Izgovarajući ovih sedam rečenica dostignut ćeš veliku nagradu

Izgovarajući ovih sedam rečenica dostignut ćeš veliku nagradu.
 
Kaže Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko se probudi tokom noći i kaže:
 
1. La ilahe illallahu vahdehu la šerike leh, lehul mulku ve lehul hamdu ve huve ‘ala kulli šej’in kadir
 
2. Elhamdulillah,
 
3. ve subhanallah,
 
4. ve la ilahe illallah,
 
5. vallahu ekber,
 
6. ve la havle ve la kuvvete illa billah
 
7. i zatim kaže: allahumme gfir li (Allahu, oprosti mi), ili umjesto toga zatraži nešto drugo od Allaha, On će mu se odazvati. A ako se abdesti i klanja, namaz će mu biti primljen.”
 
šejh Muhammed Salih el-Munedžid
 

 

Read more...

Mi smo ummet čiji životni vijek je najkraći, a nagrada kod Allaha najveća

 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Uzvišeni Allah, objavio je: “O vi koji vjerujete,  Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i dat će vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostit će vam – jer Allah prašta, i samilostan je.” (El-Hadid, 28.)

Ako pogledamo u životni vijek prijašnjih naroda (od Adema, a.s., do Muhammeda, s.a.v.s.), vidjet ćemo da su oni živjeli stotine, čak i hiljade godina. Poznato je da je samo poslanička misija Nuha, a.s., trajala 950 godina, kao što dolazi u ajetu: ”Mi smo Nuha narodu njegovu poslali i on je među njima ostao hiljadu, manje pedeset godina, pa ih je potom zadesio potop, zato što su Allahu druge ravnim smatrali.” (El-Ankebut, 14.) Međutim, Nuh, a.s.,  živio je izvjesno vrijeme i prije poslanstva, a također i nakon općeg potopa, što znači da je živio više od hiljadu godina.

Za razliku od Nuha, a.s., prosječan život islamskog ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, kao što dolazi u hadisu: ”Životni vijek moga ummeta je između šezdeset i sedamdeset godina, malo je onih koji žive duže od toga.” (Hakim, Tirmizi i Ibn Madže) I ako bi neko od nas izračunao koliko je namaza klanjao, koliko dana i mjeseci postio i koliko je ostalih dobrih djela učinio u toku svoga života, vidio bi da je ogromna razlika u količini ibadeta i dobrih djela u odnosu na Nuha, a.s., i njegove sljedbenike, kao i u odnosu na druge poslanike i njihove sljedbenike, jer su oni mnogo duže živjeli.

Međutim, Uzvišeni Allah odlikovao je islamski ummet time što mu je podario određeno vrijeme i trenutke u kojima On obilno obasipa muslimane i muslimanke Svojom milošću i u kojima mnogostruko nagrađuje i neznatna dobra djela, kako bi se ovaj ummet priključio ostalim ummetima i iskrenim vjernicima iz prijašnjih generacija u nagradama i sevabima.

Evo nekoliko primjera potkrijepljenih eksplicitnim dokazima iz Sunneta Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Abdullah ibn Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Primjer vas i ehlu kitabija je kao primjer čovjeka koji je unajmio radnike, pa im rekao: ‘Ko će od vas raditi od sabaha do podne za jedan kirat?’ I Jevreji su to prihvatili. Zatim je upitao: ‘Ko će od vas raditi od podne do ikindije za jedan kirat?’ I kršćani su to prihvatili. Zatim je upitao: ‘Ko će od vas raditi od ikindije do zalaska sunca za dva kirata?’ I vi ste to prihvatili. Nakon toga su se Jevreji i kršćani naljutili, rekavši: ‘Mi smo više radili, a manje dobili.’ Allah im je rekao: ‘Da li sam vam učinio nepravdu i uskratio nešto od vaše plaće?’ Oni rekoše: ‘Ne’, a onda Allah reče: ‘To je Moja blagodat i dobrota koju dajem kome Ja hoću.”’ (Buharija)

Dakle, udvostručenje nagrade sa manje rada i u kraćem vremenskom periodu odlika je i posebnost ovog ummeta.

Mjesec ramazan jedan je od najvećih dašaka Allahove milosti i posebnosti Muhammedovog, s.a.v.s., ummeta, jer ako se tvoje dobro djelo i tvoj ibadet podudari sa trenutkom spuštanja Allahove milosti, onda ti možeš preteći druge vjernike u Džennetu, čak i šehida.

Naime, prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da je rekao: ”Došla su dvojica ljudi iz plemena Kuda'a kod Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i zajedno su primili islam. Nakon primanja islama, jedan od njih je otišao u borbu na Božijem putu i preselio je kao šehid. Njegov drug živio je još jednu godinu, a potom je i on preselio na Ahiret.

Ashab Talha ibn Ubejdullah pripovijeda: ”U snu sam vidio Džennet i vidio sam da je onaj drugi ušao u Džennet prije svoga druga koji je preselio kao šehid, pa sam se začudio tome. Sljedećeg jutra sam ispričao svoj san Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa mi je rekao: ‘Zašto se tome čudiš? Zar onaj drugi nije živio još jednu godinu, zar nije u toj godini postio ramazan, zar nije klanjao šest hiljada rekata namaza i učinio toliko i toliko dobrih djela?”’ (Ahmed) U drugoj predaji dolazi: ”Između njih je razlika kao između nebesa i Zemlje.”

Osim toga, Muhammedov, s.a.v.s., ummet će preteći ostale narode i ummete na Sudnjem danu, odnosno na Ahiretu, kao što nas je obavijestio i obradovao Allahov Poslanik, s.a.v.s., u hadisu u kojem je rekao: ”Mi smo zadnji ummet (na dunjaluku) a prvi na Ahiretu, i mi ćemo prvi ući u Džennet.” (Muslim)

Hvala Allahu, dž.š., Koji je odlikovao Muhammedov, s.a.v.s., ummet time što mu je podario određene vremenske periode u kojima se dobra djela umnogostručuju, u kojima se brišu grijesi i opraštaju loša djela. Sretan je onaj ko iskoristi takve prilike i koga u tom vremenu stigne dašak Allahove milosti. Mjesec ramazan svakako spada u takve vremenske periode i to je blagoslovljeno vrijeme i prilika koju neće propustiti osim stradalnik.

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Činite dobro cijelog života i tražite iz Allahovih riznica, jer Allah ima riznice milosti kojima obasipa koga hoće od robova Svojih (Tj. stalno ibadet činite i tražite, možda vas u datom trenutku stigne dašak Allahove milosti). Molite Allaha da vam pokrije sramote i strah zamijeni sigurnošću.” (Et-Taberani, Silsila es-sahiha, 1890.)

 
Read more...

Allah mnogostruko nagrađuje dobročinstvo

Ostala sam šokirana i sa mislima odakle ovaj novac, ko je ubacio ovu kovertu? Požurila sam da izađem ne bih li vidjela tu osobu koja je ubacila ovo pismo i nedaleko od zgrade ugledala sam jednog muškarca kako ide u pravcu auta koje je bilo parkirano na cesti. Povikala sam: “Oprostite, gospodine”, i kada se okrenuo, vidjela sam da se radi o jednom mladiću koji je imao dugu crnu bradu: “Da li ste vi ubacili ovu kovertu u moje poštansko sanduče”, upitah ga. “Kakvu kovertu, sestro?”, iznenađeno me upita, ili se pravio da je iznenađen, ali ja se postidjeh jer sam ostala zbunjena i pomislila sam da on nema ništa s ovim. “Želim samo da kažem da nije novca u ovoj koverti, ja u narednim danima ne bih imala djeci šta dati da jedu”, rekoh.

Prije godinu dana, kada mi je muž preselio od teške bolesti, ostala sam udovica, sama sa dvoje djece. U takvoj situaciji bila sam primorana da radim mnoštvo raznih poslova kako bih mogla obezbijediti sredstva za svoju djecu i sebe. Bilo je teško uvijek naći neki posao koji nema harama u sebi, pogotovo jednoj ženi sa hidžabom, tako da je bilo dana kada sam morala posuđivati novac da bismo mogli kupiti sebi hranu, i onda bih sa velikom poteškoćom morala sakupljati novac da bih vratila dugove. Najteže mi je palo kada sam prošle godine u mjesecu septembru imala zdravstvenih problema koji su me sprečavali da idem raditi, tako da smo zapali u jako tešku situaciju.

Jedan dan bila sam kod doktora koji mi je propisao lijekove. S teškom mukom otišla sam u apoteku kako bih ih kupila i dok sam stajala u redu, nani ispred mene zafalilo je nešto malo novca da kupi lijek. Znala sam kako je biti u takvim situacijama i bez razmišljanja sam joj dala tih nekoliko maraka da doplati svoje lijekove, što je nanu mnogo obradovalo pa mi reče: “Allah ti ovo mnogostruko vratio!” Nakon posjete apoteci i uzimanja propisanih lijekova, krenula sam kući, a pri ulasku u zgradu u kojoj živimo, pogledala sam poštansko sanduče i uzela pristiglu poštu.

Nedugo zatim sjetila sam se da sam zaboravila kupiti namirnice kako bih djeci napravila ručak kada dođu iz škole, a imala sam novca toliko da mogu kupiti namirnice da možemo jesti samo taj dan. Tuga i zebnja obuzele su moje srce jer me je bilo sramota da više posuđujem novac, a osjetila sam grižnju savjesti što sam potrošila novac na svoje lijekove, što je, jednim dijelom, doprinijelo da smo ostali sa ovako malo novca, ali su mi lijekovi bili prijeko potrebni.

Izlazeći iz stana i silazeći niz stepenice, upućivala sam dovu Uzvišenom Allahu da nas pomogne i izbavi iz ove teške situacije i podari nam izlaz. Prolazeći pored poštanskog sandučića, primijetila sam da se u njemu nalazi jedno pismo. Iznenadila sam se jer sam nedavno bila pokupila poštu. Kada sam otvorila sanduče, ugledala sam jednu kovertu na kojoj je pisalo samo moje ime i prezime i kada sam otvorila kovertu, u njoj sam našla novčanicu od 100 eura!?

Ostala sam šokirana i sa mislima odakle ovaj novac, ko je ubacio ovu kovertu? Požurila sam da izađem ne bih li vidjela tu osobu koja je ubacila ovo pismo i nedaleko od zgrade ugledala sam jednog muškarca kako ide u pravcu auta koje je bilo parkirano na cesti. Povikala sam: “Oprostite, gospodine”, i kada se okrenuo, vidjela sam da se radi o jednom mladiću koji je imao dugu crnu bradu: “Da li ste vi ubacili ovu kovertu u moje poštansko sanduče”, upitah ga. “Kakvu kovertu, sestro?”, iznenađeno me upita, ili se pravio da je iznenađen, ali ja se postidjeh jer sam ostala zbunjena i pomislila sam da on nema ništa s ovim.

“Želim samo da kažem da nije novca u ovoj koverti, ja u narednim danima ne bih imala djeci šta dati da jedu”, rekoh. Vidjela sam kako se mladićeve oči napuniše suzama. Obori pogled i reče: “Allah vam dao svako dobro, sestro”, okrenu se i ode prema autu koje je imalo registraciju jedne zapodnoevropske zemlje. Meni se tijelo skamenilo jer sam shvatila da je upravo on ostavio ovu kovertu i poželjeh da mu se zahvalim i uputim dovu za njega, ali mi riječi zastadoše u grlu od suza.

Koliko me je dirnulo ovo njegovo dobročinstvo toliko me je dirnulo i to što je želio da ovo dobročinstvo sakrije čak i od mene. U meni se javilo mnoštvo pitanja: Otkud on zna za mene i moju djecu jer ga nikad ranije nisam ni vidjela ni srela? Kako zna moje ime i prezime? Otkud zna gdje živimo? Otkud da baš sada kad nam je bilo najpotrebnije ubaci ovu kovertu? Tada sam se sjetila starice iz apoteke i njene dove koju je uputila za mene zbog ono neznatno novca koji sam joj dala da doplati lijekove. Uvjerila sam se, po ko zna koji put, da Allah na dobročinstvo uzvraća dobročinstvom mnogostruko većim od onog koje mi učinimo. Dok sam u sebi upućivala dovu za ovog mladića i njegovu familiju, suze su se slijevale niz moje obraze iz zahvalnosti Plemenitom Allahu na Njegovoj milosti i ovom poklonu…

Danas sam sretno udata za vjernika koji se brine o meni i mojoj djeci kao da su njegova rođena djeca, a zauvijek će mi u sjećanju ostati postupak ovog mladića i nadam se da će naći obilnu nagradu kod svog Gospodara za dobročinstvo koje je uradio.

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed