Hutba mostarskog muftije u Karađoz-begovoj džamiji

Hvala Bogu, Gospodaru svjetova, Milosniku Svemilosnome, Vladaru Sudnjega dana!

Svjedočimo da je samo On bog, Onaj što postojan je i vječan! Nije rodio i nije rođen, i niko Mu nije ravan! Njemu se utječemo od zla, od Njega pomoć i uputu tražimo, na Njega se oslanjamo, Njemu ćemo se svi vratiti.

Svjedočimo da je Muhammed, neka su na njega najljepši blagoslovi i mir, Njegov pečatni Poslanik i miljenik, kojega je On poslao kao učitelja i milost svim svjetovima. Neka su spas i mir na njegovu časnu porodicu, vrle drugove ashabe. Njega Svevišnjega molimo da Svoj Blagoslov i Milost spusti na cijeli ljudski rod. Divan li je On Gospodar i Zaštitnik naš!

الرَّحْمَنُ . عَلَّمَ الْقُرْآنَ . خَلَقَ الإِنسَانَ . عَلَّمَهُ الْبَيَانَ . الشَّمْسُ وَالْقَمَرُ بِحُسْبَانٍ . وَالنَّجْمُ وَالشَّجَرُ يَسْجُدَانِ . وَالسَّمَاء رَفَعَهَا وَوَضَعَ الْمِيزَانَ . أَلاَّ تَطْغَوْا فِي الْمِيزَانِ . وَأَقِيمُوا الْوَزْنَ بِالْقِسْطِ وَلا تُخْسِرُوا الْمِيزَانَ . وَالأَرْضَ وَضَعَهَا لِلْأَنَامِ . فِيهَا فَاكِهَةٌ وَالنَّخْلُ ذَاتُ الأَكْمَامِ . وَالْحَبُّ ذُو الْعَصْفِ وَالرَّيْحَانُ . فَبِأَيِّ آلاء رَبِّكُمَا تُكَذِّبَانِ .

Svemilosni –er-Rahmānu –

Poučava Kur'anu!

On čovjeka stvori

i pouči ga da govori!

Sunce i Mjesec račun svoj imaju!

I zvijezde, i drveće, na sedždu padaju!

A nebo? Njega je podignuo i vagu uspostavio,

pa nemojte ni vi griješiti kad vagate,

i vagu pravo postavite, i na vagi zakidati nemojte!

A Zemlja – priredio ju je stvorenjima-

po njoj voće i palme sa grozdovima,

te zrnje s opnama i bilje s mirisima –

pa koju blagodat Gospodara svoga da poreknete?! (Er-Rahmān, 1-13.)

Mjera, ravnoteža i harmonija odlike su Božijeg stvaranja na Zemlji i čitavome univerzumu. Ta ravnoteža isklad u Božijem stvaranju u svakome času i trenutku vidljivi su; u smjeni dana i noći,u smjeni godišnjih doba i klimatskih prlika. On Svevišnji uspostavio je najsavršeniji sklad uuniverzumu– kretanjem Sunca i Mjeseca osigurava se i održava  ravnoteža i harmonija života na Zemlji. Čovjeku kao Božijem namjesniku na Zemlji dato je sve da može osigurati dostojanstven život na njoj. Dato mu je da plodove zemaljske zasijava, koji uz milost Božiju izniknu iz zemlje i s kišom koju On spušta s neba, rastu i bujaju i budu mu hrana svakovrsna.

Pa koju blagodat Gospodara svoga da poreknete?!

Ali je i čovjek pozvan da stalno bdije nad osiguravanjem i čuvanjem harmonije i ravnoteže u svemu što mu je povjereno na upravljanje. Tu mjeru i harmoniju mora sačuvati unutar samoga sebe –čistom savješću i čvrstom budnom svijesti o Onome Koji mu je život udahnuo, Koji je Njegov Gospodar i Koji će ga Sebi ponovo vratiti. Mjeru i red u svom zemaljskom životu koji se odvija u interakciji s drugim ljudima i drugim Božijim stvorenjimaočuvaće dosljednim pridržavanjem i slijeđenjem uputa i propisa Njegovoga vjerozakona (Šerijata).

 

Draga braćo,

Svjedočimo li vremenu u kojem je čovjek kao Božiji povjerenik na Zemlji svojom opsjednutošću sobom i svojom ulogom u svim segmentima života narušio od Boga uspostavljenu harmoniju i sklad. Je li svojim neumjerenim pohodom na Prirodu, koji je motiviran pohlepom i gramzivošću, uništio šumska bogatsva, zagadio rijeke i jezera, zatrovao polja, brojne biljne i životinjske vrste istrijebio, presušio brojne izvore pitke vode...?

Svjedočimo li već duže vrijeme neobičnim klimatskim promjenama na zemlji, da skoro i nemamo četiri godišnja doba, da imamo ljeto i zimu koja nam se sve više približava ljetu...Svjedočimo šokantnim temperaturnim izmjenama u kratkim vremenskim intervalima. Bilježimo sve veći nivo zagađenosti zraka.

Bilježimo prenapućene gradove u kojima život postaje gotovo nepodnošljiv, a pustoš na selima, iseljavanje, odlaske. Gledamo zapuštena i neobrađena polja, njive u korov zarasle, voćke sasušene, nekalemljene...

Vidimo plodove raznih divljih ukusnih voćki i miomirisnih ljekovitih trava na obroncima naših planina, kako su neubrane i neosušene, i za lijeka raznoga nepripremljene. Gledamo to sve, pred našim je očima, i nismo marili. Zemaljski sklad i red smo narušavalisvojim nemarom, pohlepom i opsjednutošću sobom.

ظَهَرَ الْفَسَادُ فِي الْبَرِّ وَالْبَحْرِ بِمَا كَسَبَتْ أَيْدِي النَّاسِ لِيُذِيقَهُم بَعْضَ الَّذِي عَمِلُوا لَعَلَّهُمْ يَرْجِعُونَ

I na kopnu i na moru vidljiv je nered zbog onoga što ljudske ruke pridonose, i tako im On daje da kušaju nešto od onoga što su uradili, ne bi li se povratili. (Er-Rūm, 41.)

Je li se čovjek udaljio od drugoga čovjeka, svoga brata po zemaljskom porijeklu, ma ko on da bio?! Je li se povukao u svoj zatvoreni svijet, u kojemu ne traži utjehu ni razgovor s čovjekom, već s tehnikom i kućnim ljubimcem? Gledamo li da on sve više u šetnju izlazi s tehnikom i kućnim ljubimcem, a da se udaljava i od svoga doma, i porodice, i prijatelja, i zajednice? Na kraju udaljava se od same svoje suštine i klizi u nešto što nije njegovo prirodno stanje. Ide u svoju suprotnost. Postaje rob tehnike istvari. Zaokuplja ga samo to kakav je prema sebi i kako da sebi ugodi. Ni najmanje nije zaokupljen time kakav je prema drugima.

A čovjek je stvoren da robuje samo svome Stvoritelju, da ne bude rob stvarima i svojim strastima. Stvoren je da bude ovistan samo o Njemu, a neovisan od svega drugoga.

Realni život zamjenio je virtualnim svijetom. Beskrajna opsjednutost fudbalskom igrom postala je društvena norma i vrijednost.Virtualni svijet zabavegdje srcima i umovima mladih ljudi zavladaše neuki, primitivni i nemoralni karakteri, ostavi bolni trag i utjecaj na njihovu svijest, ponašanje i moral. Ispraznosti i površnosti na svakome koraku. Opći javni resursi od strane nesavjesnih ljudi u službi naroda nemarno i neplanski su usmjeravani.

Danas, u ovoj kušnji i nevolji koju imamo, bili bi sigurniji da su ti javni resursi usmjeravani u opremanje naših zdravstvenih ustanova, edukaciju ljekara, stvarnu nauku i naučno istraživanje. I da su usmjeravani u kapacitete Civilne zaštite koja prva reaguje u situacijama prirodnih nepogoda. Ali, nisu. 

 

Draga braćo,

Kušnja koronavirusa koju imamo pogađa sve, cijeli svijet i čitavo čovječanstvo. Niko nije pošteđen i izuzet od nje; ni bogati, ni siromašni, ni bijeli, ni crni, a niti žuti ljudi. Od nje strahuju i vladari kao i njihovi podanici, i šefovi i njihovi radnici.  Isto trpe i podnose muslimani, i kršćani, i jevreji, i oni koji slijede učenja neobjavljenih religija, ali i oni koji se ne deklarišu vjerujućim ljudima. Svi smo na istoj lađi. A upravo nam naš učitelj u vjeri, Poslanik a.s., u jednoj svojoj predaji pravi usporedbu ljudi koji drže do Allahovih granica (do mjere i ravnoteže) i onih koji to krše, s ljudima koje je sudbina zadesila da budu na brodu, pa jedna skupina svojim nemarnim ponašanjem, ako joj se pusti, može dovesti u pitanje sudbinu svih putnika na brodu, da svi stradaju. Drugaskupina svojim odlučnim stavom i ponašanjem zaustavljajući ovu prvu, može njih sve spasiti od propasti i potopa.

Čuo sam Nu’mana b. Bešira, radijallahu anhuma, kako prenosi, da je Vjerovjesnik, s.a.v.s. , rekao:

مَثَلُ القَائِمِ في حُدودِ اللَّه، والْوَاقِعِ فِيهَا كَمَثَلِ قَومٍ اسْتَهَمُوا عَلَى سفينةٍ، فصارَ بعضُهم أعلاهَا، وبعضُهم أسفلَها، وكانَ الذينَ في أَسْفَلِهَا إِذَا اسْتَقَوْا مِنَ الماءِ مَرُّوا عَلَى مَنْ فَوْقَهُمْ، فَقَالُوا: لَوْ أَنَّا خَرَقْنَا في نَصيبِنا خَرْقًا وَلَمْ نُؤْذِ مَنْ فَوْقَنَا. فَإِنْ تَرَكُوهُمْ وَمَا أَرادُوا هَلكُوا جَمِيعًا، وإِنْ أَخَذُوا عَلَى أَيْدِيهِم نَجَوْا ونَجَوْا جَمِيعًا

Primjer onih koji u svojim djelima slijede Allahove dž.š. zapovijedi i onih koji ih krše, ili su labavi u njihovom izvršavanju, je sličan stanju jedne grupe ljudi na lađi. Neki od njih su izvukli sudbinu da budu u donjem dijelu broda, a drugi da budu na palubi.

Oni koji su bili u nižem dijelu lađe, kad god [su bili žedni i kad god] im je trebalo vode, su išli gore (na palubu) i uznemiravali i gazili po onim koji su se tamo nalazili. Oni su (na kraju) sami sebi rekli: ‘Zašto mi ne bi, umjesto da smetamo onima  iznad nas, napravili jednu rupu (na podu) i imali vode koliko nam god treba. Ako bi im oni koji su bili na palubi dozvolili da naprave rupu na lađi svi bi se podavili. A ako bi ih spriječili u njihovoj namjeri da naprave rupu, svi bi se spasili.” 

Vrijeme u kojem smo i koje je pred nama traži maksimalnu povećenost i ozbiljnost. Vrijeme je dragocjeno i kad smo u blagodati i kad smo u kušnji i u nevolji. Realni život ima svoje zakonitosti, on se ne može nadomjestiti i izmjestiti u virtualne tokove. Virtualni svijet dobar je onoliko koliko ga je moguće staviti u službu opće dobrobiti i ravnoteže, a da ne naruši zdravlje i harmoniju.

Neki ljudi u službi općeg interesa i dobra, poput onih u zdravstvenom sistemu, sistemu sigurnosti i policije, komunalne čistoće i brige, te u prodajno- trgovačkom sistemu zaslužuju da budu prepoznati i potpomognuti na svaki način. Ovo nije vrijeme velikih riječi, analiza i procjena, već djela i posvećenosti općem interesu spašavanja ljudskih života i zaštiti zdravlja ljudi. Plemenito je i veliko to djelo. Na ispitu smo. Neki će položiti. Valja prepoznati i u ovoj kušnji priliku da se čovjek moralno popravi.

وَإِذَا أَذَقْنَا النَّاسَ رَحْمَةً فَرِحُوا بِهَا وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ بِمَا قَدَّمَتْ أَيْدِيهِمْ إِذَا هُمْ يَقْنَطُونَ

Kad damo ljudima da neku milost kušaju, oni u njoj likuju, a kad ih, zbog nečega što su sami prouzročili, pogodi kakava nevolja, odjednom u očaj padnu. (Er-Rūm, 36.)

Nadu u Allahovu milost ne smijemo gubiti. S vjerom u Boga i pouzdanjem u Njega, čineći dobročinstva gdje god smo u prilici i dosljedno izvršavajući  sve ono što nam nalaže struka, možemo se nadati izlasku iz ove kušnje.

 

 

Svemogući Allahu, molimo Te da nam udijeliš Svoju milost, pomogneš nas da sačuvamo zdravlje, opskrbiš nas iz Svoga obilja i nadahneš da istrajavamo u dobročinstvu.

Gospodaru naš, ne dopusti našim srcima da skrenu nakon što si nas uputio,  i daruj nam od Sebe milost! Ti si, uistinu, veliki darivatelj!

Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u Vatri!”

 

Muftija mostarski mr. Salem-ef. Dedović

Karađoz-begova džamija, 3. april 2020. / 10. Šaban 1441. h. g.

Read more...

Hutba reisu-l-uleme u Gazi Husrev-begovoj džamiji

 

https://www.facebook.com/www.bir.ba/videos/206049600486780/

 

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović kazivao je hutbu i predvodio danas džuma-namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji.Podsjećanja radi, u skladu sa instrukcijama nadležnih vlasti, ali i Instrukcijom Islamske zajednice o postupanju u okolnostima vanrednog stanja, u svim džamijama u Bosni i Hercegovini, pa tako i u Gazi Husrev-begovoj, džuma – namazu su prisustvovali samo imam, mujezin i članovi džematskog odbora.

Hutbu reisu-l-uleme prenosimo u cijelosti.

Hvaljen neka je Allah. S Njegovim imenom počinjemo svaku besjedu i govor, sve dobre postupke i poslove naše. On je Gospodar svega: znanog i neznanog, vidljivog i nevidljivog.

Neka je blagoslovljen poslanik Muhammed, a.s., plemeniti i iskreni posljednji vjerovjesnik među ljudima, njegova porodica i njegovi sljedbenici u svim vremenima!

Zamolimo Uzvišenog Allaha u ovom odabranom danu, u danu našega zajedništva:

  • za ljubav i blagoslov u našim porodicama,
  • za ljubav i slogu u našim džematima i našoj zajednici,
  • za ljubav i poštovanje među različitim narodima, koji su braća i sestre, rođeni od jedne majke i jednog oca.

Dragi vjernici, poštovani džematlije!

Svakom zorom Allah najavljuje Svojim stvorenjima novi dan i novu nafaku, a svakom večeri nas vodi na počinak i odmara za novi dan. Ovaj ciklus se ponavlja iz dana u dan, od kako je Bog stvorio nebesa i Zemlju.

Mi vjerujemo u jednog Boga, Gospodara svjetova. Vjerujemo da nema snage i moći do u Allaha. On je stvorio ovaj divni svijet iz Svoje dobrote i milosti.

Allah o Sebi kaže da je „Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako čvrsto vjerujete; drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje. – Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka drevnih!“ (Ad-Duhan, 7-8.)

Kod onih koji budu vjerovali u Njega i molili Ga Njegovim lijepim imenima, dobra djela činili, a od ružnih odvraćali, i ljudima lijepe riječi govorili, vjera će rasti, duše na ovom svijetu biti zadovoljne (i On s njima zadovoljan), a njihovo bratstvo i međusobno povjerenje u zajednici iz dana u dan biti jače i snažnije.

Za takvo ovozemaljsko postignuće, za taj vrhunac života i sreće, jedna je staza, jedan utabani i lijepi put. To je svjesna i voljna pokornost i predanost Bogu Jedinome, Njegovoj odredbi i Njegovom vjerozakonu. To je duga i beskompromisna borba sa sobom, sa svojim lijenostima i ograničenjima, sa svojim sklonostima ka lošem i zlu, ka olahkoj osudi drugih i s brojnim predrasudama o drugima... Islam je put na koji je Bog uputio Adema (a.s.), kako bi ga vratio njegovoj iskonskoj prirodi. I za nas je to smjer u kojem se trebamo kretati u ovom životu: Allah nas je stvorio u najljepšem obliku, ahseni takvimu, i dao nam je sistem vjerovanja, ponašanja i djelovanja pomoću kojeg možemo proživjeti naš život upravo tako. A ima li išta ljepše od ahseni takvima?

Vjera u Boga, dobročinstvo prema roditeljima i rodbini, prema siročadi i siromasima, prema braći i sestrama, ali i naš namaz, i naš zekat, i naša dobra djela, sve su to niti od kojih je ispredeno Božije uže, za koje Allah kaže: „Svi se Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte“. Nema niti jedne zajednice ili naroda u povijesti ljudskog roda koji je raspleo to uže, zanemario Božije riječi, a da mu vjera nije oslabila, ideal ishlapio, duša postala ravnodušnom, a on stradao ili bio izgubljen u vremenu i prostoru.

Muslimane okuplja poziv islama koji odjekuje Zemljom punih 14 stoljeća: Allah je najveći, on je Gospodar svjetova. Staza islama ispunjena je trudom i naporom muslimana, čestitih muškaraca i žena, koji žive svoju vjeru dostojanstveno, kao ljudi, u miru s drugima, na Božijoj zemlji, poštujući Božiju riječ i služeći ljudima. Tokom povijesti, bilo je mnogo teških trenutaka, godina i stoljeća za zajednicu muslimana. O tome svjedoči i život Muhammeda, a.s. On je ponižavan, mučen glađu i proganjan. U najtežim mukama su ubijani i mučeni njegovi sljedbenici. Tako ostavljeni i nezaštićeni od ljudi, snagu i oslonac su našli u svojoj vjeri u Boga i dobroti Muhammeda, a.s. Vjerovali su u Božiju riječ da mukama mora doći kraj, i da ih čekaju mir, spokojstvo i nagrada na Sudnjem danu. I tada, u teškim prilikama punim kušnji i izazova, kada strah ovlada osjećanjima, uz Vjerovjesnika su našli smiraj, svoju vjeru i put spasa. U njihovim dušama ugnijezdila se misao o neprolaznoj vječnoj istini, kojoj su se zaputili i koja je ispunila njihovo biće.

Draga braćo i sestre!

Ono što vjernika čini vjernikom jeste njegova duboka vjera u Boga i njegovo proviđenje. Ponekada se i nama njegov naum čini iskušenjem, a ponekada ga slabo razumijemo, pa ga se bojimo i strepimo od njega. Dva su straha našeg vremena koje moramo nadići s vjerom u Boga. Strah od čovjeka koji migrira i bolesti koja se širi. Znajmo da vrijeme rasijava ljude po zemlji, kao što vjetar rasijava sjemenje. Allah je sijač ljudi na tim velikim i nepreglednim zemaljskim oranicama, od postanka svijeta do danas. Bog čini da vjetar puše kada On hoće i da stane kada On hoće. Ljudi ne mogu stvoriti vjetar kojim bi rasijali ljude, ali mudraci znaju kako da načine jedro, da uhvate vjetar i da pomoću njega plove ili pokreću boljitak.

Braćo i sestre!

Naša vjera u Boga ovih dana je na velikoj i ozbiljnoj kušnji. Prepali smo se bolesti. Zanemarili smo temeljnu Božiju poruku o kojoj nam govore i Biblija i Kur'an: život je satkan od iskušenja koja nas prate na našem zemaljskom putovanju.

Nemojmo slušati nadri učitelje kako nas plaše Kijametskim danom i dizanjem Allahove milosti od nas. Subhanallah! Kao da to mi, ovako malehni i beznačajni, možemo i nazrijeti a kamoli znati.

Umjesto straha, naučimo ljude da se boje Boga i da vole druge. Naučimo ih da obavljaju molitvu, da se brinu o svojim roditeljima i svojim bližnjima, da poštuju svoje komšije i da s njima saosjećaju u teškoći i raduju se u radosti. Naučimo ih da poštuju svačije pravo, da ne lažu, da ne kradu, da ne čine preljubu, da se ne boje ljudi.

Stoga, nadiđimo strah. Budimo čvrsti i jaki, hrabri i odvažni! Ne dozvolimo da robujemo strahu od bolesti koja nas može i zaobići, ako se pravilno i odgovorno postavimo.

Moramo u sebe istinski primiti Božije riječi:

إِنَّمَا ذَٰلِكُمُ الشَّيْطَانُ يُخَوِّفُ أَوْلِيَاءَهُ فَلَا تَخَافُوهُمْ وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

„To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste pravi vjernici!“

O pošasti koja nas je snašla mislimo kao o još jednom testu naše vjere, plemenitosti i odlučnosti. Budimo hrabri u njegovom polaganju. Jer, on će proći, a istinska predanost Bogu i čvrstina uvjerenja u Njegovu milost trajne su vrijednosti.

Sjetimo se da nam Allah može svakog časa donijeti olakšicu i izbaviti nas iz nevolje u kojoj smo se našli. Sjetimo se poruke koju nam je uputio naš voljeni Pejgamber: „Svakoj bolesti ima lijeka osim od smrti“.

Vodimo računa o sebi, o svojoj svakodnevnoj higijeni i o mogućnostima da se bolest i na nas proširi. Ako imamo imalo sumnje u nju ni časa nemojmo oklijevati. Možda takva naša odlučnost bude dragocjena u našem spašavanju i spašavanju onih oko nas.

Pridržavajmo se uputstava za ponašanje u ovoj situaciji. Naša su srca shrvana zbog teške odluke da ni u džamije ne idemo. No, ako ćemo i tako doprinijeti sprječavanju zaraze, onda neka naša srca budu vesela što smo, u ime Boga, poslušali one koji su najodgovorniji među nama. U ovim danima koji su pred nama oslonimo se na naše dove i na znanje naših ljekara.

Razumimo ovo kao Božiji znak kojeg nam daje. Samo vjerom možemo pobijediti strah. Danas vam velim isto ono što je Musa, a.s. govorio narodu svom kada ga je obuzeo strah od Faraona: „I Musa reče: „O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani. U Allaha se uzdamo! rekoše oni. Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje! I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: „U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike“. (Junus, 84-87.)

„Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje.“ Allah će zaista održati obećanje“. (Ali Imran, 8-9.)

Gospodaru naš, pomozi nam u borbi protiv ove kušnje i učini da iz nje izađemo jači.

Amin!

 

Read more...

Kako je Edhem Mulabdić 1903. godine pisao o potrebi za kvalitetnijom hutbom

Edhem Mulabdić se često osvrtao oko sebe i kad god je smatrao za potrebnim davao primjedbe i prijedloge na one stvari i pojave s kojima se nije slagao. Itekako je znao koliki je medij bio mimber, kao i kakav je moguće ostvariti utjecaj na narod s tog mjesta. Također, bio je svjestan značaja i uloge muallima, vjeroučitelja. Zato je u listu ‘Behar’ napravio kritički osvrt na vaz imama u džamiji za vrijeme hutbe, analizirajući ga sa različitih aspekata.

”Daje što više prilike da se narod pouči, u čemu je nauk, da se osvjesti da se dozove k sebi. Stoga je ta pouka od velike neprocjenjive zamašitosti po narod po njegov intelektualni, etični, narodni i religiozni razvitak…. Dobar vaz može učiniti više nego iko u pogledu razvoja narodnog. Vaiz se obraća svim uzrastima, djeci, ali i zrelim osobama. Naprotiv slab vaiz može štetno da djeluje na svoju okolinu a onda uvidi da je kriv, kriv je da se izreći ne može. Nije to svejedno kazivati vaiz da se kaže kad se već troši u to vrijeme i trud, a sami je predmet vaiz tako uzvišen iz džamije svak mora otići ganut i dirnut slatkom riječi vaizovom”

Izvor: Mulabdić E., Nešto o našem vazu, Behar, br. 13/14 Sarajevo, 1903/4: 213)

Za Akos.ba priredila: Elma Fetić-Čehajić

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed