Porodica je naša luka spasa i tvrđava spokojstva

Zbog vlastitih propusta ili grešaka, zapostavljajući svoju  porodicu, možemo biti kažnjeni još na ovom svijetu. A teška je to i bolna kazna kada čovjek ostane lišen ljubavi, poštovanja i podrške od svog bračnog druga. Duboka je to bol i praznina kada čovjeka zaborave njegova djeca, unučad, braća i sestre.

Gorko je iskustvo i iskušenje  kada čovjeku okrenu leđa rođaci i rodbina, a on, nekada voljen i štićen u porodičnom gnijezdu, ostane usamljen i prepušten sam sebi.  Istovremeno, ma koliko volio svoje najbliže, sa njima bezbrižno živio i radovao se,  vjernik nikada ne zaboravlja Allahove riječi.

Imanja vaša i djeca vaša su samo iskušenje, a u Allaha je nagrada velika.( Et-Tegabun 16)

Svima nama je, bez razlike i izuzetka, potrebna porodica. U djetinjstvu porodica ulijeva ljubav i samopouzdanje,  a u zrelom dobu pruža utjehu i podršku. Niko, pa čak ni Božiji poslanici nisu mogli sami prebroditi životne izazove i prepreke. Osjećali su zebnju od starosti bez porodice i vlastitog potomstva.

Zekerijja a.s. u svojim dovama skrušeno je molio: – Gospodaru moj, ne ostavljaj me samog. Jakub a.s. oslijepio je  od tuge za sinom Jusufom a.s.  Ibrahim a.s. u dovama je molio za opskrbu i zaštitu svojoj  supruzi Hadžeri  i sinu  Ismailu a.s.,  a bez  pomoći brata Haruna a.s., Musa a.s., se nije mogao suprotstaviti faraonovom zlu i tiraniji.

S obzirom na to, dužni smo s vremena na vrijeme podsjećati  sebe i druge da je  porodica naša luka spasa i tvrđava spokojstva. Nema te karijere niti profita koji može nadomjestiti sigurnost i toplinu obiteljskog doma. Nema blistavijeg ordenja od odgovornog i uspješnog očinstva i majčinstva. Ako sačuvamo svoju porodicu, uz Božiju pomoć, nadoknadit ćemo sve ostalo što propustimo i zakasnimo učiniti. Ako pokidamo porodične veze i poremetimo familijarne odnose, ništa nam ne može nadoknaditi propušteno i povratiti izgubljeno.

Iskustvo nas isto tako  uči,  da se svim trajnim životnim  vrijednostima  prvo naučimo u svojim porodicama, pa tek onda u školama i na fakultetima. Poštovanje koje danas pokazujemo prema starijima, prvo smo naučili u svojoj kući poštujući  roditelje.

Moralne vrline poput solidarnosti i darežljivosti bez kojih ne može opstojati ni jedno društvo, također, nosimo iz svojih porodica. Roditelji su nas prvi naučili da je lijepo i pohvalno dijeliti dobro  sa braćom i sestrama, a da je ružno i sebično željeti uspjeh i dobro samo sebi.

Naša porodica danas izložena je brojnim iskušenjima. Značajno smo skratili vrijeme u kojem prelazimo prostorne udaljenosti, ali sve manje imamo vremena jedni za druge. Unaprijedili smo sredstva komuniciranja, ipak, nedostaje iskrenih razgovora, međusobnog razumijevanja i povjerenja. Mnogi od nas žive bolje od naših roditelja, a istovremeno smo nezadovoljniji i nezahvalniji od njih. Mislimo da smo zauvijek usrećili svoje potomstvo obezbjedivši mu materijalnu egzistenciju, a možda nikada nismo pokušali istinski razumjeti svog supružnika, osluhnuti unutrašnji svijet našeg djeteta, prepoznati uzdah i zabrinutost svojih roditelja.

Poslanik a.s. upućuje nas na međugeneracijsko razumijevanje.  Savjetuje nas da pokažemo poseban senzibilitet prema djeci i omladini, a da  prema starima, našim očevima i majkama, dedama i nanama iskažemo zasluženo poštovanje.

 

Nama ne pripada onaj ko nema milosti prema mladima i ko ne iskazuje poštovanje prema našim starijima, poručuje Poslanik Muhammed a.s.  (hadis bilježe Ebu Davud i Tirmizi)

Zato, danas, kada govorimo o važnosti porodice i porodičnih vrijednosti preispitajmo svoju spremnost da našu porodicu ojačamo ličnim primjerom dobrih roditelja, blage i samilosne djece, braće i sestara  koji se međusobno vole, pomažu i savjetuju. Jesmo li spremni kao roditelji i članovi porodice preuzeti svoj dio odgovornosti i  priznati sopstvene greške i propuste?!

Roditelji su prečesto zauzeti svojim poslovnim obavezama, tako da su djeca prisiljena provoditi svoje vrijeme s drugima. S obzirom da niko našoj djeci ne može  pokloniti ljubav  i odgoj kao što su to u stanju savjesni i odgovorni roditelji, dobro vodimo računa kome u našoj odsutnosti povjeravamo brigu za našu djecu.

Posebno smo dužni bdjeti nad zdravljem naše djece. Zabrinjavaju nas pojave epidemija i oboljenja malodobne djece koje su posljedica nedovoljne brige roditelja za njihovu pravovremenu medicinsku zaštitu i liječenje. Odgovorni roditelji, za dobrobit vlastite djece, slijede i primjenjuju stručne i preventivne savjete ljekara.  Istovremeno, tjelesno i mentalno zdravlje djece i mladih ugroženo je zbog pretjerane upotrebe savremene tehnologije.  U veoma ranoj fazi života, već u predškolskoj dobi neki roditelji omogućavaju i dopuštaju djeci da koriste mobitele, tablete i drugu tehnologiju.  Čak kad takve loše navike ugrožavaju zdravlje djece,  i ostavljaju posljedice na njihov psihički i emocionalni razvoj; rijetko pronalazimo načina da takve navike odlučno ispravimo i promijenimo.

Upozorimo i podučimo našu omladinu na negativne posljedice neograničenog pristupa savremenoj tehnologiji. Smanjena tjelesna aktivnost, razni deformiteti zbog predugog sjedenja, izloženost nasilju i pornografiji, te virtualno zlostavljanje samo su neke posljedice sa kojima se djeca i mladi suočavaju u virtuelnom svijetu. Našu omladinu treba podsjetiti da je savremena tehnologija sredstvo koje treba služiti čovjeku, a ne opsesija o kojoj će ovisiti  žrtvujući većinu slobodnog vremena i aktivnosti.

Objasnimo im da nije lijepo i moralno sve što  im se tamo nudi.  Kao što moramo insistirati na neprekidnom ponavljanju i vježbanju kako bismo djeci pomogli da nauče matematiku i pravopis, jednako tako nesmijemo dopustiti ni preskakanje „domaćih zadataka“ iz morala i etike. Naša djeca  brzo će zaboraviti moralne pouke  ako svi mi u  svakodnevnom životu te lekcije ne budemo praktično živjeli i primjenjivali.

Nije dovoljno samo kritikovati i konstatovati nedostatke i mahane kod svoga potomstva. Svaka negativna posljedica koja se manifestira na površini ima svoj dublji, prikriveni  uzrok. Što duže zatvaramo oči  nad uzrocima naših nedostataka, negativne posljedice će biti veće i teže. Što duže budemo upirali prstom u drugoga, tražeći u njemu krivicu za neuspjeh, sve ćemo biti udaljeniji od rješenja problema koji nas muče.

Hasan el Basri je govorio: Ako primjetiš u svog djeteta ono što mrziš, učini pokajanje Allahu džellešanuhu i zatraži Njegov oprost, jer je to udio tvoje naravi, odnosno tvoj grijeh koji si ranije počinio.

Piše :Meho Šljivo za islamskazajednica.com

 

Read more...

Kako porodica da se pripremi za ramazan?

Za ovaj poseban mjesec, u kojem dobro prevladava zlo, osmijeh pobjeđuje tugu, porodična okupljanja potiskuju samoću, džamijsku tišinu ruše dječiji glasovi na teravijama, svaka muslimanska porodica bi trebala da izvrši pripreme za doček ramazana, kako bi ga u svoj dom, prihvatili i dočekali u što ljepšem okruženju. Jer, ipak je to naš najdraži gost.

Kako se približava ovaj mubarek mjesec , u nama se javlja želja za postom i ibadetom. Već zamišljamo ljepote zajedničkih iftara, vrućih somuna, iščekivanja ezana, radosnih teravija. Da bi mjesec ramazan, bio što ljepši u vašim kućama, mi vam preporučujemo da sa svojim ukućanima, uradite sljedeće:

– Održavanje porodičnog sastanka. Da, čitava porodica, prije ramazana, potrebno je da se okupi kako bi se razmatralo o pripremama za ramazan. Potrebno je da se napravi dnevni red a tokom sastanka, da se vodi zapisnik. Svaki član porodice, treba da predloži svoje mišljenje i prijedloge u vezi ramazanskih aktivnosti. Roditelji moraju da uvažavaju mišljenja svoje djece i obrnuto. Ovaj sastanak je potrebno održati, jer je Poslanik, a.s., uvijek muslimane unaprijed podsjećao na dolazak ramazana i važnost pripremanja za njega. Rekao je naš Poslanik, a.s.,:“ Došao vam je ramazan, mjesec berićeta. U njemu vas Allah prekriva pa spušta milost, briše grijehe i prima molbe. Uzvišeni Allah posmatra vaša natjecanja u njemu i s vama se diči kod Njegovih meleka. Pa zato pokažite Allahu da ste dobri, jer nesrećnik je onaj kome u ovom mjesecu bude uskraćena Allahova milost“.

– Na tom sastanku, kao porodica, treba da dogovorite između ostalog sljedeće: ko će da budi na sehur, obavljanje namaza, učenje Kur'ana, pomaganje oko iftara (posebno djevojčice), odlazak do trgovine po namirnice za iftar, išćekivanje iftara i praćenje kandilja, odlazak na teraviju.

– Jedno od pitanja koje treba da se razmatra na sastanku, jeste i post djece. Pošto su dani dugi, a ljetni je period, porodica treba da donese odluku, da oni koji su punoljetni i zdravi, poste čitav ramazan a djeca, za njih treba da se donese posebna odluka koju moraju svi poštovati. Pošto mlađa djeca, ne mogu a nisu ni obavezni postiti čitav mjesec, onda bi roditelji trebali da naprave plan posta za svako dijete. Djeca koja svojim uzrastom mogu da izdrže nekoliko dana posta, neka izaberu koje će dane postiti, recimo, možda na početku, u sredini i na kraju, pred bajram. Dalje, mala djeca, koja ne mogu da izdrže čitav dan, onda oni treba da poste nadošivanjem (pola dana poste pa jedu malo, pa nastave post do iftara). Ona djeca koja vole slatkiše, neka poste tako, što će sve jesti, osim slatkiša. Ako neko dijete u porodici voli meso, ribu ili neko povrće, neka čitav ramazan posti, tako što će jesti sve, osim one hrane koju baš voli. A s druge strane, ne mora kod djece male, post biti odricanje od jela i pića, neka djeca mogu da poste i odricanjem od kompjutera, tako što će, od zore pa do akšama, sebi zabraniti kompjuter a više učiti Kur'an i obavljati namaz u džamiji.

– Jedna od odluka, koja mora biti usvojena jednoglasno, jeste da se na kraju ramazana, djeci daruju pokloni, zato što su postili. Ovako su radili i prijatelji Poslanika, a.s. Rubei'ja, kćerka od Muaviza, znala je govoriti da su navikavali djecu na post tako da ako bi neko od njih zaplakao tražeći hranu davali bi im igračke koje su pravili od vune kako bi ih zabavili do iftara.

– Na porodičnom sastanku, roditelji trebaju zadužiti svoju djecu, da svaku noć pred iftar upućuju Allahu, dž.š., dove, jer u tim trenutcima se dova ne odbija a posebno od djece. Za svaku noć, posebna dova. Ponedjeljak – dova za roditelje, utorak – dova za siromašne i bolesne, srijeda – dova za komšije, četvrtak – dova održavanje rodbinskih veza, petak – dova za oprost grijeha, subota dova za potlačene, izbjeglice, nedjelja – dova za primanje posta, namaza, učenja Kur'ana.

– Dogovor oko obilježavanja mubarek noći Bedra. Nakon povratka iz džamije, bilo bi lijepo da djeca svojim roditeljima, naprave program i prepričaju čitav događaj oko bitke na Bedru, pouke i poruke.

– Planiranje oko obilježavanja najbolje noći, Lejletu-l-kadra. Obavezan odlazak u džamiju a nakon džamije, noć provesti u ibadetu. Bilo bi lijepo, da se ukućani dogovore oko dova, koje će dove tu noć najviše da uče. Roditelji, trebaju podučiti djecu riječima zikra, istigfara i sl.
– Ako neko od ukućana, posebno neko od djece ili omladine, zna učiti u Kur'anu, da tokom ramazana poruči hatmu i da je na kraju pokloni svojim umrlima.

– I na kraju, kao zaključak, porodica mora jednoglasno usvojiti, da iz ramazana trebaju svi izaći bolji, zdraviji, Allahu draži i sa oproštenim grijesima, kako bi bajram dočekali što veseiliji i ljepši.

Ramazan šerif mubarek olsun!

Za Akos.ba piše: Saudin Cokoja

Read more...

ALLAH VOLI ONOGA KO RADI I TRUDI SE DA PREHRANI PORODICU

Prenosi se od Alije, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Allah, dž.š., voli vidjeti Svoga roba kako nastoji na dozvoljen (halal) način zaraditi.” (Taberani i Dejlemi) 
Od Malika ibn Enesa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Traganje za dozvoljenom (halal) opskrbom je obaveza svakog muslimana.“ (Hadis bilježi Taberani, a El-Munziri kaže da mu je lanac prenosilaca dobar (hasen))

Prenosi se od Rafia ibn Hadidža da je neko upitao: “‘O Allahov Poslaniče, koji je način zarade najbolji?’ Poslanik, s.a.v.s, odgovori: ‘Čovjekov rad vlastitim rukama i svaka čestita kupoprodaja.’” (Hadis bilježe Ahmed, EI-Bezzar i Et-Taberani od Ibn Omera uz pouzdan niz prenosilaca.)

U ovom hadisu se misli na kupoprodaju u kojoj nema zabranjenog poslovanja ni prevare. Osnovni načini zarade jesu: poljoprivreda, trgovina, proizvodnja – najbolje je zanatsrvo, odnosno rad vlastitim rukama

 

Dužnost poznavanja propisa o prodaji i kupnji

Svako ko se prihvata privređivanja dužan je poznavati i ispravan i pogrešan način na koji se do opskrbe dolazi kako bi njegov poslovni odnos bio legalan, a njegovi postupci bili daleko od svakog nereda.

 

Postoji predanje da je Omer, r.a., obilazio pijacu i da je neke trgovce udarao bičem, govoreći: “Na našoj će pijaci prodavati samo onaj ko je upućen u trgovinske propise. U suprotnom, jest će kamatu, htio ili ne htio.”

Danas se veliki broj muslimana nemarno odnosi prema učenju trgovinskih propisa i zanemaruju tu oblast. Počeli su ne pridavati pažnju konzumiranju harama koliko god rastao profi i umnožavala se zarada. To je velika greška koje se moraju kloniti svi koji se bave trgovinom, kako bi im se razaznalo dozvoljeno od zabranjenoga, kako bi im zarada lijepa bila i kako bi bili, koliko je to moguće, udaljeni od sumnjivih stvari.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Učenje je obaveza svakog muslimana i muslimanke.”

Neka ovo smatra upozorenjem svako ko želi jesti halal, na lijep način zarađivati i zadobiti povjerenje ljudi i Allahovo zadovoljstvo. En-N u’man ibn Bešir veli da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: “Jasno je šta je dozvoljeno, a jasno je i šta je zabranjeno. Između toga su sumnjive stvari. Onaj ko se kloni stvari što mu nalikuju grijehu još će se više kloniti jasnih mu zabrana. A ko se osmjeli na ono za šta postoji sumnja da spada u grijeh ima mogućnost da upadne u jasnu zabranu. Grijesi su Allahov zabranjeni posjed; za onoga ko stado oko zabranjenog posjeda čuva postoji bojazan da će mu stado u njega i upasti.” (Bilježe Buhari i Muslim)

Izvor: djelo Fikhus-sunne, V tom, autora Sejida Sabika

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić

Read more...
Subscribe to this RSS feed