Islamske teme

Dova je srž ibadeta: Zovite me, odazvat ću vam se!

Uzvišeni Allah nas poziva da se oslonimo na Njega i Njegovu pomoć, pa tako, hodeći ovozemaljskim putevima koji vode ka ahiretu, čovjek svoje dove iznosi pred Onim koji iz obilja Svoje milosti pruža pomoć, radost i nagradu. U hadisu se kaže: „Gospodar je, uistinu, stidljiv i pemenit, zastidi se Svoga roba kad mu podgine ruke da ih vrati prazne.“ Plemeniti Gospodar se raduje našim dovama, te naše ruke, dakle, neće ostaviti prazne. Dova je oružje, ali i potvrda čovjekove vjere, te je Poslanik, a.s, rekao da je dova srž ibadeta. Dovom se okrećemo i predajemo Njemu, priznavajući svoju slabost pred Njegovom snagom, priznavajući da je samo On kadar učiniti ono za šta molimo, dovom se u čovjeku budi svijest o njegovoj snazi te u čovjekovo srce ulaze smiraj i zadovoljstvo. Dova se nalazi između roba i Gospodara, pa je tako izravan poziv i obraćanje Svemogućem.

Važno je znati uslove dove, kako bismo se Njemu obratili na najljepši način, i u konačnici zadobili Njegovu nagradu, ljubav i zadovoljstvo. Da bi dova vjernika bila uslišana, ona treba proisteći potpuno iskreno i sa uvjerenjem da je Onaj kome se dovom obraćamo Jedini kadar obradovati nas onime za šta dovimo. Ukoliko se nadamo i težimo da nam dova bude primljena, potrebno je činiti istigfar, čisteći svoju nutrinu na taj način. U suri Nuh se kaže: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče i rijeke će vam dati.“ U upućivanju dove se okitimo skrušenošu, poniznošću i nadom u Njegovu milost, neka dova bude iskazivanje pokornosti i približavanje Njegovoj milosti.

U suri A’raf se kaže: „Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome.“ Sjećajmo se i zahvaljujmo svome Gospodaru u trenucima smiraja, ali i pohvalno je upućivati dove u trenucima izobilja i blagostanja. Poslanik, a.s., preporučuje: „Sjetite se Allaha kada ste u izobilju i On će se sjetiti vas kada vam naiđu poteškoće i nedaće.“ Birajmo dove koje su upućivali Božiji poslanici, jer su najljepše i najnadahnutije. Dovu je najpohvalnije početi zahvalom Uzvišenom i salavatom na Njegovog Poslanika. Postoje trenuci kada je najbolje upućivati dove, a to su posljednja trećina noći, pred zoru, odabrani sat svakog mubarek petka, na sedždi, između ezana i ikameta, dok pada kiša, a dove se posebno primju dok postimo, putujemo, kada imamo važnu potrebu te kada dovimo za svog brata u njegovom odsustvu. Ne zaboravimo da se dova može primiti na više načina, a Allah, dž.š. najbolje zna u kojem vremenu nam treba doći ono za šta dovimo. Poslanik o tome kaže: „Nema čovjeka koji neće uputiti Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednoti te dove.“

Neka nas Uzvišeni učini onima koji su svjesni snage dove i zahvalni na blagodati dove, amin.

Za Akos.ba piše: Rabija Arifović

Posljednja trećina mubarek mjeseca – vrijeme spasa

Slijedeći praksu miljenika, Muhameda, a.s., i sjećajući se njegovih riječi da je posljednja trećina mjeseca Ramazana vrijeme spasa od džehennemske vatre, vjernici ove dane provode u ibadetima, opraštanju, potpomaganju, velikodušnosti i darežljivosti.

Uzvišeni nam je u ovim danima ponudio obilje Svoje milosti, koja nam je postavljena na sofri sačinjenoj od dobrih djela  i pokajanja, te žudeći za Njegovom blizinom i oprostom, vjernici hrle prema ovoj sofri. Također, u posljednjoj trećini odabranog mjeseca je skrivena noć Lejletu-l-kadr, vrijednija od hiljadu drugih. Božiji Poslanik, a.s., u hadisu kaže da će biti oprošteni grijesi onome ko ovu noć provede u ibadetu, a prenosi se da je Poslanik rekao da ovu noć tražimo među neparnim i da ćemo je prepoznati po tome što je vedra i blaga.

U ovoj noći je počela i objava Kur’ana, pa vjernici posebnu pažnju ovih noći posvećuju druženju s posljednjom Božijom objavom, tražeći od Njega da Kur’an učini proljećem srca naših. Tragajući za ovom odabranom noći, s čvrstom vjerom i željom za nagradom, vjernici posljednjih dana vrše još jedan od ibadeta mjeseca Ramazana, itikaf, prepuštajući se ibadetima i pokornosti. Božiji Poslanik je sve do svoje smrti itikafio, udaljavao bi se od svojih žena, noći bi provodio u namazu, učenju Ku’rana, zikru jezikom, srcem i udovima.

Cilj itikafa i jeste odvajanje od ljudi, ovosvjetskih okupacija i posvećivanje Njemu, tražeći dobrotu i nagradu. U posljednjih deset dana Ramazana je poželjno učiti dovu: اللهم إنك عفو تحب العفو فاعف عني (Allahu moj, Ti si doista Onaj koji prašta, i voliš da praštaš, pa oprosti meni). Aiša, r.a., je rekla: „Pitala sam Allahovog Poslanika, a.s., ako dočekam Lejletu-l-kadr koju dovu da upućujem, pa je rekao „Allahu moj, Ti si doista Onaj koji prašta, i voliš da praštaš, pa oprosti meni.“

Vrijednost posljednjih dana Ramazana je neprocjenjia, vrijeme je dragocjeno i iskoristimo ga, jer blagodati su vidljive. Tragajmo za noći Kadr, nadajući se Njegovom oprostu i Džennetu, budimo iskreni u svom vjerovanju, namjerama i ibadetima, na najljepši način ispratimo najdražeg nam gosta, nadajući se da ćemo ga i naredne godine dočekati, otvorenih i čistih duša.

Za Akos.ba piše: Rabija Arifović

Ramazan- proljeće srca svakog vjernika

Dok mubarek mjeseci osviću u ovim proljetnim jutrima, ne mogu, a da se ne osvrnem na prirodu koja nam na najljepši način nudi primjere iz života biljnog svijeta. Priroda dosljedno izvršava svoje emanete.Jedan proljetni cvijet se pitao kakav je smisao njegovog cvjetanja, ako će možda uskoro biti pokošen, ili jedan plod, kojega će možda neka dječija ručica ubrati prije nego potpuno dozre!? Jedan cvijet je ispunio svoju svrhu ako ga neko ubere i samo pomiriše i plod će opravdati svoje postojanje ako se i ptica nahrani njime!

Dok Insanu ponekad,pod bremenitošću iskušenja,”potonu lađe” pa se zapita kakva je svrha njegovog dunjalučkog putovanje.Zatreba mu dodatni motiv da ga podstakne, da se podigne, “da pronađe svoje proljeće”! Jer ni čovjeku nije ništa manje potrebno to proljeće negoli i samoj prirodi koja ga tako lijepo manifestira!

“Gospodaru blagoslovi nam redžeb i ša’ban i podari nam da dočekamo ramazan” ! Dova kojom se neko  redovito potrudi da nam skrene pažnju, kako je vrijeme da – svu svoju pažnju usmjerimo na mubarek mjesece koji se pojavljuju u ciklusu kao jedno godišnje doba! Svakako da i mimo pomenute dove postoje mnogi vjerodostojni hadisi koji imaju dovoljno kapaciteta da nas pokrenu!

I ma koliko da oklijevam, ljudskom slabošću, znam da neću moći odoljeti tom blagoslovljenom daru u vremenu. Oklijevanje je, vjerujem, samo ona tolerantna oscilacija kojoj podliježe svaki vjernik bez obzira na stepen imana!

Mubarek mjeseci i dani su  jedina “destinacija” na koju, u ovom vaktu, mogu “otputovati” da nađem svoj mir, oni su moja sigurna oaza u pustinji, miran otok usred nemirnog mora; oni su moja Sinajska gora, oni su moje “Brdo svjetlosti” na kojem ću ponovo preispitati i obnoviti svoju vjeru; uputu, milost, lijek…

Već odavno sam svjesna da za svu snagu, sve dobro i pozitivno što imam, dugujem vjeri, i nema sumnje da se sa vjerom može postići i još više, ako je primimo u svoje srce, ako joj se u potpunosti predamo!

Mubarek ramazan je još  jedna – jedinstvena i savršna prilika, da ojačamo i učvrstimo svoje vjerovanje i iman; da pokažemo svoju humanost, darežljivost, sve ono vrijedno što čovjek ima!

I zato trebamo biti sretni i zahvalni kad nas je Allah s.w.t poživio do dočekamo ovaj mubarek mjesec! Poučimo se prvom i najboljom generacijom muslimana, ashabima Muhammeda s.a.w.s koji su jednu polovinu godine provodili doveći Allah s.w.t da im ukabuli i primi dobra djela i dove koje su činili u prethodnom ramazanu, a drugu polovinu bi koristili pripremajući se za slijedeći kako bi ga što bolje dočekali.

Jer ramazan je blagodat u kojoj se svako u njemu može pronaći, i svako  u njemu može za sebe hajr naći!

”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla”(el-Bekare, 185).

Ramazan je i mjesec posta, a kolika je vrijednost posta govori nam i hadis Muhammeda s.a.w.s: “Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo se nagrađuje od deset do sedam stotina puta osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!”

Mjesec posta ima i svoje namaze koji se, također, višestruko više nagrađuju u odnosu na namaza u drugim mjesecima! U mjesecu ramazanu je noć Qadr, posebne noć, za nju se vežu mnoge blagodati i sudbonosni događaju, bolja je od hiljade drugih mjeseci u kojima nema  te noći.

Mjesec ramazan je, svakako, najbolja prilika i za naš zikr i dove , a njih možemo uvijek i svugdje izgovarati: La ilahe ilallah – riječi tevhida; estagfirullahi – traženje oprosta od Allaha s.w.t; i – traženje dženneta, i zaštite od džehennema! Tako lahke i jednostavne riječi, a dovoljne za cijelu vječnost!

Preostaje nam samo da očistimo svoj nijet, svoja srca i iskoristimo VRIJEME.  Vrijeme je naš najdragocjeniji dar, ono je naš život. A koliki je značaj vremena govori nam kur’anskoj sura El-Asr u kojoj se Allah s.w.t zaklinje vremenom: “Tako mi vremena, čovjek je na gubitku…”(El-Asr, Kur’ana)

Vrijeme poklanjamo onome što nam je važno i drago, ramazan kao naš najdraži i najvažniji gost zaslužuje da mu pokonimo sve naše vrijeme. A ramazanske blagodati su opet najzaslužnije da nadahnjuju naše živote i da kreiraju naše vrijeme u budućnosti!

Ya – Rabbi – podari nam bereket u vremenu, posebno ramazanskom, ukabuli naš post naše namaze, ibadete i sve korisne sadržaje!

Tako Ti Tvoje milosti o Najmilostiviji!”

Razija Maksumić

akos.ba

Osobe koje se u ramazanu vraćaju Allahu nisu oni koje trebamo osuđivati

Da li znate šta zapravo znači ‘ramazanski musliman’? To znači da postoji osoba koja vjeruje u Boga, ona koja Mu se vraća u ramazanu. ‘Ramazanski musliman’ je neko ko se vraća u Allahovu kuću u ovom posebnom dobu godine, tražeći Njega, obožavajući Njega, potvrđujući da se u njoj nalaže oni koji vjeruju u Njega.

‘Ramazanski musliman’ je neko ko svjesno odluči da ramazan postavi kao prioritet u svome životu. To je neko ko svjedoči svoju iman i svoj trud da obožava Allaha uprkos svemu s čim se bore u svome životu. Činjenica da se ta osoba kaje u ramazanu je dokaz da se Allah sam njima okrenuo, da On želi da prihvati tu osobu.

Osoba koja učini da ramazan bude mjesec u kojem će se vratiti Allahu nije osoba koju trebamo osuđivati. Oni su neko čiji trud treba biti prepoznat. Vi nemate pojma kakav je život tih osoba ili šta ih je dovelo do odluka koje su u svome životu donijeli.

Vi nemate pojma da biste mogli donijeti iste odlike koje osuđujete da ste bili u istoj situaciji. I vi nemate pojma koji je njihov status kod Allaha.

Prepoznajte ovu osobu onakvom kakva jeste- vjernik koji gaji nadu u Allaha. A Allah nikada neće prepustiti samoj sebi osobu koja se pouzda u Njega. Stoga nemojte biti oni koji pokušavaju da odgurnu ljude daleko od vrata Allahove milosti koje je On, s.v.t., širom otvorio, jer Allahova vrata milosti je nemoguće zatvoriti kada ih On, s.v.t., otvori za Svog roba.

“Sve dok klanjate, kucate na Allahova vrata, a ko god kuca na Allahova vrata, Allah će mu ih otvoriti”.  Ibn Kajjim

Odlike sabura: Smirenost u nevoljama

Najpotpuniji sabur je onaj koji se pokaže u prvim trenucima nevolje.

Jedna od osobina svojstvenih muslimanu te jedna od blagodati lijepog islamskog ahlaka jeste strpljenje (sabur). Strpljenje je jedna od najistaknutijih osobina vjerovjesnika, a.s., i evlija. Stoga svaki mu’min treba da svoj ahlak ukrasi osobinom strpljenja.

Riječ „sabur“ ima značenje „spriječiti“, „zarobiti“, „biti snažan i otporan“, a kao vjerski pojam podrazumijeva izdržljivost spram nevolja, bježanje od nepokornosti i zuluma, čuvanje lijepog edeba prilikom isčekivanja konačnog ishoda od Uzvišenog Allaha.

Neki pobožnjaci su sabur opisali kao udaljavanje od djela koja nisu u skladu sa Allahovim dž.š., naredbama, očuvati smirenost srca u tegobama, ne žaliti se i ne jadati se, te smatrati sebe bogatim čak i u stanju siromaštva.

U časnom Kur’anu nalaze se mnogi ajeti koji podstiču vjernike na strpljenje. U suri Bekara, Uzvišeni Allah kaže: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive…“ (Bekara,155-156)

U navedenom ajetu Uzvišeni nam daje do znanja da će nas iskušavati raznim iskušenjima i preporučuje sabur.

Oni koji su dostigli istinski sabur ne reaguju burno na dešavanja koja im se ne dopadaju i koja teško padaju njihovim nefsovima. Naprotiv, oni baš u tim prvim trenucima nevolje biraju smirenost. Ta smirenost nije odraz pasivnosti i ravnodušnosti već je odraz čvrste volje i snažnog karaktera. Takvo stanje ubraja se u najvrednija djela.

U situacijama kada je potrebno pokazati strpljenje, preporučuju se sljedeći zikrovi:

  • Hasbunallah ve ni’me’l-vekil (Allah je nama dovoljan, kako je On lijep zaštitnik)
  • La havle ve la kuvvete illa billah (Nema snage niti moći osim kod Allaha)
  • Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un (Svi smo Allahovi i sigurno ćemo se Njemu vratiti)

 

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić

Koje vrste voća i povrća se spominju u Kur’anu

Da bismo iz voća izvukli maksimalnu korist, najbolje ga ne guliti. Naravno, ovdje mislim, na one vrste voća čija je kora jestiva, poput smokve, jabuke, kajsije i slično.

Izrendanu koru narandže i limuna recimo, možemo upotrebljavati u pripremi kolača i jela sa mesom, ili je pak dodavati vodi za piće.

Sušeno voće predstavlja veoma zdrav međuobrok za djecu. Smokve, kajsije, šljive, i hurme (datule) možemo koristiti napunjene orasima i na taj način dodatno povećati ukupnu energetsku vrijednost, te osigurati organizmu dodatne količine zdravih ulja i proteina.

Najbolje je pripremati vlastite voćne sokove kod kuće. Ako nemate tu mogućnost, onda kupujte samo one vrste sokova koje su spravljene  od 100 % čistog i svježeg voća koje ne sadržava nikakve dodatke u vidu šećera, boje ili konzervansa.

U toplim ljetnim danima možete zamrznuti voćni sok i od njega napraviti sladoled na štapiću kao zdravu poslasticu za djecu i goste, recimo.

Voće je u Kur’anu spomenuto mnogo puta, kao Allahova blagodat živim bićima na Zemlji, ali blagodat i u džennetu:

”Neka čovjek u hranu svoju pogleda! Mi s neba kišu prolijevamo u pljuscima, potom Zemlju rasijecamo pukotinama i dajemo da iz nje izbija zrnje, i grožđe, i povrće, i masline, i palme, i bašče bujne, i voće, i piće – vama i stoci vašoj uživanje!” (‘Abese, 24. – 32.)

”A bogobojazni će biti zbilja u hladovima i među izvorima, i među kakvim zažele voćkama: ‘Jedite i pijte, ugodno nek vam je, za ono što ste radili!” (El-Murselat, 41.-43.)

Mnoge vrste voća (povrća i ljekovitih biljaka) posebno su istaknute u Kur’anu, ali i u hadisima Muhammeda, a.s. Spomenućemo samo neke.

Hurme (datule) se spominju u više hadisa, a u Kur’anu u suri Rahman (ajet 10.-11.) i suri Jasin (34.).

Smokva se spominje u suri Tin, grožđe u suri Abese, Nahl i Bekare, a nar (šipak) u suri Rahman.

Banane se spominju u suri Vaki’a, dočim se lubenica, dinja i pomorandža spominju u hadisima Vjerovjesnika, s.a.v.s., kao i krastavci i bijeli luk.

Tikva, đumbir i bosiljak se također spominju u ajetima Allahove knjige, dočim se ćurekot u hadisu pominje kao ”lijek za svaku bolest.”

Za Akos.ba pripremio: Admir Iković

Subscribe to this RSS feed