Islamske teme

Pogubno je proklinjati muslimana!

Priredio: Sead ef. Jasavić

 

Svjedoci smo brojnim psovkama i proklinjanjima koja će izreći jedan musliman na račun svoga brata muslimana, kada, često puta, neće biti u pravu za to što zbori i za to što na taj način rezonuje ili nešto procjenjuje. Prilažemo vam sljedeći tekst, kako bi se makar malo pobojali za ono što zborimo, te kako bi poštedili naš jezik, a i tuđe uši, suvisnih i nesuvislih komentara!

Abdullah b. Mes’ud r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Psovanje muslimana je fisk-grijeh dok je njegovo ubojstvo kufr-nevjerstvo!” (Muttefekun alejh)

Sabit b. Dahhak r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Proklinjanje vjernika je poput njegova ubojstva!” (Muttefekun ‘alejh)

Koliko je opasno proklinjanje muslimana ili pak hajvana najbolje će nam ilustrirati i hadisi koje bilježi imam Muslim rhm., a u kojima se jasno uočava da nemamo pravo koristiti se onim što smo prokleli.

‘Imran b. Husajn, r.a, kazuje: „Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.s., bio na jednom od svojih putovanja, deva jedne ensarijke se bila uzjogunila, pa je ona prokle. Kada to ču Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: „Skinite opremu s ove deve i pustite je, jer je ona prokleta!“ ‘Imran, ashab koji prenosi ovaj hadis, prisjećajući se tog događaja, kaže: „Kao da sada gledam u tu devu kako slobodno luta međ’ svijetom, a niko od ljudi je ne želi uhvatiti!“ (Muslim, br.2595.)

Ebu Berze el-Eslemi, r.a., pripovijeda: „Neka djevojka je jahala na devi koja je nosila prtljag nekih ljudi. Kada je bila u blizini Allahovog Poslanika, s.a.v.s., prolazivši kroz neki klanac, deva se uzjogunila, pa djevojka reče: „Stani! Allahu, prokuni je!“ Nakon toga, Vjerovjesnik, s.a.v.s., reče: „S nama neće putovati deva koja je prokleta!“ (Muslim, br.2596.)

Imam el-Nevevi rhm., kaže: “Ova žena je kažnjena zbog svojeg proklinjanja, time da tu “prokletu” devu pusti na slobodu, i da s njom više ne polazi na put, a što se tiče njenog prodavanja ili klanja ili jahanja, samo ne u društvu s Poslanikom s.a.w.s., kao i sve ostale radnje – sve to spada u osnov dozvoljenosti, jer šeri’at zabranjuje samo putovanje s njome za razliku od ostalih radnji.” (Šerhul-Nevevi ‘alel-Muslim, 16/148.)

U dva spomenuta slučaja radi se o devi, ali analogno tome, sve što prokunemo ne bi trebali koristiti. U našim uvjetima to može biti i automobil, kojeg usljed kvara, obično čovjek prokune, pa ukoliko to učini – ima li ga pravo više koristiti?! Otuda je, vrlo bitan oprez i svjesnost za očuvanje našeg jezika od te vrste angažmana! (Pogledaj djelo: Zikr ve Tezkir, 1/63., šejh Salih el-Sedlan)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Ne priliči vjerniku da bude jedan od onih koji proklinje druge ljude!” (Muslim, br.2597.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao: “Oni koji se bave proklinjanjem ljudi – na Sudnjemu Danu neće biti ni šefadžije niti šehidi!” (Muslim, br.2598.)

Abdullah b. Mes’ud r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Nije vjernik onaj koji potvara ljude (ta’an), niti onaj koji ih proklinje (lea’an), niti onaj ko je bezobraznog jezika (el-fahiš el-bezi’)!” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.3839.)

Ebul-Derda’ r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Kada čovjek prokune nešto – to prokletstvo se penje do nebesa ali me se nebeska vrata zatvaraju. Nakon toga se to prokletstvo spušta na zemlju ali mu se i zemaljska vrata zatvaraju. Zatim prokletstvo ide desno i lijevo ali ne može naći prolaza sebi. Poslije toga prokletstvo ide prema onome ko je proklet ako je toga zaslužan, a ako ne bude toga zaslužan – prokletstvo se vraća onome ko ga je izrekao!” (Hasen. Sunen Ebu Davud, br.4905.)

Se’id b. Zejd r.a., prenosi da je Poslanik s.a.w.s., rekao: “Najgora kamata je oholost i uzdizanje nad čašću i pravom jednog muslimana!” (Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4876.)

Dozvoljeno je uopšteno proklinjati nevjernike, zulumćare, griješnike ili novotare, bez njihovog imenovanja izuzev za one koji su nam šeri’atom naznačeni da su takvi i takvi, na što nas upućuju slijedeći kur’ansko-sunnetski tekstovi:

“Neka je Allahovo prokletstvo na nevjernike!” (el-Bekare, 89.)

“Oni koji nevjeruju i kao nevjernici umru – na njih je Allahovo prokletstvo i prokletstvo meleka i cijeloga svijeta!” (el-Bekara, 161.)

“…pa da potom prizovemo na sebe prokletstvo; neka prokleti budu oni koji lažu!” (Alu Imran, 61.)

“Neka je Allahovo prokletstvo nad nasilnicima-zulumćarima!” (el-E’araf, 44.)

Poslanik s.a.w.s., je rekao:

“Allah dž.š., je prokleo čovjeka koji se hrani kamatom i onoga ko mu je završava, i svjedoke kamatnog ugovora kao i njegovog pisara!” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.3725.)

“Allah je prokleo muhallila i onoga za koga se to radi!”

“Allah je prokleo osobu koja umeće tuđu kosu u kosu osobe koja to traži da joj se radi, i osobu koja se bavi tetoviranjem uz onu koja traži da joj se to radi, i osobu koja čupa dlake sa obrva i onu koja to traži, i osobu koja se bavi razdvajanjem zuba (starijim ženama)!” (Muttefekun ‘alejh)

“Odričem se svake žene koja kuka pri nekoj nesreći (salika), kao i one koja brije ili čupa svoju kosu zbog nesreće (halika), kao i onu koja trga i dere svoju odjeću zbog nesreće koja ju je snašla!” (Muslim, br.104.)

“Allahovo prokletstvo neka je nad kiparima i slikarima (musavvirun)!” (Sahihul-Buhari, br.5032.)

“Allahovo prokletstvo neka je nad onim koji proklinje svoje roditelje; Allahovo prokletstvo neka je nad onim koji zakolje kurban nekome drugom mimo Allaha dž.š.; Allahovo prokletstvo neka je nad onim ko izmišlja u vjeri i kao takav zanoći; Allahovo prokletstvo neka je nad onim koji mjenja znakove i granice Zemlje!” (Muslim, br.1978.)

“Allahovo prokletstvo neka je nad onim ko slijepca navede na krivi put; neka je proklet onaj koji bude spolno općio sa životinjom; neka je proklet onaj koji se bavi pederastijom i homoseksualizmom!” (Musned Ahmed b. Hanbel, br.2916.)

“Ko bude išao vračaru – vjerujući mu u ono što on zbori, i ko bude imao odnos sa svojom ženom u njenu stražnjicu – taj nema ništa sa onim što je objavljeno Muhammedu s.a.w.s.!” (Sunen Ebu Davud, br.3904.)

“Neka je prokleta naricateljka kao i ona koja je sluša!” (Sunen Ebu Davud, br.3128.)

“Neka je prokletstvo nad čovjekom koji predvodi jedan narod – a mrze ga; neka je prokleta žena koja dozvoli da joj prođe noć a njen muž bude ljut na nju; neka je proklet čovjek koji čuje glas ezana: “Hajje ‘alel-felah” – “Požuri na spas” – pa se ne odazove!” (Sunen Tirmizi, br.358.)

“Neka su prokleti muškarci-hadumi kao i muškobanjaste žene!” (Sahihul-Buhari, br.5547.)

“Neka su prokleti muškarci koji oponašaju žene kao i žene koje oponašaju muškarce!” (Sahihul-Buhari, br.5546.)

“Neka je proklet čovjek koji oblači žensku odjeću kao i žena koja oblači mušku odjeću!” (Sahih Ibnu Hibban, br.5751.)

“Ko bude vršio nuždu po dovršenom putu muslimana – neka je nad njim Allahovo prokletstvo, i prokletstvo meleka i cijeloga svijeta!” (el-Mustedrek, br.665.)

“Mrska mi je žena koja ne stavlja surmu na oči (merha’), i žena koja ne knije svoje ruke (selta’).” (Ebu Hatim el-Razi, el-Džerhu vel-Ta’adil, br.1757.)

“Nije od nas onaj ko pokvari ženu njenom mužu ili roba njegovom gazdi!” (Sahih. Sunen Ebu Davud, br.2175.)

“Prokletstvo meleka je na onoga ko uperi gvožđe prema svome bratu, pa makar mu to bio brat od oca i od majke!” (Sahih Muslim, br.2616.)

“Allahovo prokletstvo neka je na čovjeka koji ne daje zekat!” (Sahih. Sunen el-Nesa’i, br.5103.)

“Ko se pripiše čovjeku koji mu nije otac, a dobro zna da mu taj čovjek nije otac – džennet mu je zabranjen!” (Muttefekun ‘alejh)

“Ko se pripiše čovjeku koji mu nije otac ili se kao rob pripiše nekom ko mu nije gazda – nad njim je Allahovo dž.š., prokletstvo i prokletstvo meleka i cijeloga svijeta!” (Sahih. Sunen Ibnu Madždže, br.2609.)

“Allahovo prokletstvo je na onoga ko uzme živo stvorenje sebi za metu!” (Muslim, br.1958.)

“Prokletstvo meleka je nad ženom koja napusti postelju i tako prenoći svoga muža sve dok mu se ne vrati!” (Sahihul-Buhari, br.4898.)

“Neka je Allahovo prokletstvo nad čovjekom koji žigoše životinje u lice!” (Muslim, br.2117.)

“Allahovo prokletstvo je nad alkoholom i nad onim ko ga pravi i nad onim koji pomaže u tome, i nad onim što ga pije, i nad onim što ga toči, i nad onim što ga nosi, i nad onim kome se donosi, i nad onim ko ga prodaje, i nad onim što ga kupuje, i nad onim što se njime hrani!” (Mustedrek, br.7228.)

“Šestoricu ljudi je prokleo Allah dž.š., i svaki poslanik: onoga koji ubacuje nešto u Allahovu Knjigu, onoga koji poriče Allahov dž.š., kader/određenje, onoga koji silom uspostavi vlast kako bi pomogao onoga koga je Allah ponizio te kako bi ponizio onoga koga je Allah dž.š., uzdigao; onoga koji dozvoljava ono što je Allah zabranio, i onoga koji zabranjuje ono što je Allah dozvolio, i onoga koji ostavi moj sunnet!” (Tirmizi, br.2154.)

Molimo Allaha dž.š., da nas poštedi od zla jezika drugih ljudi, i da njih poštedi od zla jezika našeg; molimo Ga da nas učini samokritičarnim prije nego li nam dozvoli da budemo kritičari; molimo Ga da nam pomogne da prvo svoju avliju počistimo, pa da potom pređemo na čišćenje tuđih avlija. Amin!

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam “Sultanija” džamije, Plav, CG

Prvi put objavljeno: četvrtak, 09 Travanj 2009 22:05

 

Položaj lijepog ponašanja u islamu

  1. To je jedan od najbitnijih ciljeva poslanstva Muhammeda, Allah mu mir i spas darovao.

Uzvišeni kaže: On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti. (El-Džumu’a, 2.). Allah, kao blagodat, ističe da je poslao Svog Poslanika, Allah mu mir i spas darovao, da ih poduči Kur’anu i da ih pročisti. Pročišćenje je u značenju čišćenja srca od širka i negativnih moralnih osobina; varanja i zavisti, čišćenja riječi i postupaka od svega što je negativno. Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, jasno kazuje: “Poslan sam kako bih upotpunio plemenite moralne osobine.” (El-Bejheki, 21301). Jedan od najbitnijih uzroka poslanstva je uzdizanje i oplemenjivanje pojedinca i zajednice

  1. Ahlak je temeljni dio vjere i uvjerenja

Upotpunjenje ahlaka je jedan od najbitnijih ciljeva poslanstva Vjerovjesnika, Allah mu mir i spas darovao.

Kada je Allahov Poslanik , Allah mu mir i spas darovao, bio upitan: “Koji je vjernik najboljeg vjerovanja?” Odgovorio je: “Onaj koji ima najljepši ahlak.” (Et-Tirmizi, 1162 i Ebu Davud, 4682).

Uzvišeni Allah vjeru-iman naziva čestitošću, pa kaže: Nije čestitost u tome da okrećete lica svoja prema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike. (El-Bekara, 177.).

El-Birr – čestitost je jedinstveno ime za sve vrste dobra, bilo da se radi o ahlaku, riječima ili djelima. Stoga je Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, rekao: “Birr je lijep ahlak.” (Muslim, 2553).

Još je to očitije u riječima Poslanika, Allah mu mir i spas darovao: “Iman je šezdeset i nekoliko ogranaka; najbolji je riječi: la ilahe illellah – nema boga osim Allaha, a najmanji je ukloniti smetnju sa puta. A i stid je ogranak imana.” (Muslim, 35).

  1. Ahlak je vezan za sve vrste ibadeta – robovanja

Nećeš vidjeti da Allah naređuje neki ibadet a da ne ukazuje i na moralni plod tog ibadeta ili njegov uticaj na pojedinca i zajednicu. Primjeri ovome su mnogobrojni, od kojih su:

Namaz: …i obavljaj molitvu, molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno. (El-Ankebut, 45.).

Zekat: Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš. (Et-Tevba, 103.). I mada je suština zekata dobročinstvo ljudima i samilost prema njima, on isto tako pročišćava duh od svih negativnih moralnih osobina. Post: Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili. (El-Bekara, 183.).

Cilj je takvaluk – svijest o Allahu kroz izvršavanje Njegovih naredbi i izbjegavanje Njegovih zabrana. Zbog toga Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Ko ne ostavi lažan govor i postupanje, Allah nema nikakve potrebe za tim da ostavi hranu i piće.” (El-Buhari, 1804).

Na koga post ne ostavi traga, na njegov duh i ponašanje sa ljudima, taj nije ostvario cilj posta.

  1. Velika nagrada i obilne blagodati koje je Allah pripravio za lijep ahlak

Dokazi o tome su mnogobrojni iz Kur’ana i Sunneta a od toga je:

  • To je najteže djelo na Sudnjem danu koje će se vagati

Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Nema ništa što će biti stavljeno na vagu a da će biti teže od lijepog ahlaka. Imaoc lijepog ahlaka će imati stepen stalnog postača i klanjača.” (Et-Tirmizi, 2003).

  • Lijep ahlak je jedan od najvećih uzroka ulaska u Džennet:

Vjerovjesnik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Ono zbog čega će najviše ljudi ući u Džennet je takvaluk i lijep ahlak.” (Et-Tirmizi, 2004 i Ibn Madže, 4246).

  • Imalac lijepog ahlaka će imati najbliže mjesto Allahovom Poslaniku, Allah mu mir i spas darovao, na Kijametskom danu:

Kao što kaže Poslanik, Allah mu mir i spas darovao: “Najdraži i najbliži mjestom na Kijametskom danu, od vas, bit će mi onaj ko bude imao najljepši ahlak.” (Et-Tirmizi, 2018).

  • Imalac lijepog ahlaka će imati najbolji položaj u Džennetu, što garantuje Poslanik, Allah mu mir i spas darovao:

Poslanik, Allah mu mir i spas darovao, kaže: “Tvrdim i garantujem kuću u okrajku Dženneta onom ko ostavi raspravu makar bio u pravu, kuću u centru Dženneta onom ko ostavi laž makar i u šali, i kuću u najboljem dijelu Dženneta onom ko bude imao lijep ahlak.” (Ebu Davud, 4800.).

Lijep ahlak je jedno od najcjenjenijih djela kod Allaha i čovjeku omogućava sreću i blagostanje.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Blagodati učenja salavata u svakodnevnici muslimana

Nalazimo se u mjesecu rođenja našeg voljenog Poslanika Muhammeda a.s. U ovom mjesecu se preporučuje dodatno donošenje salavata.

Rekao je Muhammed a.s.: 

Ko donese na mene jedan salavat, Allah donese na njega deset salavata, umanji mu se deset grijeha i podigne deset stepeni (deredžat).

Pozivamo Vas da podijelite svoja iskustva o blagodatima koje učenje salavata donosi u našu svakodnevnicu. To možete uraditi slanjem teksta redakciji Divithane, na temu ”Blagodati učenja salavata u svakodnevnici muslimana”, ili jednostavno komentarom na ovu objavu u kojem ćete podijeliti svoje iskustvo kako na Vas utiče donošenje salavata i koje ste promjene primjetili u svom životu. Tekstovi će biti objavljeni sa potpisom autora ili anonimno, ovisno od želje autora.

Možda Vaša priča inspirišete druge i podstakne ih da donose više salavata na voljenog Poslanika. Možda priča o Vašem salavatu donese olakšanje u nečiji život.

Hazreti Omer, r.a., kaže: “Dova je zaustavljena između Neba i Zemlje i od nje se ništa ne uspinje dok ne doneseš salavat na svog Vjerovjesnika, a.s.” (Tirmizija)

Poznati pobožnjak iz Damaska Ebu Sulejman ed-Darani kaže: “Ko ima namjeru da traži od Allaha neku potrebu neka počne sa salavatom, zatim neka traži svoju potrebu i neka to završi sa salavatom na Vjerovjesnika, a.s., jer Allah Uzvišeni prima salavate, a On je plemenitiji i dostojanstveniji od toga da odbije i vrati ono što je između dva salavata.” 

 

“Rad” kao jedan od sunneta Poslanika a.s.

Naš Poslanik, a.s., od malih nogu bio je vrijedan radnik. Nikada nije bježao od društveno korisnog rada, niti je ikada, sjedio (izležavao se), dok su drugi muslimani radili. Uvijek je bio prvi!

Nekoliko primjera!

– Poslanik, a.s., dobar dio svoga djetinjstva (od 8 do 12 godine), bio je pastir, čuvao je tuđu stoku po obrancima Mekke za novac. Tako je zarađivao sebi i amidži, kod kojeg je živio.

– Poslanik, a.s., od 12 godine života, počeo je da izučava trgovački zanat, kod svoga amidže Ebu Taliba, da bi do 25 godine života, postao jedan od najboljih trgovaca u Mekki. Putovao je i trgovao. Trgovinom se bavio sve do početka spuštanja Objave. Inače, njegov otac i dedo su bili trgovci.

– U 35 godini života učestvovao je lično u izgradnji Kabe, noseći cigle i kamenje.

– Lično je učestvovao u izgradnji džamije u Medini. Iako su ga muslimani nagovarali da ne radi, on je odbio. Sa njima je kopao, nosio blato i drugi materijal.

– Lično je učestvovao u kopanju hendeka (kanala), pred samu bitku. Kopao je danima, razbijao stijene a od gladi je vezao kamen za stomak.

– Brinuo se za životinje: čistio im, hranio ih i muzao.

– Bilo kojem muslimanu da je trebala pomoć u izgradnji, kopanju i sl., Poslanik, a.s., je pomogao i pozivao druge da pomognu.

(Saudin Cokoja)

MUHAMMED, a.s., - Svjetiljka koja sija

 “O Vjerovjesniče, Mi smo te poslali kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti, i kao poslanika koji opominje, da - po Njegovom naređenju - pozivaš k Allahu i kao svjetiljku koja sija. I obraduj vjernike da će Allah na njih veliku milost prosuti.” (El-Ahzâb, 45,  46 i 47)

 

Muhammed - Resulullah je svjetiljka koja stoljećima sija i otkriva puteve dobra.

 

Ahmed Behdžet, posvetio je Muhammedu, a.s., svoju knjigu - Allah fi-l-akide-l-islamijje, a u posveti je napisao: “Kad bi muslimani mogli razastrijeti kože svoje po zemlji, da po njima hoda vjerovjesnik Muhammed, a.s., ni tako ne bi mogli pokazati da su ispunili obavezu prema njemu. A da nije bilo strpljivosti njegove u teškoćama koje je podnosio u ime Allaha, dž.š., ni mi ne bismo mogli spoznati Allaha, dž.š.”

 

Kroz mnoga stoljeća njen sjaj nije se nikada gasio, već naprotiv odupirao se svim pokušajima gašenja. Na mnogo mjesta u Kur’anu, Allah, dž.š, opisuje Resulullaha najljepšim epitetima i daje primjer njegovome Umetu da ga uzimaju za svoga uzora.

 

Možemo se diviti pjesniku u opisivanju Resulullaha i književniku u nadahnutom izražavanju, ali kur’ansko opisivanje i kazivanje o Alejhisselamu je neuporedivo ljepše od svih drugih. Svjetlo koje je zaiskrilo dolaskom Muhammeda, a.s., na ovaj svijet je posebno došlo do izražaja i ljepote početkom prijema objave od Svevišnjeg.

 “O ljudi, dokaz vam je već stigao od Gospodara vašeg i Mi vam objavljujemo jasnu Svjetlost.” (En-Nisâ’, 174)

 

Kur’anskim svjetlom je Allahov odabranik napajao svoje biće i sve njegove norme pretakao u život - ukazujući pravovjernim - da primjenjivanje kur’anskih načela u praksi zahtjeva mnogo odricanja. Primjena Kur’ana u praksi je osnovni zadatak Allahovog Miljenika, a.s., i u tome ga nisu mogle omesti nikakve prepreke, niti pokolebati sva dunjalučka dobra koja su mu nuđena. Zato je i ostao najbolji uzor i inspiracija svome Umetu.

 

U sljedećih nekoliko ajeta nalazimo samo neka od svojstava kojima Allah, dž.š, opisuje Alejhisselama:

 

  1. Da je Muhammed, a.s., poslan cijelom čovječanstvu sa zadatkom da prenese Allahovu uputu: “Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.” (Sebe’, 28)

 

  1. On će biti svjedok ljudima sa onim čime ga je Allah, dž.š., poslao svijetu da ih poziva u pravu vjeru. “Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi svjedočio protiv vas kao kao što smo i faraonu Poslanika poslali.” (El-Muzzemmil, 15)

 

  1. Da je Resulullah donosilac radosnih vijesti za vjernike kojima su obećane džennetske bašče i udobnosti: “Zašto je čudno ljudima što Mi objavljujemo jednom između njih: - Opominji ljude! A vjernike obraduj divnom nagradom kod Gospodara njihova...” (Jûnus, 2)

 

  1. Muhammed, a.s., je Allahov poslanik koji samo dostavlja Allahovu objavu i opomenu:

 “A ako oni okrenu glavu, pa ti si dužan samo da jasno objavljuješ. (En-Nahl, 82)

 “Zato vas opominjem vatrom razbuktalom u koju će ući samo nesretnik, onaj koji bude poricao i glavu okretao.” (El-Lejl, 14, 15 i 16)

 

Sjećanje na Allahovog Poslanika nije kao sjećanje na običnog smrtnika. Sa mnogo pažnje, ljubavi, poštovanja i obzirnosti treba prilaziti sjećanju na Resulullaha i neprestano se dokazivati u slijeđenju njegova Sunneta. Trenutno zadovoljstvo što nas uzbudi kada slušamo ili čitamo o Muhammedu, a.s., i što nam se upija u srce ne garantuje nam da smo tako stekli njegov šefa‘at. Ali trajno slijeđenje Sunneta u životu daje izvjesnu nadu vjerniku za stjecanje šefa‘ata na Sudnjem danu.

 

Salavati koje donosimo na Allahovog Odabranika, a.s., su samo mali dio naših nastojanja, pažnje i ljubavi koju iskazujemo prema njemu. A koliko znamo o vrijednostima salavata? U pojedinim trenucima okupljanja na mevludima i drugim prigodnim manifestacijama i sami osjećamo potrebu da donesemo koji salavat na Alejhisselama. Salavate treba da učimo ne samo u džamijama nego u svim prilikama. Svakog petka slušamo mujezzinov glas kako vjernike upozorava sljedećim kur’anskim ajetom: “Allah i meleki Njegovi donose salavate na Vjerovjesnika. O vjernici, donosite i vi salavate na njega i šaljite mu selam.” (El-Ahzâb, 56)

 

Razmotrimo li bolje ovaj ajet, kao i brojne hadise koji govore o ovoj temi, zaključit ćemo da su salavati na Resulullaha obaveza svakom vjerniku i vjernici. Kad Allah, dž.š., i Njegovi meleki donose salavat, onda smo mi, njegovi sljedbenici, preči da to učinimo ako želimo njegov šefa‘at. Salavatima oživljavamo svoja srca, napajamo dušu i jačamo iman.

 

“Bože, učini našeg Pejgambera na budućem svijetu našim pretečom a njegovo mjesto mjestom na koje ćemo stići. Bože, ponovo nas proživi u njegovoj skupini, pomozi nam da radimo po njegovu Sunnetu, daj nam da umremo u njegovoj vjeri i učini nas od njegove stranke! Bože, sastavi nas s njim kao što smo i mi njega vjerovali, a nismo ga vidjeli! Bože, molimo Te da nam dadneš da uđemo gdje će i on ući, daj nam da budemo njegovo društvo sa pejgamberima, iskrenim vjernicima, šehidima i dobrim ljudima, a ti su odista lijepo društvo! Bože, dostavi od nas selam našem Pejgamberu, kad god njegov spomen prođe. Selam i mir, Božija milost i blagoslovi Pejgamberu. Nek u ime nas Bog, dž.š., nagradi Muhammeda, a.s., onako kako je on zaslužio i čega je dostojan!

Slava Tvome Gospodaru, Gospodaru snage i veličine, koji je čist od svega onog čime ga oni opisuju i hvala Bogu Gospodaru svjetova.”

Muhammed a.s. savršeni uzor!

 

„Vi, uistinu, u Allahovom Poslaniku imate savršeni uzor za one koji se nadaju Allahovoj milosti i nagradi na Ahiretu, i koji mnogo Allaha spominju.“ (El-Ahzab, 21)

Pravednost, samilost i velikodušnost našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s., predstavljaju jedinstven primjer cijelom svijetu, sve do Sudnjega dana. Oko koje vidi njegovo besprimjerno svjetlo ne može ga svjesno negirati. Čak i oni koji nisu prihvatili islam odali su priznanje njegovim vrijednostima i uspjehu.

Jedan od njih, Thomas Carlye, rekao je: „Njegovo rođenje predstavlja svjetlo koje potire tamu!“ U poznatoj enciklopediji Ana Britanica o našem plemenitom Poslaniku, s.a.v.s., napisano je:

„Ono što je Muhammed (a.s.) postigao nije nikome pošlo za rukom u povijesti čovječanstva; nijednom vjerovjesniku, reformatoru ili vjerskom poglavaru.“

B. Smith je rekao: „Muhammed (a.s.) je bez ikakve sumnje najveći reformator.“

Pisac Stanley Lane-Polo priznaje sljedeću činjenicu:

„Dan u kojem je Muhammed izvojevao pobjedu nad svojim neprijateljima je dan u kojem je izvojevao pobjedu ljudskih vrlina i vrijednosti. Kada je osvojio Mekku, pustio je Kurejšije bez ikakve naknade i proglasio opću amnestiju za sve stanovnike Mekke.“

A pisac Arthur Gilman o njemu kaže:

„U osvojenju Mekke primjećujemo njegovu veličinu. Ono što su mu njegovi neprijatelji činili u prošlosti moglo ga je ponukati na osvetu, ali Muhammed to nije učinio, nego je, naprotiv, svojoj vojsci zabranio prolijevanje krvi. Pokazao je poslovičnu samilost i zahvalio se Allahu.“

Jedan od ideoloških kreatora Francuske revolucije, filozof La Fayette, još 1789. godine, prije nego je objavljena „Deklaracija o ljudskim pravima“, a nakon što je istražio sve pravne sisteme, rekao je:

„O časni Muhammede, u pravednosti si dostigao toliko visok stepen da nikome do danas nije pošlo za rukom da to postigne, a niti će ga postići bilo ko u budućnosti!…“

Dakle, istinska vrijednost jednog čovjeka se ogleda u tome da čak i njegovi neprijatelji ostanu bez riječi naspram njegove ispravnosti, priznaju njegovu veličinu i potvrde njegovu superiornost!… Vrijednost i oštroumnost plemenitog Poslanika, s.a.v.s., do danas su priznavali čak i oni koji nisu povjerovali u njega…

Sve gore navedeno ukazuje na činjenicu da je naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., posjedovao vrline i lijepe osobine kojima se niko od ljudi nije ukrasio u tolikoj mjeri i da je u raznim situacijama i poslovima demonstrirao savršenost morala i umijeća. On za sve ljude na Zemlji predstavlja osnovni izvor odgoja i morala. Svakome ko traži svjetlo, on pruža potpuno svjetlo (nur). Njegova uputa osvjetljava put do istine. On je najveći upućivač ljudskoga roda.

Njegov djelokrug upućivanja sastojao se od ljudi svih staleža, razreda i položaja. Oko njega su se okupili narodi različitih boja kože, jezika i kultura, bez obzira na njihovu različitost. U njegov krug je mogao ući svaki čovjek i nije bilo nikakvih prepreka. Njegov poziv nije bio poziv jednom narodu ili naciji, nego poziv svakom čovjeku, samo zato što je „čovjek“. U njegovom krugu istine i pravde nije bilo razlike između slabog i jakog, siromašnog i bogatog…

Pogledaj ko je slijedio našeg plemenitog Poslanika, s.a.v.s.: kralj Etiopije, Nedžaši; velikaš Me’ana, Ferve; poglavar Himjera, Zulkila; Firuz ed-Dejlemi; velikaš Jemena, Merakebud; vladari Ummana, Ubejde i Dža’fer…

Ako pogledaš ko je u isto vrijeme bio uz njega, vidjet ćeš Bilala, Jasira, Habbaba, Ammara, Ebu Fukejhe i njima slične: Sumejju, Lubejnu, Zinniru, Nehdiju, Ummu Abis i druge robinje i žene koje nisu imale nikakve zaštite.

Među njegovim veličanstvenim ashabima vidjet ćeš one koji su bili prepoznatljivi po svojoj oštroumnosti, mudrosti i dalekovidnosti, ali i one koji su bili dostojni suptilnih, tajanstvenih i rijetkih znanja, kao i one koji su bez premca i pravedno upravljali pokrajinama.

Oni koji su slijedili plemenitog Poslanika, s.a.v.s., upravljali su gradovima i pokrajinama na način da su ljudi s njima pronašli sreću i otkrili šta je pravda, mir i selamet. Njihovim odgajanjem i djelovanjem ljudi su postali kao braća…

Subscribe to this RSS feed