Značenje hadisa “Čuvaj Allaha – čuvat će te”

Imam Ahmed bilježi od Haneša es-San'anija da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Jahao sam iza Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je rekao: ‘Mladiću, zar da te ne podučim nekim rijelima sa kojima će te Allah okoristiti?’ Rekoh: ‘Svakako’.

Pa (Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem) reče: ‘Čuvaj Allaha – čuvat će te. Čuvaj Allaha – naći ćeš Ga pred sobom. Znaj za Allaha u izobilju – znat će za tebe u oskudici. Kada moliš – moli Allaha. A kada pomoć tražiš – traži je od Allaha. Pero je presahlo za ono što će biti, pa kada bi sva stvorenja htjela da ti neku korist, koju ti Allah nije odredio, pribave – ne bi bili to u stanju. I kada bi htjeli da ti neku štetu, koju ti Allah nije odredio, nanesu – ne bi bili u stanju. Znaj da je u strpljivosti na onome što ti je mrsko – veliko dobro. I da je pobjeda sa strpljenjem. A da je razgala sa teškoćom. I da je s mukom olakšanje.

Čuvaj Allaha

– Znači, čuvaj Allahove granice, Njegova prava, Njegova naređenja i Njegove zabrane. Spomenuto čuvanje podrazumijeva izvršavanje svih naređenja i ostavljanje svih zabrana, kao što stoji u merfu’ hadisu Ebu Sa'lebe: “Uzvišeni Allah je propisao farzove (stroge obaveze) pa ih ne izostavljajte, i zabranio harame pa ih ne činite, i odredio granice pa ih ne prelazite.”1

– U najvažnije obaveze koje se moraju čuvati spada 5 dnevnih namaza. Uzvišeni kaže:

حَـٰفِظُواْ عَلَى ٱلصَّلَوَٲتِ وَٱلصَّلَوٰةِ ٱلۡوُسۡطَىٰ وَقُومُواْ لِلَّهِ قَـٰنِتِينَ

“Redovno namaze obavljajte (čuvajte), naročito onaj krajem dana (srednji namaz), i pred Allahom ponizno stojte.” (El-Bekare, 238)

I Uzvišeni kaže:

وَٱلَّذِينَ هُمۡ عَلَىٰ صَلَاتِہِمۡ يُحَافِظُونَ

“I oni koji namaze svoje budu revnosno obavljali (čuvali)” (El-Meardiž, 34)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Allah je propisao pet namaza, pa ko ih bude čuvao on ima kod Allaha ugovor da ga uvede u džennet.2

U drugom hadisu: “Ko ih (namaze) bude čuvao, bit će mu svjetlo, dokaz i spas na Kijametskom danu.”3

– Od onoga što je Allah naredio da se čuva jeste i čuvanje zakletvi, kada je spomenuo otkup za zakletvu i rekao:

ذَٲلِكَ كَفَّـٰرَةُ أَيۡمَـٰنِكُمۡ إِذَا حَلَفۡتُمۡ‌ۚ وَٱحۡفَظُوٓاْ أَيۡمَـٰنَكُمۡ‌ۚ

“…Tako se za zakletve vaše otkupljujete kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se (čuvajte ih)!” (El-Maide, 89)

Ljudi se mnogo i iz različitih razloga zaklinju. Pa je čuvanje zakletvi dokaz imana u srcu. Ispravni prethodnici su strogo vodili računa o svojim zakletvama. Neki se nisu uopšte ni zaklinjali Allahom, a drugi su iz predostrožnosti davali otkup za ono za što su sumnjali pri ispunjenju onoga na što bi se zaklinjali.

Za lažnu zakletvu spominje se žestoka kazna. A Allahom se mnogo zaklinje samo onaj koji Allaha ne poznaje, koji prema Njemu u svojim prsima strahopoštovanje ne osjeća.

– Vjernik također mora čuvati svoju glavu i stomak. U čuvanje glave spada čuvanje od harama svega onoga što se nalazi u njoj. Sve to objedinio je Allah u Svojim riječima:

وَلَا تَقۡفُ مَا لَيۡسَ لَكَ بِهِۦ عِلۡمٌ‌ۚ إِنَّ ٱلسَّمۡعَ وَٱلۡبَصَرَ وَٱلۡفُؤَادَ كُلُّ أُوْلَـٰٓٮِٕكَ كَانَ عَنۡهُ مَسۡـُٔول

“Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (El-Isra, 36)

U čuvanje stomaka i onoga što on nosi spada i njegovo čuvanje od haram hrane i pića.

– U obaveze čuvanja od nedozvoljenih stvari ulazi i čuvanje jezika i stidnog mjesta. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko sačuva ono što je među njegovim vilicama i ono što je među njegovim nogama, ući će u Džennet.”4

Uzvišeni Allah zasebno naređuje čuvanje stidnih mjesta, i hvali takve čuvare, pa kaže:

قُل لِّلۡمُؤۡمِنِينَ يَغُضُّواْ مِنۡ أَبۡصَـٰرِهِمۡ وَيَحۡفَظُواْ فُرُوجَهُمۡ‌ۚ ذَٲلِكَ أَزۡكَىٰ لَهُمۡ‌ۗ إِنَّ ٱللَّهَ خَبِيرُۢ بِمَا يَصۡنَعُونَ

“Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o (čuvaju) stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono što oni rade.” (En-Nur, 30)

وَٱلۡحَـٰفِظِينَ فُرُوجَهُمۡ وَٱلۡحَـٰفِظَـٰتِ

“…i muškarcima koji o svojim stidnim mjestima vode brigu i ženama koje o svojim stidnim mjestima vode brigu…” (El-Ahzab, 35)

وَٱلَّذِينَ هُمۡ لِفُرُوجِهِمۡ حَـٰفِظُونَ إِلَّا عَلَىٰٓ أَزۡوَٲجِهِمۡ أَوۡ مَا مَلَكَتۡ أَيۡمَـٰنُہُمۡ فَإِنَّہُمۡ غَيۡرُ مَلُومِينَ

“I koji stidna mjesta svoja čuvaju, – osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovu, oni, doista, prijekor ne zaslužuju.” (El-Mu'minun, 5-6)

– Čuvat će te

Znači da će Allah sačuvati onoga koji čuva Allahove granice i pazi na dužnosti prema Njemu. Jer je nagrada shodno vrsti posla, kao što Uzvišeni kaže:

وَأَوۡفُواْ بِعَہۡدِىٓ أُوفِ بِعَهۡدِكُمۡ

“…i ispunite zavjet koji ste Mi dali, – ispuniću i Ja svoj koji sam vama dao…” (El-Bekare, 40)

Prva vrsta Allahovog čuvanja:

Ova vrsta podrazumijeva čuvanje koje se tiče dunjalučkih vrijednosti, kao što su djeca, porodica i imetak.

Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jutrom i večeri učio ovu dovu: “O moj Gospodaru, tražim od Tebe zdravlje na dunjaluku i na Ahiretu. O moj Gospodaru, tražim od Tebe oprost i zdravlje u mojoj vjeri, u mojim dunjalučkim stvarima, za moju čeljad i moj imetak. O moj Gospodaru, pokrij moja stidna mjesta, učini me sigurnim u strašnim situacijama, čuvaj me sa moje prednje i zadnje strane, i s desna i s lijeva, i iznad mene, i utječem Ti se Tvojom veličinom da ne budem sa svoje donje strane šćepan.”5

Ova dova je proizišla iz riječi Uzvišenog:

لَهُ ۥ مُعَقِّبَـٰتٌ۬ مِّنۢ بَيۡنِ يَدَيۡهِ وَمِنۡ خَلۡفِهِ

“Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega…” (Er-Rad, 11)

Alija, radijallahu anhu, je rekao: “Sa svakim čovjekom su dva meleka koja ga čuvaju od onoga što nije određeno, pa kad dođe određenje (kader), prepuste ga kaderu. A određeni rok (edžel) je čvrst štit.”

Druga vrsta Allahovog čuvanja:

Ova vrsta je časnija i bolja od prve vrste. To je Allahovo čuvanje roba u njegovoj vjeri. Pa mu sačuva vjeru i iman u njegovom životu od opasnih sumnji, nastranih novotarija i zabranjenih strasti. Sačuva mu vjeru na njegovoj samrti, pa ga usmrti kao muslimana.

Buhari i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da ga je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio da prije spavanja kaže: “O moj Allahu, ako mi uzmeš dušu, smiluj joj se. A ako je ostaviš, čuvaj je onako kao što čuvaš Svoje dobre robove.”6

A u čuvanju po pitanju dunjaluka imaju udjela i dobri i pokvarenjaci. Uzvišeni Allah vjerniku čuva vjeru, i stavi pregradu između njega i onoga što ga može upropastiti, pa makar to čuvanje bilo sa stvarima koje rob i ne osjeća ili pak sa onim što je robu mrsko.

Uzvišeni Allah je u Svojoj Knjizi obavijestio da je On zaštitnik vjernika i da se brine o dobrim robovima svojim. To podrazumijeva da se brine za njihov dunjaluk i ahiret, i da ih ne prepušta drugima. Kaže Uzvišeni:

ٱللَّهُ وَلِىُّ ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ يُخۡرِجُهُم مِّنَ ٱلظُّلُمَـٰتِ إِلَى ٱلنُّورِ‌

“Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo…” (El-Bekare, 257)

I kaže Uzvišeni:

ذَٲلِكَ بِأَنَّ ٱللَّهَ مَوۡلَى ٱلَّذِينَ ءَامَنُواْ وَأَنَّ ٱلۡكَـٰفِرِينَ لَا مَوۡلَىٰ لَهُمۡ

“Zato što je Allah zaštitnik onih koji vjeruju i što nevjrnici zaštitnika nemaju.” (Muhammed, 11)

Pa onaj ko želi da se Allah brine za njegovo čuvanje i pazi na njega, neka izvršava svoje dužnosti prema Allahu. A ko želi da ga ne zadesi ono što mu je mrsko, neka ne čini ono što je Allahu mrsko.

Iz knjige: Poslanikov savjet Ibn Abbasu
Autor: Ibn Redžeb el-Hanbeli
Obrada: Put vjernika

Fusnote:

 

1. Ed-Darekutni 4/183,184, Et-Taberani u El-Kebiru 22/221,222, El-Bejheki 10/12,13
2. Malik u Muvettau 1/123, Ahmed 5/315,316,317,319,322, Ebu Davud 425, Nesai 1/230, Ibn Madže 1401, Ibn Hibban 252,253, Taberani u Evsatu.
3. Ahmed 2/196, Tahavi u Muškilul-Asaru 4/229, Ibn Hibban 254, Taberani u Evsatu.
4. Hakim 4/357, Ibn-Hibban 2546
5. Ahmed 2/25, Ebu Davud 5074, Nesai 8/282, Ibn Madže 3871, Ibn Hibban 2356, Hakim 1/517
6. Buhari 11/126, Muslim 4/2084

Read more...

Koji znakovi koji pokazuju da te Allah voli

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: One koji su vjerovali i dobra djela činili, Milostivi će sigurno voljenim učiniti. (Merjem, 96.) Na drugom mjestu Allah za iskrene vjernike i vjernice kaže: ”O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole.” (El-Ma'ida, 54.)

Uistinu, ne postoji veća počast i nagrada od toga da te Allah voli, da te voli Onaj Koji te je stvorio od hude tekućine. A da bismo znali jesmo li od onih koje Allah voli, u nastavku ćemo spomenuti nekoliko znakova koji ukazuju na Allahovu ljubav prema Njegovim iskrenim robovima, a koje su, na temelju Kur'ana i Sunneta, naveli islamski učenjaci u svojim djelima.

Allah Svoje evlije čuva od fitne dunjaluka

Nema čovjeka koji ne voli dunjaluk i njegove blagodati. I ne samo to, već čovjek po svojoj prirodi mnogo voli imetak i voli da ga ima što više kao što dolazi u ajetu:”I bogatstvo pretjerano volite.” (EL-Fedžr, 20.)

Međutim, Allah učini da dunjaluk ne osvoji srce onoga koga Allah voli, već učini da dunjaluk i njegovo bogatstvo budu samo sredstvo u njegovim rukama za postizanje Allahovog zadovoljstva i nagrade.

Stoga iskreni vjernik neće posegnuti za kamatom, mitom, haram imetkom, neće se poigravati sa ljudskim pravima iako ima vlast, imetak i moć da to učini, jer on voli Allaha više od dunjaluka i svega što je na njemu, i žudi za Njegovim zadovoljstvom i blizinom.

Spominje se da je u vrijeme halife Omera, r.a., emir Bahrejna donio zekat koji je sakupio od muslimana Bahrejna. Pošto je stigao u Medinu u vrijeme jacija-namaza, klanjao je namaz u džematu, a nakon toga je prišao halifi Omeru, r.a., i rekao mu: ”Vođo pravovjernih, ja sam emir Bahrejna i donio sam zekat iz Bahrejna.” Omer ga je upitao: ”Koliko si donio?” Odgovorio je: ”500.000 zlatnika.” Omer nije mogao da vjeruje u to što je čuo, pa mu je rekao: ”Hajde ti prespavaj pa će ti mozak biti bistriji i reći ćeš mi poslije sabaha koliko si tačno donio novca od zekata.” Poslije sabaha emir Bahrejna mu je ponovo rekao da je donio 500.000 zlatnika na ime zekata, a onda ga je Omer, r.a., upitao: ”Znaš li ti, čovječe, koliko je 500.000 zlatnika?” Odgovorio je: ”Znam, pet puta po sto hiljada zlatnika.”

Tada je halifa Omer zaplakao, zatim se popeo na minber i rekao: ”O ljudi, Allah nam je otvorio riznice Zemlje, iz Bahrejna je došao zekat u kojem je vaše pravo, pa ili ćete da vam onako podijelim ili ćete da vagamo.”

Kad Allah zavoli Svoga roba iskuša ga

Drugi znak Allahove ljubavi prema iskrenom vjerniku je da ga stavi na iskušenje kao što dolazi u hadisu: ”Kada Allah zavoli nekog Svoga roba, stavi ga na iskušenje.” (Bejheki) U drugim predajama dolazi da će takav neprestano biti na iskušenjima sve dok ne bude zemljom hodao čist od grijeha.

Nije onda čudo što su Allahovi poslanici imali najveća iskušenja i što Allah, dž.š., u Kur'anu naređuje Svom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s.: ”Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici.” (El-Ahkaf, 35.)

Ahmed ibn Hanbel je trinaest godina mučen zbog pitanja (mes'ele) stvorenosti Kur'ana (”Halkul-Kur'ana”), ali nije popustio.

Autori historijskih djela spominju da mu je jedno jutro u samicu došao halifa Mu'tesim i upitao ga: ”Kako ti je u samici, Ahmede?” Odgovorio mu je: ”Vođo pravovjernih, dobro mi je, samo sam sinoć sanjao čudan san.” ”Šta si sanjao?”, upitao je Mu'tesim. Odgovorio je: ”Sanjao sam da je Kur'an umro i ja sam ga ogasulio, zamotao u ćefine i klanjao mu dženazu.” Tada mu je halifa Mu'tesim rekao: ”Teško tebi, Ahmede, zar se tako govori o Kur'anu?” Na to je Ahmed ibn Hanbel rekao: ”Vođo pravovjernih, čime mi to prijetiš, pa upravo ti tako govoriš o Kur'anu. Kažeš da je Kur'an stvorenje, a svako stvorenje mora umrijeti. Stoga, vođo pravovjernih, boj se Allaha i znaj da ćeš pred Njim odgovorati za to što govoriš o Kur'anu.”

Prenosi se da je milion ljudi klanjalo dženazu Ahmedu ibn Hanbelu i da je hiljade ljudi primilo islam na dan njegove dženaze zbog bereketa koji je iza sebe ostavio Allahov evlija Ahmed ibn Hanbel.

U sklopu ove tačke spomenut ćemo nekoliko bitnih savjeta koji će nam pomoći da se lakše nosimo sa iskušenjima i životnim nedaćama.

Prvo, moramo znati i biti svjesni da nema istinskog i potpunog rahatluka dok Sirat-ćupriju ne ostavimo za leđima, dok se ne sretnemo sa Allahom i Njegovim oprostom i nagradom i dok, uz Allahovu pomoć, Džennet ne nastanimo.

Pitali su Ahmeda ibn Hanbela: ”Šejh, kada će rahatluk i odmor od ovih nedaća?” Odgovorio je: ”Kad vjernička noga smjerno zakorači u Džennet.”

Drugo, svijest da ono što nas je snašlo nije nas nikako moglo zaobići, a ono što nas je zaobišlo nije nas moglo zadesiti.

Treće, da oko sebe imaš iskrene i sposobne savjetnike, koji su razboriti, pronicljivi, dobronamjerni, koji te vole u ime Allaha i žele ti isto ono što žele i samima sebi.

Peto, da često učimo dove, jer dova je štit i oružje vjernika.

Koga Allah voli, njega zavole stanovnici nebesa i Zemlje

Treći znak da Allah voli nekog od Svojih iskrenih robova je taj da On obavijesti stanovnike nebesa o tome i naredi im da zavole tog čovjeka, a zatim se ta naredba spušta i na Zemlju, među ljude.

U hadisu dolazi: ”Kada Allah, dž.š., zavoli nekog Svog roba, onda on pozove Džibrila i kaže mu: ‘Džibrilu, Ja volim tog i tog Moga roba, voli ga i ti!”’

No, Džibril tu dobrotu ne želi samo za sebe, već pozove ostale meleke i kaže im: ”O meleki, Allah voli tog i tog Svoga roba, pa ga i vi volite!”

Takav postaje omiljen i voljen na nebesima, a onda se ta naredba spušta na Zemlju i postane voljen i među ljudima.

Rečeno je, ako ljudi plaču kad odlaziš, a raduju se kad dolaziš, to je znak da te vole. A jedan od dokaza je i to što kada ta osoba priča, ljudi ne osjećaju da njegov jezik govori, već srce. I taj govor ostavlja pozitivan trag na njihova srca i čini da se još više približavaju Allahu i da mu ibadet čine.

Prenosi se da je imam Ahmed jedanput otišao u Šam kako bi čuo hadis od jednog čovjeka (muhadisa). Kada je ušao u njegovu kuću zatekao ga je kako daje hranu psu, a zatim mu je donio posudu s vodom i on je pio. I nakon toga je pokazao posebnu pažnju prema psu kroz igru sa njim. Zatim mu je naredio da ide i pas je otišao.

Čovjek je primijetio da se imam Ahmed čudi njegovom postupku, pa mu je rekao: ”Ahmede, u našem gradu uopće nema pasa, pa kada sam vidio psa, znao sam da je on usamljenik koji se nada. A ja sam čuo od toga i toga, i na kraju je spomenuo Ebu Hurejru, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Ko prekine nadu onome ko se nada, Allah će prekinuti njegovu nadu na Sudnjem danu.”

Ahmed je zaplakao i rekao: ”Dosta mi je ovaj hadis”, i vratio se odakle je i došao.

Šta to znači? Kada taj čovjek, taj muhadis, toliko vodi brigu o psu, onda možete misliti koliko će voditi brigu o ljudima. I teško onome ko takvog roba vrijeđa, ogovara, napada, ponižava, jer nije svjestan da napada i vrijeđa Allahovog evliju.

Lijep ahlak je ukras Allahovih evlija

Četvrti znak da te Allah voli je da te opskrbi lijepim ahlakom. Allahov Poslanik, s.a.v.s., i prije poslanstva bio je opskrbljen lijepim ahlakom pa nije čudo što mu je Hatidža rekla, nakon što je dobio prvu objavu i preplašen došao u svoju kuću: ”Allaha mi, tebe Allah nikad neće ostaviti, jer ti čuvaš rodbinske veze, ti pomažeš slabe i potrebne, ti ugošćavaš goste.”

Jedno od najljepših svojstava islamskog ahlaka koje posjeduju iskreni vjernici i Allahove evlije jeste stid od Allaha. Onaj ko se stidi Allaha, on Ga se boji u tajnosti i javnosti na šta aludira ajet: ”Onima koji se Gospodara svoga boje i kada ih niko ne vidi – oprost i nagrada velika!” (El-Mulk, 12.)  Onaj ko se boji Allaha u tajnosti, u osami, sigurno ga se boji i na javi. Kod koga je tajnost dobra, javnost je još bolja, makar se tako ljudima i ne činilo.

Ko se bude stidio Allaha u tajnosti, Allah će pokriti njegove sramote kada se sretne sa Allahom na Sudnjem danu, kada će ljudi biti proživljeni goli, bosi i neobrezani.

Stid od Allaha je jedno od najljepših svojstava islamskog Allaha, i ne odnosi se samo na stid u pogledu stidnih mjesta i stida od nemorala i nemoralnog ponašanja, već se vjernik stidi Allaha da ne udijeli sadaku siromahu i potrebnome, te na taj način ne zahvali Allahu na blagodatima koje mu je podario.

Stidi se da učini bilo šta ružno radniku koji radi kod njega, i sjeti se riječi Enesa ibn Malika, r.a., koji je deset godina služio Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,: ”Allahov Poslanik mi nikada nije rekao ni ”uh” radi nečega, niti za nešto što sam uradio: ‘Zašto si to uradio?’ ili za ono što nisam uradio: ‘Zašto nisi uradio?”’

Omer ibn Abdul-Aziz je htio kazniti slugu koji je zgriješio, pa mu je sluga rekao: ”Omere, sjeti se noći čije će jutro biti Sudnji dan!”, i Omer je odustao od kazne zbog straha od Allaha.

Rečeno je: ”Allah je sakrio troje u drugo troje. Sakrio je Svoje zadovoljstvo u pokornosti Njemu. Zato ne podcjenjuj ni jedno dobro djelo, možda se upravo u njemu krije Allahovo zadovoljstvo. Sakrio je Svoju srdžbu u griješenju prema Allahu. Zato ne podcjenjuj ni jedan grijeh bez obzira koliko neznatan bio, možda se baš u tom grijehu krije Allahova srdžba. Sakrio je Svoje evlije među ljudima. Zato ne podcjenjuj ni jednog muslimana, bez obzira kojem društvenom sloju pripadao, jer možda si upravo podcijenio i uvrijedio Allahovog evliju.”

Molim Allaha da nas učini voljenim i na nebesima i na Zemlji, da nas sačuva sramote i poniženja na oba svijeta i da nikada ne dajemo prednost ničijem zadovoljstvu nad Allahovim zadovoljstvom.

saff.ba

 
Read more...

U Allahovom hladu na Sudnjem danu: Sedam odabranih kategorija ljudi

 

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Sedam osoba će Allah, dž.š., uvesti u Svoj hlad onog dana kada ne bude drugog hlada osim Njegova: pravednog vladara, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, dž.š., čovjeka čije je srce vezano za džamiju, dvojicu ljudi koji se vole u ime Allaha, u Njegovo ime se sastaju i rastaju, čovjeka kojeg pozove lijepa i bogata žena na blud, a on odbije i kaže: ‘Ja se bojim Allaha!’ , čovjeka koji daje sadaku tako da mu lijeva ruka ne zna šta mu udjeljuje desna i čovjeka koji se u samoći sjeti Allaha pa mu oči zasuze.” (Muslim)

Komentar

Allahov Poslanik, s.a.v.s., nas obavještava o tegobama Sudnjega dana kada ljudi budu stajali pred Gospodarom svjetova. Sunce će se toga dana približiti i njegova toplota će se povećati pa će se ljudi znojiti, a toga dana neće biti drugog hlada osim hlada ispod Allahovog Arša. Allah, dž.š., će toga dana u Svoj hlad uvesti sedam vrsta ljudi ili žena, a to su:

  1. Pravedan vladar – emir , vođa, upravitelj i slično ili svako ko bude zadužen za nešto od muslimanskih stvari pa u tome bude pravedan. Najljepši opis pravednog vladara je da je to onaj koji slijedi Allahove naredbe stavljajući svaku stvar na njeno mjesto, ne idući ni u jednu krajnost. Zato je ovaj hadis počeo spominjanjem pravednog vladara zbog velike važnosti i brojnih koristi za muslimane. U drugom hadisu, Poslanik, s.a.v.s., kaže:

“Najdraži čovjek Allahu, dž.š., na Sudnjem danu i najbliže mjesto do Njega će imati pravedni vladar.” (Tirmizi)

  1. Mladić odrastao u pokornosti Allahu, dž.š. – tj.odrastao u privrženosti ibadetu, ustrajao u njemu i na tome ostao “sve dok ga smrt nije zadesila”, kao što to stoji u drugom predanju, koje prenosi Selman u istom kontekstu: “Mladić koji je potrošio mladost i aktivnost u ibadetu Allahu Uzvišenom,” -kako je pojasnio Hafiz Ibn Hadžer.

Ovdje je posebno spomenut mladić, jer se obično smatra da kod njega prevladava strast i da je izražena u slijeđenju hirova (strasti) nego kod zrelog čovjeka. Zaista je mladićeva pokornost Allahu u godinama mladosti jača i sigurnija za vjeru i bliža bogobojaznosti.

  1. Čovjek čije srce je vezano za džamiju – tj. čovjek jakom ljubavlju privržen džamiji, odnosno klanjanju u džematu. To ne znači njegov neprestani boravak u njoj. Dokaz za to se nalazi u Malikovom rivajetu gdje se kaže da je njegovo srce vezano za džamiju od kada iziđe iz nje pa sve dok se ne vrati na slijedeći namaz.

U drugom hadisu Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže:

“Kada vidite čovjeka da redovno posvećuje mesdžide, posvjedočite da je musliman. Kaže Uzvišeni Allah u Kur'anu: Allahove džamije grade samo oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.” ( Et-Tevbe,18.) Ibn Madže

  1. Dva čovjeka koja se vole u ime Allaha, na tome se sastaju i rastaju. Uzrok njihovog sastajanja je ljubav u ime Allaha i ustrajnost na tome sve dok ne odu s mjesta sastanka i rastaju se iskreni u toj ljubavi.

Drugo značenje ovog hadisa je da se njih dvojica vole u ime Allaha, ali ako jedan bude ustrajavao u grijesima, drugi se rastaje od njega u ime Allaha – bez obzira što ga je mnogo volio – jer mu je Allahov hatar draži od bilo čijeg.

U ovom hadisu imamo podsticaj na međusobnu ljubav u ime Allaha, jer je voljeti onoga ko to zaslužuje i mrziti onoga ko to zaslužuje u ime Allaha, sastavni dio imana.

  1. Čovjek kojeg pozove ugledna žena na blud, pa kaže da se boji Allaha, podrazumijeva čovjeka koga je pozvala ugledna žena i ponudila mu se, a on se sustegao i rekao: “Ja se, doista, bojim Allaha, Gospodara svjetova!” Allah će mu, za uzvrat, dati da bude u Njegovom hladu kada ne bude drugog hlada, jer strpiti se na poziv tako opisane žene stvarno je teško i za to je potreban veliki iman u srcu. On se strpio i sustegao samo radi Allaha, mada se do takve žene vrlo teško dolazi, to je veliki izazov.
  2. Čovjek koji daje sadaku tako da mu lijeva ruka ne zna šta udjeljuje desna. U ovom hadisu je opisana vrijednost tajne sadake. Učenjaci kažu da je sadaka dobročinstvo, a njeno prikazivanje je bolje, jer je bliže iskrenosti i daleko od toga da bi nas neko vidio. Što se tiče propisanog zekata, njegovo javno davanje je bolje, kao što je bolje javno obavljati fard-namaze u džamiji. Dakle, javno obavljanje fardova je bolje, dok je nafile bolje obavljati u tajnosti, kao što kaže Allahov Poslanik, s.a.v.s.,:

„Zaista je najbolji onaj namaz kojeg čovjek obavlja u kući, osim fard-namaza.“ (Buharija)

  1. Čovjek koji se sjeti i spomene Allaha u samoći, pa mu zbog toga oči zasuze – tj, iz strahopoštovanja i ljubavi prema Gospodaru. Želi se reći da on spomene Allaha u samoći, čist od okretanja nekom drugom. Veliki su fadileti (koristi) plača iz straha i pokornosti prema Allahu i potpune iskrenosti u tome. Da nije iskrenosti, ko bi inače zaplakao u samoći. Allahov Poslanik, s.a.v.s, u drugom hadisu kaže:

„Ko se sjeti Allaha, pa mu oči toliko zasuze da počnu padati nazemlju, a sve iz straha prema Allahu, dž.š., taj neće biti kažnjen na Sudnjem danu.“ (Hakim od Enesa, r.a)

Poruke ovog hadisa

  • Spominjanje ljudi u ovom hadisu ne podrazumjeva da će na Sudnjem danu Allah, dž.š., u Svoj hlad uvesti samo muškarce nego i ljude i žene koji to zasluže;
  • Podsjećanje na strahote Sudnjeg dana je opomena da se pripremamo za njega;
  • Vrijednost trajne sadake i pokornost Allahu, dž.š. je velika;
  • Desnom rukom treba dijeliti sadaku i raditi brojne lijepe poslove, jer je to od islamskog bontona.

Izvor: 40 odabranih hadisa

Autor: dr.Fuad Sedić

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Elmedina R.

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed