Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštittu kod Allaha od šejtana prokletog!

Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštittu kod Allaha od šejtana prokletog!

On zaista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se na Gospodara svoga oslanjaju.

Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Njemu pridružuju. (en-Nahl, 98-100)

            Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštitu kod Allaha – tj. zamoli Njega uzvišenog da ti da utočište i da te čuva; od šejtana – koji je daleko od svakog dobra; prokletog! – tj. zatraži zaštitu od njegovih vesvesa, kako ti ne bi ubacivao loše misli dok učiš Kur'an.

            Ili: reci: Euzu billahi mine š-šejtani r-radžim (Utječem se Allahu od prokletog šejtana)! Naime, postoji 14 varijacija isti'aze (učenja Euze), a ova navedena je najodabranija, kako se navodi u tefsiru Hadže Muhammed Parse, k.s.

            On zaista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se na Gospodara svoga oslanjaju–Šejtan nema vlasti nad Allahovim evlijama koji Ga vjeruju i koji se samo na Njega oslanjaju. Njegove vesvese kod njih ne ostavljaju tragova.

            Pošto je učaču naređeno da od šejtanskih vesvesa traži utočišta kod Allaha, neko može pomisliti da šejtan može zavoditi sve ljude, pa Allah ovim ajetom pojašnjava da šejtan nema vlasti nad vjernicima koji se na Njega oslanjaju. Sam izgovor Euzubille ne koristi, nego je važno za onoga ko se želi spasiti od šejtanskog utjecaja da objedini iman i tevekkul.

            Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju – tj. koji mu se odazivaju i koji mu sepokoravaju; i koji druge Njemu – Allahu, dž.š.; pridružuju – tvrdeći da Uzvišeni ima ortaka u božanstvenosti.

            Mada se ovim ajetima obraća Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, oni su upućeni njegovom ummetu, jer je šejtan bježao čak od Omerove, r.a., sjene, a Vjerovjesnikov je sljedbenik. Kako je moguće da se šejtan priblići Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kad je njegov šejtan pred njim prihvatio islam?!

            Vlast svjetla imana i tevekkula je veća od vlasti šejtanskih vesvesa. Ako je ovo stanje ummeta sa šejtanom, pa kakvo li je tek stanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim? Dakle, jasno je da se navedeni ajeti odnose na ummet, a njemu, sallallahu alejhi ve sellem, se obraća kako bi ummet uzeo sljedeću pouku: ako se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selle, naređuje da traži zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana, ummet je u tome još preči i potrebniji. Ovako se navodi u djelu et-Te'vilatu n-Nedžmije.

Koristi euzubille

            Učenje isti'aze, a posebno prije učenja Kur'ana, ima svoja značenja i koristi.

            Prva korist: učač se treba prisjetiti i razmisliti o slučaju koji se desio u vezi sa šejtanom. Šejtan je postao proklet nakon što je bio među časnim melecima. Uzoholio se i postao nevjernik. Učač se toga treba prisjetiti, pa očistiti svoju namjeru prije učenja Kur'ana kako bi bio u stanju sprovesti Allahove naredbe i kloniti se Njegovih zabrana koje se navode u Knjizi. U suprostavljanju Kur'anu je udaljavanje od Allaha, prokletstvo, neposlušnost i nevjerništvo, a sve to vodi ka vječnom boravku u vatri.

            Treća korist: u svakoj kur'anskoj riječi nalaze se išareti, značenja i suštine koje mogu shvatiti samo srca očišćena od prljavština loših misli i vesvesa, a koja su namirisana Allahovim mirisima koja se nalaze u isti'azi. Euzubilla je, dakle, naređena zbog postizanja ispravnog razumijevanja Kur'ana.

            U jednom haberu se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao kako je Iblis upitao: ”Moj Gospodaru, u Svojoj Knjizi si rekao: ”Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim’ (el-Hidžr, 42), pa ko su oni?” Allah, dž.š., odgovorio je: ”Onaj čije je lice osvjetljeno nurom Moga Arša, onaj čija je zemlja (tijelo) od zemlje Ibrahima i Muhammeda, alejhima selam, i onaj čije je srce Moja riznica!” Iblis je ponovo upitao: ”Pa ko su oni?” Uzvišeni je odgovorio: ”Onaj ko se istinski kaje za grijehe i ko se plaši kakav će mu biti kraj, njegovo lice je osvijetljeno nurom Moga Arša. Onaj ko dijeli potrebnima hranu i ko je samilostan prema Mojim robovima, njegova zemlja je od zemlje njih dvojice. A onaj koji je zadovoljan Mojom odredbom i ko se trudi postići Moje zadovoljstvo, njegovo srce je Moja riznica.”

   (Ruhu l-bejan, 5:79-80)

Izvor: ”RADUJTE SE KUR'ANU”

Autor: Ismail Hakki Bursevi

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić

 
Read more...

Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti!

Svojstva ispravnog vjerovanja

Ebu Hurejre, r.a., priča da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti. Ko vjeruje u Allaha i Zadnji dan neka počasti susjeda. Ko vjeruje u Allaha i Zadnji dan neka počasti gosta.“ (Buhari, Muslim)

Značenje hadisa

Ovaj hadis u sebi sadrži tri bitne stvari:

Prva stvar: Šutnja i suzdržavanje od lošeg i beskorisnog govora

U loš govor spada: nevjerstvo, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, ismijavanje ljudi, psovanje, napadanje ljudi itd. U beskokorisni govor spada sve ono od čega čovjek nema koristi ni na ovom ni na Onom svijetu. Uzvišeni Allah je rekao: „Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.“ (Nahl, 105.) U hadisu stoji: „ Doista osoba progovori riječ za koju ne mari, a zbog nje bude bačena u Vatru u koju će padati sedamdeset godina.“ Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: „Ko bude upitan o nekoj stvari, a prikrije istinu koju posjeduje, Allah će mu na Onome svijetu staviti uzde od vatre.“ (Tirmizi)

Ovo je plemenita osobina kojom su okićeni plemeniti ljudi, dok su škrtice i prezreni uskraćeni od ove osobine. Ovo je osobina koju su Arapi imali prije islama, a i nakon prihvatanja islama su je zadržali. Do te mjere su je čuvali da je jedan pjesnik rekao:
A što se tiče propisa kad je u pitanju ugošćavanje gosta,
to se u islamu tretira kao stroga obaveza,
kako po Allahovoj Knjizi,
također i po Sunnetu Allahovog Poslanika.
Većina islamskih učenjaka kaže: „Obaveza je ugostiti osobu ako se ta osoba nađe u mjestu gdje ne može platiti konak, ili nema dovoljno sredstava da to učini.“
Uzvišeni je rekao: „I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu.“ (Nisa, 36.)

Treća stvar: Počastiti komšiju i ne uznemiravati ga

To je jedna od najplemenitijih osobina u islamu. U hadisu stoji: „Džibril nije prestajao da mi oporučuje dobročinstvo komšijama, tako da sam pomislio da će mi komšija postati nasljednik.“

Komšije se razlikuju. Pa ako je komšija musliman, i u srodstvu ste, on ima tri prava kod tebe. Pravo jer je musliman, pravo jer ti je rod i pravo jer ti je komšija. A ako je musliman, a nije ti rod, onda ima pravo jer je musliman i jer ti je komšija. A ako je nevjernik, onda on ima jedno pravo kod tebe, a to je jer ti je komšija. Poslanik je upitan koji komšija je najpreči, pa je rekao: „Onaj koji ti je najbliži.“

Uzvišeni Allah je upotrijebio izraz komšija za cijeli grad Medinu. Rekao je: „Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži ne okane toga, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati.“ (Ahzab, 60.)

Pa ako kažemo da su svi stanovnici jednog grada komšije, onda je obaveza svakom od njih da se ustegne uznemiravanja drugih. A to je vrhunac civilizacije i međuljudskih odnosa u jednom mjestu.

Izvor: ”Priručnik za osnovno upoznavanje vjere”, grupa autora
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić

 
Read more...

Nijedan čovjek neće pozvati Allaha ovim imenom, a da mu se Uzvišeni neće odazvati

U ovim riječima nalazi se i Allahovo ime koje ljudi rijetko izgovaraju i spominju, a nijedan čovjek neće pozvati Allaha ovim imenom, a da mu se Uzvišeni Allah neće odazvati, bez obzira na to o čemu se radilo: bolesti, nafaki, samo ako je u domenu halala. Dakle, ako je dova halal i ako čovjek izgovori ovo Allahovo ime, Allah će mu se odazvati…

Ove “čarobne” riječi jesu sura Kul huvallahu ehad, a Allahovo ime koje se nalazi u ovoj suri i kojim Ga je lijepo prizivati u svojim dovama jeste Es-Samed. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom ušao je u džamiju i zatekao nekog čovjeka kako, završavajući namaz, na posljednjem tešehudu, tj. u dovi prije predavanja selama, uči sljedeću dovu:

“ALLĀHUMME INNÎ ES’ELUKE JĀ ALLĀHU BI’ENNEKEL-VĀHIDUL-EHADUS-SAMED ELLEZÎ LEM JELID VE LEM JŪLED VE LEM JEKUN LEHŪ KUFUVEN EHADUN EN TAGFIRE LÎ ZUNŪBI INNEKE ENTEL-GAFŪRUR-RAHÎM! – Allahu, molim Ti se, o Allahu – jer si Ti Jedan, Jedini, Ti si utočište svakom, nisi rodio i nisi rođen, Ti si Onaj kome niko nije ravan – da oprostiš moje grijehe, Ti si, zaista, Onaj koji oprašta, Milostivi!”, pa je Vjerovjesnik rekao: “Oprošteni su mu grijesi, oprošteni su mu grijesi!” (Nesai)

Preuzeto iz predavanja hfz. Almira Kapića, Studio- FotoHILE
Tekst obradio i prilagodio web portal www.n-um.com

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed