Mahir Kevrić

Website URL:

Životne lekcije koje sam naučio iz Poslanikovog, a.s., života u Mekki

 Njegov život u Mekki

Njegov život 40 godina prije poslanstva.

Njegov život 12 godina nakon poslanstva.

Njegov život od 52 godine u Mekki.

Naučio sam da je u potpunosti živio u skladu sa svojim imenom Muhammed

On je osoba koja je najviše hvaljena/slavljena jučer, danas i sutra.

Njegovo ime nisu samo riječi, već ima i svoje značenje. Živio je prema njemu i zaslužio je da ga hvale svojim djelima. U kući, na bojnom polju, na poslu, sa starima, sa mladima, sa muslimanima i nemuslimanima njegova djela su bila vrijedna hvale.

Šta vaše ime znači? Po kome ste dobili ime? Da li živite shodno imenu?

Naučio sam da je bio siroče, ali nije bio sam

Teško je biti siroče… ali ako vaši voljeni i šira porodica pripomognu onda je mnogo lakše. Halima, Abdumutalib, Ebu Talib, Fatima bint Esed svi su pomogli i odigrali svoju ulogu. Ako želite da omekšate svoje srce, okružite se siročetom stavite svoju ruku na njegovu glavu s ljubavlju i milošću.

Naučio sam da je iskrenost najbolja politika…. i da sa sobom donosi samo dobro

Hatidža, r.a., je zaposlila Muhammeda, s.a.v.s., i bila je zadivljena njegovom iskrenošću. To što je dvaput udavana, starija i majka nije je spriječilo da predloži brak Muhammedu, s.a.v.s.. Bez sumnje da je Muhammed, s.a.v.s., bio zgodan i džentlmen, ali njegova iskrenost je ono što je nju zainteresovalo. Ta iskrenost mu je donijela poslovnu ženu kao suprugu, njezin dom kao njegov dom i 25 godina sreće.

Naučio sam ljubav

Brak Hatidže, r.a., i Muhammeda, s.a.v.s., je bio pun ljubavi… ali priča koja se isticala u pogledu ljubavi bila je Zejdova i Muhammedova. Zejd je prodat u roblje, a njegov otac i amidža su ga pratili i došli u Mekku. Zejd je izabrao da ostane s Muhammedom, s.a.v.s., umjesto da se vrati kući s porodociom. Ovo je bilo prije nego što je Objava o poslanstvu i počela…. Kolika li je Zejdova bila ljubav! Koje divljenje je morao imati! Ljudi su ga od tog dana zvali Zejd sin Muhammedov!

Naučio sam da je učenje zakon

Prva objava je počela s Uči!

Mi smo bili narod čitača koji je danas sveden na narod objavljivača. Idite kupite ili pozajmite knjigu, osjetite je i čitajte je!

Naučio sam da nam je potrebna i osama

Potrebno mi je vrijeme koje ću imati samo za sebe…. malo vremena za razmišljanje, introspekciju i promišljanje. Danas smo zauzetiji nego ikada ranije. Puno poruka, profila, računa, poslova, itd. Suludi ritam života nas pretvara u čudovišta.

On, s.a.v.s., je imao svoje vrijeme za razmišljanje i promišljanje, vjerovatno je to i radio na otvorenom kao pastir… dok je bio u pećini danima…dok je stajao u noćnom namazu… dok je sjedio nakon sabah-namaza do izlaska sunca.

Naučio sam da je porodica na prvom mjestu

On, s.a.v.s., je pozvao svoju porodicu na ručak i pozvao ih je u tevhid prije drugih. Prva koja je povjerovala u njega bila je njegova žena, Zejd odmah nakon nje, Ali koji je živo s njim bio je među prvima.

Svojim djelima on nas je podučio da je porodica na prvom mjestu .

Naučio sam da oni koji su intelekutalno prazni igraju prljavo

Budući da ne mogu svoje dokazati ili oprovrgnuti vas, pribjegavaju klevetama, optužbama, izrugivnju i fizičkom zlostavljanju. Nuhov narod mu je prijetio, Ibrahimov otac je uradio isto što su i Mekkanlije slijedile.

Klevete, optužbe, izrugivanje i fizičko zlostavljanje samo dodatno dokazuju slabost njihovog stava.

Naučio sam moć Kur’ana

Allahove riječi pokreću i utječu na ljude. Veliki broj ljudi je primio islam samo slušajući Kur’an, … Omer, Tufejl ibn Amr’ i drugi. Nemojte u davi zaboraviti moć Kur’ana.

Naučio sam da na kraju tunela uvijek postoji svjetlo. Uvijek postoji nada

Ebu Džehl je vrijeđao Muhammeda, s.a.v.s., … i neko je rekao to Hamzi, r.a., koji u to vrijeme nije bio musliman. Otrčao je do Ebu Džehla i udario ga je po licu: “Zar se smiješ rugati kad sam i ja njegove vjere.” Rekao mu je to, a zatim u potpunosti prihvatio islam.

Omer je uzeo svoju sablju i krenuo da ubije Muhammeda, s.a.v.s. Zastanite i razmislite o tome. Na kraju dana on je bio musliman.

Uvijek postoji nada. Bez obzira koliko ste se udaljili od Allaha uvijek postoji nada.

Naučio sam da islam zbližava srca

Dva medinska plemena Aus i Hazradž su generacijama bili u zavadi. Rat i sukobi su bili dio svakodnevnice, ali kada su primili islam njihova srca su se povezala i zbližila. Ako vaš islam lomi i dijeli više nego što zbližava srca, onda vam je hitno potrebna introspekcija.

Napisao: Bilal Ismail

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 

Kako se Poslanik, s.a.v.s., odnosio prema osobama sa posebnim potrebama?

Veliki broj ljudi govorio je o poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., iz različitih perspektiva. Neki ga opisuju kao ratnika, idealnog supruga, dobrog vođu dok ga drugi opisuju kao pedofila i teroristu.

U ovom kratku tekstu, želio bih na jedinstven način pojasniti koliko je meni, kao pojedincu sa posebnim potrebama, važan poslanik Muhammed, s.a.v.s., kao i drugim muslimanima sa posebnim potrebama širom svijeta.

Za nas, poslanik Muhammed, s.a.v.s., je bio inicijator i branitelj prava osoba sa invaliditetom. Prije 1.400 godina, on je se postarao da osobe sa različitim sposobnostima budu zbrinute i da dobiju svoja prava i privilegije, uključujući i pravo na normalan život, baš kao i svi ostali.

Poslanik, s.a.v.s., je promijenio živote ljudi sa invaliditetom podučavajući društvo da ne postoje stigme ili loši stavovi prema onima sa poteškoćama u razvoju. On je naglasio da sami hendikep ne može utjecati na pojedince ukoliko je njihov iman jak. On je uvjeravao one sa tjelesnim poteškoćama da njihovi invaliditeti nisu kazna već su sredstvo da im grijesi budu oprošteni. Poslanik, s.a.v.s., je rekao da kada se svaki musliman suoči sa iskušenjima, čak da i ukoliko ga trn ubode, njihovi grijesi bit će oprošteni.

Poslanik, s.a.v.s., je sa osobama sa invaliditetom povećao samopoštovanje i izbrisao je njihovu tugu, jad i nedostatak samopouzdanja. Uvijek ih je podsjećao da “Allah ne gleda u vaša tijela ni u vaša lica, već On gleda u vaša srca“.

Poslanik, s.a.v.s., se zalagao za ljudska prava i ukinuo je diskriminaciju zbog invaliditeta koja je prevladavala u prijeislamskom dobru. On je, na primjer, imenovao jednog od svojih ashaba, Abdullaha ibn Umm Maktuma, koji je bio slijep, za mujezina i on je vodio grad Medinu kada bi Poslanik, s.a.v.s., putovao van grada.

Za Poslanika, s.a.v.s., Abdullahova sljepoća nije bila prepreka da obavlja svoje dužnosti. Kroz ovaj primjer, Poslanik, s.a.v.s., je naučio čovječanstvo da na osobe sa posebim potrebama ne treba gledati kao nesposobne i omalovažavati ih. Čak iako pojedine osobe imaju određene poteškoće one mogu biti sposobne da obavljaju određena dobra djela i da daju svoj doprinos zajednici.

Jedan od njegovih najboljih drugova bio je Džulejbib, deformiranog izgleda i niskog rasta. Dok su Džulejbiba izbjegavali, Poslanik, s.a.v.s., se sprijateljio s njim, brinuo se o njemu i podigao njegovo dostojanstvo. Njegova ljubav prema Džulejbibu je bila toliko velika da je Poslanik, s.a.v.s., čak rekao: „Ovaj čovjek je od mene, i ja sam od njega“.  Poslanikov, s.a.v.s., humani gest je bila snažna demonstracija načela inkluzije. To je bio dramatični čin zagovaranja, u riječima i dijelom, od strana vođe zajednice da obrazuje svoju zajednicu od značaju prihvatanja i prilagođavanja drugima zbog onoga što oni jesu kao i ukazivanja poštovanja osobama koje su možda drugi stavili na društvene margine.

Poslanik, s.a.v.s, je također udovoljavao potrebama osoba sa invaliditetom. Na primjer, osobe koje nisu mogle obavljati stojeći svakodnevne namaze  mogli su ih obavljati sjedeći, a ako nisi mogli ni to da učine,Poslanik, s.a.v.s., im je dozvolio da klanjaju dok leže. Poslanik, s.a.v.s., je također rekao da onaj ko uči Kur’an sa poteškoćama, muca ili zastajkuje će imati dvostruku nagradu onih koji izgovaraju savršeno.

Dok danas ljude sa posebnim potrebama često uzimaju kao predmet zabave, ismijavanja i sprdnje, Poslanik, s.a.v.s., je zabranio ljudima da se izruguju osobama sa posebnim potrebama. Njegov prijatelj Abdullah ibn Mes’ud, koji je također bio jedan od najboljih tumača Kur’ana, je bio slab čovjek sitne tjelesne građe.

Jednom se Ibn Mes’ud popeo na drvo a drugi ashabi su se smijali jer su Ibn Mes’udove noge bile jako mršave. Međutim, Poslanik, s.a.v.s., ih je zaustavio i rekao: “Zašto se smijete? Abdullahova noga je na Sudnjem danu na mizanu teža od brda Uhud!“ Poslanik, s.a.v.s., je želio naučiti ljude da se ne smiju niti ismijavaju jedne druge, naročito kada je riječ o fizičkom izgledu. On nas je podsjetio da muškarce i žene ne definiše njihov invaliditet, već njihova djela i doprinos zajednici.

Poslanik, s.a.v.s., je zaista moj izvor inspiracije da pomažem i da se borim za prava osoba sa poteškoćama. On je pozivao ljude da jedni s drugima prolaze kroz poteškoće. On je kazao da onaj ko otkloni poteškoću ljudi na ovom svijetu, Allah će ukloniti poteškoće od njega na onom svijetu. On je također pozvao cijelo društvo da slijedi njegove primjere brinući se o osobama sa posebnim potrebama.

Obećavajući da ‘vama su vaš život i pobjeda dati zbog onih koji su najslabiji među vama’.

Na ovaj način Poslanik, s.a.v.s, se ponašao prema onima sa teškoćama u razvoju. I to je razlog zbog čega se toliko puno divimo Poslaniku, s.a.v.s., i branimo njegovu časti i dostojanstvo.

Napisao: Muhammed Zulfikar Rahmet

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 

Sedam štetnih posljedica bluda po čovjekovu vjeru i život

Jedan od najopasnijih grijeha po čovjekovu sreću, budućnost i uspjeh jeste blud ili zinaluk. Iz bluda proizilaze mnogi drugi grijesi i problemi, poput abortusa (čedomorstva), raspada porodica, erupcije nasilja, gubljenja časti, imetka i ponosa. Nažalost, nisu rijetki slučajevi i da ljubomorni muž ili žena u naletu ljubomore ubiju osobu koja ih je prevarila, ili da mladić ili djevojka izvrše samoubistvo zbog ‘ljubavnih’ problema.Muhammed, a.s., je rekao: „Najčešći razlog ulaska u Vatru bit će usta i spolni organ.“ U drugom hadisu koji govori o predznacima Sudnjeg dana, Muhammed, a.s., je rekao: „Među predznacima Sudnjeg dana jeste da će biti izuzeto znanje, a pojavit će se neznanje! Konzumirat će se alkohol, i raširit će se blud! Bit će manje ljudi, a više žena, tako da će na pedeset žena biti jedan čovjek.“ (Buhari i Muslim)U svom djelu „Bolest i lijek“, čuveni učenjak Ibnu-l-Kajjim nabraja mnogobrojne štetne posljedice bluda koje čovjek osjeti već na ovom svijetu.Među njima su:

– Blud privlači siromaštvo i skraćuje životni vijek. Blud privlači brigu, tugu i strah, i udaljava čovjeka od Allaha, dž.š.
– Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Neceš naći bludnika koji se ustručava da učini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.
– Blud biva uzrokom crnine i potamnjenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju. Blud dovodi do bolesti srca, ukoliko ga čak i ne ubije.
– Blud oduzima onome koji ga čini čistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao čestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (nečistoćom) s kojom je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni: “Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, čestite žene su za čestite ljude, a čestiti ljudi su za čestite žene.” (Kur’an, En-Nur, 26.)

– Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da neće narušiti čast baš njegove porodice (supruge ili kćeri).
– Bludnik osjeća tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slučaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošću Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti, lijepog života, prostranosti prsa leži u čestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeća prilikom bludnog čina.
– Blud biva uzrokom gubljenja stida. Kada se čovjek navikne na činjenje grijeha, slijepo se pokoravajući svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, počne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima.“

 

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

Subscribe to this RSS feed