Opasna zamka koju koristi šejtan u iskušenjima

I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!” (sura Sad, 41) Kada Allah dž.š. nekog Svog roba iskuša nekom nedaćom, tada je ta osoba izložena prvom udarcu iskušenja. Suočava se sa gubitkom imetka, zdravlja, voljene osobe ili je pak iskušana nedostatkom nečega što bi silno voljela da ima, kao što je potomstvo, bračni drug ili neka materijalna blagodat. Svako suočavanje sa iskušenjem iziskuje u prvom planu strpljivost, tevekkul (ili oslanjane) na Allaha, vjerovanje u Njegovu odredbu- da sve biva Njegovom voljom i Njegovim određenjem.

Vremenom, rane počnu zacjeljivati, pomirenje sa udarcem sudbine počinje, ali u tim momentima se javlja jedna jako opasna zamka sa kojom šejtan vreba srca vjernika. Počinje iskušanoj osobi skretati pažnju na ono što ona nema, pokazujući joj te blagodati i nerijetko uveličavajući kod drugih. „On/ona to imaju a ti nemaš!“- misli su koje prvo u prolazu prođu kroz glavu onoga koji je iskušan. Ako se ta misao na vrijeme ne suzbije, ona u srcu čovjeka posije klicu zavisti koja će kasnije prerasti u mržnju. A kada jednom vjernika zaslijepe zavist i mržnja, njegovo srce počne napuštati iman.

Jer upravo, zavist i oholost su svojstvo Iblisa l.a. koja su učinila da on odbije pokornost Allahu, tj. da odbije učiniti sedždu Ademu a.s. Zavist dalje navraća čovjeka da počne priželjkivati gubitak neke blagodati kod drugih, a nerijetko se upusti i u spletke i pokvarene činove (poput sihra) kako bi naudio drugima. Ako dosegne taj stepen zavidnosti, takva osoba nerijetko izlazi potpuno iz vjere. I upravo time, šejtan je ostvario svoj najveći cilj.

Možda se ovo čini bezazleno. Veći broj osoba pomisli kako se baš njima ne može dogoditi da zapadnu u ovu šejtanovu zamku. Međutim, bez obzira na stepen imana iskušane osobe, ova opasnost vreba i nije nimalo bezazlena. Postavlja se pitanje kako izbjeći ovu šejtanovu zamku?

Prije svega onaj koji je iskušan bi trebao imati na umu da je njegova sudbina volja Allahova, pa čak ako mu je neko i naudio, nije mu mogao nauditi bez Allahovog dopuštenja. Stoga, ne treba kriviti druge ljude koji nisu imali nikakvog udjela u onome što je tu osobu zadesilo, niti priželjkivati da i oni dožive isto iskušenje. Ako osoba u svom srcu osjeti pojavu neke negativne misli, dobro je da upućuje dovu Allahu koju je Ejjub a.s. upućivao (gore navedena dova u ajetu sure Sad), te da zamoli Allaha da joj izbaci iz srca zlobu, zavist i mržnju prema drugima.
Također, kada vidi nekoga sa određenom blagodati treba reći: „Mašallah, ve la havle ve la kuvvete illa billah.“- kako i nesvjesno ne bi drugi bio ureknut.

Dragi brate i sestro,
Budite svjesni da je najveći uspjeh sačuvati kroz sva iskušenja iskren oslonac na Allaha, kao i čisto srce koje neće zatrovati zavist. Većina insana prolazi kroz određena iskušenja za koja možda i ne znamo, zato ne dozvolimo sebi da priželjkujemo drugima gubitak neke blagodati samo zato što je mi nemamo. Jedini Koji može namiriti svaki gubitak ili nam dati ono što želimo jeste naš Gospodar. Stoga, neka svako naše iskušenje i slomljeno srce budu put prema Njemu.

Molim Allaha da nas sačuva iskušenja koja će nauditi našem imanu. Molim Ga da iz naših srca odstrani zavist i mržnju prema Njegovim robovima. Amin.

Halima Lj.

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed