Dobra djela koja je lahko činiti, a koja će biti teška na vagi Sudnjega dana

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Većina ljudi malo razmišlja o užasavajućem i zastrašujućem prizoru Sudnjega dana, jer nam se taj događaj čini dalekim i nepojmljivim i jer ga je nemoguće usporediti sa normalnim tokom života na ovome svijetu. A najvažnija stvar koja će zaokupljati sve ljude toga dana jeste odgovor na pitanje: ”Hoću li uspjeti ili ću biti među stradalnicima?” Nema sumnje da će se odgovor na ovo sudbonosno pitanje moći naslutiti na Mizanu, tj. na vagi koja će biti postavljena na Sudnjem danu, a na kojoj će biti vagana ljudska djela. Jer, kod koga prevagne tas sa dobrim djelima, on će biti upisan među sretnike i one koji su spašeni, a kod koga prevagne tas sa lošim djelima, pa teško takvome od strašnog poniženja i bolne patnje, ako mu se Allah ne smiluje i ako mu ne oprosti.

Ako su dobra djela ono preko čega se postiže spas i izbavljenje na Sudnjem danu (a ona se kod Allaha razlikuju po vrijednosti i težini), onda će oni najrazboritiji tragati za najvažnijim i najtežim djelima na vagi Sudnjega dana, čineći ih apsolutnim prioritetom na ljestvici dobrih djela.  Oni će se truditi da urade što više takvih djela, jer malo takvih djela vrijedi više od puno drugih dobrih djela.

Stoga ćemo u ovom tekstu pokušati predstaviti neka najvažnija djela koja će ujedno biti i najteža na vagi Sudnjega dana.

Prva stvar koju ovdje treba spomenuti jeste da svako dobro djelo ima svoju vrijednost na vagi i ono neće biti izgubljeno i upropašteno, kao što dolazi u ajetima: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.” (Ez-Zilzal, 7.-8.) I možda čovjekov spas bude upravo u djelu koje je potcjenjivao i kojem nije pridavao pažnju, pa da tas sa dobrim djelima prevagne zbog tog djela.

Naravno, važnije je posvetiti pažnju činjenju dobrih djela koja će imati ogromnu težinu na Sudnjem danu, u šta, prije svega, spadaju farzovi i njihovo izvršavanje, na šta aludira i hadisi-kudsi u kojem je Allah, dž.š., rekao: ”Ničim Mi se Moj rob ne može približiti dražim Meni od onoga što sam mu naredio…” (Buharija) A zatim dolaze dobrovoljni ibadeti i dobra djela koja nisu strogo naređena (nafile).

U svakom slučaju, prva stvar koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu jeste šehadet (la ilahe illallah), odnosno svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, jer su to riječi istine na kojima opstoje nebesa i Zemlja, zbog kojih je Allah objavljivao knjige i slao poslanike.

O veličini, vrijednosti i težini tih riječi svjedoči i hadisi-kudsi u kojem dolazi da je Allah, dž.š., rekao Musau, a.s.: ”O Musa, kada bi se sedam nebesa i sedam zemalja stavilo na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas vag, prevagnulo bi la ilahe illallah.” (En-Nesai i El-Hakim)

I ovo nije jedini dokaz i primjer vrijednosti la ilahe illallah nad drugim dobrim djelima. Dokaz tome je, između ostaloga, i hadis o ”Sahibul-bitaki” (”Vlasnik cedulje”), koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista će Allah, dž.š., na Sudnjem danu izdvojiti čovjeka iz moga ummeta od ostalih ljudi, pa će mu se predočiti devedeset devet svitaka (sidžila) njegovih djela, a svaki svitak će biti dug dokle pogled dopire, pa će ga Allah upitati: “Da li poričeš išta od ovoga? Da li su ti meleki pisari učinili nepravdu prilikom zapisivanja djela?” Čovjek će reći: “Ne, Gospodaru.” A onda će ga Allah upitati: “Imaš li kakvo opravdanje?” On će odgovoriti: “Nemam, Gospodaru.” Tada će mu Allah reći: “Ti, zaista, kod Nas imaš dobro djelo i neće ti se danas učiniti nepravda”, pa će mu biti predočena ”bitaka” (cedulja ili listić) na kojoj će pisati: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhemmeden abduhu ve resuluhu.” I bit će mu rečeno: “Uzmi ovu cedulju i stavi je na tas dobrih djela”, a on će reći: “Gospodaru, šta je ova cedulja naspram ovih svitaka?” Allah će mu reći:  “Zaista, tebi neće biti učinjena nepravda.” Zatim su, veli prenosilac, svitci stavljeni na jedan tas vage, a na drugi tas vage stavljena je cedulja sa la ilahe illallah, pa je prevagnula cedulja, jer Allahovo ime ne može ništa prevagnuti.” (Ahmed, Tirmizi i Hakim)

U dobra djela koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu ubrajaju se i riječi zikra: subhanallah, el-hamdulillah, Allahu ekber. Naime, Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Milostivom: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.” (Muttefekun alejhi)

Abdullah ibn Abbas je spomenuo predaju od majke pravovjernih, Džuvejrije bint el-Haris, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao od nje rano, nakon što je klanjao sabah, a ona je ostala na mjestu gdje je klanjala. Zatim se vratio kada je nastupilo vrijeme duha-namaza, a ona je i dalje sjedila na svom mjestu, pa joj je rekao: “Još uvijek si ondje gdje sam te ostavio?” Rekla sam: “Da.” Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nakon što sam otišao, tri puta sam izgovorio četiri riječi koje kada bi se vagale sa onim što si ti proučila od jutros, bile bi teže od toga. Rekao sam: “Subhanallahi ve bi hamdihi, adede halkihi, ve rida nefsihi, ve zinete ‘Aršihi, ve midade kelimatihi” (Slavljen je Allah i Njemu pripada hvala, koliko ima Njegovih stvorenja, koliko je On zadovoljan, koliko je ukrašen Njegov Arš i koliko ima tinte kojom su ispisane Njegove riječi). (Muslim)

Zatim, zikr nakon propisanih namaza, a na temelju Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., riječi: ”Neće ni jedan musliman čuvati dvije vrline, a da neće ući u Džennet. One su lahke, a malo je onih koji ih praktikuju. Nakon propisanog namaza izgovoriti deset puta subhanallah, deset puta elhamdulillah, deset puta Allahu ekber. To je sto pedeset puta proučenog zikra jezikom, ali je hiljadu i petsto puta na vagi (Sudnjega dana); te prilikom odlaska na spavanja proučiti trideset i četiri puta Allahu ekber, trideset i tri puta subhanallah i trideset i tri puta el-hamdulillah. To je stotinu puta proučenog zikra jezikom, ali na vagi vrijedi kao da su proučene hiljadu puta.” (Ebu Davud, Tirmizi, En-Nesai i Ibn Madže)

Zatim, islamski moral i lijep ahlak sa kojim se teško mogu mjeriti druga dobra djela. To shvatamo iz hadisa koji prenosi Ebu Derda, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od lijepog ahlaka. Vjernik lijepog ahlaka dostiže stepen onoga ko stalno posti i klanja namaz.” (Tirmizi)

Dakle, iz hadisa razumijemo da zbog težine lijepog ahlaka kao dobrog djela, vjernik i vjernica postižu tako visoke stepene.

Zatim, onaj ko je izgubio dijete, odnosno čije dijete je umrlo, pa je u ime Allaha bio strpljiv na tom iskušenju, njega čeka velika nagrada kod Allaha. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od riječi zikra: la ilahe illallah, vallahu ekber, subhanallah, el-hamdulillah, i onoga kome je umrlo dijete pa je on saburao nadajući se Allahovoj nagradi.” (Ahmed)

Zbog ovakvih, i njima sličnih, djela, povećavaju se stepeni i deredže u Džennetu i povećava se vrijednost onih koji čine ova djela, pa zbog toga neka se natječu oni koji žele da se natječu.

 

Read more...

Dva djela zbog kojih će najveći broj ljudi ući u Džennet

Postoje dva djela, koja se prenose u vjerodostojnim izvorima, zbog kojih će najveći broj ljudi ući u Džennet, pa Uzvišenog Allaha molimo da nas okiti ovim svojstvima:

– Bogobojaznost
– Lijepo ponašanje

Nagrade za lijepo ponašanje:

– Najpotpunijeg imana je onaj koji je najljepšeg ponašanja.
– Ljubav Poslanika, alejhi-s-selām, i blizina njemu na Sudnjem danu.
– Najteža djela na vagama vjernika na Sudnjeg danu je lijepo ponašanje.
– Dostizanje stepena svakodnevnog postača i noćnog klanjača.
– Zbog lijepog ponašanja je Poslanik, alejhi-s-selām, pohvaljen u Kur’anu.
– Zbog upotpunjavanja morala je došao Muhammed, alejhi-s-selām.
– Lijepo ponašanje najviše zadivi ljude.
– Lijepo ponašanje garantovano donosi kuću u VRH Dženneta.
– Zbog lijepog ponašanja najviše će ljudi ući u Džennet.

Kako popraviti ponašanje:

– Dova Allahu.
– Trud (jer znanje se stiče učenjem a blagost trudom).
– Upoznavanje sa posljedicama lijepog i ružnog ponašanja.
– Ne gubiti nadu jer ko nije spoznao poraz ne zna slast uspjeha.
– Čvrst oslonac na Allaha.
– Zaboravljanje dobročinstva prema ljudima, tj. da ne očekuješ nagradu.
– Očekivanje nagrade kod Allaha.
– Međusobno potpomaganje: savjetovanje i prihvatanje kritike.
– Ozbiljan pristup obavezama radi izgradnje rejtinga.
– Akcentiranje blagosti i skromnosti u našem ponašanju.
– Ostavljanje spomena drugih ljudi i ne biti kritičar i pesimističan.
– Da za lijepo pojašnjenje kod drugih ljudi budeš poput ogledala: da primjetiš i da se time okitiš.
– Da se družimo sa moralnim osobama.
– Umjerenost i u slučajevima teškoće i rahatluka.
– Nisu svi ljudi isti i ne možemo sa svakim komunicirati na isti način: uklopiti se.
– Imati naviku da saslušamo a ne samo da mi govorimo.
– Odgajati dušu ibadetima i pokornostima.
– Dati akcent na stid.
– Iščitavanje sire, iz života ashaba, tabiina, imama…

Bogobojaznost je činjenje dobra i ostavljanje grijeha kako bi napravili zastor između nas i Vatre.

Omer, r.a., je jedne prilike pitao Ubejja b. Kaba o bogobojaznosti pa je on to opisao kao prolazak trnovitim putem vodeći računa o svojoj garderobi i mjestu gdje ćemo zgaziti.

Koristi bogobojaznosti:

– Allah voli bogobojazne.
– Allah je sa onima koji ga se boje i čine dobročinstvo.
– Bogobojazni neće tugovati ni za dunjalukom ni na ahiretu.
– Iskreni i bogobojazni neće ostati na zabludi, tj. bit će mu podaren Furkān.
– Bogobojazni će biti sačuvani šejtanskog uticaja i njegovih došaptavanja.
– Bogobojaznima će biti podarena nafaka odakle se ne nada, a to je najslađa nafaka.
– Bogobojaznima pripada lijepa završnica.
– Bogobojaznima koristi savjet makar savjet bio upućen na ružan način.
– Samo bogobojazni mogu biti Allahove evlije / štićenici.

Bogobojaznost se postiže:

– Čvrstom i iskrenom dovom, a dova govori ko si.
اللَّهُمَّ إِنِّي أَسْأَلُكَ الْهُدَى، وَالتُّقَى، وَالْعَفَافَ، وَالْغِنَى…
– Spoznaja Allahovih imena i Njegovih svojstava.
– Iščitavanje sire Allahog Poslanika, alejhi-s-selām.
– Iščitavanje biografija iz prvih generacija.
– Iščitavanja ajeta i hadisa na ovu temu.
– Čitanje knjiga o moralu, stidu…
– Što više dobrovoljnog posta.

Zabilješke sa predavanja mr. Elvedina Pezića od strane prof. Mithada Ćemana
Džamija Kralj Fahd
12.04.1438./10.01.2017.

 

Read more...

Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja…

Priredio: Sead ef. Jasavić

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ (Sahihu Muslim, br.4310.; Sunen, Ebu Davud, br.2882.; Musned, Ahmed, br.8831.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.2494.; Sahih, Ibnu Hibban, br.3016.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.6445.; Musned, Ebu Ja’ala, br.6457.; el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.13011.)

Ebu Katade r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Najbolje što će čovjek ostaviti sebi nakon smrti jeste: dobro dijete koje će učiti dovu za njega (koja će mu biti kabul), trajna sadaka od koje će mu dolaziti sevapi, te znanje po kojem će se postupati nakon njegove smrti.“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.241.; Sahih, Ibnu Huzejme, br.2495.; Sahih, Ibnu Hibban, br.93.)

Ebu Usejd r.a., kaže: Bili smo kod Allahovog Poslanika s.a.w.s., pa neki čovjek reče: „O Allahov Poslaniče, može li se činiti dobročinstvo prema roditeljima nakon njihove smrti? Poslanik s.a.w.s., reče: Da, na četri načina: učiti im dovu, istigfar i tražiti oprosta za njihove grijehe, završiti njihove nedovršene poslove, počastiti njihovog prijatelja, te održavati rodbinsku vezu koju ti ne bi imao da ti nije bilo njih!“ (Da’if. El-Edeb el-Mufred, br.35.)

Ebu Umame el-Bahili rhm., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Zbog četiri stvari će čovjeku teći sevapi i nakon njegove smrti: zbog stražarenja na Allahovom dž.š., putu, ko bude radio neko dobro djelo vratiće mu se isto, ko udjeli sadaku imaće nagradu sve dok ta sadaka bude trajala i ako čovjek ostavi dobro odgojeno dijete iza sebe koje će mu učiti dovu.“ (Musned, Ahmed, br.22301-22372.; el-Mu’udžem el-Kebir, el-Taberani, br.7737.; Hiljetul-Evlija’, Asbehani, 4/267.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku s.a.w.s., pa mu reče: „Otac mi je umro, i ostavio je imetka iza sebe, a nije ostavljao oporuke – hoće li mu biti od koristi ako udjelim sadake za njega? Reče: Da!“ (Sahihu Muslim, br.4306.; el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.6446.)

Ajša r.a., prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Poslaniku s.a.w.s., pa reče: „O Allahov Poslaniče, majka mi je iznenada umrla, a nije ostavila oporuku iza sebe, a vjerujem da je mogla zboriti udjelila bi sadaku. Hoće li imati sevapa ako udjelim sadaku za nju? Reče: Da!“ (Sahihu Muslim, br.4308.); „udjeli sadaku za nju!“ (Sunen, Ebu Davud, br.2883.; Sahih, Ibnu Hibban, br.6443.)

Ibnu Abbas r.a., prenosi da je neki čovjek došao Allahovom Psolaniku s.a.w.s., rekavši mu: „Majka mi je iznenada umrla – hoće li joj biti od koristi ako udjelim sadaku za nju? Reče: Da. Reče: Ja imam jednu baštu i uzimam te za svjedoka da sam je udjelio za sadaku na njeno ime!“ (Sunen, Ebu Davud, br.2884.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Vjernik će, nakon svoje smrti, imati sevape od znanja kojeg je širio, dobro odgojenog djeteta kojeg je ostavio, mushafa kojeg je u naslijeđe ostavio, džamije koju je sagradio, ili musafirhane koju je za putnike napravio, ili rijeke kojoj je korita sproveo, ili udjeljene sadake koju je izdvojio iz svoga imetka dok je bio živ i zdrav – sve će to naći nakon svoje smrti.“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.242.)

Enes r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Iako će biti u kaburu, čovjek će nakon svoje smrti imati koristi i sevapa od sljedećih sedam dijela: znanja kojem je druge podučavao, rijeke kojoj je korito načinio, bunara kojeg je iskopao, palme koju je zasadio, džamije koju je napravio, mushafa kojeg je u naslijeđe ostavio, ili djeteta koje će oprosta za njega tražiti nakon njegove smrti!“ (Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3175.)

Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „Najvrijednija sadaka je kada se čovjek musliman poduči nekom znanju, a zatim ga prenese na svoga brata muslimana!“ (Sunen, Ibnu Madždže, br.243.)

Sa’ad b. ‘Ubade r.a., jedne prilike reče: „O Allahov Poslaniče, majka mi je umrla, hoću li udijeliti sadaku za nju? Reče: Da. Rekoh: Koja sadaka je najbolja? Reče: Pojiti vodom.“ (el-Sunen el-Kubra, el-Nesa’i, br.6458.)

Allahov Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ako je čovjek musliman – biće mu od koristi ako oslobodite roba na ime njegovo, ili udijelite sadake ili obavite hadždž za njega!“ (el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.13013.)

Sa’ad je jedne prilike došao Allahovom Poslaniku s.a.w.s., pa reče: „O Allahov Poslaniče, moja majka je voljela dijeliti sadaku i oslobađati robove, pa hoće li imati nagradu ako ja budem za nju dijelio sadaku i oslobađao od ropstva? Reče: Da!“ (el-Sunen el-Kubra, el-Bejheki, br.13015.)

Ebu Hurejre r.a., kaže: „Mejtu će, nakon njegove smrti, biti povećana deredža, pa će reći: Gospodaru moj, odakle ovo – pa će mu biti rečeno: To je od tvoga djeteta koje je tražilo oprosta za tebe (činilo istigfar)!“ (Hasen. El-Edeb el-Mufred, br.36.) U drugoj predaji stoji: „To je od tvoga djeteta koje je učilo dovu za tebe!“ (el-Du’a, Taberani, br.1249.)

Imam Kadi Ijad rhm., u komentaru hadisa: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ – kaže: „Kada čovjek umre prestaju mu teći sevapi za učinjena djela ali prethodno spomenute stvari, kojima je on bio sebeb – imajući dijete, širenjem znanja ili ga ostavljajući zapisana nakon sebe, ili ostavljajući određenu sadaku u vakuf – čovjek će za sve navedeno imati nagradu sve dok ono bude postojavalo. U ovom hadisu je i dokaz utemeljenosti zadužbine i vakufa.“ (Pogledaj: Ikmalul-Mu’ulim, 5/193.)

Imam el-Nevevi rhm., u komentaru hadisa: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ – kaže: „Ulema kaže da nas ovaj hadis upućuje na to da čovjeku prestaju teći sevapi za djela nakon njegove smrti i neće mu se odazivati osim u tri slučaja, kojima je on bio sebeb – jer je dijete njegova zarada, također i znanje koje je ostavio za sobom u usmenoj ili pismenoj verziji, kao i trajna sadaka tj. vakuf. Ovaj hadis nam ukazuje i na vrijednost stupanja u brak uz nadu da će se dobiti dobro odgojeno dijete. U ovom hadisu je dokaz utemeljenosti institucije vakufa i njegove velike nagrade. Ovaj hadis nas upućuje na vrijednost znanja i podstiče nas na njegovo stjecanje, kao i na njegovo ostavljanje u nasljedstvo drugima ili podučavanjem ili pisanjem i pojašnjavanjem, a od nauka treba birati korisniju i korisniju. Sevapi od učenja dove stižu do mejta,a isto tako i sadaka, i na tome je ulema složna, u šta spada i vraćanje duga.“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ‘ala Muslim, br.3084.)

Imam el-Sujuti rhm., u komentaru hadisa: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ – kaže: „Čovjek će imati sevapa zbog trajne sadake za koju se kaže da je u pitanju vakuf, ili zbog korisnog znanja za kojeg kažu da je podučavanje i pisanje, dok imam kadija Tadžuddin el-Subki kaže da je pisanje mnogo jače i preče jer duže traje kroz stoljeća, i zbog dobro odgojenog djeteta koje će mu učiti dovu!“ (Pogledaj: el-Dibadž ‘ala Muslim, 4/226.)

 

Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed