraju pozivanje prokletstva na one koji zovu u zabludu, često otvoreno priznavajući da nisu spremni baš toliko daleko da idu kada je u pitanju ispravnost njihovih svjetonazora. Međutim, tu nesigurnost u 100% ispravnost vlastite ideje uspješno nadoknađuju kvalitetnim nošenjen iste.

[3] Mediji djeluju upravo na ovaj indirektni način. U prosječnom filmu se izgovori između 400 i 600 rečenica u raznim dijalozima čije tematike su vrlo često pažljivo birane u cilju oblikovanja percepcije gledalaca ispred malih ekrana, a čije su navike, izbori, stavovi – ciljana meta tih dijaloga;

[4] Mnogu «edukatori» muslimanskih masa nepromišljeno, a nerijetko i po zadatku, ubrizgavaju u mentalitet muslimana determinizam i fatalizam, citirajući tekstove islama, koji govore o npr. neizbježnosti sudbine i njenoj odavnoj ispisanosti – van njihovog pravog konteksta. Postoji poznata predaja u kojoj se kaže da sudbinu može promjeniti dova, a dova je sistem razmišljanja, što znači da je sudbina svakog čovjeka velikim djelom refleksija njegovog/njenog razmišljanja (Sevban r.a. prenosi da je Allahov poslanik a.s. rekao: « Kader ne može promijeniti ništa osim dove… » – Ibn Madže, Knjiga o iskušenjima, br: 4022, hadis je hasen);

[5] Ovim fenomenalnim primjerom podučeni smo da – bez obzora na vlastito znanje, položaj u društvu, privilegije itd. – nikad ne potcjenjujemo druge izvore znanja te da uvijek nastupamo otvoreni za nova znanja i nova iskustva. Ujedno, to je i jedini pristup životu koji garantuje konstantno usavršavanje;

[6] Ovo je potrebno istaknuti pošto postoje i oni ljudi koji tvrde da je jedino znanje vrijedno truda i istraživanja samo šerijatsko znanje. Vidjet ćemo u nastavku da je primjena šerijata, bez podrobnog poznavanja npr. ekonomsko-političke stvarnosti, gotovo pa smiješna;

 [7] Ovaj koncept nanošenja sebi određene štete u cilju ostvarenja veće koristi nije stran modernoj zapadnoj političkoj misli, uzimajući u obzir 11. septembar tj. rušenje par vlastitih zgrada u cilju legalizacije pljačke muslimanske nafte i drugih prirodnih resursa na Bliskom Istoku i Centralnoj Aziji;

[8] Indikativno je da je stara-nova vlast gotovo uvijek, kroz samo njoj odgovarajuće zakone, oprezno planirala ekonomsku ovisnost svojih «podanika». Nekada je to kroz zakonski namještenu konfiskaciju «alata» ili objekata kojim se stiču materijalna dobra, a nekada kroz nametnute velike poreze koji ugrožavaju manje poduzetnike (tj. kategorije društva u razvoju), nedozvoljavajući im da se uzdignu na nivo kapitalista, te ugroze svojom konkurentnošću interese brata blizanca političke elite – bogate debelokožce – koji npr. na svoja vozila od 100 000 eura plaćaju puno manje osiguranje u odnosu na osiguranje koji se plaća na vozila od 5000 eura, itd.;

[9] Zanimljivo je primjetiti da, uprkos ovim jasnim ajetima i njhovim poukama, ni Islamska zajednica u BiH niti alternativne islamske organizacije nisu iznjedrile elitne ekonomsko-političke eksperte. Da li je to jedan od razloga 10 genocida u užem zavičaju i višestoljetnog bauljanja u širem?

[10] Ruski klasični književnik F.M. Dostojevski u svojim djelima pravda svoj ateizma jednom scenom iz djetinjstva u kojoj je bio očevidac razdiranja maloljetnog djeteta od strane krvoločnog psa. Potresen tim prizorom smjelo zaključuje da Boga nema, i ako ga ima taj Bog, po njemu, definitivno nije dobar pošto nije intervenisao u slučaju ugroženog djeteta. Greške u njegovom razmišljanju su brojne pošto ne shvata da ni jedna osoba ne živi u vakumu te su individualne sudbine nužno isprepletene sa kolektivnim. Dodano k tome, ni jedan čovjek niju u stanju objektivno izanalizirati ni vlastiti život, zajedno sa svim ispravnostima i pogreškama, šansama i okolnostima, izlazima i opasnostima – a kamoli da je u stanju objektivno analizirati sve ono što čini sudbinu drugih ljudi, čija ne samo da je prošlost i budućnost za nas nepoznanica, nego im često ne pozanjemo ni imena. Tako da smjelost sirotog Dostojevskog da na bazi jedne scene koju je vidio – a čiji širi kontekst mu je potpuna nepoznanica – negira Tvorca ili ga okarakteriše kao zlog je neoboriv dokaz njegovog elementarnog neznanja i umišljenosti.

[11] Islamom je strogo zabranjeno ubijanje i vlastite i tuđe djece, i tu nema kalkulisanja. Hidr je svoje djelo učinio na bazi specifične objave, ne na bazi vlastitog proračuna. Ipak, postoje mentalni sklopovi koji racionaliziraju ubijanje nečije djece. Četnik npr., ne vidi malog Ahmeda kao malog Ahmeda, nego kao potencijalnog oca desetero muslimana – kojeg ako ne ubije, njegova djeca će izrasti, zasnovati porodice i izroditi pedeset novih muslimana koji će ugrožavati interese velikosrpstva. Nakon takve racionalizacije vlastitog zločina, on ima potpuno mirnu savijest te spava dubokim okrepljujućim snom, koji ga snaži za nove «podvige». I to je sistem razmišljanja koji se prenosi sa koljena na koljeno;

[12] Razlika između komedije i tragedije je u distanci s koje gledaoci posmatraju stvari. Tako npr. čovjeka, koji sa distance vidi kako drugoj osobi pada cigla na glavu, taj će prizor nasmijati. Ista scena, ako je vidi iz bliza, neće mu biti nimalo smiješna, i to za to što je bio dovoljno blizu da vidi bol na licu nesretne osobe ili da čuje tup udarac o njenu glavu ili doživi svu gorčinu bolnog jauka. Slično je sa drugim stvarima u realnom životu. Osobe koje sa kratke distance posmatraju život te se previše emocionalno unose u ono što se dešava njima i ljudima oko njih, imat će puno tegobniji život od onih osoba koje sve posmatraju u okviru nekog većeg smisla i logike;

[13] El-Kehf : 80 i 81

[14] Gubitak djeteta je, da nas Allah sačuva tog iskušenja, teška stvar. Međutim, pošto se radi o jednoj situaciji koja ima realnu mogućnost ponavljanja u svakom mjestu i vremenu, dodano k tome dokumentovana je i u Kur’anu, potrebno se unaprijed emocionalno pripremiti na nju. Jedan od načina pripreme je kroz ispravno shvatanje koncepta posjedovanja u islamu, koji nas uči da čovjek ništa ne posjeduje nego samo privremeno raspolaže datim mu dobrima, dok je pravi vlasnik Allah dž.š (na ispravno shvatanje koncepta posjedovanja upućuje nas i gramatika arapskog jezika, a koja ne poznaje glagol «imati») . Gubitak djeteta se može gledati i kao privremeni rastanak čija je svrha obradovati ucvjeljenog roditelja jednim veličanstvenim susretom i spajanjem na drugom svijetu, nakon dugih godina čežnje koja izbrusi roditeljsko srce u najljepši dragulj;

[15] Hidr je definitivno bio izuzetno zanimljiva osoba, sa izvanrednim stilom i unikatnom sposobnošću da privuče tuđu pažnju. Nikome od ljudi nije suvišna doza tajanstvenosti, neosvisno o tome čime da se bavi, i to iz prostog razloga što ljudi koji se prebrzo otvore, netaktično otkrivajući sve što znaju i ne znaju – vrlo brzo postaju neinteresantni.

[16] Odličan primjer kao dokaz za pozitivnost pritiska na nacionalnom nivou jesu Njemačka i Japan. Dvije nacije koje su nakon Drugog svjetskog rata bile etiketirane kao fašističke, nehumane, opasne po čovječanstvo itd. Te etikete sa kojima su bile svakodnevno suočavane i koje su ih decenijama držale u stanju nimalo ugodnog psihološkog pritiska su, pored ostalih faktora, rezultirale u ispravan fokus, snažnu potrebu za dokazivanjem, kolektivnu svijest itd.

[17] Dobar odgoj – kod Bošnjaka – se svodi samo na to da nam komšiluk, kao glavni parametar za ispravno i pogrešno, kaže kako ti je lijepo odgojeno dijete, iako isti taj komšiluk redovnu «lijepo» kolje tu «lijepu» djecu;
[18] Znači li to onda da roditelji, koji nisu osposobili svoju djecu da zaštite sebe i svoje domove od nuklearnog napada naprimjer, nemaju ispravnu odgojnu metodu te da su im djeca neodgojena? Jednom je jedan mudrac rekao: «Bošnjaci, redefinište vlastite odgojne metode i metode odgajatelja kojima šaljete vlasitu djecu, jer su pogrešne. Masovne grobnice i duga historija;

Akos.ba

 

Hadisi o nauci i njenoj vrijednosti

  • Za četiri osobe dospijeva nagrada i poslije smrti: onome koga smrt zateče dok je na Allahovom putu, onome koji podučava druge (znanostima), dospijeva mu nagrada sve dok se radi po tome čemu je podučio, onome koji ostavi nešto kao sadaku (vakuf), nagrada mu dospijeva sve dok traje to što je uvakufio (ili ostavio kao sadaku), i onome koji je ostavio dobro (odgojeno) dijete te ono uči dovu za njega.
  • Kad čovjek umre, prestane mu stizati nagrada za djela, osim od tri stvari: trajne sadake (vakufa), nauke kojom se (svijet) koristi i dobro odgojenoga (dobroga) dijeteta koje za njega dovu čini.
  • Kada imam malo oduži (džumu) namaz, a skrati hutbu, to je znak njegove učenosti. Zato, odužite namaz, a skratite hutbu. Zaista, ima rječitosti i govora koji opčinjuju i oduševljavaju (slušaoce).
  • Uzvišeni Allah neće oduzeti (ljudima) znanje na taj način što će im ga istrgnuti (izvaditi) iz njih (njihovih duša), nego će ga oduzeti tako što će uzeti učene ljude (dati da pomre ulema), pa kada ne ostavi učenjaka, ljudi će uzimati za vođe neznalice (latiti se neznalice). Te neznalice (džahili) će biti pitani (razna vjerska pitanja) i davati će odgovore (fetve) bez znanja. Tako će zalutati, a i druge u zabludu odvoditi.
  • Zaista meleki podmeću svoja krila onome koji traži nauku (zastiru ga svojim krilima) iz zadovoljstva (ljubavi) prema onome što traži.
  • Najbolje što čovjek može ostaviti iza sebe su tri stvari:
  • dobro dijete koje uči dovu za njega,
  • sadaka (vakuf, zadužbina) koja se koristi, a njemu od nje nagrada pristiže, i
  • znanje kojim se drugi koriste nakon njegove smrti.
  • Sedam osoba će primati nagradu (teći će im nagrada) i nakon njihove smrti, dok su u kaburu: onaj koji drugoga nečemu poduči, onaj koji provede tekuću vodu, onaj koji iskopa bunar, onaj koji zasadi palmu, onaj koji sagradi mesdžid (džamiju), osoba koja iza sebe u naslijedstvo ostavi Mushaf i osoba koja iza sebe ostavi dijete koje za nju traži oprost.
  • Za učenoga čovjeka moli svako pa čak i ribe u moru (morskim dubinama).
  • Traženje znanja (nauke) je dužnost svakog muslimana…
  • Prednost (vrijednost) učenjaka nad pobožnim je kao prednost (vrijednost) punog mjeseca nad ostalim zvijezdama (nebeskim tijelima).
  • Prednost (vrijednost) učenjaka nad pobožnim je kao prednost mene nad najnižim (najslabijim) od vas. Uzvišeni i Moćni Allah, dž.š., Njegovi meleki, stanovnici nebesa i Zemlje, pa čak i mrav u svome skrovištu, i riba, donose salavat na onoga koji podučava ljude dobru (hajru).
  • „Vežite“ znanje zapisivanjem (tj.zapišite ono što znate i što ste naučili kako biste se uvijek mogli podsjetiti).
  • Čovjek neće izaći iz svoje kuće u potrazi za naukom, a da mu Allah neće olakšati put do Dženneta.
  • Svakome ko izađe iz svoje kuće s namjerom da traži znanje meleki će podmetnuti svoja krila, zadovoljni s tim što on radi.
  • Primjer učenjaka koji podučava dobru (hajru), a na sebe zaboravlja, je kao primjer svijeće koja ljudima svijetli (osvjetljava), a sama sagorjeva.
  • Primjer onoga koji stiče znanje, a zatim ga ne prenosi drugima je kao primjer onoga koji gomila blago, ali ništa od njega ne udjeljuje (drugima).
  • Onaj ko drugoga nečemu poduči ima nagradu svih onih koji po tome budu radili, s tim što se neće (zbog toga) umanjiti nagrada onih koji rade.
  • Koji god čovjek sakrije znanje (i ne prenese ga na drugoga), nakon što mu ga je Allah, dž.š., dao, Allah će ga na Sudnjem danu okovati vatrenim okovima.

Izvor: Ovako je govorio Resulullah, Sujutijeva zbirka hadisa – sahih i hasen

Priredio: Salih ef. Indžić

 

Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva

Svemirska prostranstva – dokazi Allahove veličine i moći

U naredna dva teksta pročitat ćete podatke koji će vas fascinirati i od kojih će vam zastati dah – podaci od kojih ćete osjetiti poniznost prema Onome čija su najveća stvorenja beznačajna u odnosu na Njegovu veličinu i moć

Uzvišeni Stvoritelj kaže: “Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba veličati, a čitava će Zemlja na Sudnjem danu u šaci Njegovoj biti, a nebesa će u u desnici Njegovoj smotana ostati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu smatraju ravnim!” (Kur’an, sura Ez-Zumer, 67)

Iz ovog ajeta shvatamo da je Božija veličina daleko iznad ljudskog shvatanja. Ajet navodi da je svih sedam univerzuma “smotano u Allahovoj šaci”. Znamo da je naš univerzum najmanji od univerzuma, a osim toga naučni napredak pokazao nam je da se naša galaksija, Mliječni put, proteže na 100.000 svjetlosnih godina i da naš univerzum sadrži miljardu takvih galaksija i miljarde triliona zvijezda, plus bezbrojna druga nebeska tijela. Procijenjeno je da se naš univerzum proteže na nekih 20 milijardi svjetlosnih godina.

Izbrojite zvijezde! Ako bismo uzeli jedan kvintilion zvijezda (1 sa osamnaest nula) i naprosto ih brojali po jednu u sekundi, dan i noć, trebalo bi nam 32 milijarde godina (više od starosti univerzuma). Nama bi toliko trebalo da ih prebrojimo, a Allah ih je stvorio. Takva je Allahova veličina.

Prostornu veličinu univerzuma možemo procjenjivati, ako zamislimo da se upustimo u jednu svemirsku odiseju. Kada bismo napustili planetu Zemlju u pravcu Sunca brzinom svjetlosti, do Sunca bismo stigli za 8 minuta. Ali trebalo bi nam više od 50.000 godina da pri brzini svjetlosti izađemo iz naše galaksije. Sa vanjskog ruba Mliječne staze naša je planeta nevidljiva. Čak ni najmoćniji teleskop ne bi mogao otkriti sićušnu Zemlju.

Trebalo bi nam više od od dva miliona godina da brzinom svjetlosti stignemo na prag prve galaksije. Najmanje 10 milijardi godina, krećući se brzinom svjetlosti, trebalo bi nam da dosegnemo vanjsku granicu našeg univerzuma. Gledajući sa vanjskog ruba našeg univerzuma, čak je i Mliječna staza kao čestica prašine u velikoj sobi. Ova neshvatljiva veličina je u Allahovoj ruci! Gledajući sa vanjske ivice univerzuma, gdje je planeta Zemlja? Koliko je ona značajna?

Na takvoj jednoj čestici zvanoj Zemlja živjela su stvorenja poput Merjeme, Isaa, a.s. i Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Pa i pored toga, opet ljudi uzimaju neka od tih nemoćnih stvorenja za bogove. Allahova veličina nije predstavljena samo činjenicom da On univerzum drži u Svojoj šaci, nego također i u činjenici da On u potpunosti upravlja svakim atomom, svakom komponentom, svugdje i svagda.

Iz knjige “Kur’an ispred nauke i civilizacije”, autora Mustafe Mlive
____________________________________________

Sedam nebesa, Kursijj i Arš

Uzvišeni Allah stvorio je ovaj dunjaluk, na kojem živimo, u tako lijepom i poželjnom obliku, da smo mi njime opčinjeni i očarani. U ovom trenutku na ovom dunjaluku živi preko šest milijardi ljudi i toliko je velik i prostran da na njemu ima mjesta za još milijarde i milijarde ljudi. Ali, šta je ovaj dunjaluk u poređenju sa onim što je Allah stvorio tamo, na ahiretu?! Ovaj je dunjaluk beznačajan, bezvrijedan i on Allahu ne predstavlja ništa. Toliko je ništavan u odnosu na Sunce koje je samo jedna zvijezda, ali u tu zvijezdu može stati 1,3 miliona Zemlji. Allahu ekber! Allah je najveći!

Sunce je samo jedna zvijezda od mnogobrojnih koje postoje u svemiru i koje su milion puta veće od Sunca. Recite mi da li je potrebno milion zvijezda da se stvori jedna galaksija? Da li u svemiru postoji zilion galaksija? Moji prijatelji, povrh svega ovoga, kada podignete glavu i pogledate gore, ugledate zilione i zilione i zilione galaksija, a to sve nalazi se u prvom nebu. Allah je Stvoritelj sedam nebesa, a udaljenost između prvog i drugog neba iznosi 500 godina. Udaljenost koja se može preći za 500 godina, ali kojom brzinom? Samo Allah zna!

Ali, potrebno je 500 godina da se pređe od prvog neba do drugog, 500 godina od drugog do trećeg, od trećeg do četvrtog, od četvrtog do petog, od petog do šestog, od šestog do sedmog. Svaki je put potrebno 500 godina. Šta se nalazi poslije sedam nebesa? “Njegov Kursijj obuhvata i nebesa i Zemlju.” (Kur’an, 2:255)

Poslije svih nebesa slijedi Allahov Kursijj (Pijedestal). Znate, ovih sedam nebesa koje smo spomenuli, u poređenju sa Allahovim Kursijjom (Pijedestalom) nepostojeća su i beznačajna. Kako biste pojmili ovu veličinu, uzmite prsten sa vašeg prsta, skinite ga i stavite ga u pustinju Sahara, najveću pustinju na svijetu. Kada taj prsten uporedite sa veličinom pustinje Sahara, šta možete zaključiti? Da je potpuno beznačajan. Ništa! Sedam nebesa su kao taj prsten, a Allahov Kursijj je poput pustinje Sahara.

Poslije Allahovog Kursijja nalazi se Allahov Arš (Prijestolje). “…a Njegov Prijesto je iznad vode bio…” (Kur’an, 11:7) I onda imate Allahov Arš (Prijestolje). Opet uzmimo prsten i stavimo ga u pustinju. Ovaj put Kursijj je kao prsten, a Arš je poput pustinje. Kada uporedimo Kursijj sa Allahovim Aršom, šta možemo zaključiti? Da se gubi u odnosu na veličinu Arša.

Onda imate meleke koji nose Allahov Arš i čije glave dosežu do sedmog neba, a stopala su im u najnižoj sedmoj zemlji. A, onda, imate Gospodara Arša i Kursijja! “Pogledi do Njega ne mogu doprijeti, a On do pogleda dopire; On je milostiv i upućen u sve.” (Kur’an, 6:103) On je iznad, tj. Allahova veličina, izgled, kakvoća, izvan je našeg poimanja. Allahova je veličina iznad poimanja našeg malog uma.

Sa istoimenog video klipa šejha Ahmeda Alia
Obrada: YouTube kanal: I.K. studio
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić

 

Naučne činjenice u Kur’anu: Pokazat ćemo im Naše znakove u kosmosu

Od početka objavljivanje Kur’ana  610. godine, to je bilo jezičko čudo, te niko nije bio u stanju da odgovori na izazov pisanja nečega i približnog, jer Kur’an je Allahova knjiga kojoj nema ravne. Pojedini arapski alimi su pokušavali da određene dijelove ili riječe zamijene, ali su njihovi pokušaji ostali bezuspješni.

Savremena naučna dostignuća iz astronomije tek danas potvrđuju ono što je rečeno u Kur’anu: “Pokazat ćemo im Naše znakove u kosmosu”.

Kaže o tome Uzvišeni Allah: “I sve u kosmosu plovi” (sura Jasin, 40.),  a do otkrića da se u svemiru sve kreće došlo se tek krajem 17. stoljeća.

Gvožđe je jedan od elemenata na koje se skreće pažnja u Kur’anu. U suri Hadid (gvožđe) Uzvišeni Allah kaže: „I gvožđe smo spustili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi…“ 

 Otkrića moderne astronomije iznose da ruda gvožđa dolazi s ogromnih zvijezda iz vanjskog kosmosa. Sunčev sistem ne posjeduje strukturu koja bi u sebi mogla proizvoditi element željeza. Željezo se može formirati jedino na zvijezdama koje su mnogo veće od Sunca, na temperaturi koja dostiže nekoliko stotina miliona stepeni. Zbog toga se kaže da je željezo spušteno na Zemlju, jer nije nastalo na Zemlji.

Uzvišeni Allah kaže: „I sve Smo živo od vode stvorili, pa zar neće vjerovati?!” (El- Enbija’, 30.), što ukazuje na to da nije moguće da postoji život na Zemlji bez vode, kao što biologija i potvrđuje. Biologija postavlja pitanje: “Znate li zašto se u Kur’anu za pauka kaže ‘ženka pauka koja napravi svoju mrežu’? Zašto ‘ona’ napravi tu mrežu, a pauk u arapskom jeziku je muškog roda kao i u našem jeziku?”  Danas se otkriva i dokazuje da paukovu mrežu ne može napraviti mužjak već samo ženka, i zato Uzvišeni Allah kaže: “…Ona koja napravi tu mrežu…” (Sura el-Ankebut, 41.) “…eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.”

Isto tako iz geologije saznajemo Kur’ansku nadnaravnost objavljenu prije 1400 godina, gdje je spomenuta najniža tačka na Zemlji u poređenju sa nivoom mora. U Kur’anu se kaže: “Elif lam mim, pobijeđeni su Bizantijci (od strane Perzijanaca) u najnižoj zemlji, a oni će nakon toga poraza pobjednici biti, za nekoliko godina.”(Er-Rum, 1-4.)

Medicina nam u moderno doba ukazuje da svaki dio mozga ima svoju funkciju, ali je tek nedavno otkriveno koju ulogu ima prednji dio mozga. Naučna istraživanja kažu da prije nego što čovjek hoće nešto da uradi (da smisli laž, kaže istinu…), u prednjem dijelu mozga se to smisli. U Kur’anu se kaže: “Ne valja to! Ako ne prestane (govoriti protiv istine), uzet ćemo ga za prednji dio njegove glave (mozga), prednji dio koji laže, koji griješi.” (El-‘Alek, 15-16.) Cijeli ljudski moralni sistem je smješten u tome dijelu. I mi sedždu činimo prednjim dijelom glave, onim što nam je najčasnije u našem tijelu, pokoravamo se Allahu i spuštamo na Zemlju..

Zatim, Uzvišeni Allah kaže:“Onoga koga hoće Allah da uputi, proširi njegova prsa da prihvati Islam, a koga hoće da ode na krivi put (onoga koji ne traži istinu), učini njegova prsa tijesnim, uskim, kao da se postepeno penje na nebo.” (El-En’am, 125.) Dokazano je da to sužavanje prsa nastaje kao posljedica nedostatka kisika. U ovome nalazimo dokaze aktuelnosti Kur’ana u svim vremenima. Kako danas zadivljuje nas, tako će zadiviti i naše potomke nekim činjenicama, koje mi danas nismo u stanju otkriti.

Na kraju, ajet sure Alek u kome se kaže: „Uči, čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara“, nam može poslužiti kao motivacija da neprestano izučavamo Njegovu Objavu i da pronalazimo dokaze u svijetu koji nas okružuje.

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Matematikom slavio Boga

El-Havarizmi (umro 840. G. N.e.)

Ebu Abdullah Muhammed Ibn Musa el-Havarizmi (Al-Khawarizmi) je rođen u Havarizmu (Hevi), južno od Aralskog mora. Jako malo se zna o njegovom ranom životu, izuzev činjenice da su se njegovi roditelji preselili u mjesto južno od Bagdada. Tačan datum njegovoga rođenja i smrti također nisu poznati, ali je utvrđeno da je napredovao pod El-Me’munovom vlašću u Bagdadu tokom perioda od 813. do 833., a vjerovatno je umro oko 840. g. n.e.

Kako bi proslavili 1200. godišnjicu rođenja Muhammed bin Musa El-Havarizmija, bivši Sovjetski Savez je izdao poštansku markicu, predstavljenu na gornjoj slici.

Izrazi algebra i algoritam su svima nama poznati, ali koliko je čulo za njihovog ustanovitelja Muhammed El-Havarizmija.

U geografiji je revidirao i ispravio Ptolomejevo gledište te izradio prvu mapu poznatog svijeta 830. g. n.e.

Radio je na mjerenju zapremine i obima Zemlje, te doprinio radu vezanom za satove, posebno sunčane, i astrolabe.

Njegov život

Ebu Abdullah Muhammed ibn Musa El-Havarizmi. Posljednje spomenuto ime (njegova nisba) ukazuje na njegov rodni grad, Hvarizm, moderno Hiva, koji se nalazi južno od Aralskog mora. Rođen je oko 780. godine u gradiću Kasu, dijelu Hvarizma. Kas je sada zakopan u pijesku. Umro je oko 850. godine. Bio je pozvan u Bagdad od strane halife El-Me’muna te imenovan dvorskim astronomom. Iz naslova njegovoga djela, Hisab El-Džebr vel Mukabeleh (Knjiga proračunâ, restauracije i redukcije), potiče ime algebra (El-Džebr).

Algebra simbolizira dûg zapadne kulture muslimanskoj matematici. Ironično, kada je prvi put ušla u engleski jezik, koristila se kao termin za namještanje slomljenih kostiju, pa čak ponekad i za same frakture. To odražava izvorno, doslovno značenje arapske riječi el-Džebr, ‘ponovno sjedinjavanje slomljenih kostiju’, od glagola džebere ‘ponovno sjediniti’. Anatomske konotacije ovoga, koje je engleski stekao, su prihvaćene kada je riječ bila posuđena iz jednog jezika u drugi kao algebra, u španskom, italijanskom i srednjovjekovnom latinskom. U arapskom, međutim, dugo se primjenjivala za rješavanje algebarskih jednačina. Kompletan arapski izraz je bio ‘Ilm el-džebr ve’l mukabeleh’ “nauka o ponovnom sjedinjavanju i jednačinama”, a matematičar El-Havarizmi je upotrijebio el-džebr kao naslov svoje rasprave o algebri.

U dvanaestom stoljeću, Gerard Kremonski i Robert od Čestera su preveli El-Havarizmijevu algebru na latinski. Matematičari su je koristili diljem svijeta sve do šesnaestog stoljeća.

Latinski prijevod muslimanskog aritmetičkog teksta, otkriven je 1857. g. n.e. na univerzitetskoj Kembridž biblioteci. Pod naslovom ‘Algoritimi de Numero Indorum’, djelo počinje riječima: ‘Govorio je Algoritimi: Neka je zaslužena hvala Bogu, našemu Upućivaču i Zaštitniku’.

Smatra se da je ovo kopija El-Havarizmijevog aritmetičkog teksta, kojeg je preveo na latinski u dvanaestom vijeku Adelard Batski (engleski učenjak). El-Havarizmi je ostavio svoje ime u historiji matematike u formi algorizma (stari naziv za aritmetiku).

Njegovo djelo

El-Havarizmi je bio matematičar, astronom i geograf. On je bio možda jedan od najvećih matematičara koji je ikada živio, kao i što je, ustvari, bio utemeljitelj nekoliko grana te osnovnih pojmova u matematici. Prema riječima Phillip Hittija:

On je utjecao na matematičko mišljenje u većoj mjeri nego bilo koji drugi srednjovjekovni autor.

Njegov rad na algebri je izuzetan, jer on ne samo da je inicirao predmet u sistematskoj formi, već ga je također razvio do te mjere da daje analitička rješenja linearnih i kvadratnih jednačina, što ga je odredilo kao utemeljitelja algebre.

Hisab El-džebr vel-mukabeleh sadrži analitička rješenja linearnih i kvadratnih jednačina, a njen autor može biti oslovljen jednim od utemeljitelja analize ili algebre kao područja različitog od geometrije. On također daje geometrijska rješenja (brojčanim iznosima) kvadratnih jednačina, naprimjer X2 + 1OX = 39, jednačina koju su često ponavljali kasniji pisci. Liber ysagogarum Alchorismi in artem astronomicam a magistro A. [Adelard Batski] compositus! se bavi aritmetikom, geometrijom, muzikom i astronomijom; to je vjerovatno sažetak El-Havarizmijevih učenja radije negoli originalni rad.

Njegove astronomske i trigonometrijske tablice, koje je revidirao Meslemeh El-Medžriti (iz druge polovine desetog stoljeća), su bile prevedene na latinski već 1126. godine od strane Adelarda Batskog. To su bile prve muslimanske tablice i sadržavale su ne samo sinus funckije, već i tangens (Meslemina interpolacija).

Njegova aritmetika je sintetizirala grčko i indijsko znanje te je također obuhvatila njegov vlastiti doprinos koji je od suštinskog značaja za matematiku i nauku. Tako, on je objasnio upotrebu nule, brojke od temeljne važnosti koju su razvili Arapi. Isto, razvio je decimalni sistem, tako da je ukupni brojčani sistem, nakon njega oslovljen ‘algoritmom’ ili ‘algorizmom’. Osim uvođenja indijskog brojčanog sistema (sada općenito poznatog kao arapski brojevi), znatno je razvio nekoliko aritmetičkih postupaka, uključujući operacije sa razlomcima. Kroz njegov rad, taj brojčani sistem je prvi put predstavljen Arapima i kasnije Evropi, preko njegovih prijevoda na evropske jezike.

Razvio je do u detalje trigonometrijske tablice koje sadrže sinus funkcije, što su vjerovatno ekstrapolirane na tangens funkcije od strane Meslemetija.

Isto tako, on je usavršio geometrijsko predstavljanje kupastog presjeka te je razvio izračunavanje dvije pogreške, koje ga je praktično dovelo do koncepta diferencijacije. Prenosi se, također, da je sarađivao u mjerenjima uglova što ih je naložio El-Me’mun, koja su bila namijenjena za mjerenje zapremine i obima Zemlje.

Njegove knjige

Nekoliko njegovih knjiga su prevedene na latinski u ranom 12. stoljeću. Ustvari, njegova knjiga o aritmetici, Kitab El-Džem‘ vet-tefrik bil Hisab El-Hindi, je izgubljena na arapskom, ali je preživjela na latinskom prijevodu. Njegove astronomske tablice su također prevedene na evropske jezike i, kasnije, na kineski. Njegova geografija naslovljena Kitab Suret-El-Erd, (Izgled Zemlje) zajedno sa njenom mapom, je također prevedena. Osim toga, napisao je knjigu o jevrejskom kalendaru Istihradž Tarih El-Jehud i dvije knjige o astrolabu. On je isto tako napisao Kitab Et-Tarih, a svoju knjigu o sunčanim satovima je naslovio Kitab Er-Ruhmat, ali su obje izgubljene.

Božiji sluga

El-Havarizmi je naglasio kako je napisao svoju knjigu o algebri da posluži praktičnim potrebama ljudi po pitanjima nasljedstva, zavještanjâ, raspodjele, tužbi i trgovine. On je smatrao svoj rad obožavanjem Boga.

Citat od El-Havarizmija:

Ta sklonost za nauku, ... ta predusretljivost i pozornost koju Bog pokazuje učenim, ta hitrost s kojom ih štiti i podržava u razjašnjavanju nejasnoća i u uklanjanju teškoća, ohrabrila me je da sastavim kratko djelo o obračunavanju po el-džebru i el-mukabeli, ograničavajući se na ono što je najlakše i najkorisnije u aritmetici. [el-džebr znači “restauriranje”, upućujući na proces kretanja oduzete količine na drugu stranu jednačine; el-mukabeleh je “poređenje”, a odnosi se na oduzimanje jednakih količina s obje strane jednačine.]
S engleskog preveo: Haris Dubravac

Ramazanski post: Šta kaže medicina, a šta nam kaže organizam?

Ramazanski post: Šta kaže medicina, a šta nam kaže organizam?
Sam čin posta, prema upućenima, star je koliko i samo čovječanstvo. Na post nas upućuju mnoge stare civilizacije kao i sve monoteističke religije. Ostavljajući svakom pojedincu njegove primarne, vjerske razloge posta kao posebnog znaka odanosti i poštovanja prema religiji i Bogu, te duhovne beneficije posta onima koji su o tome stručni i kompetentni propovijedati ili Onome koji o tome može suditi, osvrnut ćemo se na zdravstvene, višestruko medicinski dokazane prednosti, u ovom slučaju ramazanskog posta.

13/06/2017

Izvor fotografije: https://www.facebook.com/pages/MiM-Ramazanski-planer/674665549249352
Podjelite ovaj post sa prijateljima...Share on Facebook168Share on Google+0Tweet about this on TwitterShare on LinkedIn0Email this to someonePrint this page
Piše: Dr. Kenan Vrca

Sredinom 20. stoljeća dolazi do svojevrsne erupcije popularnosti naučnog istraživanja i zagovaranja posta kao metode liječenja, te isticanja njegovih zdravstvenih prednosti.

„Post dovodi do cjelokupnog fiziološkog odmora digestivnog trakta kao i centralnog nervnog sistema, te normalizuje i balansira metabolizam“, pisao je Dr. Allan Cott jedan od radikalnih zagovornika liječenja postom u svojoj knjizi „Post kao način života“, dok francuski naučnik i biolog, dobitnik Nobelove nagrade Dr. Alexis Carrel govoreći o zdravstvenom aspektu posta kaže: „Tokom posta, u tijelu se dešavaju složeni i neobjašnjivi procesi, koji su veoma važni za tijelo i na taj način post ispire sve spojeve u organizmu i mijenja ih.“

Međutim, najdalje je u zvaničnim kvalifikacijama posta kao metode liječenja otišao američki naučnik Dr. Herbert M. Shelton (1895-1985), čije navode iz knjige „Post može da vam spasi život“ medicinski zagovornici posta i danas citiraju: „Nema ništa ljepše nego biti svjedok kompletnog oporavka za vrijeme posta kod bolesti kao što su: proširene vene, čir na želucu, astma, kolitis, bronhitis, akutna i hronična upala slijepog crijeva, sve vrste probavnih poremećaja, kamen u uritarnom traktu i u žuči, glaukom ..“. Shelton dalje navodi da se postom odmara tijelo, olakšava i pospješuje rad probavnog sistema, olakšava rad bubrega i mokraćnog kanala time što umanjuje izmokravanje, izoštrava vid (čovjek poslije posta dva puta bolje vidi), uklanjaju se toksini i čisti se organizam, pospješuje razboritost uma jer neumjerenost u ishrani dovodi do lijenosti, uspavanosti i slabijeg promišljanja, podmlađuje i revitalizira, te štiti od gojaznosti.

Objavljene su mnoge studije o prednostima ramazanskog posta, a zvanični početak bar što se novijeg doba tiče, predstavljala bi Internacionalna konferencija održana 1996. godine u Kazablanci, Maroku, organizovana od strane Fondacije za zdravlje u Ramazanu, inače fondacije preminulog marokanskog kralja Hasana II. Na konferenciji je prezentirano više od 50 studija relevantnih naučnika, uključujući Dr. Solimana (Jordan), Dr. Azizi (Iran), Dr. Naomani i Athar (SAD), među čijim zaključcima su da ramazanski post ima beneficijarne efekte na ljudsko zdravlje, pogotovo na nivo šećera u krvi, nivo pritiska krvi, lipidni profil i tjelesnu težinu. Istovremeno, nikakvi nepovoljni efekti nisu primijećeni.

Iako ramazanski post ne mora nužno utjecati na gubitak kilograma, članak objavljen u septembru 2008. godine u poznatom Washington Post-u, dao je nagovijestiti da najpriznatiji doktori-dijetetičari sve češće koriste prednosti ramazanskog posta pri propisivanju dijeta i terapija pretilim pacijentima.

Prema njihovim preporukama, umjesto prejedanja i obilnih iftara sačinjenih od visokokaloričnih jela i šećera, postači koji žele smršati mogu jednostavno pojesti zdravo večernje jelo sačinjeno od supe, svježeg hljeba ili drugih ugljikohidrata, datula i kozijeg sira! Inače, ovo su tradicionalna ramazanska jela za pojedina podneblja, za razliku od naše tradicionalne balkanske ramazanske trpeze koje ipak obiluje masnoćama i mesom.

Naime, zalaskom sunca sami biramo kakve ćemo namirnice unositi u organizam, one kojima je potrebno više vremena za pretvorbu u glukozu, poput cjelovitih žitarica ili drugih namirnica bogatih ugljigohidratima ili pak visokokalorične namirnice i one bogate industrijskim šećerom. Ukoliko se odlučimo na prvi izbor, on za sobom povlači dvojaku prednost, najprije ćemo zdravije iftariti, unoseći namirnice bogatije hranjivim tvarima a siromašnije kalorijama, te ćemo najzad, vrlo jednostavno, biti manje gladni tokom posta, obzirom da ćemo od tvari kojima je potrebno više vremena za pretvorbu u glukozu, duže biti energični i samim tim i lakše kontrolisati glad i žudnju za hranom.

Jedan od najpriznatijih naučnih časopisa o prehrani i nutricionizmu, „Nutrition Journal“ objavio je 2010. godine studiju gdje ističe da iako postoji opći konsenzus da post tokom Ramazana ne izaziva negativne posljedice na zdravlje čovjeka, kod istraživanih postača primijećen je ogroman unos masnoća večernjih obroka, odnosno iftara, te im je preporučen unos manjih ili nikakvih količina mesa odnosno životinjskih proteina.

Nadalje, prema članku Dr. Razeen Mahroof-a objavljenom u Arab News-u 2010. godine, što duže postiš, nivo šećera u krvi ti opada, iz razloga što prilikom posta organizam energiju crpi iz pohranjene glukoze. S druge strane, dijabetičari bi se trebali posavjetovati sa doktorima prije donošenja odluke o postu, te se svakako educirati o pravilnoj ishrani i životnim navikama.

Dakle, oni koji pak imaju viši nivo šećera u krvi, a nije im dijagnosticiran dijabetes, zasigurno će imati koristi od posta.

Studija iz 1997. godine, objavljena u renomiranom medicinskom časopisu „Annals of Nutrition Metabolism“, demonstrirala je i dokazala da post smanjuje nivo lošeg tzv. LDL holesterola za 8%, triglicerida za 30% dok istovremeno povećava dobre (HDL) nivoe za 15%, čime ustvari post direktno štiti srce od kardiovaskularnih oboljenja!

Dakle, ramazanski post, ukoliko se obrati pažnja na prehranu i navike, itekako povoljno može uticati na zdravlje čovjeka, a samim tim za postače predstavlja odličnu priliku za novi početak, promjenu životnih navika, balansiranje organizma i moguće liječenje uzroka a ne posljedica eventualnog oboljenja, te je s tog aspekta, nama koji se bavimo Integrativnom medicinom, naročito interesantan i preporučljiv.

Zato, svim postačima u preostalim ramazanskim danima želimo mnogo odlučnosti, mira i zdravlja, a one koje podstaknemo na post makar iz zdravstvenih razloga puno sreće i uspjeha u svojim naumima. I samo podsjećanja radi…savjeti izneseni o načinu prehrane tokom ramazanskog posta jednako vrijede i za Ramazanski bajram! A kako drugačije …ili što bi Hipokrat, otac moderne medicine rekao: „Glad je majka zdravlja, pretjerana sitost izvor raznih bolesti. Kad se bolesnik hrani obilno, hrani se i bolest“.

http://www.nap.ba

Subscribe to this RSS feed