”Koga raduje da uči Kur'an kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Abdullah ibn Mes'ud”

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Zer ibn Hubejš prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku noći ušao u mesdžid u društvu hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera, zatekavši u mesdžidu Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, koji je klanjao nafilu namaz učeći suru En-Nisa’. Nakon što je proučio sto ajeta, učio je dovu. Vidjevši ga kako uči dovu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Traži od Allaha, dat će ti! Traži od Allaha, dat će ti!” Zatim je rekao: ”Koga raduje da uči Kur'an – blago i osjećajno – kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Ibn Ummi ‘Abd (nadimak Abdullaha ibn Mes'uda).” Ujutro je Ebu Bekr, radijallahu anhu, otišao kod Abdullaha ibn Mes'uda da ga obraduje onim što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o njemu, a zatim ga je upitao: ”Koje riječi si izgovarao dok si učio dovu?” Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, odgovorio je: ”Učio sam: Allahu moj, molim Te da mi podariš vjerovanje (iman) bez kolebanja i odmetanja, i blagodati koje neće nestati, i društvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na najuzvišenijem mjestu u Džennetu.” Nakon Ebu Bekra, radijallahu anhu, i Omer, radijallahu anhu, došao je da obraduje Abdullaha ibn Mes'uda, pa mu je rečeno: ”Ebu Bekr te pretekao.” Tada je hazreti Omer rekao: ”Allah se smilovao Ebu Bekru, nikad se sa njim nisam natjecao u dobru, a da me nije pretekao.” (Ahmed u Musnedu, šejh Albani je ovaj hadis ocijenio kao hasen – dobar, V/379, broj hadisa: 2301.)

Kada su muslimani u Mekki rekli: ”Mi učimo Kur'an tajno zbog straha od nevjernika. Ko bi od nas izašao i javno učio Kur'an kod Ka'be, uzdižući time islam?”

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja ću izaći i javno učiti Kur'an, a neka nevjernici rade šta hoće.” I otišao je kod Ka'be, a Kurejšije i njihove glavešine su mu se smijali. Zatim je počeo glasno učiti Kur'an, i to je bio prvi put da neko od muslimana naglas uči Kur'an kod Ka'be. Abdullah ibn Mes'ud, učio je: ”Er-Rahman – ‘allemel-Kur'an – halekal-insan – ‘allemhul-bejan.”

Kurejšije su došle do njega i udarali ga dok nije onesviješćen pao na zemlju, ali je on bio presretan, jer je prvi javno i naglas učio Kur'an kod Ka'be.

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, jedanput je držao govor skupini ashaba, pa je, između ostalog, rekao: ”Allaha mi, nije objavljena ni jedna kur'anska sura, a da ja ne znam gdje i kada je objavljena, i povodom čega/koga je objavljena. Ja sam naučio direktno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sedamdeset i nekoliko sura. Ashabi znaju da sam ja najbolji poznavalac Allahove Knjige među njima, ali, Allaha mi, nisam najbolji među njima.” (Buharija)

Buharija i Muslim zabilježili su predaju od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., u kojoj dolazi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Uči mi Kur'an.” ”Allahov Poslaniče, kako ću ti učiti Kur'an, a on se tebi objavljuje”, rekao sam.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ja volim slušati Kur'an od nekog drugog.” Onda sam mu učio suru En-Nisa’, dok nisam došao do ajeta: ”I kako će biti kada iz svakog ummeta dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih.”

Tada mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dosta je, Ibn Mes'ude!” Pogledao sam ga i vidio sam kako plače.” Suze samilosti tekle su niz plemenito lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog straha od prizora Sudnjeg dana, jer će on biti pozvan da bude svjedok, pa ga je obuzelo sažaljenje prema njegovom ummetu, svjestan da će mnogi pripadnici njegovog ummeta biti opterećeni upropaštavajućim grijesima. Zato će njegove riječi toga dana biti: ”Gospodaru, moj ummet, moj ummet!” I zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju dovu ostavio za Sudnji dan, a ona će biti u znaku zauzimanja (šefa'ta) za grješnike iz njegovog ummeta, i Allah će prihvatiti Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanje za njegov ummet.

 
Read more...

Kur’an – motivacija, inspiracija, želja, potreba, neophodna hrana za dušu

I DIO

Bude vrijeme kada uopšte ne znaš učiti u Kur’anu. Ne znaš ni jedan jedini harf. Pa, i onaj prijevod njegovog značenja, koji ti je dostupan, nije ti blizak. Više ti je onako neka Knjiga pravila i zakona nego li Riječ koju srce čita i razumijeva; Voda koje se žedna duša napije; Neophodna hrana kojom se razum hrani; Svakodnevno mjesto konsultacije za svaku dilemu, srecu ili tugu…

Onda otkriješ da se može učiti Kur’an na arapskom, pa ga i ti naučiš. Pa ti lijepo. Život ti se promijeni. Ili barem se počne mijenjati – zavisno od stupnja iskrenosti. Otkriješ, do tad skrivene radosti duše, smiraj, sreću i zadovoljstvo. Lijepo ti.

Duša ga se ne može zasititi, pa mu se često navraćaš i s osjećajem kao da moraš, kao da te nešto tjera, kao da ti je obaveza…a duša, ustvari, vapi: “Daj i mene nahrani i napoji!”

Usljed te velike želje i potrebe za njim, osjetiš kako zeliš da ga naučiš ispravno, melodično i sa užitkom učiti. Još, ako ti Allah Dragi na put pošalje insana, preko kojeg ti kaže: „Ti to možeš. Možeš i ti učiti Kur’an i ispravno i melodično i sa užitkom.“ Ah, kako ti onda i taj insan postane drag. Posebno kad uspiješ u tome.

Onda duša traži još. Kur’an tebe hoće još. Allah hoće da si samo Njime i Njegovom riječju obuzeta.

Osjećaš da ne možeš toj želji udovoljiti. Um te sputava, zaustavlja, jer on preračunava: koliko imaš godina, kad si počela učiti u Kur’anu, koje su ti svakodnevne važne obaveze, koje ne možeš odgoditi…I ti misliš da ne možeš sebi priuštiti dalje putovanje – napredovanje sa Kur’anom. Kažeš: „Da mi je ovo održati što znam. Da mi je učiti ovo koliko sam izvježbala. Koju hatmu završiti…elhamdulillah od mene.“

Javi se srce koje želi još. A ti ga utišaš sa svojim svakodnevnim obavezama, poslovima kojima se baviš.

Ako imaš više sreće, ako ti Allah ukaže posebnu milost i počašćenje opet ti pošalje insana koji ti rekne: „Ti možeš i imaš priliku da nastaviš i dalje sa učenjem. Možeš slobodno i ti da učiš napamet i to možeš da zapamtiš lakše nego bilo šta drugo, samo ako hoćeš.“

A ako imaš manje sreće, ili si uporna u tome: „da to nije za tebe“ onda počnu dolaziti iskušenja u vidovima raznih tegoba. Pa se pitaš: „šta je ovo, kao da i ne učim više Kur’an. Kao da sam se vratila na svoje prijašnje duhovno stanje. Kako Kur’an više tako ne djeluje na mene? Kao da sam imanski oslabila…“

„Zaista se lijepim i dobrim otklanja sve štetno i ružno“ sura Hud.

Bez obzira, da li želiš otkloniti teška stanja ili povratiti stalno opskrbljivanje spoznajama, ljepotom, ljubavlju, lahkoćom, radošću i sl., onda nastavi svoj napredak sa Kur’anom. Nikad nemoj stati! Ni do zadnjeg daha odustati od napredovanja.

NAPREDOVANJE SA KUR’ANOM JE da danas učiš nešto što nisi jučer. Da učiš danas bolje nego jučer. Temeljitije nego jučer. Posvećenije nego jučer. Da danas primjenjuješ više nego jučer. Da danas učiš napamet iako nisi jučer.

U jednoj predaji, koju prenosi Gazalija se kaže: „Ko provede svoj život u nastojanju da postane hafiz Kur’ana, makar učeći po jedna ajet, pa preseli, a ne završi to, meleki će ga u kaburu podučavati sve dok ne upotpuni učenje cijelog Kur’ana“.

Allah djela cijeni samo prema namjeri!

A zašto to ne bismo bili hafizi Kur’ana?!

Zašto bi to bilo nedostupno meni ili tebi, ako Allah kaže: „Tražite i dat ću vam“?

Zašto bi bilo teško odvjiti 15 minuta dnevno za učenje napamet jedne riječi, jednog ajeta, stranice, sure,… koliko god On hoće, jer to je Njegov dar,a mi možemo biti darovani?

Zašto bismo sebi uskratili stalnu zaštitu, stalnu pomoć i stalnu inspiraciju na dobro?

Zašto bismo se zaustavljai na putu sa Kur’anom???

Šta nam je to preče, vrjednije, lakše, jednostavnije?

Ma šta nas to, molim te, može više usrećiti i iznad ovodunjalučkih smutnji uzdići???

A kako bi samo lijepo bilo kad bismo svi imali priliku da zajednički, dzematski učimo i napredujemo, prbližavajući se Njemu i tako se jedni s drugima više zbližavajući.

Nema ljubavi k’o ljubavi, što se sa Kur’anom družeći, rodi! – Posvjedočit ćete.

Blago onima koje su počašćene da imaju priliku hifz započeti ili nastaviti kroz zajedničke halke Kur’ana! I to je blagodat bez koje se može ostati, ako se ne zahvaljuje! A zahvalnost na blagodati je korištenje iste. Zato, budimo svjedoci jedne za druge i danas i sutra.

Nekad, kad u životu krene uzbrdo, teško, naporno, i sl. Sve što treba da se uradi jeste – jedan novi odnos sa Kur’anom da se uspostavi!

Pa, zamisli u ljubavi svojoj, bez obzira da li si u braku ili pred brak, da se svaki dan ili ti svake sedmice, na isti način ljubav iskazuje, pokazuje i održava …  Gluho bilo, kako bi to dosadno bilo!

Svaka ljubav za svoj rast mora prolaziti faze sazrijevanja! Ljubav prema Allahu i prema Kur’anu, također. Ako ne ide naprijed, onda ide nazad. Ne stoji, vjerujte da ne stoji! Nijedna ljubav!

Od Allaha podršku zatraži i zanijjeti da svoju vezu sa Kur’anom neprestano popravljaš! Toliko možeš za sebe uraditi.

Nastavit će se…

Za Akos.ba piše: Hidajeta Mahalbašić

 
Read more...

Insan koji ostavlja učenje Kur’ana

Čovjek koji ostavi čitanje Kur’ana je kao prazna, napuštena kuća. Kur’an je temelj naše vjere. Kako da se čovjek pripisuje nekom vjerozakonu, a ne zanima ga niti ga iščitava? I znamo kolike su nagrade, za svaki harf po 10 dobrih djela. Doći će dvojica na Sudnjem danu, isto radili samo je jedan čitao više Kur’an. Pa će ovaj imati brda dobrih djela koja neće imati njegov prijatelj. 
 
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Čovjek će na Sudnjem danu poželjeti da mu se njegovo meso sa kliještima odvaja od kostiju da samo dobije stepene koja su dobila njegova braća.” Sve bi trpio na dunjaluku. Da ga prepolove na dva dijela samo da dobije te stepene kada vidi ljepote koje su njima date. Pa ne treba čovjek tražiti da mu iko odvaja meso od kostiju, evo puta i načina da se zarade ti stepeni. No međutim, čovjek upadne u nemar pa ostavi ono što je dobro i vrijedno. 
 
Kada ne bi imali drugog hadisa osim ovog bilo bi nam dovoljno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Čovjek će doći na Sudnjem danu i Allah Uzvišeni će mu reći: Uči i penji se. Tvoje mjesto i tvoja deredža će biti na zadnjem ajetu kojeg proučiš.” (Imam Tirmizi) Zato neki učenjaci zastupaju stav da u Džennetu ima stepeni onoliko koliko ima ajeta u Kur’anu. Čovjek koji prouči jedan ajet ići će za stepen više. Pa kako je lako doći do Allahovog Dženneta i kako nam je dao priliku, a kako se ljudi poigravaju sa tom prilikom i neće da je iskoriste. 
 
Ibn Mesud, radijallahu anhu, nije htio postiti dobrovoljni post, pa kada su ga upitali zbog čega, rekao je: “Kada postim dobrovoljni post ne mogu učiti Kur’an, a učenje Kur’ana mi je draže od dobrovoljnog posta.” Kazao je Ibn Kajim, rahimehullah: “Postio sam ponedeljak i četvrtak i bijele dane, pa sam počeo postiti Davudov post, a prije toga sam čitao svakog dana po pet džuzeva Kur’ana. Pa sam spao na dva, nemam snage, te sam ostavio Davudov post i nastavio učiti pet džuzeva dnevno.” 
 
Čovjek se treba pokajati Allahu i vratiti se, nastojati što može više da se druži sa muslimanima koji uče puno Kur’an. Kako mi je drago kada čujem od brata muslimana da kaže: “Otišao sam kod brata u posjetu, večerali smo i onda učili Kur’an zajedno.” Kako je to lijepa osobina i lijepo iskorištavanje vremena. Sjedati i pričati praznu priču nema od toga koristi. Neka čovjek iskoristi blagodati koje mu je Uzvišeni dao dok ima priliku.
 
Dr. Safet Kuduzović 
_______
 
Prenosi se od Ebu Umame El-Bahilija, radijallahu anhu, da je rekao: „Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je kazao: Učite Kuran, jer će on, uistinu, na Sudnjem Danu doći kao zagovornik za one koji ga budu učili. (Muslim)

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed