Neka ti Kur’an promjeni život

Današnjica, prepuna izazova, stresa, nezadovoljstva…. Ispunjena tehnologijom i ubrzanim tempom života što rezultira smanjenim bereketom u vremenu. Mnogi ne mogu pronaći svoj smiraj, ma koliko bili sretni i ispunjeni dunjalukom, osjećaju ogromnu prazninu. Prazninu koju im opet taj dunjaluk ne može nadomjestiti. Mnogo je česta rečenica među ljudima: ¨Imam sve, ali opet nisam sretan.¨ Ali, tajna je u tome što sreća ne dolazi od materije, ona dolazi od onoga što nije materijalno. I kada se čovjek navikne na tu sreću, imao ili nemao materijalno bogatsvo on će biti sretan i spokojan.

Jedan od glavnih uzroka duhovne sreće i spokoja jeste upravo Kur’an. Ono što je od Allaha objavljeno ljudima kao Milost, Lijek, Uputa, Putokaz… Božansko među nama. Ono u čemu trebamo da pronalazimo mir i spokoj, ono čemu trebamo da bježimo od prolaznosti i materijalizma. Božiji govor koji možemo držati u svojim rukama i izgovarati svojim jezicima, mi, slabašni i prolazni robovi. A koliko puta tražimo sreću u nečemu drugom mimo Kur’ana, mimo Allahovog govora? A naš Kur’an, možda prekriven prašinom, već danima, mjsecima pa čak i godinama stoji nedotaknut.

Budimo svjesni da svoj život možemo promijeniti već danas. Možda promijena neće biti lahka na samom početku, jer svaki početak je uglavnom težak. Ali, važno je samo da smo odlučni za promjenu, da smo odlučni da nećemo odustati. Da ćemo se boriti sa svojim nefsom, iako je, ruku na srce, najteže se izboriti sa našim sopstvenim nefsom.

Neka vaš prvi korak bude da uzmete abdest i pogledate svoj Kur’an. Možda obrišete prašinu sa njega i otvorite ga. Čim pogledate njegove stranice osjetit ćete neopisiv mir. Neki spokoj koji riječi ne mogu prenijeti onome ko to nije osjetio. Razmislite na trenutak. Pa vi upravo držite Allahov govor u svojim rukama! Ono što vam istinski može promijeniti život i učiniti vas sretnim. Ono što je lijek i milost za vašu izmorenu dušu, izmorenu od dunjaluka i prolaznosti. U rukama držite vječnost koja vam može učiniti ništavnom prolaznost. Do vas je da li ćete Kur’anu dopustiti da vam promijeni život. Ako ste se odlučili da hoćete, onda je slijedeći korak da, ako ne znate arapsko pismo počnete sa učenjem sufare, a ako znate, započnite sa učenjem Kur’ana, sa svakodnevnim iščitavanjem njegovih stranica. Za početak možete učiti po jednu stranicu, zatim povećavati po još jednu i još jednu… Naviknite se da Kur’an bude vaša svakodnevnica, da vam nedostaje ako samo jedan dan preskočite, ako samo jedan dan ne budete učili. To će biti već ovisnost o Kur’anu, a to znači da će vam Kur’an polahko početi mijenjati život.

Ako ste postali ovisni o Kur’anu, onda možete polahko da ga počnete i pamtiti. Dopustite da se vaša memorija napuni Kur’anom, da vaše misli budu usmjerene Kur’anu i da se počnete radovati Kur’anu. A radovati ćete se svaki put kada naučite novi ajet, novu stranicu, novu suru. Jer vaš vremenski okvir će polahko postajati Kur’an. Sve manje vremena ćete imati za prazan govor, bespotrebne susrete i sijela, za TV ekrane i mobilne telefone. Jer, vidjet ćete da to smeta Kur’anu, i da vam krade vrijeme namijenjeno za Kur’an. I kada dođete umorni s posla, iz škole, ili umorni od svakodnevnih obaveza, vaš odmor će biti uz Kur’an. Jer, jednostavno ćete čeznuti za njim, čeznut ćete da ga uzmete u ruke i da s vaših usana poteče Allahov govor, izvor svake ljepote i smiraja…

Dok budete pamtili Kur’an, naučit ćete se strpljenju, nadanju, upornošću. Naučit ćete da se oslanajte na svog Gospodara, da dižete svoje ruke put neba i molite Ga. Jer, toliko je odgovora u Kur’anu za svaki problem čovjekov, za svaku tečkoću. I toliko nas Kur’an poziva da se samo Njemu molimo, na Njega oslanjamo i od Njega pomoć tražimo. Mnogo je u njemu priča o Poslanicima iz kojih možemo da crpimo pouku, da uzmemo poruku, priča koje nas nadahnjuju i daju nam snagu. Da shvatimo, da ni Poslanici, Allahovi odabranici, nisu imali život bez iskušenja. da je dunjaluk jedan put koji moramo proći. Dakle, moramo proći. A to znači da nam ne vrijedi puno se vezati za ono što prolazimo. I kad nam to bude postajalo jasno, naši ciljevi će se polahko usmjeravati prema ahiretu, prema vječnosti.

Gospodaru naš, učini da nam Ahiret bude preči od dunjaluka. Amin.

Halima Lj.

 

Read more...

Život je kratak

Život na dunjaluku, bez obzira koliko dug izgledao, on je vrlo kratak. Bez obzira koliko lijep izgledao, on je bezvrijedan. Doći će dan kada ćeš nepomično ležati u postelji. Željet ćeš da se oprostiš sa mlađima, ali nećeš moći. “I između njih i onoga što budu željeli biće prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima sličnim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali.” (Saba, 54) Kada bi samo znao u kakvoj ćeš situaciji biti tog trenutka, na dan kada će tvoj pogled biti zaustavljen, kada tvoji udovi hladni postanu i noge se spoje. Željet ćeš da govoriš ali nećeš moći, željet ćeš da kažeš nešto, ali nećeš moći. “Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći i u rog će se puhnuti – to je Dan kojim se prijeti – i svako će doći, a s njim i vodič i svjedok.” (Qaf, 19-21)  

 Bojte se Allaha, Allahovi robovi, plačite nad sobom prije nego što zaplaču za vama. Preispitujte sami sebe, prije nego budete ispitivani. Podnosite “teškoću” ibadeta, prije nego na tabutu budete nošeni. Pripremite se za smrt, prije nego glasno povičemo: “Gospodaru moj, vrati me!”, pa ne dobijemo odgovor. Sat u kojem sjediš i preispituješ samog sebe, bolji je od dana i noći u kojima traćiš svoj život. Preseljenje na ahiret je neizbježno, bez obzira da li ti se vrijeme odužilo ili kratko izgledalo. Doći će dan kada ćeš se oprostiti od ovoga života, ali tako ti Allaha, reci mi u kakvom ćeš stanju biti u trenutku smrti? 

 Ono što je učinilo da ljudi odgode svoje pokajanje jeste lažna nada. Ono što je učinilo da ljudi odgode svoje iskreno pokajanje, pripremajući se za ahiret, jeste lažna nada. Allah je rekao sljedeće o ovim ljudima: “Pusti ih neka jedu i naslađuju se, i neka ih zavara nada – znaće oni!” (El Hadžr, 3) “Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.” (Er Rahman, 26-27) Svi ćemo pomrijeti, jer Allah je rekao: “Ti ćeš, zacijelo, umrijeti, a i oni će, također, pomrijeti.” (Ez-Zumer, 30) “Nijedan čovjek prije tebe nije bio besmrtan; ako ti umreš, zar će oni dovijeka živjeti?” (El Enbija, 34) “Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjem danu dobićete u potpunosti plaće vaše, i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio; a život na ovome svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (Alu Imran, 185) Svi će pomrijeti osim Silnog i Moćnog.  

 Zato se bojte Allaha, o Allahovi robovi, jer bez obzira koiliko se ovaj život dugim učinio, on je uistinu kratak i bez obzira koliko se svijet lijepim učinio, on je uistinu bezvrijedan. Često se sjećajte onoga što prekida sva uživanja, što razdvaja društva i što čini djecu siročadima (smrt). Posjećujte kaburove jer vas oni uistinu podsjećaju na ahiret. Često prisustvujte sijelima gdje se spominje Allah jer to oživljava srca. Kada srce postane tvrdo, mora se povećati zikr, te se treba sjećati ahireta, smrti i završetka. “O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grješnici.” (El Hašr, 18-19) 

 Nema istinskog božanstva osim Allaha, Gospodara Arša Veličanstvenog. Nema istinskog božanstva osim Allaha, Gospodara nebesa i zemlje. Sa ovim riječima živimo i sa njima ćemo sresti Allaha, inšallah. Moj Allahu, učini da nam posljednje riječi u ovom životu budu: “La illahe illallah!” Moj Allahu, olakšaj nam smrt i njene muke, kabur i njegovu tamu, ispitivanje i njegovu težinu, kabur i njegov stisak, Sudnji dan i patnje na njemu.  

 Šejh Halid Er-Rašid 

 

Read more...

Nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš život s Kur’anom

 

Piše: Abdullah ibn Ahmed el-Huvejl / Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

 

Iako sam tek ušao u treću deceniju života, osjetio sam, na svojoj duši, sve tegobe ovog dunjaluka, doživio mnoga razočaravajuća iskustva, koja su poljuljala moju odlučnost i vjeru u ljude i ovaj život, upoznao tamnu/strašnu stranu čovjeka, njegovu prevrtljivost, sebičnost, bezosjećajnost, vjerolomnost i sklonost ka nanošenju štete drugima, što je na mom srcu ostavilo neizbrisiv i bolan trag.

Zbog svih tih saznanja, moj život se pretvorio u tugu, i izgubio je svaki svoj smisao. Moje srce prekrila je pomračina beznadežnosti i straha od neizvjesne budućnosti.

Počeo sam tragati za novim životom, koji nije poput ovog, i novom družbom/saputnicima koja nije poput ove družbe.

Moja želja ispunila se kada sam zakoračio u „svijet Kur’ana“, a moja žeđ je utoljena kada su mojim grlom, prvi put, potekle Božije riječi.

U Kur’anu sam pronašao život u kojem nema bijede, i druga od čijeg ne trebam strepiti.

Tako mi Allaha život s Kur’anom je pravi život, „samo kada bi oni znali“.

Život s Kur’anom je užitak prije užitka, ugodan život i beskrajno zadovoljstvo.

Život s Kur’anom je blagodat iznad svake blagodati, poklon iznad svakog poklona i osjećaj iznad svakog osjećaja.

Omer, radijallahu anhu, živio je s Kur’anom, i svim svojim bićem doživljavao/osjećao svako njegovo upozorenje i svaku njegovu pouku. Kada je jedne noći čuo prvih sedam ajeta sure Et-Tur: „Tako Mi Gore, i Knjige u retke napisane, na koži razvijenoj, i Hrama poklonika punog, i svoda uzdignutog, i mora napunjenog kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi“, rekao je: „Tako mi Gospodara Ka’be, ovo je istinita zakletva“, a zatim je pao u postelju i mjesec dana nije ustajao, ljudi su ga obilazili a nisu znali od čega je bolestan.

Abdullah ibn Abbas je živio s Kur’anom, dok on nije postao „sabesjednik“ njegovog uma, „prijatelj“ njegovog srca i dok u potpunosti nije ovladao njegovim razumom. Toliko je bio vezan za Kur’an i ubjeđen u njegovu sveobuhvatnost i savršenstvo, da je često znao reći: „Tako mi Allaha, kada bi izgubio povezac deve, sigurno bi našao u Kur’anu nešto o tome.“

Halid ibn El-Velid je toliko žalio što se nije više družio s Kur’anom, da ga je pred kraj svog života čvrsto prislonuo na grudi, zaplako i rekao: „Džihad me je zabavio od tebe.“

Ikrime ibn Ebu Džehl je živio s Kur’anom, i kada god je vidio Mushaf, stavio ga je na lice, plakao i govorio: „Govor mog Gospodara, govor mog Gospodara.“

Poznati islamski učenjak Ibn Tejmijja, većinu svog života, proveo je u pozivanju ljudi na pravi put (da’vi) borbi na Allahovom putu (džihadu) i pobijanju zabludjelih učenja, a kada je, pred kraj života, zatvoren u tvrđavu, u potpunosti se posvetio Kur’anu, njegovom učenju i proučavanju. Govorio je: „Kajem se što sam većinu svog života potrošio u proučavanju drugih a ne kur’anskih značenja.“

Jedan od najboljih poznavalaca Kur’ana današnjice, Muhamed Emin eš-Šenkiti, Allah mu se smilovao, rekao je za sebe: „Nema nijednog kur’anskog ajeta, kojeg nisam posebno i detaljno proučio.“ Kakva je to ljubav i pažnja prema Kur’anu: 6236 ajeta, svaki od njih je posebno proučio i posvetio mu dio svog života!

Jedan naš savremenik je pobrojao imena 18 velikih učenjaka, koji su, na samrti, žalili što nisu više vremena posvetili Kur’anu.

Život s Kur’anom je duševni spokoj i smiraj, koji može osjetiti samo onaj ko živi takvim životom.

Kada stanovnici Dženneta kažu: „Hvaljen neka je Allah, koji je od nas tugu odtsranio…“, oni će to reći samo iz jednog razloga – zato što su, na ovom svijetu, živjeli s Kur’anom. Razmisli o početku ajeta, koji prethode ovim njihovim riječima: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju…“ (Fatir, 29-34)

Druženje s Kur’anom je druženje od kojeg ćeš imati korist na dan kada od tebe pobjegnu tvoja majka i tvoj otac, tvoj brat i tvoj prijatelj, tvoja supruga i tvoja djeca, tvoje pleme i tvoja grupa. Okretaćeš se na sve strane, i nećeš naći nikoga osim svog vjernog i jedinog prijatelja, Kur’ana, koji će stajati uz tebe, braniti te i zagovarati se za tebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom smislu kaže: „Učite Kur’an, jer će on biti vaš zagovornik na Sudnjem danu“

Neću ti reći, kušaj život s Kur’anom da bi osjetio slast sreće, nego ću ti reći, budi ubjeđen da tvoj istinski život, sreća i dobro počinju onog momenta kada Kur’an prihvatiš za svog iskrenog prijatelja.

I na kraju, cijenjeni brte i sestro, nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš ono najljepše na njemu – život s Kur’anom.

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed