Utjecaj Korone virusa na grijehe na čitavom dunjaluku

Preveo i prilagodio: Alija Rahman

Bivši guverner Egipatske pokrajine Kaljubijja, Adli Husejn je u povodu zbivanja sa Korona virusom dao svoj veoma interesantan osvrt.

U njemu stoji:
NE PREZIRITE i NE vrijeđajte KORONA VIRUS.
Da, ne činite to, jer je ovo iskušenje ( SMRTONOSNI KORONA VIRUS ) koje je već sada, cijelo čovječanstvo podsjetilo i VRATILO LJUDSKOSTI, njegovoj ademovskoj izvornosti, vratilo ga je i UPUTILO NA STVORITELJA SVJETOVA, uputilo ga je na MORAL i moralne principe.

Zar za vjernika nije ponos da je Korona virus ( Božijim voljom ) ZATVORIO toliki broj NOĆNIH i KAZINO KLUBOVA i KOCKARNICA, mjesta na kojima se čini svakojaka vrsta nemorala i nastranosti, javnih kuća i bordela i brojnih mjesta i nastanbi u kojima se živio nemoral i širila smutnja. Korona virus je već do sada, vlasnike mnogih takvih mjesta natjerao na obustavu rada i zatvaranje posla.
Čak je i na BANKOVNO POSLOVANJE UTICAO, pa je i još jedan VELIKI GRIJEH, ako ne ukinut onda je ozbiljno “uzdrman” a to je KAMATA.

Zar nije za pohvale što je Korona virus VRATIO PORODICI SMISAO i LJUDE OKUPIO U KUĆI i KRUGU PORODICE.
Ta ista porodica je bila dugo vremena otuđena, u rasulu i stanju haosa.
Zar nije za muštuluka što je Korona virus zaustavio javno razmjenjivanje nježnosti ( ljubljenje ) izmedju muškarca i žene kojima je to haram činiti a takodjer nas je sačuvao da to U JAVNOSTI GLEDAMO od onih nastranih ( istospolnih ).

Zar nije dobro da je Korona virus natjerao SVJETSKU ZDRAVSTVENU ORGANIZACIJU da javno upozori i PRIZNA koliko je ŠTETNO konzumiranje ALKOHOLA, pozvavši čak da oni koji nisu skloni alkoholu da i u buduće ostanu pri toj navici i stavu.

Zar nije dovoljno da je Korona virus doslovno NATJERAO SVE velike ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE u državama diljem svijeta, da obznane čovječanstvu kako je KONZUMIRANJE MESA trgaćih ŽIVOTINJA ( pasa, vukova, lisica, mački… ) kao i konzumiranje njihove krvi, da je konzumiranje svake STRVI i prodavanje i trgovanje time belaj i izvor mnogih zdravstvenih problema, zaraza i bolesti.

Zar nije dobra strana Korona virusa sto je podsjetio i NAUČIO LJUDE KAKO DA KIŠU i KAŠLJU, KAKO DA ZIJEVAJU, a nas muslimane je sve nabrojano PODUČIO NAŠ lijepi ISLAM i NAŠ POSLANIK MUHAMMED alejhi selam još prije 1440 godina.

Zar nije lijepa vijest što je Korona virus natjerao cijeli svijet, da većina zemalja ako ne sve, trećine svojih predviđenih VOJNIH BUDžETA PREUSMJERE NA POTREBE ZDRAVSTVA i zdravstvenih budžeta.

Zar nije dovoljno dobro što gledamo da se diljem svijeta zatvaraju javna mjesta gdje se skupno konzumira nargila, da se zatvaraju ugistiteljski objekti u kojima se svakojaki grijeh čini.

Zar nije veliki išaret što je Korona virus pogodio i MINISTRE, ČAK PREDSJEDNIKE VELIKIH DRŽAVA prilagođavajući ih na samoizolaciju, a zapravo im je to lekcija da se zapitaju KAKO JE BITI BEZ SLOBODE ili OGRANIČENOG KRETANJA.

Zar nije za muštuluka što je Korona virus natjerao čovjeka da se DOVAMA, skrušenosti, POKAJANJEM, OSTAVLJANJEM GRIJEHA i poroka VRATI i OBRAĆA samo SVOME STVORITELJU i da od NJEGA JEDINOG MOLI i TRAŽI ZAŠTITU.

Zar Korona virus nije spustio na zemlju i najveće silnike i inadžije.

Zar nije blagodat sto je Korona virus preko noći gotovo ZATVORIO sve velike zagađivače ZRAKA, vode ,mora i okeana kao i zemlje i zelenih površina.

Zar nije Korona virus podsjetio čovjeka kome da robuje. Da NE SMIJE ROBOVATI NIKOM pored JEDINOG STVORITELJA.
A dobro su se ljudi odaljili od Stvoritelja robujući tehnologiji, imetku i ugledu.

Zar nije veliko što je Korona virus natjerao mnoge vlastodršci da se zapitaju o USLOVIMA BORAVKA i ŽIVOTA ZATVORENIKA u zatvorima koji bivaju čest izvor zaraza zbog nehumanih uslova života u njima.

Zar nije veliko što su državnici i silne državne i svjetske administracije natjerani da svoje sastanke, konferencije a time i prekomjernu potrošnju narodnog i državnog imetka svedu na što manju moguću mjeru, čak i da konsultacije održavaju i odluke donose putem video konferencija i sl.

Zar Korona virus nije škola kojom Stvoritelj podsjeća, primorava i poziva ljude da se OSTAVE DJELA KOJA ON NE VOLI, da se samo Njemu, da je Njegova moć jedina trajna i neupitna? Jer, ovo što danas svijet proživljava, veoma je slično periodu ratnog stanja tokom Prvog svjetskog rata ili perioda tzv. Španske groznice, a upravo tada je čovjek bio u fazi kada je pomišljao kako on upravlja nebesima i Zemljom, kako je on kreator života, kada se bio uzoholio i uzdigao. Zato je i tada bilo neophodno da se taj i takav čovjek nauči lekciji: ko je VLADAR, GOSPODAR, i STVORITELJ.

Allah Uzvišeni je te lekcije čovječanstvu slao kada god bi se uzobijestili i osori postali.
Danas, iz svih ovih dešavanja sam naučio i osvjedočio se, koliko i kako su smislene i djelotvorne ali i zastrašujuće ALLAHOVE OPOMENE, gdje On Uzvišeni sa Svojom sićušnom i nevidljivom vojskom a to je samo dio od Allahovih vojski, čak je to najsličnija Allahova vojska, kako ON OPOMINJE ali kako MOŽE i KAZNITI. Ali je Njegova milost nadvlađujuća pa nam pokazuje kako nam u suštini želi DOBRO, a dio tih dobara za čovjeka je u ovome što sam pobrojao.
Zato, ne vrijeđajte i ne prezirite Koronu, jer nakon ovoga, zasigurno svijet NEĆE sličiti ONOME ŠTO JE DO SADA BIO.

P.S.
Mnoge ćemo čuti kako govore da je u pitanju zavjera i unaprijed osmišljen scenarij. Zato ćemo kazati sljedeće: Ako i jeste zavjera, opet je i to dio Allahovog plana . Vjernik koji bude pogođen bolešću pa se strpi i ustraje u islamu, on će imati šehidsku nagradu. A oni koji (ako kuju zavjeru) pa njima je to Allah dozvolio kako bi zaradili, ne sredinu već DNO DŽEHENNEMA.

Mi nemamo nikakve koristi od polemike da li je zavjera ili nije.

Naša korist je da shvatamo sve kao ALLAHOVO ODREĐENJE (savršeno mudro) da ustrajavamo u svojoj vjeri islamu i islamskom životu, da izvlačimo pouke koje nam Allah dadne da uzmemo i vrlo važno također, da slušamo uputstva svojih ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA i LJEKARA i svoje vjerske uleme koja nas neće nasavjetovati na ono što je pogrešno.

Opet, neki zlonamjerni će reći, radujete se tim navedenim posljedicama Korone a ne znate da se priprema da bude još gore i više (po pitanju grijeha…), mi ćemo mu kazati: Da, radujemo se i slavimo pa makar i KRATKO BILO. Jer sačuvati zemlju i njene stanovnike samo JEDNOG GRIJEHA PA MAKAR VRLO KRATKO JE NEPROCJENJIVA VRIJEDNOST. TOME NAS VJERA UČI!
I kazat ćemo, mi nismo naivni, štaviše, dobro znamo da grijeh postoji koliko je star čovjekov život na Zemlji, ali isto tako znamo da POSTOJI DOBRO i PROMICATELJI DOBRA a naš ideal je BORBA ZA DOBRO…

 

Past će nama na pamet mnogo BLAGODATI U KOJIMA SMO uživali dugo DUGO VREMENA A KOJE i NISMO SMATRALI TAKVIMA ili što je gore, NISMO na njima BILI ZAHVALNI STVORITELJU. ALLAH Veliki NAS podsjeća, opominje, podučava i vrlo važno, VOLI i ŽELI DOBRO čak onda kad nas kuša nedaćama i belajima, makar mudrost toga mi ne dokučivali. Stoga, USTRAJNOST U DINU (ISLAMU) i ZADOVOLJSTVO ALLAHOVIM kaderom uz mjere opreza i predostrožnosti – to je naš put.

Read more...

Koliko vrijedi dunjaluk?

Zlato – jedan od najvrijednijih materijala iz Zemlje, a nećeš se na njega, striktno na njega, ni ogrijati, niti je jestiv, niti se može umjesto nafte sipati da pogoni automobil. Ali je ipak kao sredstvo do tih drugih resursa besprijekoran način za sticanje onoga što zapravo ima stvarnu korist na ovome svijetu, a time se može iskoristiti i za korist ahireta.

Allah je dao da ga je manje nego li željeza, da je postojnije nego li srebro, da je sjajnije, pa ga ljudi uzeše za vrijednost i pridadoše mu i više.

Čuo sam za hadis u kome stoji da je Allahov Poslanik a.s. rekao da je bogat onaj čovjek koji ima krov nad glavom, tj. gdje da zanoći i koji ima šta da jede taj dan. Allah nam je pružio na Zemlji te osnovne potrebštine pa i više od toga, a sve ono što je više, čovjek bi trebao, za svoje dobro, da koristi u svrhu pribavljanja onog neprolaznog, vječnog svijeta, za koga je jedan od četverice ustanovitelja mezheba rekao da na ovom svijetu treba biti zahid, a na ahiretu gramzljiv.

U osnovi, uvijek, kod ljudi, kada se spomene koliko su poslanici bili nesebični, otvorene šake, ni malo ne žudeći za kićenjem ovoga svijeta, javi se negodovanje samog pominjanja tih osobenosti Allahovih poslanika. Kao po automatizmu, ljudi daju izgovor, „to su poslanici, ne može se sa njima porediti“, a još u sebi prikriju i dodatni prigovor „njima je Allah bio na pomoći, i takvima ih učinio“. Imami Šafija, Malik, Ebu Hanife, Ahmed ibn Hambel, a još više oni prije njih, ashabi, nisu bili poslanici, a odbijali su sve što je iole naznačavalo pokuđeno, a tek ono što je davalo naznake mogućeg grijeha. Trošili su na Allahovu putu, ono im najdraže i najvrijednije, pa je ostao pomen na njih i među narodom a i u Kur'anu je Allah svojim govorom ukazao na takve. Oni su bili od onih kojima je nuđeno da upravljaju zemaljskom haznom, a kada odbi Malik ili je to pak bio Ebu Hanife, bi bičevan zbog toga, radije je otrpio vladarevu kaznu nego li su upustio pa zapao u Allahovu. Od njih je onaj koji je na četrdeset i još nekoliko pitanja, na njih trideset i osam rekao „ne znam“. Od njih je onaj koji je dar nekoliko najboljih svjetskih konja, dao drugome jer ga je stid jahati dok kopita neke životinje gaze zemlju (Medina) u kojoj je Allahov Poslanik a.s. Od njih je onaj koji je svake noći trećinu provodio učeči, studirajući, izučavajući, trećinu u ibadetu a trćinu spavajući. Od njih je onaj koji je za sebe rekao da se od svoje šesnaeste godine nije najeo, ne prejeo, već najeo. Od njih je onaj koji je mnogo klanjao, pa jednom na ulici ugleda neke koji upiraše u njega i jedan reče to je onaj koji cijelu noć ibadeti. Pa on onda poče cijele noći da ibadeti, jer ga je stid da ga opisuju da čini neki ibadet a on to ne čini. Od njih je onaj koji je rekao za svoje naučavanje, da bi volio da se ljudi od toga okoriste ali da bi isto tako volio da to (zasluge) ne pripisuju njemu. Od njih je onaj koji je rekao da nikada ni sa kim nije raspravljao a da nije želi da onaj drugi bude u pravu. Oni su četrdeset godina u svojim namazima molili jedni za druge i za sve vjernike. A nisu bili poslanici.

 

Dunjaluk je proklet, to je igra i zabava, on nema stvarnu vrijednost, jedina njegova vrijednost je ta što na njemu i bogat kao i siromah može zadobiti Allahovo zadovoljstvo, ako postupi po Knjizi, Sunnetu, opečativši to srcem. Zar da se o njegovoj vrijednosti kazuje dalje i više, a dva sunneta sabah namaza od njega i svega na njemu, vrijedniji?

Oni koji rade da bi bili prikazani i viđeni, dobit će ono što su željeli i za čime žudili, ali neka ne očekuju više od toga, takav je Allahov zakon, ko traži dunjaluk dat će mu se, ali od ahireta mu ništa nema. Za takve je slava, petominutna. A oni, koji ne požuruju Allahove odredbe i nagrađivanje, njih zapadne dvostruka slava kojoj nikad kraja.

Pozlaćen je put onih koji za Gospodarem svojim tragaju, pokušaj! A Allah je obećao da će pokazati put onima koji Mu hode.

Piše: Azharian

Akos.ba

 
Read more...

DJEVOJKA KOJU SU MNOGI POŽELJELI

 

Prenosi se da je jedan mladić rekao svome ocu da je vidio jednu djevojku koju želi oženiti jer ga je očarala njena ljepota i zavele su ga njene lijepe oči. Otac je osjetio radost i rekao svome sinu da ga odvede do djevojke da je isprosi za njega. Kada su otišli kod djevojke i kada ju je otac vidio, zadivila ga je njena ljepota, pa je rekao svome sinu: “Slušaj, sine, ova djevojka nije za tebe, nisi ti na njenom stepenu, njoj treba neko ko ima životnog iskustva – neko kao naprimjer ja!” Sin, sav zaprepašten zbog riječi svoga oca, reče mu: “Ne, ne! Ja ću je oženiti, a ne ti!” Posvađali su se njih dvojica, pa odlučiše otići do policijske stanice da im oni presude i iznađu rješenje.

 

Kada su policijskom službeniku ispričali svoju priču, on njima reče da mu dovedu djevojku da bi nju pitali koga od njih dvojice ona želi za muža. Djevojka je došla i kada ju je policajac vidio, zadivili su ga njena ljepota i šarm te reče njima dvojici: “Ona ne priliči vama! Ona priliči nekome ko je ugledan u društvu, nekome kao naprimjer JA!”

Tako su se sve trojica posvađali, pa odlučiše otići do ministra da im on presudi. Kada je ministar vidio djevojku, rekao je: “Ovu djevojku može oženiti samo ministar poput mene!” Ponovo su se svi posvađali, ali rješenja nije bilo ni na vidiku sve dok za taj slučaj nije saznao predsjednik države. Kada su došli pred njega, on reče: “Ja ću vam riješiti problem, dovedite mi djevojku! Kada je predsjednik vidio djevojku, reče: “Ovu djevojku može oženiti samo predsjednik poput mene!” I tako su se svi počeli raspravljati…

Utom djevojka ustade i reče: “Ja imam rješenje! Ja ću potrčati, a vi krenite za mnom, pa ko me prvi stigne i uhvati, njegova sam i on će me oženiti.” I zaista, djevojka je potrčala, a za njom mladić, otac, policajac, ministar i predsjednik. I dok su trčali za njom, iznenada sve peterica upadoše u jednu duboku rupu. Djevojka priđe otvoru i, pogledavši na njih odozgo, upita ih: “Znate li vi ko sam ja? Ja sam DUNJALUK! Ja sam ONA za kojom trče i natječu se svi ljudi, zapostavljajući svoju vjeru, sve dok ne upadnu u KABUR, a ne uspiju da me dobiju!”

num.com

Read more...
Subscribe to this RSS feed