Islamske teme

Junaci prihvataju islam

 

Svevišnji Allah osnažio je islam podarivši da neki kurejšijski velikodostojnici, poput Hamze b. Abdulmuttaliba i Omera b. Hattaba, radijallahu anhuma, između ostalih, prigrle Allahovu vjeru, tako da su muslimani postali jači i ponosniji, a samim tim i zaštićeniji nego što su bili do tada.

 

Rascjepljenje Mjeseca

Uzvišeni je Allah Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, prije svega kao vječito čudo i trajnu mudžizu, podario Kur’an kojim je izazvao i ljude i džine, pozivajući ih da napišu i donesu nešto slično njemu. Pored te trajne mudžize, Allah je Svome Poslaniku darovao i mnoge druge mudžize i znakove koji su nedvojbeno potvrdili istinitost njegovog poslanstva, a jedna od njih jeste i velika kosmička mudžiza poznata kao rascjepljenje Mjeseca, o kojoj je Uzvišeni Allah kazao: “Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! A oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: ‘Čarolija neprestana!’” (El-Kamer, 1–2). Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Stanovnici Meke tražili su od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im pokaže neki vidljiv i sasvim očigledan dokaz, pa im je pokazao Mjesec koji se raspolutio.” (Buhari, 4867, i Muslim, 2802)

Izolacija

Plemena Kurejš i Kinana postigli su zajednički sporazum kojim su porodicu Benu Hašim stavili u potpunu izolaciju, te su zabranili svaki vid društvenih i ekonomskih odnosa s njima, poput sklapanja braka i kupoprodaje. Ovaj bojkot, nastao na temelju tog nepravednog sporazuma, ostao je na snazi skoro tri godine. U tom periodu muslimani i članovi porodice Benu Hašim bili su u toliko teškoj situaciji da su ponekad, zbog gladi i neimaštine, bili prinuđeni jesti lišće. (Buhari, 1590, i Muslim, 1314)

Smrt Ebu Taliba

U desetoj godini po poslanstvu umro je Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, zaštitnik i pomagač, njegov amidža Ebu Talib, kojeg su i kurejšijski idolopoklonici izuzetno cijenili i poštovali. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ulagao je krajnje napore da svome amidži za života ukaže na Pravi put, međutim, on je, i pored toga, ostao idolopoklonik i u tom je stanju i umro, o čemu je Uzvišeni Allah objavio: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće…” (El-Kasas, 56). (Buhari, 4772, i Muslim, 24)

Smrt Hatidže

Nakon smrti dragog amidže, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u istoj godini ostaje i bez voljene supruge Hatidže. Njena smrt teško je pogodila Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a taj događaj bio je jedan od najtežih i najbolnijih u njegovom životu. Imajući u vidu da ju je puno volio i da je ona ostavila izuzetno upečatljiv trag u njegovom životu, mnogo je za njom tugovao. (Buhari, 3896)

Sklapanje braka sa Sevdom

Vrla i plemenita ashabijka Sevda bint Zem’a, radijallahu anha, prva je žena kojom se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio nakon Hatidžine smrti (Taberani, 80). Sevda je majka vjernika koja je kasnije, nakon što je ostarjela, svoju noć na koju je imala pravo da u njoj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, boravi kod nje, prepustila Aiši, radijallahu anha, želeći se time umiliti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zadobiti još više njegove ljubavi i pažnje. (Buhari, 2593)

Odlazak u Taif

Desete godine po poslanstvu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odlazi u Taif s namjerom da pronađe nekoga van Meke ko će povjerovati u njegovo poslanstvo i pružiti mu podršku. Međutim, u Taifu su mu idolopoklonici priredili neprijatno iznenađenje: žestoko su ga napali i izvrijeđali, i doživio je veliku patnju i bol. (Buhari, 3231, i Muslim, 1795)

Najmilostiviji čovjek

Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bez ikakve sumnje, bio je najmilostiviji, najblaži, najplemenitiji i najdobrostiviji čovjek, što se najbolje pokazalo kada se tužan i zabrinut iz Taifa vraćao u Meku. Naime, tada mu je Uzvišeni Allah poslao Meleka brdā, koji mu reče: “Ako želiš, ja ću na njih ova dva brda strovaliti?”, a on odgovori: “Ne, jer ja se nadam da će Allah iz njihovog potomstva izvesti one koji će samo Njega, Jednog i Jedinog, obožavati, i koji Mu nikoga ravnim neće smatrati.” (Buhari, 3231, i Muslim, 1795)

Istinu je rekao Svevišnji Allah: “A tebe smo (Muhammede) samo kao milost svjetovima poslali!” (El-Enbija, 107)

Poziv arapskim plemenima

Ni nakon događaja u Taifu, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije odustao od pozivanja u islam. Obilazio je ljude po pijacama i mjestima na kojima su se okupljali, a pogotovo je bio aktivan u periodu hadža kada su mnoga arapska plemena dolazila u Meku. Obraćao im se riječima: “Hoće li me neko od vas odvesti do svojih saplemenika? Kurejšije su me uistinu spriječili u namjeri da ljudima dostavim govor svoga Gospodara.” (Ebu Davud, 4734, Tirmizi, 2925, Nesai, Es-Sunenul-kubra, 7680, i Ibn Madža, 201)

Prvi susret sa stanovnicima Medine

Jedanaeste godine po poslanstvu započelo je novo razdoblje poslaničke misije. Te godine, koja se smatra početkom širenja svjetla islama i van granica Meke, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, susreo se sa šestericom ljudi iz Medine, kojima je predstavio islam i njegove postulate, proučio mi neke odlomke iz Kur’ana, nakon čega oni povjerovaše da je on Allahov poslanik, te se sretni i zadovoljni vratiše nazad u Medinu. (Taberani, 849)

Vjenčanje s Aišom

U mjesecu ševvalu jedanaeste godine po poslanstvu, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, sklopio je brak sa Ebu Bekrovom kćerkom Aišom, radijallaha anhuma, međutim, s njom nije stupio u bračni odnos sve do preseljenja u Medinu, prve godine po Hidžri. (Buhari, 3896, i Muslim, 1422)

Iz knjige: Upoznaj Poslanika u nekoliko minuta

Autor: Dr. Nasir b. Musfir el-Kureši ez-Zehrani

Prijevod: Amir Durmić

Minber.ba

 

Allah je u Kur'anu povezao alkohol i kockanje s neprijateljstvom i mržnjom, a savremena nauka je otkrila i potvrdila tajnu ove veze

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Nova studija, objavljena u časopisu Scientific American (oktobar, 2013.), otkrila je da kockanje ima jednak učinak na mozak kao alkohol i droge. U mozgu postoji sistem ili centar koji se naziva ”centar za nagrađivanje” koji proizvodi određene količine dopamina, a dopamin je neurohemikalija koja pruža čovjeku osjećaj užitka, euforije i radosti.

Kada čovjek kocka, njegov mozak izlučuje deset puta više dopamina i daje mu osjećaj užitka (slično osjećaju užitka tokom seksualnog odnosa, kao i tokom uzimanja droga ili opojnih sredstava općenito). A kada mozak izlučuje velike količine ove tvari, to dovodi do opterećenja ćelija mozga i uništenja jednog dijela ćelija tog moždanog centra, te do gubljenja samokontrole.

S vremenom i gubitkom samokontrole razvija se agresivno ponašanje prema drugima.

Stručnjaci su potvrdili da droga i kockanje dovode do trajnih promjena na specifičnim područjima mozga, na isti način i u istim regijama – tj., imaju isti učinak.

Naime, studija provedena na Univerzitetu ”Yale” 2003. godine, kao i studija koja je provedena 2012. godine na Univerzitetu u Amsterdamu, potvrđuju da se električna aktivnost mozga smanjuje i dolazi do poremećaja u centru za nagrađivanje, a ozbiljni učinci i posljedice se javljaju na prednjem dijelu čela (čeoni ili prefrontalni korteks mozga), a ovo područje mozga odgovorno je za procjenu rizika i suzbijanje nagona i požude, odnosno za planiranje i pokretanje dobrog i lošeg djelovanja i ponašanja.

Ovisnici o drogama, kockanju i alkoholu imaju jednako agresivno ponašanje prema drugima, zbog poremećaja u ovom području mozga.

Dakle, naučna istina, koju su naučnici ilustrativno prikazali, pokazuje kako opojne tvari svih vrsta (sve vrste droga i sve vrste alkohola i opijata) imaju isti utjecaj na mozak: agresija, nasilje nad drugima, mržnja prema drugima, nasilje u porodici prema djeci i suprugama, te uništavanje dijela ćelija na prefrontalnom dijelu mozga. Sve su to opasne posljedice koje uništavaju čovjeka i porodicu.

Danas neki stručnjaci vjeruju da negativan učinak igre na sreću (kocke) na mozak, može trajati 24 sata baš kao i učinak droga i alkohola. Mozak kockara je smeten (uzdrman) i istrošen, i kod takvih osoba postoje mnogi poremećaji poput abnormalnog izlučivanja dopamina i drugih problema.

Stručnjak za kockanje Christopher Welsh iz Marylanda, jedne od najpoznatijih kockarskih destinacija, kaže: ”Slika skeniranog mozga ovisnika o kockanju izgleda vrlo slično mozgu ovisnika o drogama.”

Kur'an upozorava na opasnost od opojnih pića i kockanja i spominje ih u istom kontekstu. Stoga, razmislimo dobro o ajetima koji se prefinjenim i nedostižnim stilom obraćaju ljudskom umu i srcu istovremeno: ”O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.

Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti?” (El-Ma'ida, 90.-91.)

 

Dobra djela koja je lahko činiti, a koja će biti teška na vagi Sudnjega dana

U ovom tekstu ćemo pokušati predstaviti neka najvažnija djela koja će ujedno biti i najteža na vagi Sudnjega dana. Najvažnije je posvetiti pažnju činjenju dobrih djela koja će imati ogromnu težinu na Sudnjem danu, u šta, prije svega, spadaju farzovi i njihovo izvršavanje, na šta aludira i hadisi-kudsi u kojem je Allah, dž.š., rekao: ”Ničim Mi se Moj rob ne može približiti dražim Meni od onoga što sam mu naredio…” (Buharija) A zatim dolaze dobrovoljni ibadeti i dobra djela koja nisu strogo naređena (nafile).

1. U svakom slučaju, prva stvar koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu jeste šehadet (la ilahe illallah), odnosno svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, jer su to riječi istine na kojima opstoje nebesa i Zemlja, zbog kojih je Allah objavljivao knjige i slao poslanike.
O veličini, vrijednosti i težini tih riječi svjedoči i hadisi-kudsi u kojem dolazi da je Allah, dž.š., rekao Musau, a.s.: ”O Musa, kada bi se sedam nebesa i sedam zemalja stavilo na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas vag, prevagnulo bi la ilahe illallah.” (En-Nesai i El-Hakim)

I ovo nije jedini dokaz i primjer vrijednosti la ilahe illallah nad drugim dobrim djelima. Dokaz tome je, između ostaloga, i hadis o ”Sahibul-bitaki” (”Vlasnik cedulje”), koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., rekao: “Zaista će Allah, dž.š., na Sudnjem danu izdvojiti čovjeka iz moga ummeta od ostalih ljudi, pa će mu se predočiti devedeset devet svitaka (sidžila) njegovih djela, a svaki svitak će biti dug dokle pogled dopire, pa će ga Allah upitati: “Da li poričeš išta od ovoga? Da li su ti meleki pisari učinili nepravdu prilikom zapisivanja djela?” Čovjek će reći: “Ne, Gospodaru.” A onda će ga Allah upitati: “Imaš li kakvo opravdanje?” On će odgovoriti: “Nemam, Gospodaru.” Tada će mu Allah reći: “Ti, zaista, kod Nas imaš dobro djelo i neće ti se danas učiniti nepravda”, pa će mu biti predočena ”bitaka” (cedulja ili listić) na kojoj će pisati: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhemmeden abduhu ve resuluhu.” I bit će mu rečeno: “Uzmi ovu cedulju i stavi je na tas dobrih djela”, a on će reći: “Gospodaru, šta je ova cedulja naspram ovih svitaka?” Allah će mu reći: “Zaista, tebi neće biti učinjena nepravda.” Zatim su, veli prenosilac, svitci stavljeni na jedan tas vage, a na drugi tas vage stavljena je cedulja sa la ilahe illallah, pa je prevagnula cedulja, jer Allahovo ime ne može ništa prevagnuti.” (Ahmed, Tirmizi i Hakim)
__________________________

2. U dobra djela koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu ubrajaju se i riječi zikra: subhanallah, el-hamdulillah, Allahu ekber. Naime, Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Milostivom: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.” (Muttefekun alejhi)
___________________________

3. Prenosi Abdullah ibn ‘Amr, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Imaju dvije lahke stvari, a teške na vagi,  koje malo ko od ljudi čini, a one će onoga, ko ih bude ustrajno činio, uvesti u džennet.” ”Koje su to dvije stvari, Allahov Poslaniče?” – upitali su ashabi: ”Da poslije svakog propisanog namaza, po deset puta kažete ”subhanallah”, ”Allahu ekber” i ”el-hamdu lillahi” (ovaj zikr se može raditi i po 33 X), i da, kada krenete u postelju, iste ove riječi proučite 100 puta (33, 33, 34x)… ”A kako to da mali broj ljudi radi ove dvije stvari, iako su lahke?” – upitali su ponovo. ”Pa tako što vas šejtan poslije namaza i prije spavanja zaposli raznim stvarima i zaboravite ih uraditi.” – odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

(Ahmed, 6498., Buharija u ”Edebu-l-mufredu”, br. 1216., Ebu-Davud, 1502., Ibn Madže, 926., a Tirmizi ga je ocijenio vjerodstojnim)
_____________________________

4. Zatim, islamski moral i lijep ahlak sa kojim se teško mogu mjeriti druga dobra djela. To shvatamo iz hadisa koji prenosi Ebu Derda, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od lijepog ahlaka. Vjernik lijepog ahlaka dostiže stepen onoga ko stalno posti i klanja namaz.” (Tirmizi)

______________________________

5. Zatim, onaj ko je izgubio dijete, odnosno čije dijete je umrlo, pa je u ime Allaha bio strpljiv na tom iskušenju, njega čeka velika nagrada kod Allaha. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od riječi zikrala ilahe illallah, vallahu ekber, subhanallah, el-hamdulillahi onoga kome je umrlo dijete pa je on saburao nadajući se Allahovoj nagradi.” (Ahmed)
______________________________

6. U Muslimovom «Sahihu» se bilježi hadis od Ebu Malika el-Eš’arija, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čistoća je pola vjere. Izgovaranjem riječi Elhamdulillahi (Neka je hvala Allahu) puni se vaga. Izgovaranjem Subhanallah ve-l-hamdulillahi (Neka je slavljen Allah i neka je svaka hvala Allahu) ispunjava se prostor izmedu nebesa i Zemlje”.
______________________________

7.  Praćenje i klanjanje dženaze – Praćenje, klanjanje dženaze i čekanje da se umrli ukopa ima nagradu (težinu) dva kirata. Kirat je kao brdo Uhud.
_______________________________

8. Sadaka “Kada neko od vas udijeli hurmu iz lijepog imetka, a Allah ne prima osim dobro, Allah je prihvata u desnicu i ona raste sve dok ne dosegne veličinu (težinu) brda Uhud.”

 

Neka ti Kur’an promjeni život

Današnjica, prepuna izazova, stresa, nezadovoljstva…. Ispunjena tehnologijom i ubrzanim tempom života što rezultira smanjenim bereketom u vremenu. Mnogi ne mogu pronaći svoj smiraj, ma koliko bili sretni i ispunjeni dunjalukom, osjećaju ogromnu prazninu. Prazninu koju im opet taj dunjaluk ne može nadomjestiti. Mnogo je česta rečenica među ljudima: ¨Imam sve, ali opet nisam sretan.¨ Ali, tajna je u tome što sreća ne dolazi od materije, ona dolazi od onoga što nije materijalno. I kada se čovjek navikne na tu sreću, imao ili nemao materijalno bogatsvo on će biti sretan i spokojan.

Jedan od glavnih uzroka duhovne sreće i spokoja jeste upravo Kur’an. Ono što je od Allaha objavljeno ljudima kao Milost, Lijek, Uputa, Putokaz… Božansko među nama. Ono u čemu trebamo da pronalazimo mir i spokoj, ono čemu trebamo da bježimo od prolaznosti i materijalizma. Božiji govor koji možemo držati u svojim rukama i izgovarati svojim jezicima, mi, slabašni i prolazni robovi. A koliko puta tražimo sreću u nečemu drugom mimo Kur’ana, mimo Allahovog govora? A naš Kur’an, možda prekriven prašinom, već danima, mjsecima pa čak i godinama stoji nedotaknut.

Budimo svjesni da svoj život možemo promijeniti već danas. Možda promijena neće biti lahka na samom početku, jer svaki početak je uglavnom težak. Ali, važno je samo da smo odlučni za promjenu, da smo odlučni da nećemo odustati. Da ćemo se boriti sa svojim nefsom, iako je, ruku na srce, najteže se izboriti sa našim sopstvenim nefsom.

Neka vaš prvi korak bude da uzmete abdest i pogledate svoj Kur’an. Možda obrišete prašinu sa njega i otvorite ga. Čim pogledate njegove stranice osjetit ćete neopisiv mir. Neki spokoj koji riječi ne mogu prenijeti onome ko to nije osjetio. Razmislite na trenutak. Pa vi upravo držite Allahov govor u svojim rukama! Ono što vam istinski može promijeniti život i učiniti vas sretnim. Ono što je lijek i milost za vašu izmorenu dušu, izmorenu od dunjaluka i prolaznosti. U rukama držite vječnost koja vam može učiniti ništavnom prolaznost. Do vas je da li ćete Kur’anu dopustiti da vam promijeni život. Ako ste se odlučili da hoćete, onda je slijedeći korak da, ako ne znate arapsko pismo počnete sa učenjem sufare, a ako znate, započnite sa učenjem Kur’ana, sa svakodnevnim iščitavanjem njegovih stranica. Za početak možete učiti po jednu stranicu, zatim povećavati po još jednu i još jednu… Naviknite se da Kur’an bude vaša svakodnevnica, da vam nedostaje ako samo jedan dan preskočite, ako samo jedan dan ne budete učili. To će biti već ovisnost o Kur’anu, a to znači da će vam Kur’an polahko početi mijenjati život.

Ako ste postali ovisni o Kur’anu, onda možete polahko da ga počnete i pamtiti. Dopustite da se vaša memorija napuni Kur’anom, da vaše misli budu usmjerene Kur’anu i da se počnete radovati Kur’anu. A radovati ćete se svaki put kada naučite novi ajet, novu stranicu, novu suru. Jer vaš vremenski okvir će polahko postajati Kur’an. Sve manje vremena ćete imati za prazan govor, bespotrebne susrete i sijela, za TV ekrane i mobilne telefone. Jer, vidjet ćete da to smeta Kur’anu, i da vam krade vrijeme namijenjeno za Kur’an. I kada dođete umorni s posla, iz škole, ili umorni od svakodnevnih obaveza, vaš odmor će biti uz Kur’an. Jer, jednostavno ćete čeznuti za njim, čeznut ćete da ga uzmete u ruke i da s vaših usana poteče Allahov govor, izvor svake ljepote i smiraja…

Dok budete pamtili Kur’an, naučit ćete se strpljenju, nadanju, upornošću. Naučit ćete da se oslanajte na svog Gospodara, da dižete svoje ruke put neba i molite Ga. Jer, toliko je odgovora u Kur’anu za svaki problem čovjekov, za svaku tečkoću. I toliko nas Kur’an poziva da se samo Njemu molimo, na Njega oslanjamo i od Njega pomoć tražimo. Mnogo je u njemu priča o Poslanicima iz kojih možemo da crpimo pouku, da uzmemo poruku, priča koje nas nadahnjuju i daju nam snagu. Da shvatimo, da ni Poslanici, Allahovi odabranici, nisu imali život bez iskušenja. da je dunjaluk jedan put koji moramo proći. Dakle, moramo proći. A to znači da nam ne vrijedi puno se vezati za ono što prolazimo. I kad nam to bude postajalo jasno, naši ciljevi će se polahko usmjeravati prema ahiretu, prema vječnosti.

Gospodaru naš, učini da nam Ahiret bude preči od dunjaluka. Amin.

Halima Lj.

 

Poruka bolesnima

Uzvišeni Allah kaže: “…i strpljivo podnosi ono što te zadesi…” (Lukman, 17), to jest budi strpljiv na iskušenjima koja ti Allah dâ i prihvati ih. Nemoj da budeš od onih koji će pogrešno reagovati, nego znaj da je to od Allaha i da u tome ima neka mudrost i neko dobro za tebe. Ima nešto što mi obični smrtnici ne znamo, šta je Allah time htio.

 

Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čudan li je primjer vjernika! U kakvoj se god situaciji nađe, on je na dobitku i takav slučaj nije ni sa kim drugim osim s vjernikom…!” Obratite pažnju na poruku Poslanikovih riječi, da je u svemu dobro, ali samo za vjernika. Ne može svako drugi to da podnese. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dalje nastavlja kaže: “…ako ga zadesi kakvo dobro, on zahvali Allahu i bude nagrađen zbog toga, a ako ga zadesi šta loše, on se strpi, pa mu i to donese nagradu od Allaha.” (Muslim)

KAD BOLEST IZNENADI

Čovjek jak, pun snage, ne razmišlja uopšte i ne pretpostavlja da će se razboljeti ili da je već bolestan. Nerijetko se dešava da čovjek odjednom osjeti bol i odjednom malaksa. Ode kod doktora i izvrši pregled. Nakon pregleda i analize, dolazi odgovor od doktora, iznenada kao iz vedra neba munja, da čovjek boluje tešku bolest, da čovjek ima bolest kojoj nema lijeka. Odjednom se mijenjaju svi planovi našeg života. Odjednom čovjek počne da mota i premotava cjelokupni svoj život. Kako ovako brzo? Što ovako brzo? Pa, još sam imao snage, imao sam još nekih ciljeva! I počne da razmišlja, djeca još mala, ako su mala! Ili razmišlja još su mi roditelji živi pa i za njih problem! I njima će biti problem i njima će biti teško kad čuju za moju bolest! Pa, hanuma! Pa se onda čovjek vrati, pa razmišlja, a bolovi koje ću podnositi?! A strah od smrti?!

Kad dođe taj teški trenutak, tad čovjek ulazi u drugu etapu svoga života. Prva etapa mu više ništa ne znači. Sve je isto kao da je izbrisano, na “delete”. Šta je bilo bilo je. Nova etapa života, a u njoj ima samo jedna želja: “Allahu dragi, podari mi lijek! Allahu dragi, izliječi me! Allahu dragi, ne daj da bude istina ovo što su mi rekli!”

Kod nas ovdje (Novom Pazaru), kad nam ljekari kažu da smo bolesni, idemo odmah do Beograda, jer mislimo da ovi naši ne znaju dobro. Nisu oni to dobro utvrdili…, nemaju aparate, ne znaju, pa se čovjek zavarava, zavarava dok ne dođe stvarno potvrda da je bolestan.

Pazite, kažem nerijetko, odnosno svakodnevno, mi slušamo ovakve priče. I svakodnevno se ponavlja ista priča. I svakodnevno, dok još nismo obaviješteni da smo bolesni, nama se čini da se to nas ne tiče, da se tiče nekog drugog. To nije za nas vezano, nećemo mi još. Mi imamo dugu nadu, a ta nada je veliki problem. Duga nada insanu je veliki problem. Zbog čega? Čovjek koji se mnogo nada da će dugo da živi, da će mu sve biti dobro, da će sve to njemu ići kako treba, da njemu smrt još neće doći, tad se čovjek zaboravi, tad čovjek postane obijesan, tad čovjek ne razmišlja da treba da se spusti, da se vrati i da zna da je on u tuđim rukama. Da zna da je on u Allahovim rukama i da Allah upravlja njim, a nikako čovjek sam sobom.

Ovom hutbom ćemo, uz Allahovu pomoć i dozvolu, uputiti jedan nasihat onima koji su iskušani bolestima, onima koji su već iskušani i dobili su potvrdu od ljekara da imaju neku bolest koja je teška, kojoj, možda, nema još lijeka. Ali, čovjek nikad ne smije da gubi nadu i mora da bude strpljiv i da saburi. Obrati pažnju, ti koga je Allah iskušao bolešću!

SMRT ČEKA I ZDRAVOG I BOLESNOG

Prvi nasihat jeste da je ovaj dunjaluk varljiv i prolazan za sve nas. Znači, bio zdrav ili bio bolestan, umrijet ćeš: “Svako živo biće smrt će okusiti!…” (Alu Imran, 185). Mnogo će drugih ljudi, zdravih i koji nikako nisu bili bolesni, otići prije tebe sa ovoga svijeta. Koliko se dogodi udesa? Koliko drugih nesreća? Koliko padova sa bauštela? Koliko slučajeva da neko nekom uzme život? Koliko puta zdrav čovjek, koji nikad nije bolovao, ode prije bolesnog? Nemoj odmah da misliš da si gotov i da ti prvi ideš. Niko ne zna koliko je kome Allah odredio da živi. Ovaj dunjaluk je za sve nas varljiv i prolazan. Čovjek koji je ovo dobro shvatio kaže: “Moj cilj nije vječni boravak ovdje.” Ovo je prolaz kroz koji mi idemo dalje. Uzvišeni Allah kaže: “Život na ovome svijetu nije ništa drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je – život, kad bi samo oni znali!” (El-Ankebut, 64).

Znači, dunjaluk je igra i zabava, nebitna i prolazna stvar. I onome što će da nestane čovjek ne treba mnogo da posvećuje pažnju, nego treba da imamo važniji cilj. Znajte da se prijašnje generacije muslimana nisu bojale smrti, nisu se bojale bolesti, nisu se bojale nikog i ničeg mimo Allaha. Osvojile su cijeli svijet i ničeg se nisu bojale. Zbog čega? Pa vjernik nema ništa na ovom svijetu da ga veže i on govori: “Hoću da odem sa ovoga svijeta, ovaj mi je svijet umor, ovaj svijet je težak, na ovom svijetu nekad se malo osmjehneš pa te onda natjera danima i danima da plačeš, ponudi ti se malo, a zatim raznorazne kazne i iskušenja nastaju.” Prve generacije su govorile: “Dosta je ovoga svijeta!”

Ebu Derda, radijallahu anhu, drug Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, imao je kuću koja nije bila dugačka koliko je on kad se ispruži. Znači, on je bio duži. Kad bi htio da legne, nogama bi dodirivao zid. Kad bi ustao, ne bi mogao da se ispravi, nego bi se savijao. Mislite li da je njemu žao da ostavi tu kuću? Nije mu žao da ostavi tu kuću jer ga njegova kuća nije vezala za ovaj svijet. A nama koji imamo, koji gradimo i mislimo samo na ovaj svijet, nama je to žao da ostavimo zato što ne gradimo tamo. Kome se ide iz izgrađenog u porušeno? Uzvišeni Allah kaže: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece!…” (El-Hadid, 20), a sve ovo navedeno potvrđuje da čovjeka najviše obmanjuje dunjaluk.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Moj primjer i primjer dunjaluka jeste kao primjer jednog konjanika koji je krenuo na put, pa je vidio jedan hlad i sjeo da se odmori, a kad se odmorio, krenuo je dalje” (Tirmizi, Ahmed, Ibn Madža, Hakim, Ebu Davud, Tajalisi i dr.). Taj hlad je bio dunjaluk, trenutni odmor i odlazak, nastavak puta. A ne kad vidiš taj hlad, zasjedneš da praviš kuću, da sagradiš ovo i ono, pa da se tako mnogo vežeš za dunjaluk. Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada bi dunjaluk vrijedio kod Allaha koliko krilo mušice, ne bi nevjernika gutljajem vode napojio!” (Tirmizi, sahih) Allah bi ga kaznio odmah. Da piješ Allahovu vodu, a ne vjeruješ? Da živiš i da koristiš vazduh koji je Allah stvorio, a ne vjeruješ? Da koristiš zemlju koju je Allah stvorio, a ne vjeruješ? Da koristiš sunce, a ne vjeruješ? Ne može! Ali pošto je to sve bezvrijedno kod Allaha, On dozvoljava i nevjernicima da koriste te blagodati.

Znači, čovjek treba na prvom mjestu da zna da je ovaj svijet prolazno dobro za koje ne smije da se veže. Jedan je pjesnik lijepo rekao: “Da je za ikog dunjaluk bio vječan, najpreče bi bilo da bude za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on najodabraniji Allahov rob.” Koliko je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao godina kad je preselio? Preselio je u šezdeset trećoj godini. Kod nas je to “vrlo rano”, “vrlo mlad”, samo “šezdeset tri godine”. Čovjeku koji ima šezdeset godina čine se da nije živio ni desetak godina, život mu je prošao veoma brzo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije živio na ovom svijetu niti sto, niti dvjesto, niti tristo…, već šezdeset tri godine. Što znači da onaj koji uđe u te godine, treba da je uveliko spreman. U hadisu koji prenosi Ebu Hurejra, radijallahu anhu, navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Život moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, malo je onih koji pređu tu granicu.” (Tirmizi i Ibn Madža. Šejh Albani kaže za ovaj hadis da je sahih.)

ALLAH VOLI ONE KOJE STAVI NA KUŠNJU

Drugi nasihat ili savjet onima koji su iskušani jeste da znaju da je vjernicima iskušenje kroz bolest dokaz da ih Allah voli. Kažemo ovdje opet za vjernike, koji su iskreni u svom vjerovanju, koji su svjesni šta znači Džennet i šta znači Džehennem. Koji su svjesni tih stvari. Za njih je iskušenje preko bolesti, šta? Ljubav od Allaha. Ako čovjek hoće da vidi koliko ga Allah voli, neka pogleda koliko ga Allah iskušava. Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada Allah zavoli ljude, iskušava ih. Onaj ko bude zadovoljan, dobit će zadovoljstvo, a onaj ko se rasrdi, dobit će srdžbu” (Ahmed, Sahihul-džami). A u drugoj predaji kaže: “Kome Allah hoće dobro, stavi ga na iskušenje” (Buhari). Ako si imanski dobar, Allah ti šalje i iskušenja. U hadisima se kaže da su najviše iskušenja imali poslanici. Prenosi se da je Abdullah b. Mesud jedanput ušao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da je primijetio da je bio bolestan. Rekao mu je: “Allahov Poslaniče, ti osjećaš velike bolove?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Da, ja osjećam bolove kao dvojica drugih ljudi.” (Muttefekun alejhi)

Kad Uzvišeni Allah zavoli insana, On mu pošalje iskušenje. On ga iskuša, jer svi robovi su grješnici. Nema čovjeka koji ne griješi. Koliko puta ogovoriš drugoga? Koliko puta pogledaš u zabranjeno? Koliko puta… koliko puta…? Kako bismo se očistili za onaj svijet da nije iskušenja od Allaha koja moramo da pretrpimo. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nijednog muslimana neće snaći bolest a da ga Allah neće očistiti i osloboditi od grijeha kao što se stablo oslobađa listova.” (Muttefekun alejhi)

Neki ljudi zbog velikog straha od kazne na ahiretu traže od Allaha da ih kazni na dunjaluku. To je vid neznanja; može ih zadesiti kazna koju neće moći podnijeti. Bolje je moliti za oprost i zdravlje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, posjetio je nekog muslimana koji je bio toliko smršao da je izgledao kao pile. Upitao ga je: “Da nisi to od Allaha tražio?!”, a čovjek je odgovorio: “Jesam, molio sam: ‘Allahu, kaznom koju si mi odredio za ahiret kazni me na dunjaluku!’” Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ga je ukorio: “Slavljen neka je Allah! Ne možeš to podnijeti, nemaš snage za to! Zašto nisi molio: ‘Allahu, podari nam dobro na dunjaluku i ahiretu, a sačuvaj nas patnje u Vatri!’” Zatim je zamolio Svevišnjeg Allaha da ga izliječi, pa je ozdravio. (Muslim)

Također, bolest je put ka Džennetu. Preko bolesti čovjek zaslužuje Džennet ako bude bio strpljiv kako treba. Uzvišeni kaže: “one koji, kada ih kakva nevolja zadesi, samo kažu: ‘Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!’ (El-Bekara, 156). Kad vjernika pogodi neko iskušenje, treba da kaže: “Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun! – Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti!” Znači, to je ono što vjernik treba da izgovori. Nakon toga, Allah opisuje šta zaslužuje onaj koji to izgovori. Te ljude koji to izgovore, nakon iskušenja, nakon bolesti, šta ih čeka? Čeka ih spas i milost od Allaha: “Njih čeka oprost od Gospodara njihova i milost; oni su na Pravome putu!” (El-Bekara, 156). Zaslužit će nagradu zbog toga što su znali šta treba da izgovore u tim teškim trenucima.

Svojim ograničenim razumom čovjek ne može shvatiti u čemu je hajr za njega, zato je najbolji način da se čovjek pomiri sa odredbom, a ako ga zadesi nešto što po njegovom shvatanju nije korisno, treba da se strpi očekujući nagradu za to od Uzvišenog Allaha. Uzvišeni Allah kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. A Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekara, 216)

Navodi se jedna predaja o ženi koja je imala padavicu, tj. bolovala je od epilepsije, pa je tražila od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da dovi za njeno izlječenje, a Poslanik joj je rekao: “Ako hoćeš, strpi se na tome, a nagrada ti je Džennet, a ako hoćeš, dovit ću Allahu da te izliječi!”, na što je žena rekla: “Strpjet ću se, ali kada izgubim svijest, tijelo mi se otkrije pa dovi Allahu da se ne otkrivam!” Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio za nju (Buhari i Muslim). Kako je razumna ova plemenita ashabijka! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nudi joj dvije solucije i, naravno, ona prepoznaje bolju i odabire je, pa kaže: “Strpjet ću se, ali kada izgubim svijest, tijelo mi se otkrije pa dovi Allahu da se ne otkrivam!” Ne želi da joj se otkrije dio tijela iako tad nije ni odgovorna, što ukazuje na to koliko su muslimanke brinule o svome tijelu, čak i u tim teškim trenucima. Kaže se da bi Abdullah b. Abbas kasnije, kada je prošlo vremena i kad bi ta žena naišla, govorio: “Evo žene koja je stanovnik Dženneta, hoda još zemljom. Bio sam prisutan kad joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, garantovao Džennet.”

DOBRA DJELA NAM SE PIŠU I ONDA KADA NAS BOLEST SPRIJEČI DA IH ČINIMO

Jedan od savjeta bolesnome jeste i to da onaj koji je prije bolesti radio dobro, pa dođe bolest i spriječi ga, neka zna da njegova dobra djela i nagrada za dobra djela i dalje teku kod Allaha. Nisu prestala! Jer čovjek nije svojom voljom prekinuo da ih radi, već mu je razlog bolest koju mu je Allah dao. U hadisu se navodi: “Kad god neki čovjek bude iskušan bolešću, Uzvišeni Allah naredi melekima koji ga čuvaju: ‘Pišite Mome robu svaki dan i svaku noć ono što je radio prije svoje bolesti!’” (Sahih, Sahihut-tergib vet-terhib, 3421)

Uzvišeni Allah kaže: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…” (El-Bekara, 286). Međutim, čovjek treba da pazi da ovo ne shvati pogrešno i ne učini sam sebi nepravdu. Nekog malo zabole leđa i odmah kaže: “Ne mogu da klanjam!” Ne možeš stojeći, možeš sjedeći. Pa dođe situacija ne mogu sjedeći, možeš ležeći. Pa ne mogu da uzmem abdest, pa uzmi tejemum… Znači, za svako stanje dati su izlaz i olakšica. Ali, čovjek voli da pravda sebe, posebno čovjek u poznim godinama, a njemu je tad najpreči ibadet dok je svjestan, jer tad mu ništa drugo ne treba i ibadet mu je najpreči.

Jednom čovjeku iz prvih generacija (selefa) koji je bio na samrtnoj postelji i bolestan, i koji se trudio da još uči Kur’an, klanja, posti… rekli su: “Pa završeno je, ti si gotov, evo tebi već smrt dolazi!”, a na što je on odgovorio: “Sad mi je najpreče! Sad mi je najpreče! Sad hoću da nadoknadim i da iskoristim još malo nekih stvari koje nisam možda u mladosti iskoristio kako treba.” A naši stari ponekad pogriješe, pa malo se razbole i ostave sve. Ne, ne, ne! Tebi tad najviše treba, nemoj da ostavljaš. Dok te mozak služi, nemoj da ostavljaš. Drži se i nastavi dalje!

Također, čovjek uvijek treba da na umu ima riječi Uzvišenog Allaha: “Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!” (El-Inširah, 5–6), što znači da nakon poteškoće dolazi olakšanje. Allah je obećao olakšanje i poslat će ga, ali samo se strpi!

PRIHVATANJE ALLAHOVE ODREDBE

Čovjek treba da zna da za svaku bolest ima lijeka osim za smrt. Šta znači ovo? Ako ti Allah bude propisao da živiš još, pa čak da boluješ hiljadu bolesti, da oko tebe pada milion granata dnevno, da hiljadu udesa bude oko tebe, ako ti je još ostalo da živiš, niko ti ništa ne može. E, to čovjek treba da zna! A ako ti više nije ostalo da živiš, ne možeš zaustaviti Allahovu odredbu. Koliko se puta dogodi da zdrav povede bolesnog do bolnice i desi se udes, pa pogine ovaj zdravi, a bolesni nastavi dalje da živi. Šta je bilo? Kažu bio udes, poginuo vozač, suvozač ostao živ. Znači, bolesni je još ostao da živi. Smrt je nešto posebno i to čovjek treba da shvati, da raščisti sa sobom i da zna kako postupiti onda kad je najvažnije.

Isto tako od stvari koje su bitne jeste da čovjek u teškim situacijama ne dozvoli šejtanu da ga prevari, da ga šejtan obmane, pa da čovjek izgovori stvari koje nisu dobre ili da radi stvari kojima Allah nije zadovoljan. Allah nije zadovoljan kad te iskuša da govoriš: “Oh, što mene ovo pogodi!”, “Pa kakav je ovo Bog, stavio me na ovakva iskušenja, ne mogu dalje!”, “Pa gdje je taj Allah da mi pomogne, da mi olakša…” To su riječi koje čovjeka još više udaljavaju od Allaha i kojima se zaslužuje Njegova kazna. Čovjek mora da ima lijepo mišljenje o Allahu, pa da kaže: “Dat će Allah nakon ovoga olakšanje!”, “Nadam se da će Allah dati izlaz!”, “Allah hoće da me očisti!”, “Allah hoće da mi pripremi lijepo mjesto u Džennetu!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio je od svoga Gospodara da je rekao: “Uistinu, Ja sam s mišljenjem Svoga roba o Meni!” (Buhari i Muslim), pa onaj ko je zadovoljan, Allah će mu dati zadovoljstvo, onaj koji počne da se ljuti i da bude srdit, dobit će od Allaha ljutnju i srdžbu.

Čovjek treba da se potrudi i da se liječi Kur’anom i dovom i pored toga što ide kod doktora. Elhamdulillah, doktori imaju nešto što može da pomogne, ali čovjek treba da zna da Allah daje lijek i da se osloni samo na Njega. Treba da što više zikri, da što više udjeljuje sadaku, da nađe dove kojima se liječio Allahov poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, koje su iz sunneta potvrđene da su lijek. Dobro je da čovjek ode da mu se prouči i rukja kad ima neku bolest, a ne samo ako smo psihički poremećeni da se uči rukja. Razne bolesti liječe se rukjama.

Molimo Allaha, Gospodara svjetova, da izliječi nas, da izliječi sve muslimane širom svijeta, da izliječi bolesnike, da im podari brzo ozdravljenje! Molimo Ga, da onome kome podari ili ga iskuša bolestima podari i sabur da to podnese! Amin, Rabel-alemin!

Hatib: Mr. Sead-ef. Islamović

(Hutba je održana tokom mjeseca novembra 2019. u Hadži Mehovoj džamiji u Novom Pazaru)

WWW.EL-ASR.COM

 

Nepobitni dokazi da je Muhammed Božiji poslanik

Njegov dolazak nagovijestile su prethodne knjige

Jevreji su očekivali dolazak poslanika i do u detalje su, iz svojih svetih spisa, znali kako će izgledati, međutim, kada se pojavio među arapima, odbili su da ga slijede zbog mržnje i zavisti, zato što nije od njih. Poslanikova supruga Safija, Allah bio zadovoljan njom, čiji je otac bio ugledni medinski Jevrej, pripovijeda da su nakon što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao nadomak Medine i odsjeo u Kubau, njen otac Hujjej b. Ahtab i njegov brat Ebu Jasir b. Ahtab, u ranu zoru otišli da vide Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da s njime porazgovaraju. Nakon što su se u sumrak vratili od njega, izgledali su jadno, bijedno i sumorno, a na Safiju koju su jako voljeli, uopšte nisu obratili pažnju, što je suprotno njihovom običaju. Tada je čula svog amidžu Ebu Jasira kako pita njenog oca: “Je li to on?” Hujjej odgovori: “Jeste, tako mi Boga!” Ebu Jasir priupita: “U potpunosti si ga prepoznao po osobinama i opisu?” “Da”, reče Hujjej. “Kako ćeš postupiti prema njemu?”, opet upita Ebu Jasir. “Tako mi Boga, biću mu neprijatelj dok god budem živ!” odgovori Hujjej.

Nadnaravni znakovi (mudžize)

Mnogi islamski učenjaci napisali su djela koja tematski tretiraju znakove i nadnaravna djela, mudžize, Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ukupni broj nadnaravnih djela koja se spominju u knjigama nadmašaju brojku od hiljadu, poput povećanja hrane, liječenja bolesnih, jecanja panja i dr. Svakako najveća mudžiza (čudo) je Kuran. Nema nikakve sumnje da su svi ti znakovi i nadnaravna djela neporecivi dokazi o istinitosti misije i vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s obzirom da nadnaravno i nadljudsko djelo, koje se u svojoj osnovi suprotstavlja uobičajenim okolnostima, ne može učiniti obično stvorenje. Takva djela dolaze isključivo od  Uzvišenog Stvoritelja! Uzvišeni Allah ne daje natprirodna djela onima koji lažno tvrde da su Božiji poslaniici, već tim djelima isključivo pomaže Svoje poslanike kako bi dokazali istinitost svoje misije, kao kada je promijenio stanje vatre koja je postala hladna i spasonosna za Ibrahima, zatim, kada je Musaov štap promijenio u zmiju, oživio mrtve Isau, neka je na sve njih Allahov mir, te brojna druga natprirodna djela.

Štaviše, onima koji se lažno predstavljaju kao Božiji poslanici dobijaju znakove koji ukazuju na njihovu laž, jer pravda Uzvišenog Allaha iziskuje nemogućnost da se neko Njemu pripiše kao poslanik i da uz to čini natprirodna djela bez očitih dokaza da je lažov, zato što bi to odvelo ljude u zabludu i bilo bi ljudima nemoguće razlikovati pravog od lažnog poslanika. Na kraju, ako Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio Božiji poslanik već varalica, zašto da je Uzvišeni Bog pomogao i podario mu pobjedu? Zašto je uzdizao njega i njegove riječi? Zašto se odazivao na njegove molbe?  Zašto ga je pomogao u borbi protiv njegovih neprijatelja? Zašto ga je štitio od svih nedaća koje su mu bile spremane i zašto, kada bi Ga nešto zamolio, On bi mu to udovoljavao?

Poslanikovo izvještavanje o onome što je bilo nepoznato

U dokaze o istinosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ubraja se i njegovo izvještavanje o onome što će se dogoditi u budućnosti. Mnoge ashabe obradovao je Džennetom, pa su umrli sa pravim vjerovanjem, imanom. Za neke ljude kazao je da će biti stanovnici Vatre, pa su oni umrli kao nevjernici. Također, obavijestio je o mnogim malim predznacima Sudnjeg dana koji su se obistinili. Sva navedena izvješća o budućnosti obistinila su se nakon njegove smrti, a to se nije moglo znati bez objave. Takvih primjera je mnogo te ćemo spomenuti samo neke.

O prestanku hilafeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Hilafet će nakon mene trajati 30 godina, zatim će postati kraljevstvo.” (hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, El-Hakim) Upravo tako se i desilo. Halife su vladali 30 godina (Ebu Bekr 2 godine i 3 mjeseca, Omer 10 godina i 6 mjeseci, Osman 12 godina, Aliija 4 godine i 9 mjeseci i Hasan, sin Alije 6 mjeseci) a potom je nastupilo nasljedno kraljevstvo. Kako je Muhammed mogao znati koliko će koji od vladara da dugo živi i vlada nakon njegove smrti, pa da kaže 30 godina?

Prilikom Hidžre (preseljenja iz Mekke u Medinu) kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio proganjan od strane Kurejšija, i sa njim je bio samo Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan njim, svi oni su ga pomno tražili kako bi ga ubili i tako osvojili vrijednu nagradu, a jedan od njih bio je Suraka. U takvoj situaciji on je kazao Suraki: “Šta misliš o tome da obučeš narukvice Kisre (persijskog vladara)? Tako se i obistinilo, on ih je obukao u vrijeme vođe pravovjernih Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, nakon što su muslimani osvojili Persiju, a što je, također, prethodno nagovijestio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Deset Heraklijevih pitanja

Običaj Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je bio da šalje pisma vladarima, pozivajući ih u vjerovanje u jednog Boga i Sudnji dan, te da je on posljednji poslanik kojeg je Allah Uzvišeni poslao. Jedan od takvih vladara kojima je poslao pismo jeste i Herakle, vladar Vizantije. Kada mu je stiglo pismo, želio je da sazna da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskren pa je koristio metod u kojem je postavio neka pitanja iz kojih je spoznao istinitost Vjerovjesnika i njegovog poslanstva. Nakon što je Herakle ispitao Ebu Sufjana, koji je tada bio jedan od najvećih neprijatelja islama i muslimana, rekao mu je:

  1. Pitao sam te za njegovo porijeklo, a ti si rekao da je on među vama uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika, oni se pojavljuju između uglednika svog naroda;
  2. Dalje sam te pitao da li je neko od njegovih predaka bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da jeste – kažem – neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast predaka;
  3. Pitao sam te o njegovim sljedbenicama, da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni, pa si rekao da ga slijede siromašni; a oni su bili sljedbenici svih poslanika;
  4. Pitao sam jeste li ga sumnjičili za laž prije nego što je počeo govoriti ono što sada govori, a ti si odgovorio: “Ne”, pa držim zasigurno kada nije lagao na narod, kako bi sada lagao na Boga;
  5. Pitao sam te da li neko od njegovih sljedbenika napusti njegovu vjeru iz mržnje prema njoj nakon što ju je primio, pa si odgovorio da ne napušta. Tako je vjerovanje kada se njegova ljupkost ulije i ovlada u ljudskim srcima;
  6. Pitao sam još da li se njegov broj povećava ili umanjuje, a ti si rekao da se povećava. Takav je slučaj sa vjerom dok se ne upotpuni;
  7. Pitao sam te da li ratujete sa njim pa si potvrdio da ratujete, da je ishod promjenjiv, pa nekad vi pobijedite, a nekad on. Takvi su poslanici, budu iskušavani, ali na kraju pobijede;
  8. Pitao sam te da li krši zadanu riječ, a ti si odgovorio da ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše datu riječ;
  9. Pitao sam te da li je takvo što rekao neko prije njega, pa si rekao da nije; kažem: da je prije njega nego to već rekao, pomislio bih da čovjek slijedi govor koji je rečen prije njega.
  • Zatim je Herakle upitao: “A šta vam naređuje?” – Naređuje nam namaz, zekat, održavanje rodbinskih veza i čednost”, odgovori Ebu Sufjan.

Herakle reče: “Ako je istina ono što kažeš o njemu, on je zaista vjerovjesnik. Znao sam da će se pojaviti, ali nisam mislio da će biti jedan od vas. Da znam da ću moći do njega doći, volio bih se s njim susresti. Da sam uz njega, noge bih mu prao. On će uskoro zavladati ovim tlom pod mojim nogama.” (Predaju bilježe Buharija, br. 4188. i Muslim, br. 3322)

Savršenost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, morala

Među najjasnije dokaze o istinitosti Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, neizostavno ubrajamo njegove visoke moralne osobine, njegov savršeni karakter, dobroćudnost i prirodnost. On je bio najljepšeg morala i ponašanja. I prije nego mu je objavljen Kur’an, Uzvišeni Allah ga je sačuvao od svih paganskih običaja i svih mahana podarivši mu najljepše ponašanje, te ga je njegov narod prozvao nadimkom El-Emin (pouzdani, povjerljivi) i Es-Sadik (istinoljubivi), zbog toga što su kod njega uvidjeli povjerljivost, iskren govor i čistoću. Uživao je veliki ugled u svom narodu. Kada bi se ljudi u nečemu razišli, došli bi njemu da im presudi. 

Skromnost i lijepo vladanje bili su njegova praksa. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sam obavljao mnoge kućne poslove, muzao bi ovce, popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On je lično odlazio na pijacu i kupovao što mu treba i nije ga bilo stid  da u ruci nosi posudu. Rukovao se sa bogatim i sa siromašnim. Prvi je selam (pozdrav mira) nazivao koga god da je sreo, svejedno radilo se o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao, odazivao se na poziv i nikada nije omalovažavao hranu na koju bi bio pozvan. Bio je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedrog lica, strog, ali odmjeren, skroman, i nije dozvoljavao da se ponizi, darežljiv, ali ne i rasipan. Bio je osjećajan i nježan. Nije zabilježeno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada ikome osvetio zbog uvrede ili nepravde koja je nanesena lično njemu. Također, nije zabilježeno da je ikada udario slugu ili ženu. 

Zejd b. Sa’neh, jedan od jevrejskih rabina koji je želio da se uvjeri u iskrenost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izložio ga je ispitu. Abdullah b. Selam, radijallahu anhu, je kazao: “Kada  je Allah htio da uputi Zejda b. Sa’neh na pravi put, on je kazao: Sve znakove koji ukazuju na vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sam vidio na njegovom licu kada sam ga pogledao, osim dva koja nisam imao priliku da spoznam, a to su da je njegova blagost iznad njegove srdžbe i da iskazana srdžba prema njemu samo povećava njegovu blagost.”

Zato je jedne prilike pozajmio novac Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio potreban za pomoć jednom plemenu kojeg je pogodila suša. Međutim, prije isteka roka za vraćanje duga, otišao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i povukao ga za krajeve njegove odjeće, tako da mu je ogrtač spao sa plećke, a onda grubo i neotesano povikao: “Vi, potomci Abdulmuttalibovi, odugovlačite sa vraćanjem duga!” Vidjevši kako je postupio prema Allahovom poslaniku, Omer, radijallahu anhu, žestoko se naljuti te poče galamiti i vikati na ovog čovjeka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na sve to samo se nasmiješi i reče mu: “Bolje bi bilo da si prema meni i ovom (rabinu) drugačije postupio. Meni si trebao reći da na najljepši način vratim dug, a njemu da na najljepši način traži povrat duga.” Zatim reče: “A što se tiče Zejda (rabina), ostalo je još tri dana do isteka roka za vraćanje duga.” Potom je naredio Omeru da Zejdu vrati cjelokupan iznos duga i da mu na to, kao vid nadoknade za pretrpljeni strah (od Omera), još doda dvadeset mjerica datula. Nakon ovog događaja, rabin Zejd b. Sa’neh je primio islam, jer se uvjerio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu poslanik.”

Zaštita od svih spletki koje su mu kovane

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, kazala: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je svoje ljude koji su ga štitili sve dok nije objavljen ajet: “… a Allah će te od ljudi štititi.” Nakon njega izvirio je iz šatora i povikao im: “O ljudi, idite jer me je Allah stavio pod Svoju zaštititu.” (Et-Tirmizi) Da li bi ovako nešto učinio neki lažac? Po koju cijenu bi neki lažac otpustio svoje tjelohranitelje, tvrdeći da će ga Allah zaštititi, a da, pritom, duboko u sebi zna da je to laž?! U to vrijeme su ga Arapi već prethodno pokušali likvidirati i vrebali su ga u svojim zasjedama. Zar mislite da se ne bi plašio atentata?! Ovakvo što mogla je učiniti isključivo istinoljubiva osoba, osoba kojoj je pruženo sigurno i pouzdano utočište. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je pouzdanje u Boga koji ga je poslao, da će ga štititi od svih opasnosti, kako bi u potpunosti mogao dostaviti Božiju vjeru.

Iz knjige: Poziv istine
Irfan Hajrudin Klica, prof.

 

Subscribe to this RSS feed