Sabur na iskušenjima Featured

Sabur na iskušenjima

Čovjeku zaista nije dato ništa bolje od sabura. Moramo biti svjesni da Allah ima najbolji plan za nas. Ponekad čovjek kada je u blagodatima zaboravi na Allaha, jer čovjek je zaboravno i nejako biće, onda se dese iskušenja da nas oblikuju, promjene, i učvrste u vjeri. U istoriji vjere ili u našim životima vidimo da tek kada insan izgubi nešto što najviše voli, kada se razboli, kada mu preseli neko od voljenih, bude odvojen od voljenih, ili kada bude sam potvoren, osjeti se bespomoćnim i poniznim pred Allahom, pa poveća i uljepša svoj ibadet, poveća istigfar, produži svoje sedžde i okupa svoje lice iskrenim suzama u Njegovo ime.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oči plaču, a srce je tužno, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar, a mi smo zbog rastanka sa tobom, o Ibrahime, rastuženi.” (Buhari)

Nekada olakšanje naše boli dodje ubrzo kao Musaovoj a.s majci, a nekada se iskušenje te boli produži dugo godina kao Jakubu a.s, i kada je čuo tu bolnu vijest o gubitku svog sina Jusufa a.s samo je izustio : “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate“. (Jusuf, 86) U svom srcu je osjetio da je njegov sin živ i čekao ga je, oslijepio je plačući za njim. Razlika između žrtve i pobjednika je upravo reakcija na naše iskušenje, hoćemo li samo onako letargično to podnijeti jer ionako moramo, ili ćemo odlučiti uz Allahovu pomoć da izađemo jači i stabilniji iz njega. “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” Ez-Zumer, 10

Kada je Aiša r.a bila potvorena nije se ponašala kao žrtva ili paćenik nikada, nego je bila ponosna iako se razbolila, iako joj se duša kidala i srce cijepalo, iako su te minute bile kao sati, sati kao dani, a mjesec kao godina. Nije se pravdala jer je znala da Allah zna da nije kriva, i mislila je da joj ne bi povjerovali, niti je priznala jer je znala da bi joj to tada povjerovali. Situacija je toliko bila teška da je čak Alija r.a predložio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je razvede. Utjeha joj je bila njena majka i njene riječi da se nerijetko desi da je žena lijepa i ima suparnice da joj one ne žele naškoditi. Kada je Poslanik s.a.w.s došao da je vidi nije mu htjela ustati na noge, i molila je svoje roditelje da mu odgovore. Aiša r.a je bila omiljena osoba i najvoljenija žena upravo zato jer je bila ponosna, iskrena, oštroumna, pravedna, i žena koja je znala iskoristiti svoje slabosti i svoju ljubomoru na pravi način, bila je žena koja je znala voljeti. “A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe”.(Kur’ansko pravilo)

Ne kaže se bezveze u muci se poznaju junaci. Ejub a.s je imao toliko veliko iskušenje u bolesti, toliko dunjalučkih gubitaka, a njegov sabur se samo uljepšavao i rastao s vremenom. Većini nam je poznata njegova skromna dova u tim najtežim trenutcima: “Mene je nevolja snašla a Ti si od milostivih najmilostiviji.“ (El-Enbija, 83.)

Jedna od važnih pouka u međuljudskim odnosima i strpljenju je odnos Musaa a.s i Hidra. Musaovo, a.s., srce se nije moglo smiriti gledajući djela koja Hidr radi usputno na njihovom putovanju, ali ipak Musa a.s ne reaguje naglo vrijeđajući, niti osuđuje Hidra, ili ne dao Allah potvara ga za nešto, niti mu ulazi u nijjet, nego ga opet pokušva upitati na lijep način zašto to radi jer mu je stalo do Hidra i gleda ga kao ljudsko biće, jer nas podsvijest podsjeća da nije sve uvijek onako kako nam u tom trenutku izgleda.

Čovjek je zaista najbolji dokaz protiv samoga sebe, iako dolazi sa opravdanjima. Kad čovjek donese u svom srcu nijjet i obnavlja ga, ili pak ne obnavlja, tu mu je početak i kraj svega. Osoba koja istinski aktivno sluša i želi razumjeti nekoga, i njegovu neverbalnu komunikaciju, osjeća te informacije i uzima njihovu pouku. Mi u učvršćivanju naše veze sa Kur’anom pronalazimo svjetlost znanja, snagu svog srca i utočište od svakog iskušenja i boli.

Vjernik treba biti svjestan nagrade koja ga čeka i za ubod trna na dunjaluku, i da dunjaluk Allahu ne vrijedi ni koliko krilo mušice. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika ne pogode ni umor ni bolest, ni briga ni tuga, niti bilo kakvo uznemirenje, niti zabrinutost, čak i trn kada ga ubode, a da Allah time ne obriše njegove grijehe.” (Buhari i Muslim)

Neko odluči biti tih kroz iskušenje, neko se posavjetuje s nekim kome vjeruje. Poslanik s.a.w.s nas je kroz svoj život naučio da pažljivo biramo kome se povjeravamo, za neke jako krupne stvari se povjeravao samo Huzejfi r.a. Nema svako isti kapacitet razumjevanja i suosjećanja, a ni čuvanja emaneta.

Nakon svake kiše dolazi sunčan dan, nakon svakog iskušenja doći će i olakšanje.

Ella S.

back to top