Tragika naših života i možemo li ikako živjeti sretnije?

Mi se ponašamo kao da ćemo vječno živjeti na ovom svijetu, a nećemo. Mi se ponašamo kao da smo ovdje sticajem slučajnosti, a nismo. Mi se ponašamo kao da nećemo odgovarati za sve i dobro i loše, a hoćemo.

Mi previše se bavimo trivijalnim stvarima, materijalnim, površnim, a mi smo i bića duha, duše. Mi zaboravljamo ko smo, gdje idemo i koji su nam prioriteti i to je tragika naših života. Zato su mnogi nesretni.  Sreća na ovom svijetu u vanjskim tragičnim, dunjalučkim okolnostima je varljiva. Vanjske okolnosti su najnestalnije u univerzumu i vezati se za njih i svoju sreću za njih znači sebe osuditi na nesreću i strah, bol.

Za vas ne postoji drugi bog, osim Allaha. Ako je tako, nikome nećete dozvoliti da vas učini marionetom života, nesretnim bićem, pa ni sebi. Ni prošlosti ni budućnosti, ni sadašnjosti nećete  dozvoliti da vas posjeduju i čine nesretnima. Ni svojim ograničenjima ni uvjerenjima ni životnim okolnostima. Nikome. Ni svojim mislima, emocijama, željama. Vas ništa ne posjeduje jer znate da sve što imate je dato vama na korištenje. I ono što vi posjedujete nije vaše i nemate šta da izgubite, pa čemu briga? 
Jedina sreća koju vam ne mogu uzeti je ona koju stvorite i otkrijete da imate u sebi. Neovisno od bilo koga, bilo čemu, bez straha od prošlosti i budućnosti. I gdje je ta sreća? Sreća je u vjeri, sreća je sa Stvoriteljem. On je vječan. Sreća je u življenju vlastitih potencijala koje nam je On dao umjesto što ih zaključavamo u sebi. Sreća je u napretku i kretanju ka Njemu. 
Bog je sa vama ako se vi mislima i srcem okrećete Njemu, ako je On vaša kibla oko koje se okreće cijeli vaš život, dinamično i sa povjerenjem. Vi trebate da usput otkrivate svoje sposobnosti, dizajnirate svoj život kako On voli. I ako vas ništa ne može pokolebati ako vjerujete u proces vraćanja Njemu i ako učite, vi otkrivate sreću u sebi, sreću sa Njim, vi ste zaštićeni, vođeni, vi živite svoje snove umjesto strahove i vi ste probuđeni na ovom svijetu. Vi ne spavate, već otkrivate i koristite stabilnost, stalnost, snagu, neokolebljivost, milost, ljubav, dobrotu prema svemu što diše i ne diše.  To je poenta.

Kad naučimo balansirati materiju i duh, ovaj i onaj svijet, sve se mijenja. 
Onome ko ne želi da nauči svaka životna tvorevina će nanositi bol i krivit će za to Boga život, ljude, samo ne sebe. To je poenta. Osvijestimo se, mi smo previše moćni sa Njim da bismo puzali po blatu ovog života. Naša duša nije za blato, već za visine. U svakom pogledu.

Autorica: Alma Taletović

 

Read more...

Postizanje lijepog života

Najveća i temeljna sredstva postizanja lijepog života su iman i dobra djela.

Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (Nahl, 97)

Tako nas Uzvišeni Allah obavještava i obećava nam da ko god spoji iskreno vjerovanje i dobra djela da će mu On dati lijep i čist život na ovom svijetu i lijepu nagradu na ovom i onom svijetu.

Razlog koji stoji iza ovoga je jasan. Ovo je zbog toga što iskreni vjernici u Allaha, koji imaju ispravno vjerovanje iz kojeg izviru dobra djela, koje liječi srce, ispravlja ljudsko ponašanje i čini dobro ovoga i onoga svijeta;takvi ljudi posjeduju osnovne temelje koji ih upućuju u situacijama sreće i radosti kao i u situacijama tjeskobe, žalosti i patnje.

Oni zahvalno prihvataju situacije sreće i radosti, zahvalni su i koriste ih u ono što je korisno. Kada ih koriste na ovaj način oni doživljavaju dodatnu radost i žude za blagodatima ovih stvari, nadajući se da će ostati sa njima i takođe žude za lijepom nagradom onima koji su zahvalni Allahu. Ovaj osjećaj i iskustvo donosi toliko dobra i blagodati, mnogo većeg od radosti koja je prvenstveno bila uzrok toga.

S druge strane, u štetnim i neugodnim situacijama, situacijama boli i žalosti, oni se suočavaju sa njima suzdržavajući se od onoga od čega se mogu suzdržati, olakšavajući ono što se može olakšati, i ustraju sa lijepim zadovoljstvom na onome nad čemu nemaju moć da se odbrane. Putem ovoga oni postižu korist žestoke borbe, sakupljaju iskustvo i unutrašnju snagu i zaslužuju nagradu za strpljenje i postojanost, veličinu koja potcjenjuje odvratne stvari koje su ih zadesile.

Kao rezultat toga oni skončaju tako što na mjesto neugodnih stvari stavljaju radost, lijepu nadu i iskrenu želju o postizanju Allahovih blagodati i Njegove nagrade.

ČUDAN JE PRIMJER VJERNIKA!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem je opisao ovu situaciju u vjerodostojnom hadisu gdje je rekao: ‘Čudan je primjer vjernika! Svaka njegova stvar njemu je dobra, a to nije tako nikome osim vjerniku. Ako ga zadesi radost, on Allahu zahvali i bude mu dobro. Ako ga zadesi šteta i tegoba, on se strpi i bude mu dobro.” (Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nas obavještava u ovom hadisu da se dobro vjernika, njegove dobiti i ljepota njegovih djela mnogostruko uvećavaju u svim stvarima koje mu se dese, bile lijepe ili ružne.

Zbog ovoga možeš vidjeti dvojicu ljudi koji su pogođeni istim usponima i padovima u životnim situacijama a oni se tako razlikuju u načinu kako se nose sa njima, ovisno o stepenu njihove vjere i dobrih djela.

Onaj sa imanom i dobrim djelima se suočava i u dobrim i u lošim situacijama sa onim što smo spomenuli od zahvalnosti u dobrim situacijama i strpljenja u lošim, uz to još i sa drugim stvarima koje im stanu na put. Kao posljedica ovoga on osjeća radost i sreću, bol i tuga ga napuštaju i on postaje oslobođen od muke, tjeskobe, stegnutosti srca i on živi sretan život na ovom svijetu.

S druge strane, ovaj drugi se suočava sa radosnim i prijatnim situacijama sa drskošću, ohološću i pobunom. Kao posljedica ovoga njegovo ponašanje zastranjuje i on postaje poput životinje, suočava svoju radost sa potpunom pohlepom,  gorućom tjeskobom i nemirnošću. Uprkos svemu ovome, njegovo srce i dalje nije smireno. On je nespokojan iz mnogih razloga: nespokojan je zbog straha da će dobra stvar nestati i osjećaja tjeskobe zbog borbe da je zadrži; nespokojan je zbog svoje goruće potrebe i želje da postigne još više jer ljudsko biće po prirodi ne poznaje granice onoga što želi, i on ih može i ne može postići.

Čak i ako i postigne, nespokojstvo je i dalje prisutno jer se ovaj krug ponavlja zlobno nad njim a kada je pogođen sa neugodnim stvarima, on je zabrinut, pun očaja, ustrašen i žalostan. Samo Allah zna nesretnost života kroz koji prolazi i mentalnu i pihičku bolest povezanu sa njim, i mjeru straha koji će na kraju voditi ka još više strašnih i gnusnijih posljedica. Ovo zbog toga što on niti posjeduje nadu postizanja nagrade niti ima strpljenja koje će ga posavjetovati i olakšati mu bolove.

Sve ovo je poznato iz ljudskog iskustva. Postoje mnogi primjeri u životu i ako se pogleda na jedan od njih i uvidi ga putem ljudskog iskustva, definitivno ćeš vidjeti ogromnu razliku između pravog vjernika koji radi po svom jasnom vjerovanju i osobe koja nije poput njega. Ovo zbog toga što vjera istine jako poziva u zadovoljstvo sa Allahovom opskrbom i da je sve što On daje Svojim robovima od Njegove blagodati i ogromne velikodušnosti.

Ako je vjernik pogođen sa bolešću siromaštva ili sličnim iskušenjima od kojih nijedna osoba nije slobodna, on je sretan i zadovoljan zbog svog čvrstog vjerovanja, zadovoljstvom sa onim što mu je Allah odredio. Njegovo srce ne traga za onim što nije određeno za njega. On gleda na ljude nesretnije od njega a ne gleda na one koji su iznad njega u dunjalučkim blagodatima. Putem ovoga on čak može biti sretniji, razdraganiji i smireniji od onoga koji posjeduje sva dunjalučka bogatstva ali mu nije darovano zadovoljstvo.

Suprotan slučaj je sa onim koji ne djeluje u skladu sa imanom. Takav kada je pogođen sa siromaštvom ili izgubi neku dunjalučku potrebu ispoljava očaj i nesreću.

Drugi primjer je kada strah i uznemirujući događaji pogode osobu. Vidjet ćeš da je onaj sa ispravnim imanom i postojanim srcem smiren i čvrsto odlučan u kontrolisanju situacije, iskorištavajući na najljepši način njegovu sposobnost mišljenja, govora i djela kao da je sebe već pripremio za takav događaj. Ova vrsta reakcije ga opušta i jača njegovo srce.

Reakcija onoga bez imana s druge strane je suprotstavljena ovome. Kada se suoči sa situacijom straha njegovo srce strepi, njegovi živci postanu napeti a njegov razum izgubi fokus. Nema ničega u njemu osim uzbune i straha. Vanjski teror se povećava unutrašnjim nespokojstvom, do stepena izvan opisa.

Ova vrsta ljudi među čovječanstvom ako ne uspije postignuti nešto od urođenih sredstava koja su na raspolaganju svakom ljudskom biću u suočenju sa nevoljama u životu kroz iskustvo, njihova energija postaje potpuno potkopana i oni doživljavaju nervni slom. Ovo zbog razloga nedostatka njihova imana koji podstiče strpljenje naročito u situacijama teškoće i tjeskobe.

Istina je da oboje i dobro i zlo, i vjernik i onaj koji odbija vjeru, oba dijele uobičajni ljudski kvalitet postignute hrabrosti kao i urođenu sposobnost suočenja sa strašnim situacijama, olakšavaju njihov tiranski efekat na sebe, ali vjernik zbog svog jakog vjerovanja, strpljenja, oslanjanja i povjerenja u Allaha, i njegove želje da bude nagrađen od Allaha, nadmašuje u posjedovanju osobina koje ga čine hrabrijim i koje umirujuće i efektivnije djeluju na patnje terora i boli nedaća na njemu.

Uzvišeni Allah kaže: “Ako vi trpite bol, trpe i oni bol kao i vi, a vi se još od Allaha nadate onome čemu se oni ne nadaju.” (An-Nissa’, 104)

U dodatku tome vjernici dobijaju od Allaha posebnu pomoć, podršku i asistenciju koja tjera strah i teror koji ga je zadesio.

Uzvišeni Allah kaže: “i budite izdržljivi, jer Allah je, zaista, na strani izdržljivih.” (Enfal, 46)

OD SREDSTAVA ELIMINISANJA BRIGE, ŽALOSTI I TJESKOBE

je dobrota prema stvorenjima putem riječi, djela i svim vrstama dobrih djela. Sva ova djela su dobra i vrijedna kod Allaha i putem njih Allah otklanja brige i tjeskobu i od dobra i od zla, sve shodno njegovom stepenu dobrote prema stvorenjima.

Osim što je udio vjernika potpuniji i savršeniji on se takođe ističe činjenicom da je njegovo dobro izrođeno iz iskrenosti prema Allahu i traženja Njegove nagrade. Za posljedicu Allah čini činjenje dobrih djela lakšim za njega zbog njegove nade u dobro kod Allaha i otklanja od njega neugodne stvari zbog njegove iskrenosti i traženja Allahove nagrade.

Uzvišeni Allah kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.” (An-Nissa’ 114)

Uzvišeni Allah nas obavještava da su sve ove stvari dobra djela ko god ih uradio, a dobra djela im donose dobro i otklanjaju zlo, ali pravi vjernik koji traži nagradu i zadovoljstvo Allaha, njemu Allah daruje neizmjernu nagradu. Dio te ogromne nagrade je otklanjanje boli, žalosti i tjeskobe.

Abdur-Rahman bin Nasir As-Sadi, rahimehullah

 

Read more...

Životne lekcije koje sam naučio iz Poslanikovog, a.s., života u Mekki

 Njegov život u Mekki

Njegov život 40 godina prije poslanstva.

Njegov život 12 godina nakon poslanstva.

Njegov život od 52 godine u Mekki.

Naučio sam da je u potpunosti živio u skladu sa svojim imenom Muhammed

On je osoba koja je najviše hvaljena/slavljena jučer, danas i sutra.

Njegovo ime nisu samo riječi, već ima i svoje značenje. Živio je prema njemu i zaslužio je da ga hvale svojim djelima. U kući, na bojnom polju, na poslu, sa starima, sa mladima, sa muslimanima i nemuslimanima njegova djela su bila vrijedna hvale.

Šta vaše ime znači? Po kome ste dobili ime? Da li živite shodno imenu?

Naučio sam da je bio siroče, ali nije bio sam

Teško je biti siroče… ali ako vaši voljeni i šira porodica pripomognu onda je mnogo lakše. Halima, Abdumutalib, Ebu Talib, Fatima bint Esed svi su pomogli i odigrali svoju ulogu. Ako želite da omekšate svoje srce, okružite se siročetom stavite svoju ruku na njegovu glavu s ljubavlju i milošću.

Naučio sam da je iskrenost najbolja politika…. i da sa sobom donosi samo dobro

Hatidža, r.a., je zaposlila Muhammeda, s.a.v.s., i bila je zadivljena njegovom iskrenošću. To što je dvaput udavana, starija i majka nije je spriječilo da predloži brak Muhammedu, s.a.v.s.. Bez sumnje da je Muhammed, s.a.v.s., bio zgodan i džentlmen, ali njegova iskrenost je ono što je nju zainteresovalo. Ta iskrenost mu je donijela poslovnu ženu kao suprugu, njezin dom kao njegov dom i 25 godina sreće.

Naučio sam ljubav

Brak Hatidže, r.a., i Muhammeda, s.a.v.s., je bio pun ljubavi… ali priča koja se isticala u pogledu ljubavi bila je Zejdova i Muhammedova. Zejd je prodat u roblje, a njegov otac i amidža su ga pratili i došli u Mekku. Zejd je izabrao da ostane s Muhammedom, s.a.v.s., umjesto da se vrati kući s porodociom. Ovo je bilo prije nego što je Objava o poslanstvu i počela…. Kolika li je Zejdova bila ljubav! Koje divljenje je morao imati! Ljudi su ga od tog dana zvali Zejd sin Muhammedov!

Naučio sam da je učenje zakon

Prva objava je počela s Uči!

Mi smo bili narod čitača koji je danas sveden na narod objavljivača. Idite kupite ili pozajmite knjigu, osjetite je i čitajte je!

Naučio sam da nam je potrebna i osama

Potrebno mi je vrijeme koje ću imati samo za sebe…. malo vremena za razmišljanje, introspekciju i promišljanje. Danas smo zauzetiji nego ikada ranije. Puno poruka, profila, računa, poslova, itd. Suludi ritam života nas pretvara u čudovišta.

On, s.a.v.s., je imao svoje vrijeme za razmišljanje i promišljanje, vjerovatno je to i radio na otvorenom kao pastir… dok je bio u pećini danima…dok je stajao u noćnom namazu… dok je sjedio nakon sabah-namaza do izlaska sunca.

Naučio sam da je porodica na prvom mjestu

On, s.a.v.s., je pozvao svoju porodicu na ručak i pozvao ih je u tevhid prije drugih. Prva koja je povjerovala u njega bila je njegova žena, Zejd odmah nakon nje, Ali koji je živo s njim bio je među prvima.

Svojim djelima on nas je podučio da je porodica na prvom mjestu .

Naučio sam da oni koji su intelekutalno prazni igraju prljavo

Budući da ne mogu svoje dokazati ili oprovrgnuti vas, pribjegavaju klevetama, optužbama, izrugivnju i fizičkom zlostavljanju. Nuhov narod mu je prijetio, Ibrahimov otac je uradio isto što su i Mekkanlije slijedile.

Klevete, optužbe, izrugivanje i fizičko zlostavljanje samo dodatno dokazuju slabost njihovog stava.

Naučio sam moć Kur’ana

Allahove riječi pokreću i utječu na ljude. Veliki broj ljudi je primio islam samo slušajući Kur’an, … Omer, Tufejl ibn Amr’ i drugi. Nemojte u davi zaboraviti moć Kur’ana.

Naučio sam da na kraju tunela uvijek postoji svjetlo. Uvijek postoji nada

Ebu Džehl je vrijeđao Muhammeda, s.a.v.s., … i neko je rekao to Hamzi, r.a., koji u to vrijeme nije bio musliman. Otrčao je do Ebu Džehla i udario ga je po licu: “Zar se smiješ rugati kad sam i ja njegove vjere.” Rekao mu je to, a zatim u potpunosti prihvatio islam.

Omer je uzeo svoju sablju i krenuo da ubije Muhammeda, s.a.v.s. Zastanite i razmislite o tome. Na kraju dana on je bio musliman.

Uvijek postoji nada. Bez obzira koliko ste se udaljili od Allaha uvijek postoji nada.

Naučio sam da islam zbližava srca

Dva medinska plemena Aus i Hazradž su generacijama bili u zavadi. Rat i sukobi su bili dio svakodnevnice, ali kada su primili islam njihova srca su se povezala i zbližila. Ako vaš islam lomi i dijeli više nego što zbližava srca, onda vam je hitno potrebna introspekcija.

Napisao: Bilal Ismail

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed