Slijedimo Poslanika a.s. da bi nas Allah zavolio!

Draga i mnogo poštovana braćo!

Danas je petak “povećani dan” kako je za petak rekao Allahov Poslanik a.s., i danas je 11. rebiul-evvel, hidžretske 1436. godine. Još samo jedan dan nas dijeli od Poslanikovog a.s. Dana rođenja 12. reiul-evvela koji dan nam je i nametnuo temu današnjoj hutbi. Danas je i prva džuma, 02. januara, po Isau a.s.2015. godine.

U 31. ajeti kerimu sure Alu-Imran Allah dž.š. kaže: “Kul in kuntum tuhibbunellahe…” – “Reci! Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!”

Slijediti Poslanika a.s. nije samo puko oponašanje nekoga, niti je to kratko, prolazno, euforično stanje. To mora biti slijeđenje u kojem se osjeća potpuno pouzdanje u Poslanika a.s., konstantnost i istrajnost sa tendencijom stalnog povećanja u obimu, nepokolebljivost  i osjećanje radosti u tome da se korača Poslanikovom a.s. stazom. Ovo povjerenje vjernici će također pokloniti i pravovjernim halifama ummeta: Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i Aliji, – radijellahu anhum – neka je na njih Allahovo zadovoljstvo. Evo šta o ovome kaže Poslanik a.s.: “Strogo se držite moga sunneta kao i sunneta pravovjerno upućenih halifa nakon mene!” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madže)

Jedan od učenjaka i dubokih pobožnjaka iz prvih generacija u islamu vodio je interesantan razgovor sa svojim sinčićem koji je kroz stoljeća ostao zabilježen i do nas došao. Obratio se dječaku sa ovim riječima:

– Sine, kada porasteš na koga bi volio da ličiš?

– Pa babo, zna se: na tebe! O tebi svi govore da si najučeniji, najpobožniji i da si najljepšeg vladanja i ponašanja!

– E vidiš sine moj. Ja sam postao ovakav jer sam se ugledao na Poslanika a.s., pa potom na Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju r.a.

– Ti, sine moj, ako se budeš ugledao samo na mene nećeš postići onu potrebnu visinu. Zato se ugledaj na one najbolje da bi postao velik, ugledan i dostojanstven čovjek!

Allahov Poslanik a.s. svojim držanjem i ponašanjem, ophođenjem sa ljudima, svojom urednošću, tačnošću, istinoljubivošću odavao je već od djetinjstva posebnog čovjeka vrijednog pažnje i divljenja. Predislamski sugrađani bili su mu dali častan nadimak El-Emin – Vjerni, Pouzdani.  Ono što je bio rekao drugovima svojim o pravom vjerovanju u potpunosti je podržavao. Na upit  o savršenom vjerovanju on se ovako izrazio: “Savršena vjera – iman odražava se kod čovjeka u lijepom moralu!” 

Prikazujući njegov moral – ahlak (od riječi “huluk” koja označava unutarnji izgled čovjeka) Imam Gazali ovakvim ga u suodnošenju sa ljudima predstavlja:” Bio je neobično ljubazan i svojim izrazom lica svakom bi u njegovoj blizini poklonio dužnu pažnju pa su ljudi dobijali utisak da u tom času niko nije dostojanstveniji i vrijedniji do on lično! Pokazivao bi on to načinom skromnog sjedenja, gledanjem u sugovornika i pažljivim slušanjem, zatim njegovim načinom govorenja punim lijepih dosjetki, i poklonjenom im ljubaznošću. Nije bilo susreta sa njime a da to nije bilo ulivanje moralnosti i poniznosti,  povjerenja i sigurnosti. Nije se lahko ljutio i brzo i rado bi davao svoj pristanak na lijepe prijedloge.”

Ličnost, kakva je bila naš Poslanik a.s. osvajao je u prošlosti i jednako danas osvaja srca ljudi. Za sve objektivne ljude u svijetu on je neprikosoven vođa i autoritet. Jules Masserman, psihoanalitičar, savremeni američki profesor sa Čikaškog Univerziteta  promatra Poslanika a.s. sa tačke vođstva i zaključuje da je upravo on Muhammed a.s. “vođa svih vremena” jer posjedovaoje istovremeno tri združene funkcije: Poklonio je ljudima oblik vjere;  

– Pobrinuo se za dobrobit svih koje je vodio;  i

– Osigurao je društveni sistem u kojem se ljudi osjećaju relativno sigurnima.

Međutim, za nas muslimane on ne smije biti tek osobom poštovanja, divljenja i poklonjene mu ljubavi. Malo je i nedostatno iskazati poštovanje, divljenje i ljubav. Od nas se traži mnogo više, a to je biti njegov sljedbenik  i time izmamiti ljubav za sebe, jer nije najbitnije da voliš nego slijeđenjem da voljen postaneš i to voljen od samoga Allaha koji te zbog ljubavi i slijeđenja Njegovog Poslanika a.s. nagrađuje Svojom ljubavi, a potom i oprostom!

Stoga, draga i cijenjena braćo!, krenimo već sada stopama Poslanika a.s. da bi nas Allah zavolio i grijehe nam oprostio!

 

Ishak Alešević, imam

Read more...

Ko ima lijepo mišljenje o Allahu, neće se nikad razočarati

 

 Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Bogati musliman, koji nije imao djece niti porodice, pozvao je jedanput svoje radnike na večeru i stavio je pred svakog do njih po jedan primjerak Kur'ana i kovertu sa novcem.

Kada su završili sa jelom, zamolio ih je da odaberu ili Kur'an ili novčani iznos koji je bio u koverti pored Kur'ana.

Počeo je prvo sa stražarem, odnosno čuvarom njegovog imanja, i rekao mu da izabere.

Čuvar je bez kolebanja odgovorio: ”Ja bih rado izabrao Kur'an, ali ja ne znam čitati, pa ću uzeti novac, jer je korisniji za mene.”

Zatim je pitao seljaka koji je obrađivao njegovu zemlju i rekao mu da izabere.

Seljak je rekao: ”Moja supruga je jako bolesna i meni treba novac za njezino liječenje, pa ću zbog toga uzeti novac, inače bih izabrao Kur'an.”

Nakon toga pitao je svog kuhara: ”Šta si ti izabrao?” Kuhar je odgovorio: ”Ja znam čitati i volim učiti Kur'an, ali kad radim nemam vremena za učenje Kur'ana, pa ću i ja uzeti novac.”

Posljednji je birao dječak koji je inače čuvao stoku kod tog bogataša. On je znao da je dječak vrlo siromašan, pa mu je rekao: ”Ja sam ubijeđen da ćeš i ti izabrati novac kako bi mogao kupiti sebi nove cipele i odjeću.”

Dječak je odgovorio: ”Ja, zaista, teško mogu kupiti sebi nove cipele ili komad mesa za mene i moju majku, ali ja ću ipak izabrati Kur'an, jer mi je majka rekla: ‘Sine, Allahova riječ je korisnija od brda zlata i slađa od meda.”’

Dječak je uzeo Kur'an i nakon što ga je otvorio našao je u njemu dvije koverte, u prvoj je bio deset puta veći novčani iznos od onoga koji su uzeli ostali radnici, a u drugoj je bio testament u kojem je pisalo da će onaj ko izabere Kur'an naslijediti tog bogataša i svo njegovo bogatstvo.

Na kraju im se bogataš obratio riječima: ”Ko ima lijepo mišljenje o Allahu, neće se nikad razočarati.”

 
Read more...

Rekao je Allahov Poslanik: Uzvišeni Allah prezire rekla – kazala informacije

 

Autor: Dr. Husejn Ali Šejh / Preveo: AMIR DURMIĆ

 

Jedna od pogubnih pošasti koja se proširila u muslimanskoj zajednici jeste i “rekla – kazala” sindrom, odnosno pričanje i prepričavanje određenih događaja i pojava bez ikakvog oslanjanja na validan i pouzdan izvor, što otvara vrata smutnje i postepeno prelazi u veliki problem za islam i muslimane. Razlog je što prenošenje neprovjerenih i paušalnih informacija unosi mržnju u ljudska prsa i uništava međumuslimansko bratstvo i ljubav.

Muslimanima ne priliči da prenose i prepričavaju izmišljotine i razne “rekla – kazala” informacije koje nemaju nikakvo uporište, već se radi o čistom nagađanju i pretpostavkama. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., to strogo i zabranio rekavši: “Uzvišeni Allah vam mrzi i prezire ‘rekla – kazala’ informacije, mnogo pitanja i upropaštavanje imetka.” U ovom kontekstu Ibn Kajjim, r.h., je rekao: “Onaj  ko je zaokupljen strahom od Vatre i željom za Firedevsom takav se ne bavi ‘rekla – kazala’ pričama, a onaj ko se udalji od ljudi, sačuvao se od njihovog zla.”

Uistinu je čast vjernika nešto sveto i neprikosnoveno, a narušavanje njegove časti i dostojanstva spada u najveću nepravdu i najgore grijehe. Vjerodostojno je potvrđeno da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kamata ima sedamdeset i dvoja vrata (oblika). Najmanji oblik kamate (po veličini grijeha) je kao kada čovjek bludniči sa svojom majkom, a najveća kamata je napad na čast brata muslimana.” Zato, onaj ko se boji stajanja pred svojim Uzvišenim Gospodarom obavezan je da se kloni i čuva od ove opake i opasne pošasti i da bude što dalje od onoga što srdi njegovog Gospodara.

U predaji koju sa dobrim lancem prenosilaca bilježi Taberani stoji da je Poslanik, s.a.v.s., nekom čovjeku rekao: “Neka tvoj jezik ne priča osim lijepo i neka se tvoje ruka ne pružaju osim ka onom što je dobro.” Jedan od oblika “rekla – kazala” pošasti jeste i prenošenje netačnih i neprovjerenih vijesti, bez ulaganja truda u provjeru istih. Na obaveznost provjeravanje određene vijesti ili informacije ukazuje slijedeći ajet: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.).

Dakle, ukoliko se o vjernicima i budu širile glasine, drugi vjernici su spram toga obavezni da se pridržavaju općih islamskih načela i principa, te da o svojoj braći misle samo dobro sve dok se u potpunosti ne potvrdi neka vijest ili glasina. O tome je Uzvišeni u prijevodu značenja rekao: Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro promislili i rekli: “Ovo je očita potvora!” (En-Nur 12.). Oni koji ne budu tako postupali, i koji svaku vijest o bratu muslimanu budu tek tako prihvatali, i istu prepričavali i prenosili, na njih se odnose sljedeće riječi Uzvišenog: One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. (En-Nur, 19.).

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed