Uzori iz Kur'ana: Superheroji vs poslanici

Naučimo našu djecu:

Prije Iron-Mana postojao je Davud, a.s. koji je golim rukama mogao savijati željezo i metale.

Mi smo Davudu Našu milost ukazali – “O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!” – i učinili da mu mekahno gvožđe bude. (Sebe’, 10.)

Prije Supermana bio je Sulejman, a.s., koji je mogao letjeti tako što je kontrolisao vjetar.

 A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. (Sebe’, 12.)

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio...(Sad, 36.)

Prije Čovjeka-mrava (Ant-Man), koji se mogao fizički povećati na visinu od 18 metara, postojao je Adem, a.s., koji je stvoren visine 60 lakata prema hadisima koje prenose Buhari i Muslim.

Prije Wolverina, koji ima sposobnost samoiscjeljivanja, postojao je Isa, a.s., koji je poboljšavao ljude i liječio ih momentalno.

…. “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete; (Ali Imran, 49.)

Prije Aquamana, onoga koji može komunicirati sa morskim stvorenjima, bio je Sulejman, a.s., koji je mogao komunicirati sa svim stvorenjima.

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” (en-Neml, 16.)

Elhamdulillah na vjeri koja nam je podarila superheroje iz stvarnog života koji ne samo da su bezvremenski i praktični uzori koje možemo slijediti, već predstavljaju bogate smjernice za ovaj i naredni svijet i čime nemamo potrebu da ih tražimo negdje drugdje.

 

Read more...

Nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš život s Kur’anom

 

Piše: Abdullah ibn Ahmed el-Huvejl / Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

 

Iako sam tek ušao u treću deceniju života, osjetio sam, na svojoj duši, sve tegobe ovog dunjaluka, doživio mnoga razočaravajuća iskustva, koja su poljuljala moju odlučnost i vjeru u ljude i ovaj život, upoznao tamnu/strašnu stranu čovjeka, njegovu prevrtljivost, sebičnost, bezosjećajnost, vjerolomnost i sklonost ka nanošenju štete drugima, što je na mom srcu ostavilo neizbrisiv i bolan trag.

Zbog svih tih saznanja, moj život se pretvorio u tugu, i izgubio je svaki svoj smisao. Moje srce prekrila je pomračina beznadežnosti i straha od neizvjesne budućnosti.

Počeo sam tragati za novim životom, koji nije poput ovog, i novom družbom/saputnicima koja nije poput ove družbe.

Moja želja ispunila se kada sam zakoračio u „svijet Kur’ana“, a moja žeđ je utoljena kada su mojim grlom, prvi put, potekle Božije riječi.

U Kur’anu sam pronašao život u kojem nema bijede, i druga od čijeg ne trebam strepiti.

Tako mi Allaha život s Kur’anom je pravi život, „samo kada bi oni znali“.

Život s Kur’anom je užitak prije užitka, ugodan život i beskrajno zadovoljstvo.

Život s Kur’anom je blagodat iznad svake blagodati, poklon iznad svakog poklona i osjećaj iznad svakog osjećaja.

Omer, radijallahu anhu, živio je s Kur’anom, i svim svojim bićem doživljavao/osjećao svako njegovo upozorenje i svaku njegovu pouku. Kada je jedne noći čuo prvih sedam ajeta sure Et-Tur: „Tako Mi Gore, i Knjige u retke napisane, na koži razvijenoj, i Hrama poklonika punog, i svoda uzdignutog, i mora napunjenog kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi“, rekao je: „Tako mi Gospodara Ka’be, ovo je istinita zakletva“, a zatim je pao u postelju i mjesec dana nije ustajao, ljudi su ga obilazili a nisu znali od čega je bolestan.

Abdullah ibn Abbas je živio s Kur’anom, dok on nije postao „sabesjednik“ njegovog uma, „prijatelj“ njegovog srca i dok u potpunosti nije ovladao njegovim razumom. Toliko je bio vezan za Kur’an i ubjeđen u njegovu sveobuhvatnost i savršenstvo, da je često znao reći: „Tako mi Allaha, kada bi izgubio povezac deve, sigurno bi našao u Kur’anu nešto o tome.“

Halid ibn El-Velid je toliko žalio što se nije više družio s Kur’anom, da ga je pred kraj svog života čvrsto prislonuo na grudi, zaplako i rekao: „Džihad me je zabavio od tebe.“

Ikrime ibn Ebu Džehl je živio s Kur’anom, i kada god je vidio Mushaf, stavio ga je na lice, plakao i govorio: „Govor mog Gospodara, govor mog Gospodara.“

Poznati islamski učenjak Ibn Tejmijja, većinu svog života, proveo je u pozivanju ljudi na pravi put (da’vi) borbi na Allahovom putu (džihadu) i pobijanju zabludjelih učenja, a kada je, pred kraj života, zatvoren u tvrđavu, u potpunosti se posvetio Kur’anu, njegovom učenju i proučavanju. Govorio je: „Kajem se što sam većinu svog života potrošio u proučavanju drugih a ne kur’anskih značenja.“

Jedan od najboljih poznavalaca Kur’ana današnjice, Muhamed Emin eš-Šenkiti, Allah mu se smilovao, rekao je za sebe: „Nema nijednog kur’anskog ajeta, kojeg nisam posebno i detaljno proučio.“ Kakva je to ljubav i pažnja prema Kur’anu: 6236 ajeta, svaki od njih je posebno proučio i posvetio mu dio svog života!

Jedan naš savremenik je pobrojao imena 18 velikih učenjaka, koji su, na samrti, žalili što nisu više vremena posvetili Kur’anu.

Život s Kur’anom je duševni spokoj i smiraj, koji može osjetiti samo onaj ko živi takvim životom.

Kada stanovnici Dženneta kažu: „Hvaljen neka je Allah, koji je od nas tugu odtsranio…“, oni će to reći samo iz jednog razloga – zato što su, na ovom svijetu, živjeli s Kur’anom. Razmisli o početku ajeta, koji prethode ovim njihovim riječima: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju…“ (Fatir, 29-34)

Druženje s Kur’anom je druženje od kojeg ćeš imati korist na dan kada od tebe pobjegnu tvoja majka i tvoj otac, tvoj brat i tvoj prijatelj, tvoja supruga i tvoja djeca, tvoje pleme i tvoja grupa. Okretaćeš se na sve strane, i nećeš naći nikoga osim svog vjernog i jedinog prijatelja, Kur’ana, koji će stajati uz tebe, braniti te i zagovarati se za tebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom smislu kaže: „Učite Kur’an, jer će on biti vaš zagovornik na Sudnjem danu“

Neću ti reći, kušaj život s Kur’anom da bi osjetio slast sreće, nego ću ti reći, budi ubjeđen da tvoj istinski život, sreća i dobro počinju onog momenta kada Kur’an prihvatiš za svog iskrenog prijatelja.

I na kraju, cijenjeni brte i sestro, nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš ono najljepše na njemu – život s Kur’anom.

 
Read more...

Šesnaest malih i velikih životinja spomenutih u Kur'anu

 

Piše: Nedim Botić/Saff.ba

 

Kur'an i sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, govore o glavnim dijelovima prirode: zemlji, vodi, životinjskom i biljnom svijetu i vremenu. Šest sura u Kur'anu nosi nazive po različitim Allahovim stvorenjima: El-Bekara (Krava), En-Neml (Mravi), El-Fil (Slon), En-Nahl (pčela) i El-Ankebut (pauk), a životinjski svijet se u Kur'anu i hadisima spominje u različitim kontekstima.

Brojne su mudrosti spominjanja životinja u Kur'anu i hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. One uključuju i mudrosti šerijatskopravne prirode, budući da se za status životinja vežu određeni fikhski propisi, počev od konzumiranja njihovog mesa, korištenja životinja u svrhe lova, držanja u vlasništvu, itd.

Razlozi njihovog stvaranja su po islamskom učenju slijedeći:

– Sastojci prirode su stvoreni radi čovjekove dobrobiti i njemu su stavljeni na raspolaganje: “On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.“ (Kur'an, El-Bekara, 29.)

– Sastojci prirode dokazi su Allahove moći:“On vam je Zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljenja odgovarati.“ (Kur'an, El-Mulk, 15.)

Važno je napomenuti da se islamski metod korištenja prirodnih resursa i edeb u ophođenju prema drugim živim bićima ogleda u slijedećem:

– Prirodna bogatstva pripadaju svim ljudima. Prirodna bogatstva jedna su od najvećih blagodati Allaha prema čovjeku i stoga je Uzvišeni dao pravo svim ljudima da se njima koriste. Zato nije dozvoljeno da se njima koristi određena skupina, mimo drugih.

-Čovjek je zadužen za prirodu, ali nije njen vlasnik. Zabranjeno je nepotrebno nanositi bol drugim živim bićima, izuzev u stanju nužde i potrebe.

Prenosi se od Hišama ibn Zejda ibn Enesa ibn Malika, r.a., da je rekao: „Ušao sam jednom sa svojim djedom Enesom ibn Malikom, r.a., u kuću El-Hakima ibn Ejjuba. Vidjesmo tu neke ljude kako kao metu gađaju kokoške. Enes im reče: „Božiji Poslanik, alejhi-s-selam, zabranio je da se (kao meta) postavi neka domaća životinja i da se gađa.“ (Muslim)

U ovom članku ćemo spomenuti 16 životinja i insekata spomenutih u Kur'anu, uz navođenje pojedinih ajeta u kojima se one spominju.

Pčela: „Gospodar tvoj je pčelu nadahnuo: “Pravi sebi kuće u brdima i u dubovima i u onome što naprave ljudi, zatim, hrani se svakovrsnim plodovima, pa onda idi stazama Gospodara svoga, poslušno!” Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja koje je lijek ljudima. To je, uistinu, dokaz za ljude koji razmišljaju.“, En-Nahl, 68-69.

Krava: “Jusufe, o prijatelju, protumači nam šta znači: sedam mršavih krava pojede sedam debelih; i sedam klasova zelenih i sedam drugih sasušenih – pa da se vratim ljudima, da bi oni saznali.”, Jusuf, 46.

Kamila: „Pa zašto oni ne pogledaju kamile – kako su stvorene,“ El-Gašijah, 17.

Slon: „Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!“, El-Fil, 1.

Pauk: „Oni koji, mimo Allaha, zaštitnike uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća, neka znaju!“ El-‘Ankebut, 41.

Konj: „Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.“, Ali Imran, 14.

Zmija: „Baci štap svoj!” I kad vidje da se poput hitre zmije kreće, on uzmače i ne vrati se. “O Musa, priđi i ne boj se, sigurno ti se nikakvo zlo dogoditi neće!“, El-Kasas, 31.

Ptica: „Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako raširenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih Milostivi drži; On, zaista, sve dobro vidi.“, El-Mulk, 19.

Ovca: „A šta ti je to u desnoj ruci, o Musa?” “Ovo je moj štap” – odgovori on – “kojim se poštapam i kojim lišće ovcama svojim skidam, a služi mi i za druge potrebe.“, Ta-ha, 17-18.

Pas: „I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu, sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio.“, El-Kehf, 18.

Gavran: „Allah onda posla jednog gavrana da kopa po zemlji da bi mu pokazao kako da zakopa mrtvo tijelo brata svoga. “Teško meni!” – povika on – “zar i ja ne mogu, kao ovaj gavran, da zakopam mrtvo tijelo brata svoga!” I pokaja se.“, El-Ma’ide, 31.

Magarac: „i konje, i mazge, i magarce – da ih jašete, i kao ukras – a stvoriće i ono što ne znate.“ En-Nahl, 8.

Mrava: „I kad stigoše do mravlje doline, jedan mrav reče: “O mravi, ulazite u stanove svoje da vas ne izgazi Sulejman i vojske njegove, a da to i ne primijete!”, En-Neml, 18.

Koza: „i to osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: “Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?” Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite.“, El-En’am, 143.

Kit: „I riba (kit) ga proguta, a bio je zaslužio prijekor, i da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kad će svi biti oživljeni.“ Es-Saffat 37:142-144.

Mušica: „O ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte: “Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako bi im mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!”, El-Hadždž, 73.

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed