Jadikovanje…. loša navika! Featured

Jadikovanje…. loša navika!

Jedan moj prijatelj se suočavao sa ozbiljnim pritiskom života u žiži javnosti. Želio je da bude anoniman, nepoznat svijetu. Neprestano su ga gnjavili ljudi tražeći savjet ili nastojeći da samo budu u njegovoj blizini. Stalno se žalio kako ga maltretiraju telefonskim pozivima.

Pozivi su oslabili, postepeno je postalo sve rjeđe sve dok na kraju nije gotovo prestalo. Onda je počeo da se žali kako se više na njega ne obaziru, kako su ga zaboravili. Žalio se kako je postao stranac u svojoj zemlji gdje niko ne pita za njega niti brine šta je s njim!

Kada ste uvijek zauzeti, to znači da ste važni. Kada imate puno obaveza i prebukiran raspored, više mobilnih telefona i brojne zahtjeve da se nađete s ljudima, osjećate se važno, čak iako se isto tako osjećate neugodno ili ograničeno u svom ličnom i porodičnom životu.

Kada imate slobodnog vremena ili ste na odmoru, onda ste daleko od pritisaka koje vam društvo neprestano nameće. To ponekad može biti iznenadna, neočekivana promjena u vašem životnom ritmu. Možda vam je dosadno. Možda vam se čini da vrijeme sporo protiče. Udaljeni ste od vaših uobičajenih navika i veliki broj osoba postaje nesretan kad im se svakodnevna rutina poremeti.

Roditelji ponekad postaju iritirani stalnom prisutnošću njihove male djece. Nakon nekog vremena, oni postaju nezadovoljni upornim zahtjevima i neprestanom bukom. Međutim, kada se djeca udalje, nedostaju im čak da zaplaču. Nedostaje im da čuju smijeh, čak i vikanje i nekontrolisana dječja energija postaju nešto za čim se čezne.

Kada ste student na bilo kojoj akademskoj razini, nervirate se zbog teškog studijskog opterećenja i čeznutljivo čekate ljetni odmor. Unaprijed se radujete vremenu kada ćete konačno diplomirati. Onda, nakon što napustite školu i zaposlite se, zasnujete porodicu, otvorite firmu,…. prisjećate će se divnih vremena škole.

Kada se rat nadvija nad horizontom, ljudi se žale na neizvjesnu budućnost i oplakuju svoju nesposobnost da učine bilo šta što bi moglo promijeniti tok događaja. Zatim, kada se mir vrati i stabilnost postane svakodnevnica, ljudi nakon nekog vremena počinju ponovo izražavati svoje nezadovoljstvo statusom kvo i pozivanjem na promjenu.

Nekada sam poznavao mladića, ovdje u Saudijskoj Arabiji, koji je jako volio kišu. Uvijek bi prisustvovao dovama za kišu u vremenima suše i pratio bi vremensku prognozu tokom kišne sezone. Unaprijed se radovao proljeću i kišama koje s njim dolaze. Volio je navoditi Poslanikov, s.a.v.s., hadis: “Kiša se spustila Allahovom milošću”.

Također, kad god bi kiša padala, on bi slijedio Poslanikov, s.a.v.s., primjer i izašao bi da mu kiša pada na glavu i govorio: “Ona je nedavno bila kod svoga Gospodara”.

Kada god bi kiša nastavljala bez jenjavanja i kada se su se očekivale poplave, on bi opet slijedio Poslanikov, s.a.v.s., primjer i dovio bi: “Allahu, učini da pada okolo nas, a ne na nas”. Međutim, duboko u svom srcu, nadao bi se da će kiša padati malo duže.

Hladno vrijeme čini da poželimo da se vrati toplo vrijeme, čak i ako vrućina u zemlji često prži. Zatim, užasne toplote čine da čeznemo za hladnim vremenom. Prenosi se da je poslanik Muhammed, s.a.v.s., rekao: Kada je Ademov potomak suočen sa hladnoćom, on kaže ‘uh’, a kada je suočen vrućinom on opet kaže ‘uh’.

Ono što ljudi žele je nešto što smatraju da je bolje i drugačije nego ono što trenutno imaju. Dijete želi da odraste a zrela osoba želi da bude ponovo mlada. Na kraju, najpreciznije bi bilo reći da ljudi zapravo ne znaju šta žele.

Zbog toga, Kur’an opisuje Džennet slijedećim riječima: vječno će u njima boraviti i neće poželjeti da ih nečim drugim zamijene. (el-Kehf, 108)
Općenito, mi gledamo na dugi boravak na istom mjestu i stanje u kojem se duže nalazimo kao nešto loše. Iz tog razloga u Kur’anu se veći broj puta navodi da stanovnici Dženneta neće poželjeti bilo kakvu alternativu. Što se tiče njihovog stanja u Džennetu, oni će imati i dobiti sve što požele. Šta god im padne na pamet, to će dobiti.

Što se tiče našeg stanja na ovom svijetu, Kur’an ga također opisuje: Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe – brižan je, a kada mu je dobro – nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali. (el-Me’aridž, 19-23)

Autor: Selman el-Auda

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 
back to top