Mi smo ummet čiji životni vijek je najkraći, a nagrada kod Allaha najveća

 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Uzvišeni Allah, objavio je: “O vi koji vjerujete,  Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta, i samilostan je.” (El-Hadid, 28.)

Ako pogledamo u životni vijek prijašnjih naroda (od Adema, a.s., do Muhammeda, s.a.v.s.), vidjet ćemo da su oni živjeli stotine, čak i hiljade godina. Poznato je da je samo poslanička misija Nuha, a.s., trajala 950 godina, kao što dolazi u ajetu: ”Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali.” (El-Ankebut, 14.) Međutim, Nuh, a.s.,  živio je izvjesno vrijeme i prije poslanstva, a također i nakon općeg potopa, što znači da je živio više od hiljadu godina.

Za razliku od Nuha, a.s., prosječan život islamskog ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, kao što dolazi u hadisu: ”Životni vijek moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, malo je onih koji žive duže od toga.” (Hakim, Tirmizi i Ibn Madže) I ako bi neko od nas izračunao koliko je namaza klanjao, koliko dana i mjeseci postio i koliko je ostalih dobrih djela učinio u toku svoga života, vidio bi da je ogromna razlika u količini ibadeta i dobrih djela u odnosu na Nuha, a.s., i njegove sljedbenike, kao i u odnosu na druge poslanike i njihove sljedbenike, jer su oni mnogo duže živjeli.

Međutim, Uzvišeni Allah odlikovao je islamski ummet time što mu je podario određeno vrijeme i trenutke u kojima On obilno obasipa muslimane i muslimanke Svojom milošću i u kojima mnogostruko nagrađuje i neznatna dobra djela, kako bi se ovaj ummet priključio ostalim ummetima i iskrenim vjernicima iz prijašnjih generacija u nagradama i sevabima.

Evo nekoliko primjera potkrijepljenih eksplicitnim dokazima iz Sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Primjer vas i ehlu kitabija je kao primjer čovjeka koji je unajmio radnike, pa im rekao: ‘Ko će od vas raditi od sabaha do podne za jedan kirat?’ I Jevreji su to prihvatili. Zatim je upitao: ‘Ko će od vas raditi od podne do ikindije za jedan kirat?’ I kršćani su to prihvatili. Zatim je upitao: ‘Ko će od vas raditi od ikindije do zalaska sunca za dva kirata?’ I vi ste to prihvatili. Nakon toga su se Jevreji i kršćani naljutili, rekavši: ‘Mi smo više radili, a manje dobili.’ Allah im je rekao: ‘Da li sam vam učinio nepravdu i uskratio nešto od vaše plaće?’ Oni rekoše: ‘Ne’, a onda Allah reče: ‘To je Moja blagodat i dobrota koju dajem kome Ja hoću.”’ (Buharija)

Dakle, udvostručenje nagrade sa manje rada i u kraćem vremenskom periodu odlika je i posebnost ovog ummeta.

Mjesec ramazan jedan je od najvećih dašaka Allahove milosti i posebnosti Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, jer ako se tvoje dobro djelo i tvoj ibadet podudari sa trenutkom spuštanja Allahove milosti, onda ti možeš preteći druge vjernike u Džennetu, čak i šehida.

Naime, prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: ”Došla su dvojica ljudi iz plemena Kuda'a kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i zajedno su primili islam. Nakon primanja islama, jedan od njih je otišao u borbu na Božijem putu i preselio je kao šehid. Njegov drug živio je još jednu godinu, a potom je i on preselio na Ahiret.

Ashab Talha ibn Ubejdullah pripovijeda: ”U snu sam vidio Džennet i vidio sam da je onaj drugi ušao u Džennet prije svoga druga koji je preselio kao šehid, pa sam se začudio tome. Sljedećeg jutra sam ispričao svoj san Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mi je rekao: ‘Zašto se tome čudiš? Zar onaj drugi nije živio još jednu godinu, zar nije u toj godini postio ramazan, zar nije klanjao šest hiljada rekata namaza i učinio toliko i toliko dobrih djela?”’ (Ahmed) U drugoj predaji dolazi: ”Između njih je razlika kao između nebesa i Zemlje.”

Osim toga, Muhammedov, s.a.v.s., ummet će preteći ostale narode i ummete na Sudnjem danu, odnosno na Ahiretu, kao što nas je obavijestio i obradovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu u kojem je rekao: ”Mi smo zadnji ummet (na dunjaluku) a prvi na Ahiretu, i mi ćemo prvi ući u Džennet.” (Muslim)

Hvala Allahu, dž.š., Koji je odlikovao Muhammedov, s.a.v.s., ummet time što mu je podario određene vremenske periode u kojima se dobra djela umnogostručuju, u kojima se brišu grijesi i opraštaju loša djela. Sretan je onaj ko iskoristi takve prilike i koga u tom vremenu stigne dašak Allahove milosti. Mjesec ramazan svakako spada u takve vremenske periode i to je blagoslovljeno vrijeme i prilika koju neće propustiti osim stradalnik.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Činite dobro cijelog života i tražite iz Allahovih riznica, jer Allah ima riznice milosti kojima obasipa koga hoće od robova Svojih (Tj. stalno ibadet činite i tražite, možda vas u datom trenutku stigne dašak Allahove milosti). Molite Allaha da vam pokrije sramote i strah zamijeni sigurnošću.” (Et-Taberani, Silsila es-sahiha, 1890.)

 
Read more...

Lijepo mišljenje o Allahu je veličanstveni ibadet srca

 

Lijepo mišljenje o Allahu je veličanstveni ibadet srca bez kojeg je nezamislivo upotpunjenje imana, jer je to srž tevhida i jedan od njegovih zahtijeva. Lijepo mišljenje o Allahu podrazumijeva da o Allahu mislimo onako kako dolikuje Njegovoj uzvišenosti i svemoći i kako zahtjevaju  Njegova lijepa imena i svojstva savršenstva, a što sve skupa ostavlja pozitivan trag na život vjernika s kojim je i Allah dž.š.zadovoljan. To također znači da je čovjekovo razmišljanje o Allahu usmjerenu u onom pravcu koji znači da kod njega preovladava misao da je Allah milostiv i da će mu se smilovati i spasiti ga nevolje  i odagnati tugu. A sve to na osnovu razmišljanja o ajetima i hadisima o Allahovoj plemenitosti i opraštanju i onome što je obećao iskrenim vjernicima.

 

Allah dž.š.je rekao: ‘’Ja sam s mišljenjem Moga roba o Meni.’’ Komentirajući ovaj hadisi-kudsi, Ibn Hadžer el-Askalani je u svom znamenitom djelu Fethul-Bari, kazao: ‘’To znači: Ja sam zaista moćan da učinim ono što Moj rob misli da mu mogu učiniti.’’ Imam Nevevi prenosi da je El-Kadi rekao: ‘’Ovaj hadisi-kudsi znači: Ja ću mu oprostiti kada oprost zatraži, primit ću njegovu tevbu kada se pokaje, uslišat ću njegovu dovu kada me moli, i dat ću mu ono što od Mene traži.’’ Rečeno je također da se pod mišljenjem o Allahu misli na nadu u Allahov oprost, što je i najispravnije.

Podstičući vjernike na ovaj ibadet, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘’Neka niko od vas ne dočeka smrt, a da nema lijepo mišljenje o Allahu.’’ Rekao je također: ‘’Ko želi susret s Allahom i Allah želi susret sa njim.’’

Govoreći o lijepom mišljenju o Allahu kao ibadetu, Ibnul-Kajjim el-Dževzijje, rekao je: ‘’Većina ljudi, osim onih kojima se Allah smilovao, loše misli o Allahu.  Naime, većina ljudi vjeruje, iako to ne govore, da su im prava zakinuta i umanjen njihov dio i da oni zaslužuju više nego im je Allah dao. Takav čovjek ovako razmišlja o Allahu: ‘’Moj Gospodar mi je nepravdu učinio i uskratio mi ono što zaslužujem’’, i njegova duša je svjedok takvom mišljenju o Allahu, iako on to što nosi u duši jezikom negira i poriče. Onaj ko malo bolje zaviri u svoju dušu kako bi upoznao ono što je duboko u njoj pohranjeno, vidjet će da je loše mišljenje o Allahu skrivenu u dubinama duše kao što je vatra skrivena u krijesnici. Ako hoćeš zapali krijesnicu pa će te iskra odmah obavijestiti šta se nalazi u unutrašnjosti krijesnice. Zato se dobro preispitaj i vidi jesi li ti čist od natruha takvog mišljenja o Allahu. Ako jesi, blago tebi, spasio si se neopisivo velikog grijeha, a ako nisi čist od takvih primisli, ja te ne mogu zamisliti među spašenima.’’

Seid ibn Džubejr je učio ovu dovu: ‘’Gospodaru moj, molim te da mi podariš istinski oslonac i pouzdanje u Tebe i lijepo mišljenje o Tebi.’’

A Ibn Mes’ud je govorio: ‘’Tako mi Onoga pored kojeg drugog boga nema, vjerniku nije dato ništa bolje od lijepog mišljenja o Allahu. Tako mi Allaha, čovjek neće misliti o Allahu dobro, a da mu Allah neće dati ono što je zaslužio na osnovu tog mišljenja, jer u Njegovoj ruci je svako dobro.’’

 
Read more...

Nafaka je kod Allaha

Jedan vrijedni Allahov rob je ušao u sobu svoje supruge i zatekao djecu kako spavaju. Upitao je svoju suprugu: “Da li su djeca klanjala jaciju?” Ona mu odgovori: ”Nisam imala čime da ih nahranim pa sam ih zabavila i uspavala prije nego su klanjali.” “Probudi ih” reće on. “Ako ih probudim plakaće od gladi, a nemam čime da ih nahranim!” odgovori ona. “Slušaj me, ja sam obavezan da im naređujem namaz, a njihova nafaka nije moja obaveza. Budi ih na namaz, a njihova nafaka je kod Allaha!”

Allah kaže: “Svojim ukućanima naređuj namaz i budi ustrajan u tome. Mi od tebe ne tražimo obskrbu, nego mi tebe opskrbljujemo. A lijep završetak je u bogobojaznosti.” Reće on. Majka je poslušala i probudila svoju djecu da klanjaju. Kada su završili sa namazom neko je zakucao na vrata. Bio je to jedan bogati komšija koji je donio punu tepsiju raznovrsne hrane.

“Uzmi ovo za svoje ukućane” reće on domaćinu. A ovaj ga upita: “Šta je to?” On mu odgovori: “Bio u mi je u posjeti jedan od uglednika ovog mjesta, pa sam ovu hranu pripremio mahsus za njega. Međutim, mi smo se u razgovoru razišli i posvađali prije jela, te se on zakleo da neće okusuti ništa i otišao. Ja sam uzeo hranu ponio je i rekao sebi: Daću je onome pred čijim vratima moje noge stanu.” I evo stao sam pred tvojim vratima. Tako mi Allaha ne znam šta me je dovelo baš pred tvoja vrata!”

Gospodaru moj učini me od onih koji namaz redovno obavljaju i daj da takvi budu i moji potomci, i primi moju dovu!” AMIN!

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed