Nepobitni dokazi da je Muhammed Božiji poslanik

Njegov dolazak nagovijestile su prethodne knjige

Jevreji su očekivali dolazak poslanika i do u detalje su, iz svojih svetih spisa, znali kako će izgledati, međutim, kada se pojavio među arapima, odbili su da ga slijede zbog mržnje i zavisti, zato što nije od njih. Poslanikova supruga Safija, Allah bio zadovoljan njom, čiji je otac bio ugledni medinski Jevrej, pripovijeda da su nakon što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao nadomak Medine i odsjeo u Kubau, njen otac Hujjej b. Ahtab i njegov brat Ebu Jasir b. Ahtab, u ranu zoru otišli da vide Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da s njime porazgovaraju. Nakon što su se u sumrak vratili od njega, izgledali su jadno, bijedno i sumorno, a na Safiju koju su jako voljeli, uopšte nisu obratili pažnju, što je suprotno njihovom običaju. Tada je čula svog amidžu Ebu Jasira kako pita njenog oca: “Je li to on?” Hujjej odgovori: “Jeste, tako mi Boga!” Ebu Jasir priupita: “U potpunosti si ga prepoznao po osobinama i opisu?” “Da”, reče Hujjej. “Kako ćeš postupiti prema njemu?”, opet upita Ebu Jasir. “Tako mi Boga, biću mu neprijatelj dok god budem živ!” odgovori Hujjej.

Nadnaravni znakovi (mudžize)

Mnogi islamski učenjaci napisali su djela koja tematski tretiraju znakove i nadnaravna djela, mudžize, Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ukupni broj nadnaravnih djela koja se spominju u knjigama nadmašaju brojku od hiljadu, poput povećanja hrane, liječenja bolesnih, jecanja panja i dr. Svakako najveća mudžiza (čudo) je Kuran. Nema nikakve sumnje da su svi ti znakovi i nadnaravna djela neporecivi dokazi o istinitosti misije i vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s obzirom da nadnaravno i nadljudsko djelo, koje se u svojoj osnovi suprotstavlja uobičajenim okolnostima, ne može učiniti obično stvorenje. Takva djela dolaze isključivo od  Uzvišenog Stvoritelja! Uzvišeni Allah ne daje natprirodna djela onima koji lažno tvrde da su Božiji poslaniici, već tim djelima isključivo pomaže Svoje poslanike kako bi dokazali istinitost svoje misije, kao kada je promijenio stanje vatre koja je postala hladna i spasonosna za Ibrahima, zatim, kada je Musaov štap promijenio u zmiju, oživio mrtve Isau, neka je na sve njih Allahov mir, te brojna druga natprirodna djela.

Štaviše, onima koji se lažno predstavljaju kao Božiji poslanici dobijaju znakove koji ukazuju na njihovu laž, jer pravda Uzvišenog Allaha iziskuje nemogućnost da se neko Njemu pripiše kao poslanik i da uz to čini natprirodna djela bez očitih dokaza da je lažov, zato što bi to odvelo ljude u zabludu i bilo bi ljudima nemoguće razlikovati pravog od lažnog poslanika. Na kraju, ako Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio Božiji poslanik već varalica, zašto da je Uzvišeni Bog pomogao i podario mu pobjedu? Zašto je uzdizao njega i njegove riječi? Zašto se odazivao na njegove molbe?  Zašto ga je pomogao u borbi protiv njegovih neprijatelja? Zašto ga je štitio od svih nedaća koje su mu bile spremane i zašto, kada bi Ga nešto zamolio, On bi mu to udovoljavao?

Poslanikovo izvještavanje o onome što je bilo nepoznato

U dokaze o istinosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ubraja se i njegovo izvještavanje o onome što će se dogoditi u budućnosti. Mnoge ashabe obradovao je Džennetom, pa su umrli sa pravim vjerovanjem, imanom. Za neke ljude kazao je da će biti stanovnici Vatre, pa su oni umrli kao nevjernici. Također, obavijestio je o mnogim malim predznacima Sudnjeg dana koji su se obistinili. Sva navedena izvješća o budućnosti obistinila su se nakon njegove smrti, a to se nije moglo znati bez objave. Takvih primjera je mnogo te ćemo spomenuti samo neke.

O prestanku hilafeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Hilafet će nakon mene trajati 30 godina, zatim će postati kraljevstvo.” (hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, El-Hakim) Upravo tako se i desilo. Halife su vladali 30 godina (Ebu Bekr 2 godine i 3 mjeseca, Omer 10 godina i 6 mjeseci, Osman 12 godina, Aliija 4 godine i 9 mjeseci i Hasan, sin Alije 6 mjeseci) a potom je nastupilo nasljedno kraljevstvo. Kako je Muhammed mogao znati koliko će koji od vladara da dugo živi i vlada nakon njegove smrti, pa da kaže 30 godina?

Prilikom Hidžre (preseljenja iz Mekke u Medinu) kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio proganjan od strane Kurejšija, i sa njim je bio samo Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan njim, svi oni su ga pomno tražili kako bi ga ubili i tako osvojili vrijednu nagradu, a jedan od njih bio je Suraka. U takvoj situaciji on je kazao Suraki: “Šta misliš o tome da obučeš narukvice Kisre (persijskog vladara)? Tako se i obistinilo, on ih je obukao u vrijeme vođe pravovjernih Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, nakon što su muslimani osvojili Persiju, a što je, također, prethodno nagovijestio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Deset Heraklijevih pitanja

Običaj Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je bio da šalje pisma vladarima, pozivajući ih u vjerovanje u jednog Boga i Sudnji dan, te da je on posljednji poslanik kojeg je Allah Uzvišeni poslao. Jedan od takvih vladara kojima je poslao pismo jeste i Herakle, vladar Vizantije. Kada mu je stiglo pismo, želio je da sazna da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskren pa je koristio metod u kojem je postavio neka pitanja iz kojih je spoznao istinitost Vjerovjesnika i njegovog poslanstva. Nakon što je Herakle ispitao Ebu Sufjana, koji je tada bio jedan od najvećih neprijatelja islama i muslimana, rekao mu je:

  1. Pitao sam te za njegovo porijeklo, a ti si rekao da je on među vama uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika, oni se pojavljuju između uglednika svog naroda;
  2. Dalje sam te pitao da li je neko od njegovih predaka bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da jeste – kažem – neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast predaka;
  3. Pitao sam te o njegovim sljedbenicama, da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni, pa si rekao da ga slijede siromašni; a oni su bili sljedbenici svih poslanika;
  4. Pitao sam jeste li ga sumnjičili za laž prije nego što je počeo govoriti ono što sada govori, a ti si odgovorio: “Ne”, pa držim zasigurno kada nije lagao na narod, kako bi sada lagao na Boga;
  5. Pitao sam te da li neko od njegovih sljedbenika napusti njegovu vjeru iz mržnje prema njoj nakon što ju je primio, pa si odgovorio da ne napušta. Tako je vjerovanje kada se njegova ljupkost ulije i ovlada u ljudskim srcima;
  6. Pitao sam još da li se njegov broj povećava ili umanjuje, a ti si rekao da se povećava. Takav je slučaj sa vjerom dok se ne upotpuni;
  7. Pitao sam te da li ratujete sa njim pa si potvrdio da ratujete, da je ishod promjenjiv, pa nekad vi pobijedite, a nekad on. Takvi su poslanici, budu iskušavani, ali na kraju pobijede;
  8. Pitao sam te da li krši zadanu riječ, a ti si odgovorio da ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše datu riječ;
  9. Pitao sam te da li je takvo što rekao neko prije njega, pa si rekao da nije; kažem: da je prije njega nego to već rekao, pomislio bih da čovjek slijedi govor koji je rečen prije njega.
  • Zatim je Herakle upitao: “A šta vam naređuje?” – Naređuje nam namaz, zekat, održavanje rodbinskih veza i čednost”, odgovori Ebu Sufjan.

Herakle reče: “Ako je istina ono što kažeš o njemu, on je zaista vjerovjesnik. Znao sam da će se pojaviti, ali nisam mislio da će biti jedan od vas. Da znam da ću moći do njega doći, volio bih se s njim susresti. Da sam uz njega, noge bih mu prao. On će uskoro zavladati ovim tlom pod mojim nogama.” (Predaju bilježe Buharija, br. 4188. i Muslim, br. 3322)

Savršenost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, morala

Među najjasnije dokaze o istinitosti Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, neizostavno ubrajamo njegove visoke moralne osobine, njegov savršeni karakter, dobroćudnost i prirodnost. On je bio najljepšeg morala i ponašanja. I prije nego mu je objavljen Kur’an, Uzvišeni Allah ga je sačuvao od svih paganskih običaja i svih mahana podarivši mu najljepše ponašanje, te ga je njegov narod prozvao nadimkom El-Emin (pouzdani, povjerljivi) i Es-Sadik (istinoljubivi), zbog toga što su kod njega uvidjeli povjerljivost, iskren govor i čistoću. Uživao je veliki ugled u svom narodu. Kada bi se ljudi u nečemu razišli, došli bi njemu da im presudi. 

Skromnost i lijepo vladanje bili su njegova praksa. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sam obavljao mnoge kućne poslove, muzao bi ovce, popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On je lično odlazio na pijacu i kupovao što mu treba i nije ga bilo stid  da u ruci nosi posudu. Rukovao se sa bogatim i sa siromašnim. Prvi je selam (pozdrav mira) nazivao koga god da je sreo, svejedno radilo se o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao, odazivao se na poziv i nikada nije omalovažavao hranu na koju bi bio pozvan. Bio je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedrog lica, strog, ali odmjeren, skroman, i nije dozvoljavao da se ponizi, darežljiv, ali ne i rasipan. Bio je osjećajan i nježan. Nije zabilježeno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada ikome osvetio zbog uvrede ili nepravde koja je nanesena lično njemu. Također, nije zabilježeno da je ikada udario slugu ili ženu. 

Zejd b. Sa’neh, jedan od jevrejskih rabina koji je želio da se uvjeri u iskrenost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izložio ga je ispitu. Abdullah b. Selam, radijallahu anhu, je kazao: “Kada  je Allah htio da uputi Zejda b. Sa’neh na pravi put, on je kazao: Sve znakove koji ukazuju na vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sam vidio na njegovom licu kada sam ga pogledao, osim dva koja nisam imao priliku da spoznam, a to su da je njegova blagost iznad njegove srdžbe i da iskazana srdžba prema njemu samo povećava njegovu blagost.”

Zato je jedne prilike pozajmio novac Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio potreban za pomoć jednom plemenu kojeg je pogodila suša. Međutim, prije isteka roka za vraćanje duga, otišao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i povukao ga za krajeve njegove odjeće, tako da mu je ogrtač spao sa plećke, a onda grubo i neotesano povikao: “Vi, potomci Abdulmuttalibovi, odugovlačite sa vraćanjem duga!” Vidjevši kako je postupio prema Allahovom poslaniku, Omer, radijallahu anhu, žestoko se naljuti te poče galamiti i vikati na ovog čovjeka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na sve to samo se nasmiješi i reče mu: “Bolje bi bilo da si prema meni i ovom (rabinu) drugačije postupio. Meni si trebao reći da na najljepši način vratim dug, a njemu da na najljepši način traži povrat duga.” Zatim reče: “A što se tiče Zejda (rabina), ostalo je još tri dana do isteka roka za vraćanje duga.” Potom je naredio Omeru da Zejdu vrati cjelokupan iznos duga i da mu na to, kao vid nadoknade za pretrpljeni strah (od Omera), još doda dvadeset mjerica datula. Nakon ovog događaja, rabin Zejd b. Sa’neh je primio islam, jer se uvjerio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu poslanik.”

Zaštita od svih spletki koje su mu kovane

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, kazala: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je svoje ljude koji su ga štitili sve dok nije objavljen ajet: “… a Allah će te od ljudi štititi.” Nakon njega izvirio je iz šatora i povikao im: “O ljudi, idite jer me je Allah stavio pod Svoju zaštititu.” (Et-Tirmizi) Da li bi ovako nešto učinio neki lažac? Po koju cijenu bi neki lažac otpustio svoje tjelohranitelje, tvrdeći da će ga Allah zaštititi, a da, pritom, duboko u sebi zna da je to laž?! U to vrijeme su ga Arapi već prethodno pokušali likvidirati i vrebali su ga u svojim zasjedama. Zar mislite da se ne bi plašio atentata?! Ovakvo što mogla je učiniti isključivo istinoljubiva osoba, osoba kojoj je pruženo sigurno i pouzdano utočište. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je pouzdanje u Boga koji ga je poslao, da će ga štititi od svih opasnosti, kako bi u potpunosti mogao dostaviti Božiju vjeru.

Iz knjige: Poziv istine
Irfan Hajrudin Klica, prof.

 

Read more...

Kazivanje o Faraonovoj frizerki: Miris iz njenog mezara osjetio je Muhamed a.s. u toku Israa i Miradža

 

Pripremio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Ovo je priča u kojoj se potvrđuje snaga vjerovanja jedne žene muslimanke, čija postojanost u vjeri izaziva divljenje i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Njen iman i vjera u Allaha bili su jači od svih dunjalučkih nedaća i iskušenja i svih izazova i užitaka koji su joj bili nadohvat ruke. Ta žena je radila na faraonovom dvorcu kao frizerka faraonove kćerke. Ona i njena porodica živjeli su u blagostanju i izobilju i uživali svu blagonaklonost faraona i njegovog dvora. Ali i pored toga, pozicija i mjesto na kome bi joj mnoge žene pozavidjele, nisu nimalo oslabili njenu vjeru u Allaha, dž.š., iako je živjela u nevjerničkoj sredini u kojoj je narod obožavao upravo faraona. Međutim, nakon života u izobilju i godina provedenih u rahatluku, došla su iskušenja koja su njeno ime ovjekovječila na dunjaluku i obezbijedila joj Džennetul-Firdevs na ahiretu.

Džibrilovo kazivanje

Naime, na svom noćnom putovanju ““ El-Isra, iz Mekke u Kuds, Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, prolazeći sa melekom Džibrilom pored jedne doline, osjetio je izrazito lijep i prijatan miris koji je ispunio njegova mubarek prsa, pa ga je to nagnalo da upita Džibrila: ”O Džibrilu, kakav je ovo miris što je ispunio ovu dolinu?” Odgovorio mu je: ”To je miris frizerke faraonove kćerke, njenog muža i djeteta.” ”Da li to znači da ih je faraon nepravedno ubio?”, upitao je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme. ”Da, upravo tako”, odgovorio je Džibril, a.s. Na to je Muhammed, sallallahu alejhi ve selleme, dodao: ”Zaista je ovo samo jedan od mnogih primjera zuluma i nasilja nepravednih vladara. Takvih ima i danas u Mekki.” Melek Džibril rekao je: ”Zulumćari u svim vremenima su isti, i njihov život zapravo je jedna te ista stranica koja se ponavlja kroz historiju.” Nakon toga, Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, tražio je od Džibrila da mu ispriča priču o frizerki i njenoj porodici, što je on i učinio.
”Frizerka faraonove kćerke bila je udata žena, i ona i njen muž vjerovali su u Allaha, dž.š., ali su zbog okruženja u kojem su živjeli krili svoje vjerovanje. Svoje vjerovanje su tajno prenosili onim ljudima za koje su znali da su moralni i čestiti. Kada bi neko istinski povjerovao u Allaha, oni su ga upozoravali da to ne ispoljava, jer će ga faraon staviti na muke i na kraju ubiti. Međutim, oprez ne mijenja sudbinu i Allahovu odredbu.
Došao je dan u kojem je Allah htio da se otkrije njihova iskrenost i postojanost u vjeri. Jedne prilike dok je frizerka češljala kosu faraonove kćerke, ispao joj je češalj iz ruke. Ona se sagnula da ga dohvati izgovarajući bismillah ““ u ime Allaha! Faraonova kćerka je čula njene riječi i mnogo se obradovala zbog njih, jer je bila ubijeđena da su upućene njenom ocu. Sa osmijehom na licu upitala je frizerku: ‘Da li se te riječi odnose na moga oca, kojeg svi ljudi u državi obožavaju?’ Frizerka je bez imalo okolišanja odgovorila: ‘Ne, nego se te riječi odnose na Allaha, Jednog i Jedinog Boga i Stvoritelja nebesa i Zemlje. On je i moj i tvoj Gospodar, ali i Gospodar tvoga oca.’ ‘Jesi li ti pri pameti, i jesi li svjesna šta govoriš?’, ljutito je upitala faraonova kćerka. A frizerka je smireno nastavila: ‘Tvoj otac je samo čovjek poput mene i tebe. On ne posjeduje stvarnu moć i snagu, zato nemoj da te obmane njegov trenutačni položaj i lažni sjaj putem kojeg obmanjuje ljude.’ Tada je faraonova kćerka rekla: ‘Ako se ne pokaješ zbog onoga što si upravo izrekla, ja ću obavijestiti svoga oca o tome.’

Progovorilo dijete u kolijevci

Međutim, ta prijetnja nije uopće zastrašila frizerku, pa je vijest o njenoj vjeri i razgovoru sa njegovom kćerkom došla do faraona. On je odmah naredio da je dovedu i upitao je: ‘Je li istina da si razgovarala sa mojom kćerkom i da si kazala to i to?’ Odgovorila je: ‘Da, vladaru, evo sada to ponavljam, nema boga osim Allaha.’ Prepun bijesa, ne vjerujući u ono što čuje, faraon je upitao: ‘Zar je moguće da imaš drugog Boga osim mene?’ ‘Da’, rekla je, ‘moj i tvoj Gospodar je Allah, iznad sedam nebesa.’ ‘Znaj da ću te staviti na nesnosne muke, a zatim te ubiti’, rekao je faraon. A ona je mirno odgovorila: ‘Ne mari, svakome od nas rok je određen i svi ćemo se vratiti Allahu.’ Poslije toga su doveli njenog muža i malog sinčića. Nakon što je i njen muž potvrdio da vjeruje u Allaha, faraon je naredio da se raspali lomača. Pošto su vidjeli da će biti ubijeni, frizerka i njen muž su izrazili svoju posljednju želju i tražili da njihov prah nakon što izgore u vatri, sakupe u iste ćefine i da ih zakopaju u jedan kabur. Udovoljeno je njihovom zahtjevu, a onda je njen muž prvi bačen na lomaču. Kada je došao red na frizerku, ona se sažalila na svoje tek rođeno dijete, ali je Allah dao da dijete progovori. Reklo je svojoj majci: ‘Majko, ne boj se i ne brini! Znaj da je dunjalučka kazna mnogo manja od ahiretske.’ Nakon toga je i ona bačena na lomaču i ukopani su u ovoj dolini. A mi smo upravo osjetili miris koji se širi iz njihovog mezara”, završio je priču o frizerki melek Džibril.

www.saff.ba

 
Read more...

Centralna mevludska svečanost u džamiji Ćurčinici

Centralna mevludska svečanost održana je u Ćurčinici džamiji, 07.10.2019., poslije akšam namaza, na kojoj su specijalni gosti i suorganizatori mevluda bili imami Oružanih snaga BiH, te vojni predstavnici OS, na čelu sa generalom Dautović Kenanom, majorom Mehdinom Jakubovićem iz Tuzle, brigadirom Džemalom Rahimićem, brigadnim imamom Haris ef. Hadžićem koji je bio vođa i organizator mevludskog programa i ostalim vojnim predstavnicima iz Oružanih snaga.

Na početku je prisutne vjernike poselamio i obratio se glavni imam Medžlisa IZ Livno, Mahir ef. Kevrić.
Program su izvele članice hora Medžlisa IZ Livno, učenici mekteba od prvog do trećeg razreda, imami i muallime, te imami Oružanih snaga BiH.

Predavanje je održao glavni imam Oružanih snaga, Nesib ef. Hadžić, koje je bilo ispunjeno predivnim savjetima iz života Božijeg Poslanika a.s. Veoma poučna činjenica bila je da su vjernici obavezni na svako spominjanje imena Muhammeda a.s. u sebi kazati "Allahumme salli ala Muhammedin we ala ali Muhammed", ustvari donijeti salavat na njega.

Specijalni učesnici bili su i naši polaznici igranice "Bubamarice" koji su proučili suru Fatiha i Hasbi Rabbi, koje su naučili u okviru časova islamskog vjeronauka.

Bila je ovo jedna posebna večer, ispunjena učenjem ilahija, mevluda, Kur'ana, predivnih recitacija o Poslaniku a.s. Ovom prilikom topolo se zahvaljujemo predstavnicima Oružanih snaga na posjeti i programu kojeg su pripremili za naše džematlije, uz dovu Uzvišenom Allahu da ih mnogostruko nagradi.

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed