Životne lekcije koje sam naučio iz Poslanikovog, a.s., života u Mekki

 Njegov život u Mekki

Njegov život 40 godina prije poslanstva.

Njegov život 12 godina nakon poslanstva.

Njegov život od 52 godine u Mekki.

Naučio sam da je u potpunosti živio u skladu sa svojim imenom Muhammed

On je osoba koja je najviše hvaljena/slavljena jučer, danas i sutra.

Njegovo ime nisu samo riječi, već ima i svoje značenje. Živio je prema njemu i zaslužio je da ga hvale svojim djelima. U kući, na bojnom polju, na poslu, sa starima, sa mladima, sa muslimanima i nemuslimanima njegova djela su bila vrijedna hvale.

Šta vaše ime znači? Po kome ste dobili ime? Da li živite shodno imenu?

Naučio sam da je bio siroče, ali nije bio sam

Teško je biti siroče… ali ako vaši voljeni i šira porodica pripomognu onda je mnogo lakše. Halima, Abdumutalib, Ebu Talib, Fatima bint Esed svi su pomogli i odigrali svoju ulogu. Ako želite da omekšate svoje srce, okružite se siročetom stavite svoju ruku na njegovu glavu s ljubavlju i milošću.

Naučio sam da je iskrenost najbolja politika…. i da sa sobom donosi samo dobro

Hatidža, r.a., je zaposlila Muhammeda, s.a.v.s., i bila je zadivljena njegovom iskrenošću. To što je dvaput udavana, starija i majka nije je spriječilo da predloži brak Muhammedu, s.a.v.s.. Bez sumnje da je Muhammed, s.a.v.s., bio zgodan i džentlmen, ali njegova iskrenost je ono što je nju zainteresovalo. Ta iskrenost mu je donijela poslovnu ženu kao suprugu, njezin dom kao njegov dom i 25 godina sreće.

Naučio sam ljubav

Brak Hatidže, r.a., i Muhammeda, s.a.v.s., je bio pun ljubavi… ali priča koja se isticala u pogledu ljubavi bila je Zejdova i Muhammedova. Zejd je prodat u roblje, a njegov otac i amidža su ga pratili i došli u Mekku. Zejd je izabrao da ostane s Muhammedom, s.a.v.s., umjesto da se vrati kući s porodociom. Ovo je bilo prije nego što je Objava o poslanstvu i počela…. Kolika li je Zejdova bila ljubav! Koje divljenje je morao imati! Ljudi su ga od tog dana zvali Zejd sin Muhammedov!

Naučio sam da je učenje zakon

Prva objava je počela s Uči!

Mi smo bili narod čitača koji je danas sveden na narod objavljivača. Idite kupite ili pozajmite knjigu, osjetite je i čitajte je!

Naučio sam da nam je potrebna i osama

Potrebno mi je vrijeme koje ću imati samo za sebe…. malo vremena za razmišljanje, introspekciju i promišljanje. Danas smo zauzetiji nego ikada ranije. Puno poruka, profila, računa, poslova, itd. Suludi ritam života nas pretvara u čudovišta.

On, s.a.v.s., je imao svoje vrijeme za razmišljanje i promišljanje, vjerovatno je to i radio na otvorenom kao pastir… dok je bio u pećini danima…dok je stajao u noćnom namazu… dok je sjedio nakon sabah-namaza do izlaska sunca.

Naučio sam da je porodica na prvom mjestu

On, s.a.v.s., je pozvao svoju porodicu na ručak i pozvao ih je u tevhid prije drugih. Prva koja je povjerovala u njega bila je njegova žena, Zejd odmah nakon nje, Ali koji je živo s njim bio je među prvima.

Svojim djelima on nas je podučio da je porodica na prvom mjestu .

Naučio sam da oni koji su intelekutalno prazni igraju prljavo

Budući da ne mogu svoje dokazati ili oprovrgnuti vas, pribjegavaju klevetama, optužbama, izrugivnju i fizičkom zlostavljanju. Nuhov narod mu je prijetio, Ibrahimov otac je uradio isto što su i Mekkanlije slijedile.

Klevete, optužbe, izrugivanje i fizičko zlostavljanje samo dodatno dokazuju slabost njihovog stava.

Naučio sam moć Kur’ana

Allahove riječi pokreću i utječu na ljude. Veliki broj ljudi je primio islam samo slušajući Kur’an, … Omer, Tufejl ibn Amr’ i drugi. Nemojte u davi zaboraviti moć Kur’ana.

Naučio sam da na kraju tunela uvijek postoji svjetlo. Uvijek postoji nada

Ebu Džehl je vrijeđao Muhammeda, s.a.v.s., … i neko je rekao to Hamzi, r.a., koji u to vrijeme nije bio musliman. Otrčao je do Ebu Džehla i udario ga je po licu: “Zar se smiješ rugati kad sam i ja njegove vjere.” Rekao mu je to, a zatim u potpunosti prihvatio islam.

Omer je uzeo svoju sablju i krenuo da ubije Muhammeda, s.a.v.s. Zastanite i razmislite o tome. Na kraju dana on je bio musliman.

Uvijek postoji nada. Bez obzira koliko ste se udaljili od Allaha uvijek postoji nada.

Naučio sam da islam zbližava srca

Dva medinska plemena Aus i Hazradž su generacijama bili u zavadi. Rat i sukobi su bili dio svakodnevnice, ali kada su primili islam njihova srca su se povezala i zbližila. Ako vaš islam lomi i dijeli više nego što zbližava srca, onda vam je hitno potrebna introspekcija.

Napisao: Bilal Ismail

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 
Read more...

Halima Es-Sadijje – Poslanikova, a.s., majka po mlijeku

Žena koja nas motiviše da se brinemo za jetime!

Pronađimo u svojoj zajednici dijete koje nema roditelja i i obradujmo ga bilo čime. Neka to za početak bude najobičniji poklončić, a ako smo u mogućnosti, olakšajmo mu teško djetinjstvo novčanom brigom, stipendijom, povremenim džeparcem ili nagradom za neki njegov uspjeh. Ukoliko u zajednici nema niko, otvorimo vrata doma za nezbrinutu djecu. Tamo ćemo naći razlog zbog kojeg smo u povlaštenom položaju, i kao takvi dužni da pomognemo onima kojima je to potrebno. A našu nagradu odmotat ćemo na Sudnjem danu, kada će nam dobra djela biti jedino čemu ćemo se radovati.

Treća najveća kur’anska sura nosi naziv An-Nisa, što znači žene. Kao što znamo, ova sura ne govori samo o ženi, ali sam njen naslov ukazuje na časnu poziciju žene u islamu, na njezino veličanstveno mjesto i veličinu. Doista su tih počasti svjesni većina vjernika, ali rijetko se sjete praksi kada je najpotrebnije.

„Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.“ (Nahl,97.)

Međutim, Kur’an nas upozorava da ne budemo ohole, nego da svoj život podredimo 97. ajetu sure En-Nahl, u kojem se svakome daju jednake mogućnosti, bez obzira na počasti, uloge i situacije. Svi imamo isti cilj, ista pravila poštujemo da do cilja dođemo, preostaje nam da vidimo rezultat, a ako Bog da, svi se nadamo najboljem.

Ovaj put govorit ćemo o počasti darovanoj jednoj, često zaboravljenoj ženi kada navodimo značajne osobe zaslužne za izgradnju Muhammedove, a.s., ličnosti i karaktera.

Halima je odigrala veoma važnu ulogu u Poslanikovom, a.s., životu koji je započeo tragičnom sudbinom za tadašnju kulturu Arapa. Poslanik, a.s. bio je siroče. Bila je to neizlječiva situacija za pogođene tom anatemom, jer su bili marginalizirani i osuđeni na sramotu i propast, ukoliko nisu imali nekoga uspješnog da se o njima brine. Djed i amidža bili su Poslanikovi, a.s., skrbnici.

Uloga Halime ogleda se u materinskom odnosu prema malenom siročiću, njezinoj brizi u momentima kada je bio najranjiviji. Pružila mu je zdravo djetinjstvo, ispunjeno igrom na čistom zraku sa braćom i sestrama po mlijeku. Kod nje je naučio tečni arapski jezik, tako da je odrastao u najrječitijeg govornika među Arapima. Svojim govorom nije obmanjivao, nije koristio metafore ili alegorije, nego pružao jasnoću izraza i konkretnost, tačno naglašavajući poentu izrečenog.

Halima nam u vjerodostojnim predajama donosi cijeli događaj upoznavanja sa malenim Muhammedom, boravkom u njezinoj kući, berićetu koji prati nju i njezinu porodicu.

“Ja i moj muž krenuli smo s našim malim sinom u Mekku, u društvu žena iz plemena Benu Sad, u potrazi za dojenčadima. Godina je bila sušna i neplodna. Usjevi su uvehli, a stoka presušila tako da smo ostali bez igdje ičega.

Imali smo dvije stare i mršave deve koje nisu davale ni kapi mlijeka. Ja i moj sinčić uzjahali smo jednu, a moj muž je uzjahao drugu, stariju i mršaviju devu . Tako mi Allaha, po cijelu noć nismo mogli ni oka sklopiti od silnog dječijeg plača zbog gladi, jer mu mlijeko iz mojih grudi nije bilo dovoljno, a u devinom vimenu nije bilo mlijeka da ga nahranim. Zbog slabosti i iznemoglosti naše deve, svi su kasnili, pa su se naši saputnici ljutili, jer im je putovanje zbog nas postalo teško.

Nakon dolaska u Mekku i potrage za dojenčetom dogodilo mi se nešto neočekivano. Naime, svakoj ženi ponuđen je dječak Muhammed, sin Abdullahov, ali sve smo ga odbile jer je bio siroče. Govorile smo: ‘Kakve koristi možemo imati od majke djeteta koje oca nema?’ Šta nam može pružiti njegov djed?

Nisu prošla ni dva dana, a sve žene su našle dojenče osim mene. Kada smo se spremali za povratak, rekla sam svome mužu: „Ne želim se vratiti kući i susresti svoj narod praznih ruku bez dojenčeta. Zar ne vidiš da su sve žene našle po jedno dijete. Tako mi Boga, otići ću do onog siročeta i prihvatiti ga.“ Muž mi je rekao: ‘Uredu, prihvati ga. Možda Bog baš u njemu dadne veliko dobro za nas.“

Otišla sam njegovoj majci i uzela ga, a tako mi Allaha, uzela sam ga samo zbog toga što nisam našla nijedno drugo dijete. Nakon što sam se vratila na mjesto gdje smo odsjeli, stavila sam ga u krilo i podojila. U grudima nije bilo mlijeka, ali je tada nadošlo koliko je Allah htio. Dijete se napilo do sitosti, potom je i njegov brat po mlijeku pio koliko je htio. Obojica su nakon toga zaspali. I ja i moj muž legli smo pored njih da spavamo, jer prije toga skoro da nismo ni spavali zbog plača našeg sinčića.

U tom trenutku moj muž se okrenuo prema našoj staroj i mršavoj devi i ugledao vime puno mlijeka. Nije mogao vjerovati svojim očima bio je izvan sebe od iznenađenja. Ustao je, pomuzao devu i napio se mlijeka, a zatim je i meni namuzao mlijeka, te smo zanoćili siti u noći kakva se samo poželjeti može. Ujutro muž mi je rekao: ‘Halima, uzela si blagoslovljeno dijete.’ Rekla sam: ‘Uistinu je tako. Od njega očekujem veliko dobro.’

Pri izlasku iz Mekke uzjahala sam našu staru i iznemoglu devu, a dijete je bilo samnom. I tada se desilo pravo čudo, deva je odjedanput postala hitra tako da je brzo pretekla sve jahalice, i nijedna je nije mogla stići. Ostale žene su mi govorile: ‘Teško tebi, Ebu Zuejbova kćeri, uspori malo! Ta, zar to nije ona tvoja stara deva nakojoj si došla?!’ A ja sam odgovarala: ‘Jeste, to je ona.’ One su u čudu govorile: ‘Tako nam Allaha, nešto se neobično s njom desilo!’.

Nakon napornog puta konačno smo se vratili kući, a tamo su nas čekala nova čuda. Naime, Allahom se kunem da mi nije poznato nijedno mjesto na svijetu tako sušno i teško za život kao što je ono gdje je živjelo pleme Benu Sad. Međutim, uprkos tome, nakon šta sam u našu kuću dovela malog Muhammeda, naše ovce su izlazile na ispašu ujutro, a vraćale se navečer punih vimena. Muzli smo koliko je Allah htio da namuzemo i pili koliko smo htjeli, a drugi nisu mogli namusti ni kap mlijeka.

Ljudi su govorili svojim čobanima: ‘Teško vama, napasajte ovce tamo gdje ih napasaju i čobani Ehu Zuejbove kćerke.’ Tako su i radili. Napasali su ovce zajedno s našima, ali su se one jednako vraćale gladne, bez kapi mlijeka  u vimenu. Berićet i dobro su neprestano pristizali sve dok se nisu napunile dvije godine dojenja i dok ga nisam odbila od svojih grudi.

Tada smo ga vratili majci, a silno smo željeli da ostane kod nas još neko vrijeme, zbog blagoslova koji ga je pratio i berićeta koji je dolazio s njim.

Nekoliko mjeseci nakon toga, dogodilo se nešto što nas je prepalo, uznemirilo i veoma potreslo. Naime, jednoga jutra dijete je izašlo sa svojim bratom po mlijeku da čuvaju omanje stado ovaca iza naših kuća. Ubrzo nakon toga, dijete je dotrčalo i reklo: ‘Spasite moga brata Kurejšiju! Odveli su ga dvojica ljudi u bijelom, povalili na zemlju i razrezali mu grudi.’ Ja i muž smo odmah potrčali prema dječaku. Našli smo ga prestrašenog i preblijedjelog u licu. Nakon tog događaja vratili smo ga majci iz straha da mu se nešto ne dogodi.“

Halima je zaslužila veliku nagradu svojim činom prihvatanja Muhammeda, a.s., u svoje naručje, obzirom na kulturu ponašanja prema siročadima u tom okrutnom vremenu. Tako je zaslužila Poslanikovu, a.s., ljubav, pažnju i poštovanje, a samim time i njegovu veliku naklonost prema toj kategoriji djece. Onaj ko se pobrine za jetima, bit će blizak Muhammedu, a.s., na Sudnjem danu poput dva prsta ruke, a velika je nagrada i za onoga ko jetima samo pomiluje.

Halima es-Sadijje živjela je veoma dugo. Doživjela je da vidi siroče koje je dojila kao vođu Arapa, upućivača i vjerovjesnika svih ljudi. Došla je kod njega nakon što je povjerovala u Knjigu koja mu je objavljena. Čim ju je ugledao, sav ushićen od radosti potrčao je prema njoj govoreći “Majko, majko”. Skinuo je svoj ogrtač i prostro ga da ona sjedne. Ukazao joj je posebne počasti i svim srcem se trudio da je što bolje ugosti. Ashabi su taj nesvakidašnji prizor istinskog dobročinstva prema majci gledali s posebnom pažnjom i divljenjem.

Pronađimo u svojoj zajednici dijete koje nema roditelja i i obradujmo ga bilo čime. Neka to za početak bude najobičniji poklončić, a ako smo u mogućnosti, olakšajmo mu teško djetinjstvo novčanom brigom, stipendijom, povremenim džeparcem ili nagradom za neki njegov uspjeh. Ukoliko u zajednici nema niko, otvorimo vrata doma za nezbrinutu djecu. Tamo ćemo naći razlog zbog kojeg smo u povlaštenom položaju, i kao takvi dužni da pomognemo onima kojima je to potrebno. A našu nagradu odmotat ćemo na Sudnjem danu, kada će nam dobra djela biti jedino čemu ćemo se radovati.

Neka ova priča o Halimi bude naša inspiracija za činjenje dobra prema jetimima, djeci koja nisu kriva što ih je Allah iskušao gubitkom roditelja, a ipak moraju tako da žive. Oni su naše iskušenje i naš test da provjerimo koliko smo saosjećajni, a posebno da provjerimo svoj iman.

 

Šejla Mujić Kevrić

 

(Reference preuzete iz knjige „Žene iz vremena poslanstva“, Abdussamed Bušatlić)

 

Read more...

Četiri odlike petka: Zašto je Poslanika, a.s., učio sure Es-Sedžda i El-Insan na sabahu

Petak je odabran dan po mnogim stvarima i musliman treba da vodi računa o tome. S obzirom na to, navest ćemo neke odlike tog dana: 1. Jedna od odlika koje krase ovaj dan jeste i to da se u njemu nalazi čas uslišanja dove, a to je čas u kojem će Allah svakome muslimanu sigurno dati ono što zatraži. U dva Sahiha zabilježen je hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”U petku ima jedan čas, u kome, ako ga vjernik potrefi – obavljajući namaz – Allaha neće ni za kakvo dobro zamoliti a da mu to Allah neće dati i dovu mu uslišati.” I Poslanik, s.a.v.s., išaretio je rukom da je taj momenat kratko traje. 2. Učenje dvije sure: Es-Sedžda i El-Insan na sabah-namazu petkom. Tako je postupao i Allahov Poslanik, s.a.v.s.. Neki islamski učenjaci to komentiraju ovako: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio je te sure petkom u zoru zato što one sadrže ono što je bilo i ono što će se desiti petkom. Te dvije sure govore o stvaranju Adema , a.s., povratku stvorenja Allahu i njihovom ponovnom proživljenju, a sve to desit će se petkom. Zato njihovo učenje petkom predstavlja podsjećanje ummeta na ono što se desilo u tom danu i na ono što će se u njemu desiti. A ajet sedžde u suri El-Insan i suri Es-Sedžda došli su usput i klanjač te sure ne uči zbog sedžde koja se nalazi u njima, nego zbog toga što je sunet učiti te sure. Klanjač će kada naiđe na ajete sedžde, učiniti sedždu u namazu,. 3. Lijepo je petkom mnogo donositi salavat na Allahovog Poslanika, s.a.v.s., Evs b. Evs, r.a., prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,: ”Petak spada u vaše najbolje dane. U njemu je stvoren Adem, u , u njemu je i umro. U njemu će se desiti puhanje u sur, i u njemu će se desiti uništenje svega. Zato petkom mnogo donosite salavat na mene, jer se vaš salavat meni predočava.” Prisutni upitaše: ”Allahov Poslaniče, kako će ti se predočiti naš salavat kada tvoje tijelo istruhne?!” On reče: ”Uzvišeni Allah zabranio je zemlji da jede tijela vjerovjesnika.” Imam Šemsuddin Muhammed b. Ebu Bekr ibn Kajim El-Dževzi kaže: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s., je velikan svih ljudi, a petak je najodabraniji od svih dana, i zato je salavat na Poslanika u tom danu posebna privilegija koja nikome drugom ne pripada, osim njemu. Pored toga, postoji i druga mudrost (odabranosti petka) koja se ogleda u tome da je svako dobro ovog i budućeg svijeta ummet dobio preko Poslanika, s.a.v.s., i tako im je Uzvišeni Allah preko njega dao dobra oba svijeta, a najviše od tih dobara došlo im je petkom. U tom danu bit će proživljeni i u tom danu će nastaniti svoje dvorce u Džennetu. Petak je također i dan uvećavanja nagrada[6] po ulasku u Džennet, i to je praznik vjernika na dunjaluku, dan u kome Uzvišeni Allah udovoljava njihovim potrebama i dan u kome ne odbija njihove dove. Sve se to postiže zahvaljujući Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i zato mu trebamo biti zahvalni i hvaliti ga i dati mu dio prava koje mu pripada, a to ćemo postići donoseći često salavat na njega petkom, danju i noću. 4. Pohvalno je uoči petka ili u petak učiti suru El-Kehf. Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: ”Onaj ko bude petkom učio suru El-Kehf, imat će svjetlo koje će mu svijetliti između dvije džume!” [7] Preveo: Salih Haušić Akos.ba

Read more...
Subscribe to this RSS feed