Zajednička iskušenja hazreti Fatime i Muhammeda, a.s.!

Četiri su najbolje žene na ovome svijetu: hazreti Merjema, majka Isa, a.s., Asija, žena Faraona, Hatidža, majka svih vjernika i Fatima, kći Muhammeda.“, rekao je Poslanik, a.s.

Hazreti Fatima bila je peto dijete h. Hatidže i Muhammeda, a.s. Rođena je u vrijeme kada se njezin otac počeo povlačiti u planine Mekke, razmišljajući o nepravdi i krivim vjerovanjima svoga naroda, dakle u Poslanikovim, a.s., četrdesetim godinama. Allah, dž.š., šalje mu Fatimu kao radost u teškim i kobnim trenutcima koji će da zadese Allahovog Poslanika, a.s., i njegovu porodicu.

Kada je imala pet godina, od svoje majke hazreti Hatidže čula je da joj je otac Božiji poslanik. Iako pretpostavljamo da mala Fatima nije znala ni šta to znači, ipak je to ojačalo njezinu vezu sa ocem, pa je postala jedna od prvih osoba koje su islam počele da ispoljavaju javno. U periodu djetinjstva, kada je napad na Muhammeda, a.s., i prve muslimane bio najteži i najbolniji, mala Fatima je dva puta dokazala na čijoj je strani i pokazala ljubav prema voljenom ocu.

Jedne prilike, dok je Muhammed, a.s.,  klanjao pred Kabom, Utba, Ukba, Ebu Džehl i Šejba baciše nečist na njega i počeše se smijati. Na to desetogodišnja djevojčica skoči, skinu nečist s oca i svojim malehnim i fizički slabašnim tijelom stade pred njih očekujući daljnji napad. Sva četvorica se posramiše i ušutiše. Već tada bila je spremna život položiti u odbranu dostojanstva svoga babe, kojega je voljela najviše na cijelom svijetu. Većina djece njezinih godina bi se uplašila i u plaču pobjegla, ali ona je već tada bila zrela. Znala je da mu mora pomoći. Kakvu čast je imala, biti kćer posljednjeg Božijeg poslanika!

Druge prilike, nekoliko Kurejšija staviše omču oko Poslanikovog, a.s., vrata dok on klanjaše pred Kabom, u nastojanju da ga udave. Tada hazreti Fatima pozva upomoć koliko je glasno mogla i dozva Ebu Bekra Es-Sidika. Uspio je osloboditi Poslanika, a.s., s tim da je i on sam bio pretučen. Ponovo je mala Fatima uspjela pomoći voljenoga oca, s tim da su ožiljci zbog pretrpljene boli Poslanikove, a.s., na njoj zauvijek ostavili traga. A kako i ne bi kad je cijelo svoje djetinjstvo provela u jednom nesigurnom, neprijateljskom okruženju, gdje niko od Mekkelija nije oklijevao da napadne, osramoti i učini štetu Muhammedu, a.s., i njegovoj porodici.

Većina naše Bošnjačke dječice koju je rat zatekao u tim dječijim, mladim godinama, do kraja života pamtit će bol svog teškog djetinjstva. Baš kao i hazreti Fatima, nosit će ožiljke teškog života, ispunjenog glađu, neimaštinom, nesigurnošću u svome domu ili van njega. Zasigurno nas nema što iznenaditi ukoliko ta dječica koja su sada odrasli ljudi, imaju negativan stav prema životu i svima onima koji im i danas priznaju svoje neprijateljstvo. Bolno djetinjstvo donosi bolan život, zato je potrebna velika snaga i hrabrost da se bol pretvori u iskušenje koje nas je ojačalo.

Sam Poslanik, a.s., mnogo ju je volio, što svjedoči sljedeća predaja:“Ko god izazove radost Fatime, Allah će njemu izazvati radost, a ko je naljuti, naljutio je i Allaha. Fatima je dio mene. Šta god nju veseli, veseli i mene, a šta god Fatimu ljuti, ljuti i mene.“ Bila je njegova radost i sjaj u oku. Sigurno je ovih nekoliko trenutaka u kojima je Fatima pokazala svoju hrabrost bilo ključno da Muhammedu, a.s, bude najvoljenije biće na svijetu. Hatidža mu je dala sve u trenutku Objave, Fatima ga je spasila i čuvala njegovu čast u najtežih 13 godina provedenih u Mekki. Dvije hrabre žene, dva dragulja u Poslanikovim očima!

Primjer u kojem Božiji Poslanik upozorava muslimane na važnost poštovanja Allahovog zakona, a u kojem spominje važnost svoje Fatime, jeste slučaj kada je jedna žena iz ugledne porodice plemena Kurejš, po imenu Fatima počinila krađu. Kada je Božiji Poslanik naredio da se nad njom provede Božiji propis, pripadnici plemena Benu Mahzum mnogo su se naljutili i nastojali su na svaki način da spriječe izvršenje Božijeg zakona. Tako su zamolili Usamu ibn Zejda, koji je bio blizak Božijem Poslaniku, da s njim razgovara o ovome i da ga zamoli da joj oprosti. Kada je Usama o ovome razgovarao sa Poslanikom,a.s., on se jako naljutio i tada je rekao: “Da li činiš zagovor u vezi s jednim od propisa Božijih?”

Zatim je ustao i održao govor u kojem je, između ostalog, rekao: “O ljudi! Ono zbog čega su narodi prije vas stradali je to da kada bi neki od njihovih uglednika počinio krađu, njega ne bi kažnjavali, ali ako bi neko od slabih, nemoćnih i nepoznatih počinio krađu ili neko drugo protivzakonito djelo, Božiji zakon bi nad njim provodili!” A zatim je još rekao: “Kunem se Bogom, ako bi moja kćerka Fatima počinila ovakvo djelo, i nad njom bih također izvršio Božiji zakon. Pred zakonom Božijim, Fatima Mahzumija jednaka je Fatimi Muhammedovoj. „

Zaista je Fatima bint Muhammed pred zakonom jednaka Fatimi Mahzumiji, ali u Poslanikovom, a.s., srcu je zauzimala prvo mjesto. Jer od svih kćeri i supruga, u ovom primjeru spomenuo je baš Fatimu, da bi ashabima pokazao ozbiljnost situacije, obzirom da su svi znali koliko je Fatima važna Muhammedu, a.s.

Hazreti Fatimi dat je nadimak Zehra, što znači sjajna. Kao da je njeno lice, kako se prenosi, zračilo svjetlom. Prenosi se da kada bi stala na namaz, mihrab (mjesto gdje stoji imam koji predvodi zajednički namaz) bi sav bio osvijetljen. Ovo je jedna od počasti direktno darovanih Fatimi od strane Uzvišenog Allaha, dž.š., kako bi se još na dunjaluku odredio njezin visoki stepen na nebesima.
Hazreti Fatima udala se za hazreti Aliju, kojega je Muhammed, a.s., nazvao kapijom grada znanja, s tim da je on sam grad znanja. Sa hazreti Alijom, dobila je dva predivna sina, hazreti Hasana i hazreti Husejina.

Hazreti Fatima je umrla u 29 godini života, 6 mjeseci nakon preseljenja Muhammeda, a.s., duboko žaleći za prekinutim životom njezinog oca kojega je voljela najviše na svijetu. Najteže momente poslanstva provela je s njim u Mekki, pod istim krovom, dijeleći radost i tugu. Njezino srce predalo se u potpunosti njegovoj dobroti, hrabrosti i snazi zbog silne pretrpljene boli. Zajedničke nevolje zaista približe ljudska srca, svežu ih željeznim okovima do Sudnjeg dana. Razlog više tomu bio je što su druge kćerke Muhammeda, a.s., već bile udate, imale su svoje porodice o kojima su se brinule, dok se Fatima brinula o sigurnosti svoga oca.

Neka nam Fatima bude pouka u teškim momentima koji su izvjesnost svačijeg života, a iskušenja njezinog oca koja je dijelila s njim, potvrda da i najbolji ljudi ikada stvoreni nisu spašeni iskušenja, emocionalne boli, neimaštine i gladi.

Nismo samo mi u nevolji, i nismo mi ništa Bogu skrivili pa nas prati loša sreća. Muhammed, a.s., je od svoga rođenja, pa sve do smrti prolazio kroz najteže nesreće i boli, a ipak imao cilj koji je postigao, zadržao samopouzdanje i hrabrost, ustajao i nakon najtežih momenata i išao u bitke, a sve to zahvaljujući svojoj vjeri u Uzvišenog Allaha, dž.š., u kojem je imao najveću utjehu i nadu.

Šejla Mujić Kevrić

Read more...

Sabur na iskušenjima

Čovjeku zaista nije dato ništa bolje od sabura. Moramo biti svjesni da Allah ima najbolji plan za nas. Ponekad čovjek kada je u blagodatima zaboravi na Allaha, jer čovjek je zaboravno i nejako biće, onda se dese iskušenja da nas oblikuju, promjene, i učvrste u vjeri. U istoriji vjere ili u našim životima vidimo da tek kada insan izgubi nešto što najviše voli, kada se razboli, kada mu preseli neko od voljenih, bude odvojen od voljenih, ili kada bude sam potvoren, osjeti se bespomoćnim i poniznim pred Allahom, pa poveća i uljepša svoj ibadet, poveća istigfar, produži svoje sedžde i okupa svoje lice iskrenim suzama u Njegovo ime.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oči plaču, a srce je tužno, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar, a mi smo zbog rastanka sa tobom, o Ibrahime, rastuženi.” (Buhari)

Nekada olakšanje naše boli dodje ubrzo kao Musaovoj a.s majci, a nekada se iskušenje te boli produži dugo godina kao Jakubu a.s, i kada je čuo tu bolnu vijest o gubitku svog sina Jusufa a.s samo je izustio : “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate“. (Jusuf, 86) U svom srcu je osjetio da je njegov sin živ i čekao ga je, oslijepio je plačući za njim. Razlika između žrtve i pobjednika je upravo reakcija na naše iskušenje, hoćemo li samo onako letargično to podnijeti jer ionako moramo, ili ćemo odlučiti uz Allahovu pomoć da izađemo jači i stabilniji iz njega. “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” Ez-Zumer, 10

Kada je Aiša r.a bila potvorena nije se ponašala kao žrtva ili paćenik nikada, nego je bila ponosna iako se razbolila, iako joj se duša kidala i srce cijepalo, iako su te minute bile kao sati, sati kao dani, a mjesec kao godina. Nije se pravdala jer je znala da Allah zna da nije kriva, i mislila je da joj ne bi povjerovali, niti je priznala jer je znala da bi joj to tada povjerovali. Situacija je toliko bila teška da je čak Alija r.a predložio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je razvede. Utjeha joj je bila njena majka i njene riječi da se nerijetko desi da je žena lijepa i ima suparnice da joj one ne žele naškoditi. Kada je Poslanik s.a.w.s došao da je vidi nije mu htjela ustati na noge, i molila je svoje roditelje da mu odgovore. Aiša r.a je bila omiljena osoba i najvoljenija žena upravo zato jer je bila ponosna, iskrena, oštroumna, pravedna, i žena koja je znala iskoristiti svoje slabosti i svoju ljubomoru na pravi način, bila je žena koja je znala voljeti. “A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe”.(Kur’ansko pravilo)

Ne kaže se bezveze u muci se poznaju junaci. Ejub a.s je imao toliko veliko iskušenje u bolesti, toliko dunjalučkih gubitaka, a njegov sabur se samo uljepšavao i rastao s vremenom. Većini nam je poznata njegova skromna dova u tim najtežim trenutcima: “Mene je nevolja snašla a Ti si od milostivih najmilostiviji.“ (El-Enbija, 83.)

Jedna od važnih pouka u međuljudskim odnosima i strpljenju je odnos Musaa a.s i Hidra. Musaovo, a.s., srce se nije moglo smiriti gledajući djela koja Hidr radi usputno na njihovom putovanju, ali ipak Musa a.s ne reaguje naglo vrijeđajući, niti osuđuje Hidra, ili ne dao Allah potvara ga za nešto, niti mu ulazi u nijjet, nego ga opet pokušva upitati na lijep način zašto to radi jer mu je stalo do Hidra i gleda ga kao ljudsko biće, jer nas podsvijest podsjeća da nije sve uvijek onako kako nam u tom trenutku izgleda.

Čovjek je zaista najbolji dokaz protiv samoga sebe, iako dolazi sa opravdanjima. Kad čovjek donese u svom srcu nijjet i obnavlja ga, ili pak ne obnavlja, tu mu je početak i kraj svega. Osoba koja istinski aktivno sluša i želi razumjeti nekoga, i njegovu neverbalnu komunikaciju, osjeća te informacije i uzima njihovu pouku. Mi u učvršćivanju naše veze sa Kur’anom pronalazimo svjetlost znanja, snagu svog srca i utočište od svakog iskušenja i boli.

Vjernik treba biti svjestan nagrade koja ga čeka i za ubod trna na dunjaluku, i da dunjaluk Allahu ne vrijedi ni koliko krilo mušice. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika ne pogode ni umor ni bolest, ni briga ni tuga, niti bilo kakvo uznemirenje, niti zabrinutost, čak i trn kada ga ubode, a da Allah time ne obriše njegove grijehe.” (Buhari i Muslim)

Neko odluči biti tih kroz iskušenje, neko se posavjetuje s nekim kome vjeruje. Poslanik s.a.w.s nas je kroz svoj život naučio da pažljivo biramo kome se povjeravamo, za neke jako krupne stvari se povjeravao samo Huzejfi r.a. Nema svako isti kapacitet razumjevanja i suosjećanja, a ni čuvanja emaneta.

Nakon svake kiše dolazi sunčan dan, nakon svakog iskušenja doći će i olakšanje.

Ella S.

Read more...
Subscribe to this RSS feed