Islamske teme

Tragom svjetlosti 21 dio

Iz ograničenosti u bezgraničnost

„A Allah odabire milosti Svojoj koga hoće, i Allah je Posjednik dobrote veličanstvene“ Kur'an, 2:105

„Uistinu! Allah je Vlasnik blagodati nad ljudima, međutim većina ljudi ne zahvaljuje.“2:243

„Međutim, Allah je Vlasnik dobrote nad svjetovima.“ 2:251

„Reci: “Uistinu, blagodat je u ruci Allahovoj.” Daje ju kome hoće; a Allah je Sveobuhvatni, Znalac.“ 3:73

Pomislite li ponekad kako su vam resursi ograničeni? Mislite li kako bi sve to  bilo divno kada biste imali više novca, više vremena, zdravlja, energije, ljudi … ? Imate li dojam da niste dobro uvezani s pravim osobama, da ste ograničeni svojim fizičkim okruženjem, vlastodršcima, političkim uređenjem države, porijeklom, izgledom?

Ako je vaš odgovor pozitivan na bilo koji dio navedenih pitanja vrijeme je da progledate kroz bezgranične naočale. Bezgranični vid jeste vid srca.Taj vid nema ništa s vašim očima. Srce je to koje može obuhvatiti svoga Gospodara i samo srce može vidjeti bezgraničnu riznicu svih resursa. Tamo ima vremena, novca, zdravlja, energije, prijatelja, saradnika, pomagača koliko vam kad treba.

Zatvorite oči na trenutak i otvorite svoje srce za zov Gospodara svjetova koji vam kaže:“Robe Moj, Ja Sam s tobom, a s kim si ti? Robe Moj, Ja Sam tvoj, a čiji si ti?“ Zatim otvorite i svoj um i zamislite, samo zamislite, da život nije tako skučen kakvim ga vi vidite. Da blagodati nisu ograničene i da svega ima sasvim dobvoljno. Za sve. Zastanite kod ove imaginacije i dopustite da uđe do vašeg srca kroz sva čula: Kakvim vidite svijet u kojem je svega sasvim dovoljno? Šta slušate u takvom svijetu? Čemu ste usmjereni u vašem (sada imaginarnom) svijetu gdje svih blagodati ima bezgranično mnogo? Kako se vi osjećate u ovoj imaginaciji svijeta u kojem ste okruženi bezgraničnom dobrotom?

Otvorite oči i pogledajte na stvari i stvorenja oko sebe pogledom pronicljivim tražeći ono neograničeno dobro u svima njima. Iza svih, naizgled, nedostataka, invaliditeta i manjkavosti vi tragajte za onom bezgraničnom dobrotom,izobiljem i dovoljnosti!

Molim vas, primjetite koliko ste vrlo ograničeno posmatrali mnoge resurse koji su vam dati i kako, možda nijedan od njih, niste koristili u punom kapacitetu. Obratite pažnju, prvenstveno na sebe, i primjetite kako ste se vrlo ograničeno doživljavali i predstavljali, te mnoge svoje sposobnosti u sebi gušili. Nikakvo čudo , onda, ako ste i druge kroz ograničene forme gledali, kroz pretpostavke i predrasude.

Sada je vrijeme da sebi dopustite da budete sve što možete. Ne da se udaljavate od svoje prirode i činite nažao sebi ili drugome, nego da budete sve ono bezgranično dobro koje se kroz vas spušta od Gospodara svjetova.

Nakon toga vi ste spremni i drugima dati prostor u svome srcu da budu sve što mogu. Prihvatate ih sa svim osobinama i postupcima , osjećajući se počašćenim što svjedočite tuđem rastu, cvatu i izobilju, znajući da je tuđe dobro zapravo vaše pravo dobro. Kada gledate očima srca vaše je ono što dajete, a ne ono što ostavljate kod sebe(svoga tijela).

Dođe li vam sumnja da je dobro ipak ograničeno i da bi ga moglo nestati , sjetite se gorenavedenih ajeta i dokaza na sve strane da je sva blagodat i svi resursi samo u Rukama Gospodara svjetova koji to ogromno dobro i razne blagodati želi vjernicima,ljudima i svim svjetovima.

 

Od sada živi rahat znajući za bezgraničnu riznicu blagodati, a i gledaj dublje ispod svake forme, te  traži tragove ovog bezgraničnog dobra u sebi i svemu oko sebe!

Nakon što primjenite vježbu imaginacije kako je opisana u tekstu poželjet ćete joj se vratiti, stoga je radite redovno dok se vaš um i vaše srce ne „reprogramiraju“ za bezgraničnost. U ovome vam može pomoći i jena pjesma iz zbirke duhovne poezije Rijekom života:

IZ OGRANIČENOSTI U BEZGRANIČNOST

Bezgranični u moći Svojoj,
Otkloni granice duši mojoj!

Omeđena obrascima, navikama
Sama sam si život uzimala

Skučenom vjerom i razumom
Gledala Tvoju bezgraničnost

Skice Tvojih blagodati crtala
Sto prelazi crtu brisala

Uskraćena za dahove punim plućima
Utapala se u vjernosti navikama

Krnjave vjere i pameti krnjave
U drugima i drugome vidjeh mahane

Blagodati sebi zabranila
Patnju saburom tumačila

Dosta je više
Noć ovo Vrijednosti je

Vrijedni Hvale i Pohvale
Daj mi za vrijednost što vrijedno je!

Da živim život bez granica
Prepustim Ti se kao ptica

U okrilju Bezgraničnog
Sve vidim neograničeno

Vjerom čistom i jakom
Da blagodati uzmem s pravom

Blagodati svima Si dao
A vjernicima još uvećano!

Slobodna u mislima, željama
Okove obrazaca i navika pokidala

Vjeru u uvjerenje preobrazila
I robinja samo Jednog ostala.

Pročitajte druge tekstove od iste autorice:
Hidajeta Mahalbašić

Za akos.ba piše: Hidajeta Mahalbašić,edukatorica za lični razvoj kroz duhovnost

 

 

Šest poučnih hadisa: ”Svakome pripada ono što naumi …”

HADIS 1.

Od emira (zapovjednika) pravovjernih Ebu Hafse Umera ibnu'l-Hattaba – prenosi se da je rekao:

»Čuo sam Allahova Poslanika – sallallahu alejhi we sellem – kako je rekao:
»Djela su prema namjerama i svakome pripada ono što naumi. Pa čija je hidžra (seoba) za Allaha i Njegova Poslanika, njegova je seoba za Allaha i Njegova Poslanika. A čija je seoba da dobije neka ovosvjetska dobra ili da dobije neku ženu za vjenčanje, njegova je seoba tamo gdje je i iselio«.

Ovo prenose dva imama muhaddisa: Abu Abdullah Muhammed Ibn Ismail Ibn Ibrahim Ibnu'l-Mugira Ibn Berdizbeh El Buhari i Ebu'l Husejn Muslim Ibnu'l-hadždžadž Ibn Muslim el-Qušejri En-Nejsaburi u svojim Dvama Sahihima, koji su dvije najtačnije zabilježene zbirke (hadisa).

HADIS 2.

Od Ibni Abbása – radijallahu anhuma – prenosi se da je rekao Allahov Poslanik – sallallahu alejhi we sellem:

»Allah mi mom ummetu oprašta grijehe iz zaborava i ono što su učinili pod pritiskom.«

(Hasan Hadis; prenijeli Ibnu Mádžeh, Bejhekija i drugi)

 

HADIS 3.

Takođe se prenosi od Umera – radijallahu anhu:

»Jednog dana smo sjedili kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kad se pojavi čovjek jako bijele odjeće i jako crne kose. Na njemu se ne primjeti trag putovanja i niko ga od nas ne poznavaše. Sjede kod Poslanika. Oslonivši svoja koljena na njegova koljena, stavio je svoje dlanove na njegovo stegno pa reče: »O Muhammede, obavjesti me o Islamu.« Resululah, sallallahu alejhi we sellem, reče: »Islam je da posvjedočiš da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik i da obavljaš namaz, daješ zekat, postiš Ramazan, hodočastiš Ka'bu ako si u mogućnosti da to učiniš.« On reče: »Istinu si rekao. « Mi se začudismo: pita ga i potvrđuje mu. Isti reče: »Obavjesti me o imanu.« Pejgamber reče: »Da vjeruješ Allaha, Njegove meleke, Njegove objave, Njegove Poslanike, Posljednji dan i da vjeruješ u Njegovo određenje dobra i zla.« Reče: »Istinu si rekao.« Reče: »Obavjesti me o ihsanu (dobročinstvu).« Pejgamber reče: »Da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer iako ti ne vidiš Njega, zaista On vidi tebe.« Reče: »Obavjesti me o času (Sudnjem danu).« Pejgamber reče: »O njemu upitani ne zna više od onog koji pita.« Reče: »Obavjesti me o njegovim znakovima.« Reče: »kad robinja rodi svoju gospodaricu, kad se vide bosonogi, goli, oskudni pastiri kako se nadmeću u izgradnji visokih građevina.« Zatim ode, a ja sam ostao zbunjen. Zatim reče Pejgamber: »O Omere, znaš li onoga koji je pitao?« Rekao sam: »Allah dž. š. i njegov Poslanik najbolje znaju.« Reče: »Zaista je ono Džibril došao da vas poduči vašoj vjeri.«

(Prenio Muslim)

HADIS 4.

Od Ebu Abdurrahmana Abdullaha Ibn Umera Ibnul – Khataba – radijallahu anhuma – prenosi se da je rekao:

(Buharija i Muslim)

HADIS 5.

Od Ebu Abduurrahmana Abdullaha Ibn Mes'uda – radijallahu anhuma – prenosi se da je rekao: Obavjestio nas je Allahov Poslanik – sallallahu alejhi we sellem -, a on je onaj koji je najistinitiji:
»Zaista se svako od vas formira u utrobi majke četrdeset dana kao kapljica, zatim bude zakvačak slično tome periodu, zatim bude zgrušak za sličan period, zatim mu se pošalje melek, pa udahne u njega ruh (dušu) i propišu mu se četiri stvari: propišu mu se nafaka, edžel, djela i da li je sretan ili nesretan. Tako mi Allaha, pored koga nema drugog Boga, neki će od vas raditi djela kao ljudi od dženneta dok ne bude aršin između njega i dženneta pa će ga preduhitriti knjiga i nastaviće raditi djela ljudi od vatre, pa će ući u nju. A neko će od vas raditi djela ljudi od vatre dok ne bude između njega i vatre samo aršin, pa će ga preduhitriti knjiga i radiće djela ljudi od dženneta, pa će ući u njega. «

(Buharija i Muslim)

HADIS 6.

Od majke pravovjernih Ummi Abdullaha Aiše – radijallahu anha – prenosi se da je rekla:
»Allahov Poslanik – sallallahu alejhi we sellem – je rekao:

»Ko uvede (izmisli novotariju) u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to je odbačeno.«

(Buharija i Muslim)

A u jednoj Muslimovoj predaji stoji:

»Ko bude činio nešto što nije od nas ono je odbačeno. «

 Izvor: ČETRDESET HADISA NEVEVI

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Ena F. H

 

Ne traži svoj uspjeh u nepokornosti Stvoritelju!

Dunjaluk je zaista jedna velika zamka. Čovjek je biće podložno griješenju, i koliko god bio imanski jak, postoje situacije u kojima pokazuje svoje slabosti. Zanimljivo je napomenuti činjenicu da kada god Allah dž.š. u Kur’anu govori o čovjeku, taj spomen je uvijek u negativnom kontekstu: da je čovjek nezahvalan, da je sklon da požuruje (nestrpljiv), da je stvoren kao slabašan…

Pored svega navedenog, svaki čovjek u svome životu ima nešto što posebno želi da ostvari ili do čega mu je zaista stalo. Jedni se trude da postignu poslovni uspjeh, drugi naučni, treći bračni i slično. I sve dok taj trud, ta želja ne odstupaju od pokornosti Stvoritelju, i sve dok obaveze prema Njemu nisu podređene nekom ovozemnom cilju – u tome nema lošeg. Međutim, problem nastaje onda kada dunjaluk zasjeni čovjeka do te mjere da bude spreman podrediti sve ostalo za neku prolaznu korist, pa nerijetko i zanemariti Allahove propise i zabrane. Imamo primjera gdje radnik čini grijehe samo da bi zadovoljio svoga šefa na poslu i stekao bolju poziciju. Ili muž/žena čini nepravdu svome supružniku samo kako bi zadovoljio/la svoje roditelje. Ili pak, muž ili žena čine grijeh kako bi zadovoljili svoga supružnika. Uistinu, nema hajra, nema bereketa i nema uspjeha u nepokornosti Stvoritelju.

I niko i ništa ne bi smjelo da čovjeka navede na to da otkaže pokornost Stvoritelju i da zanemari svoje obaveze i dužnosti prema Njemu. Jer, ne zaboravimo jedno: koliko puta Allah dž.š. u Kur’anu govori da na Sudnjem danu niko nikome neće moći pomoći. Niti roditelj djetetu, niti dijete roditelju. A ni supružnik supružniku. Sve ono što činimo za zadovoljstvo roba a to se kosi sa naredbom Gospodara, prije ili kasnije će nam se pokazati kao pogrešno. Jedne prilike je Poslanik Muhammed s.a.v.s. rekao: „Nema pokornosti robu u nepokornosti Stvoritelju.

Stoga, uvijek i samo na prvom mjestu mora biti Allah dž.š. Zatim izvršavanje sunneta, prakse Muhammeda s.a.v.s. Jer, nakon pokornosti Allahu, dolazi pokornost Poslaniku: „Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.“  (sura An- Nisa, 80)

Svaki put kada čovjek na uštrb zadovoljstva robu otkaže poslušnost ili zanemari dužnosti prema Allahu i Poslaniku, bit će na gubitku čak još i na ovome svijetu. Jer, nerijetko imamo primjere iz naših svakodnevnih života. Radnik je činio sve da bi udovoljio šefu. Podredio je svoje moralne principe, otkazao pokornost Stvoritelju. Napravio jednu grešku i to je završilo otkazom ili smjenom sa pozicije. Suprug ili supruga su prekršili Allahov propis samo kako bi onaj drugi bio sretan i zadovoljan. Uskoro dobiju „nagradu“- nezahvalnost ili ostavljanje. I tu nastaje ogromna praznina koju Allah opet daje Svome robu iz milosti da bi ga vratio Sebi, jer tu prazninu niko i ništa osim Njega ne može ispuniti. To je pouka koja nas nauči da ne mijenjamo prioritete, da se ne podređujemo nikome osim Onom koji to istinski zaslužuje. Svakako, nema prepreke u dobročinstvu koje nije na uštrb Allahovog propisa i naših dužnosti prema Njemu.

Ovo nas uči da samo kada nam On bude na prvom mjestu u svim životnim prilikama i svim međuljudskim relacijama, tada će naši životi imati istinsku slast i potpuni uspjeh. Ne zaboravimo da naš uspjeh zavisi samo od Allaha. Možemo ugoditi robu, ali ako je naš Stvoritelj srdit na nas, mi smo na gubitku. Ako nam On ne dadne uspjeh, niko i ništa nam uspjeh ne može podariti. Svaki grijeh koji činimo na putu prolaznih ovozemnih koristi, udaljava nas od Njega, Njegove milosti i pomoći. A ako to izgubimo, čemu onda vrijedi naš život?

Naš životni moto treba da budu dva sljedeća ajeta iz Kur’ana Časnog: „Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro – pa, niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova svojih; On prašta i milostiv je.” (Sura Junus, 107)

„A uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u Njega se uzdam i Njemu se obraćam.“ (Sura Hud, 88)

Gospodaru naš, ne dozvoli nam da se pokoravamo Tvojim stvorenjima iskazujući nepokornost Tebi. Udalji nas od svega što nas udaljava od Tvoga zadovoljstva i Tvoje blizine. Amin.

Halima Lj.

 

Ovih šest vrsta zikrova su efikasno oružje u borbi protiv brige, bolesti i grijeha

Šejh Es-S’adi rekao je: ”Nakon iščitavanja i promišljanja otkrio sam da postoji šest vrsta zikrova koji su posebno preporučeni da se što više uče. Ovih šest zikrova, koji su spomenuti u vjerodostojnim hadisima, predstavljaju efikasno oružje u čovjekovoj dugoj borbi protiv brige, tuge, očaja, bolesti i grijeha.

Prvi od njih je salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Ustraj u učenju i donošenju salavata na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., tokom cijelog dana, jer je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset salavata.” (Muslim)

Drugi zikr je često izgovaranje riječi: Estagfirullah, odnosno traženje oprosta od Allaha, dž.š.

Treći zikr je učenje i izgovaranje riječi: ja Zel-Dželali vel-ikram. Ovaj zikr gotovo je postao jedan od zapostavljenih sunneta, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu koji prenosi Rebi’a ibn Amir, rekao je: ”Ustrajte u izgovaranju riječi: ja Zel-Dželali vel-ikram.” (Ahmed) Allahov Poslanik, s.a.v.s., izdvojio je ovo Allahovo ime, odnosno ova dva imena, jer u sebi kriju ogromnu tajnu. Ja Zel-Dželali, znači: O Ti, Koji posjeduješ svako Visočanstvo, ljepotu, savršenstvo i veličinu, a El-Ikram, znači: O Ti, Koji obilno daruješ Svoje blagodati!

Imaj na umu, dok učiš i izgovaraš ovaj zikr, da Allah zna tvoje potrebe i da će uslišati tvoje dove i dat će ti ono što tražiš.

Četvrti zikr jeLa havle ve la kuvvete illa billah. Ovaj zikr je Allahov Poslanik, s.a.v.s., preporučio nekolicini svojih ashaba, rekavši da je to jedna od džennetskih riznica. Ako ustraješ u ovom zikru, osjetit ćeš i vidjeti čudesnost i dobrotu Allahove odredbe i Njegovu milost.

Peti zikr je učenje dove koju je učio Junus, a.s., u utrobi ribe: La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin! Ovo je zikr kojim se pobjeđuje tuga i nevolja, i koji donosi radost.

Šesti zikr je izgovaranje riječi: subhanallah, el-hamdulillah, la ilahe illallah, Allahu ekber!”

Treba znati da je pouka, korist i plod zikra i dove u upornosti, ponavljanju i razmišljanju o značenjima zikra koji učimo.

Allah Uzvišeni je rekao: O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i navečer Ga veličajte.” (El-Ahzab, 41.-42.)

Ibn Abbas, r.a., rekao je: ”Allah nije propisao i naredio ni jedan ibadet, ni jednu obavezu, a da joj nije odredio granice i uslove da bi se ta obaveza izvršila. Osim zikra, za njega Allah nije odredio granice, niti postoji opravdanje za njegovo ostavljanje, osim ako čovjek nije pri pameti. Zbog toga je naredio vjernicima da Ga veličaju i spominju u svakom stanju, objavivši: Allaha spominjite, i stojeći, i sjedeći, i ležeći. (En-Nisa’, 103.)

Onaj ko Allaha mnogo spominje, hvali i veliča, postići će Allahovu ljubav, a onaj ko je ustrajan u dovi, kušat će radost uslišavanja dove.

Stoga, ispunimo naše vrijeme i oživimo ga zikrom i dovama.

Abdusamed Nasuf Bušatlić – saff.ba

 

Obnovi svoju konekciju s Kur’anom

Prođe li vam dan, a da ne otvorite niti jednu stranicu Kur’ana? Prođe li sedmica, a da ne otvorite stranicu Kur’ana? Ne znate učiti Kur’an, jer niste još uvijek prešli Sufaru? Znate Sufaru, čitate Kur’an, ali ne nalazite u tim trenucima ono što se nalazili ranije od rasprostranjenosti prsa, osjećaja da Kur’an mijenja vašu nutrinu, vaše raspoloženje, odnosno cjelokupno vaše stanje? Ne shvatate zašto ljudi podstiču na Kur’an? Izgubili ste konekciju s njim? Vrijeme je da se podsjetite na osnovne informacije koje su slojevito pokupile prašinu u vašim srcima, a niko da je “prebriše”. Pogledajte neke istinite priče koje sam jedne prilike rado prevela kako bih sebe podsjetila na dejstvo Kur’ana na ljude. 

“Kur’an ima rješenje za sve”, “Kur’an je lijek za svaku bolest”, “Kur’an nudi izlaz iz svake situacije” – ovo su rečenice koje smo u prilici često čuti u svakodnevnom životu. Ali, da li si ikada bio svjedok duševnom preporodu tebi bliske osobe koja je pronašla konkretno rješenje za svoju životnu situaciju u Kur’anu? Kaže Uzvišeni: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fussilet, 44.) Da, Kur’an je zaista sigurni i djelotvorni lijek za svaki problem ako ga vjernik uistinu uzme kao svjetionik po kojem se nedvojbeno orijentiše u svom životu, i ispravno razmišlja o njegovim značenjima. 
 

Kaže Uzvišeni, kao što stoji u prijevodu značenja: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 24.) Pa hajde da otključamo katance i pročitamo zajedno životne primjere koji će nas naučiti kako je Kur’an u stanju preobratiti svakodnevne tegobe u bašče radosti i blagostanja, tjeskobu u prsima u široka polja kojima se kraj ne nazire i tugu u srcu zamijeniti ljepotom i zadovoljstvom čiji će trag zauvijek ostati. Kako i ne bi kad je Kur’an govor Mudrog, o svemu obaviještenog, hvale vrijednog. 
 

? 1. Provela sam pune tri godine u potrazi za doktorima, narodnim lijekovima i čajevima kako bih, uzimajući sve moguće uzroke, konačno ostala trudna, sve dok jednog dana, a bila sam blizu da sasvim pokleknem, nisam čula ajet: “Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.” (Mu’min, 57.) Rekla sam: “Ako je Allah kadar stvoriti nebesa i Zemlju, onda nema sumnje da je kadar učiniti mene – nosećom.” Nije prošlo puno vremena, obradovana sam viješću da ću postati majka. 

 

? 2. Radila sam određene velike grijehe zbog pritiska muža kako bih zadobila njegovu ljubav, iako sam znala da su moji postupci pogrešni, sve dok jedne prilike nisam pročitala Allahov govor: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (Nur, 63.) Srce je plakalo iz straha od Allahove kazne, pa nakon toga, nikada se nije desilo da se vratim grijesima koji su me prividno približavali mužu, a potpuno udaljavali od Allaha. 

 

? 3. Imao sam običaj obavljati određene ibadete ili svakodnevne životne obaveze osjećajući veliku lijenost, iako sam bio svjestan njihove obaveznosti i nagrade. “O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?” (Es-Saff, 2) – ajet je koji me uvijek iznova vraćao i osvješćivao da budem odgovorna i marljiva osoba u svakom segmentu svog života, a posebno u odnosu prema Allahu. 

 

? 4. Moram vam priznati nešto u vezi sljedećeg ajeta: “One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69.) Pohađala sam školu za učenje Kur’ana, uzimajući ovaj ajet kao moralni podstrek, pa me Allah počastio znanjem, hifzom i razumijevanjem Kur’ana. 

 

?5. Strasti su me obuzimale sa svih strana, utječem se Allahu od toga, dok nisam saznao za ajet: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Taha, 131.) Stalno sam ponavljao “bolja i vječna”, sve dok sasvim nisam ostavio griješenje. 

 

? 6. Desila se svađa između mene i mog brata pa mi je jednog dana poslao poruku popraćenu uvredama i potvorama, bolnim riječima i neosnovanim sumnjama. Poželio sam uzvratiti istom mjerom, međutim spriječile su me riječi jednog od Ademovih sinova kada je rekao: “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.” (El-Maide, 28.) 

 

? 7. Bio sam od ljudi koji su često činili istigfar (tražili oprost) za grijehe koje sam činio, dok mi jednom nije došao šejtan s mislima: “Stalno tražiš oprosta za grijehe, a ne ostvaruju ti se sve dove koje Allahu uputiš?” Izvukao sam ogromnu pouku za svoj slučaj iz riječi Uzvišenog: “Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.” (En-Nisa’, 147.) 

 

? 8. Konstantno sam u tajnosti griješila prema Allahu. Počela sam se sasvim slučajno družiti sa dobrim društvom vjernika, i odlučila se pokajati za sve učinjene grijehe, pa mi je jednog dana oko zapelo na ajetu: “Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.” (El-Isra’, 25.) Plakala sam i u isto vrijeme bila sretna što i za mene ima nade i izlaza. 

? 9. Ja sam tragalac za šerijatskim znanjem. Tog dana, zaustavio sam se kod riječi Uzvišenog: “Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.) Potresao sam se i gorko zaplakao jer sam propustio mnoge noći u kojima sam bio budan, a nisam stao pred Gospodara i klanjao makar dva rekata. Ovaj ajet bio je moj novi početak na tom polju i molim Allaha da nikad i ne prestane. 

 

? 10. “I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govorit će – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili.” (El-Kehf, 49.) Već dvadeset godina kada sam god proučio ovaj ajet, osjećao sam da je meni lično objavljen, pa redovno vršim samoobračun jer znam da mi osim iskrene tevbe ništa drugo neće pomoći. 
 

Skupi snage u ovom momentu i zapitaj sebe, da li ti ovako pronalaziš pouke u Kur’anu, kako to rade Allahovi robovi pomenuti u 10 navedenih različitih svjedočenja? 
 

HANKA VLAHOVLJAK  

 

Neki oblici sujevjerja prihvaćeni na našim prostorima

Sve ove nabrojane stvari su u suprotnosti sa islamom i ne smiju se raditi ili vjerovati u njih:

– Djeci se protiv uroka uči tri puta jedna od zadnje tri sure iz Kur’ana »naopako« i, učeći, puše se niz dijete.

– Prilikom pravljenja kuće (čak i džamije) zakolje se kurban i krv se prolijeva po temelju ili krovu prilikom pokrivanja objekta.

– Kada nekome otpadne trepavica, uzima se, a onda se zamisli želja i zatim hukne u nju i želja će se ostvariti.

– Kada u zidu kuca »kudret-sat« ili u blizini kuće zapjeva drekavica, neko iz kuće će umrijeti.

– Za otklanjanje bradavica s tijela uzimaju se komadi nišana (iz mezarja) i time se bradavice trljaju.

– Pod prag ili iznad vrata postavlja se glavica luka probodena nožem, što bi trebalo da bude zaštita kuće od džinskih napada.

– Na četiri ćoška kuće (i ostalih objekata domaćinstva) u zemlju se zabode glogov kolac – zaštita od sihra.

– Nur-dova. Dova putem koje se rješavaju svi problemi: pronalazi lijek, otkrivaju nestale stvari, postiže uspjeh u bilo kojem poslu.

– Čitanje sudbine bacanjem graha, ogledanjem u findžan i sl. …

– Razbiti ogledalo znači sedam godina nesreće, ogledanje u razbijenom ogledalu predstavlja opasnost od uroka, a zabranjeno je i malo dijete na ogledalo ogledati.

– Utorkom i petkom ne pere se odjeća – ”Ne valja”!

– Kad se neko prepadne, daje mu se vode preko mašica, ili mu se saljeva strava.

– Djeca se čuvaju od uroka tako što im se na odjeću okači predmet od tisovine, konac određene boje, stavljaju se predmeti od stakla (oči) koji će »odvraćati« urok, a pod jastuk se stavljaju oštri predmeti da džinni, plašeći se tih predmeta, ne bi prilazili djetetu.

– Kada dijete prohoda, napravi se slatko (hurmašice) i dijete se provede kroz to slatko!

– U kući umrlog ostavlja se četrdeset dana na prozoru voda, lepina ili halva i svijeća kako bi duša umrlog imala šta jesti i piti kada u tom periodu bude svraćala svojoj kući. Tim gestom se ona udovoljava i izbjegavaju se bilo kakve nezgode.

– Domaćica, kada jedan od članova porodice (muž, otac ili sin) odlazi na hadždž, ne napušta kuću četrdeset dana kako bi se put »s hajrom završio«.

– Posjećivanje turbeta radi zadovoljenja neke potrebe koju može ispuniti umrli (dobri) ukopan u nekom turbetu. U turbe se ubacuje novac kao naknada za ispunjene potrebe!

– Pismo koje svako onaj ko ga dobije mora napisati u trinaest kopija, a zatim te kopije poslati na trinaest različitih adresa. Ko to učini, bit će obasut mnogobrojnim blagodatima, dok će onaj ko to odbije učiniti, biti kažnjen raznim nedaćama!?

– Mnogi ljudi iz našeg podneblja sujevjerni su u pogledu glasa sove, njenog slijetanja na krov ili dimnjak, glasa gavrana, prelaska mačke preko puta, ostavljanja metle u kući i drugih sličnih nepobrojivih primjera.

Iz knjige: Kur’anska hamajlija
____________________________

Stav islama o praznovjerju

Islam upozorava na sujevjerje i zabranjuje ga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Sujevjerje je širk, sujevjerje je širk, sujevjerje je širk, a svakog od nas zadesi sujevjerje, ali ga Allah otklanja pouzdanjem u Njega.” Sujevjerje se smatra širkom, jer ljudi smatraju da određeni postupci mogu donijeti štetu ili korist, pa su te postupke pripisali Allahu kao druga.

Ovakvo uvjerenje je suprotno onome što Allah potvrđuje u Svojoj Knjizi: “Ako ti Allah dadne kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro pa – niko ne može blagodat Njegovu spriječiti.” (Junus, 107) Allah daje štetu i korist, a ptice, mačke i ostala bića ne poznaju nevidljivi svijet.

Interesantno je da su i kod nas neki ljudi sujevjerni u pogledu ženidbe između dva Bajrama – ramazanskog i kurbanskog, kao što su to činili i predislamski Arapi u pogledu mjeseca ševvala koji se nalazi između dva Bajrama. U vezi s tim, Aiša, radijallahu anha, rekla je: ”Oženio me Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u mjesecu ševvalu, pa ko je bio sretniji od mene?”

Praznovjerna osoba živi u stalnoj patnji i neizvjesnosti. Njen život je težak, pomućen, zamoran. Sve što čuje ili vidi smatra lošim. Nastoji se zaštititi od onoga što joj neće naštetiti ili koristiti. Koliko je puta takva osoba sama sebi zabranila dobro i uskratila korist?

Praznovjerna osoba ne nastoji popraviti svoje stanje i ispraviti svoje misli i shvatanja, te spoznati svoje tačke slabosti. Kada nema uspjeha u trgovini ili je zadesi kakva nedaća, sve to pripisuje lošoj sreći, a ne sagledava svoje propuste. Takva osoba oštro gleda na druge ljude. Njihov govor bez ikakvih osnova tumači na svoj način i uvijek sebe smatra žrtvom. Smatra da živi u zatočeništvu nesreća i misli da svi ljudi žive sretno bez zamora, tuge i brige.

Liječenje sujevjerja i pesimizma

Neko će reći da čovjek ne može od sebe odvratiti sujevjerne i pesimistične misli. Odgovor glasi: Od muslimana se traži da ne slijedi te negativne misli koje mu naumpadaju. U Sahihu-Muslimu navodi se da je Muavija b. El-Hakem rekao: ”Allahov Poslaniče, mi smo bili sujevjerni!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”To je nešto što vi osjetite u sebi, ali neka vas to ne odvraća.”

Lijek za sujevjerje, kao što je Allahov Poslanik obavijestio, nalazi se u odlučnom nastojanju da nas sujevjerje ne odvrati od onoga što imamo čvrstu namjeru učiniti i da nastavimo djelovati tražeći pomoći od Allaha, azze ve dželle, čvrsto se uzdajući u Njega, te da kažemo: ”Allahumme la te’ti bil-hasenati illa Ente, ve la jedfe’us-sejjiati illa Ente. Ve la havle ve la kuvvete illa bike” – ”Allahu moj, niko ne donosi dobro osim Tebe i niko ne otklanja loše osim Tebe. Nema stanja niti snage osim s Tvojom pomoći.

Od Abdullaha b. Amra prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Koga sujevjerje odvrati od izvršenja potrebe, počinio je širk.” (Ahmed u Musnedu)

Upitaše: ”A šta je lijek za to?”
Reče: ”Da kažeš: ‘Allahumme la hajre illa hajruke ve tajre illa tajruke, ve la ilahe gajruke’ – ‘Allahu moj, nema dobra osim Tvoga dobra, niti optimizma osim Tvoga optimizma, i nema drugog boga osim Tebe.”’

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svrstao je sujevjerje u sihr, kao što se prenosi u hadisu: ”Predskazivanje zla ili dobra na osnovu leta ptica, sujevjerje i proricanje crtanjem na zemlji su džibt – sihr.” (Ahmed)

Priredio: Emir Demir

 

Subscribe to this RSS feed