Šta trebate znati o saburu i upornosti?

Nema boljeg izvora iz kojeg mi, kao muslimani, možemo naučiti vrline strpljenja (sabura) i upornosti nego iz života Poslanika a.s..

On je bio uzoran lider čiji su načini ophođenja prema ljudima,događajima u njegovom životu i preprekama na njegovom putu, pokazali krajnji nivo strpljenja. Nigdje u hadisima nije spomenuto da je Poslanik a.s. izgubio vjeru ili posustao zbog iskušenja sa kojima se suočavao. Čak i u malim stvarima, njegovo oslanjanje na Allahovu Dž.š. milost i zaštitu ga je učinilo istrajnim.

Arapska riječ za strpljenje je „sabr, sabur“. Na našem jeziku, ova riječ se slobodno prevodi kao „biti strpljiv i istrajan“. Kao muslimani, jedna od najboljih osobina koju možemo ikada posjedovati jeste upravo sabur. To je naše tajno oružje kad god se suočimo sa izazovima u našem životu.
Postoje dva slučaja ili dvije faze u našim životima za koje bi trebali naučiti da budemo strpljivi i istrajni.

Strpljenje tokom iskušenja

Kad god se u našem životu suočimo sa nekom nevoljom, trebamo biti strpljivi u nadi da će nam Allah Dž.š. pomoći i nagraditi nas za naše strpljenje. Poslanik a.s. je izgubio svoje roditelje, svoje staratelje, svoju voljenu suprugu Hatidžu i sve osim jednog od njegove djece za vrijeme svog života. Čak i nakon svega toga, nikada nije prestao da bude istrajan, te nikada nije očajavao i prestao vjerovati u Allahovu Dž.š. milost.

Da biste razvijali svoj sabur tokom loših dana u vašem životu, možete praktikovati sljedeće stvari:

• Provodite više vremena čitajući i proučavajući Kur'an.
• Pročitajte biografiju Poslanika a.s. i učite o tome kako se on ponašao u lošim situacijama.
• Pročitajte islamske knjige o strpljenju, kaznama i vjeri.
• Uvijek imajte na umu da su nevolje sa kojima se suočavamo samo privremene i, ako Allah Dž.š. to hoće, kroz njih se možemo iskupiti za neke od naših grijeha.
• Smirite se sa mislima da vas Allah neće opteretiti sa nečim što nećete moći podnijeti.

Kada ovo ubacimo u svoju praksu neko vrijeme, to polahko postaje dio nas i čini da nam bude lakše da se suočimo sa iskušenjima, da gradimo samopouzdanje, te da budemo bolji muslimani.
Strpljenje prilikom dove
Ponekad sam mnogo nestrpljiv prilikom dove. Molim Allaha Dž.š. za nešto i očekujem odgovor čim završim sa dovom. Nisam siguran da li je bilo koja od moje dove odmah uslišena, odnosno, čim sam je izgovorio, ali znam da ću doći do odgovora u određeno vrijeme. Allah Dž.š. je obećao da će odgovoriti na naše dove na jedan od sljedećih načina:

1. Daje upravo ono šta smo tražili;
2. Daje nešto bolje od onoga šta smo tražili;
3. Uklanja nešto loše od nas u zamjenu za ono za šta smo uputili dovu.

Dakle, nema razloga da se predamo očaju ako tražimo nešto, a odmah ne dobijemo odgovor.

Prakticirajte sabur prilikom čekanja da naše dove budu uslišane:

• Budite strpljivi dok čekate odgovor na svoje dove.
• Nemojte se žaliti ako ne dobijete očigledan odgovor na vaše dove. Zapamtite, odgovor na naše dove može doći u obliku uklanjanja neke nesreće sa našeg puta i to bez našeg znanja, ili može biti da Allah Dž.š. zna da ono šta smo tražili uopšte nije dobro za nas.
• Neka vam nikada ne dosadi da uvijek molite Allaha Dž.š., iznova i iznova.

U toku našeg života, naša vjera će biti testirana, a tada trebamo upotrijebiti naše tajno oružje – strpljenje – kako bismo pobijedili.

 

Izvor: iiph.com
Za Akos.ba preveo: Jasmin Mujakić

Read more...

Sabur na iskušenjima

Čovjeku zaista nije dato ništa bolje od sabura. Moramo biti svjesni da Allah ima najbolji plan za nas. Ponekad čovjek kada je u blagodatima zaboravi na Allaha, jer čovjek je zaboravno i nejako biće, onda se dese iskušenja da nas oblikuju, promjene, i učvrste u vjeri. U istoriji vjere ili u našim životima vidimo da tek kada insan izgubi nešto što najviše voli, kada se razboli, kada mu preseli neko od voljenih, bude odvojen od voljenih, ili kada bude sam potvoren, osjeti se bespomoćnim i poniznim pred Allahom, pa poveća i uljepša svoj ibadet, poveća istigfar, produži svoje sedžde i okupa svoje lice iskrenim suzama u Njegovo ime.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oči plaču, a srce je tužno, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar, a mi smo zbog rastanka sa tobom, o Ibrahime, rastuženi.” (Buhari)

Nekada olakšanje naše boli dodje ubrzo kao Musaovoj a.s majci, a nekada se iskušenje te boli produži dugo godina kao Jakubu a.s, i kada je čuo tu bolnu vijest o gubitku svog sina Jusufa a.s samo je izustio : “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate“. (Jusuf, 86) U svom srcu je osjetio da je njegov sin živ i čekao ga je, oslijepio je plačući za njim. Razlika između žrtve i pobjednika je upravo reakcija na naše iskušenje, hoćemo li samo onako letargično to podnijeti jer ionako moramo, ili ćemo odlučiti uz Allahovu pomoć da izađemo jači i stabilniji iz njega. “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” Ez-Zumer, 10

Kada je Aiša r.a bila potvorena nije se ponašala kao žrtva ili paćenik nikada, nego je bila ponosna iako se razbolila, iako joj se duša kidala i srce cijepalo, iako su te minute bile kao sati, sati kao dani, a mjesec kao godina. Nije se pravdala jer je znala da Allah zna da nije kriva, i mislila je da joj ne bi povjerovali, niti je priznala jer je znala da bi joj to tada povjerovali. Situacija je toliko bila teška da je čak Alija r.a predložio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je razvede. Utjeha joj je bila njena majka i njene riječi da se nerijetko desi da je žena lijepa i ima suparnice da joj one ne žele naškoditi. Kada je Poslanik s.a.w.s došao da je vidi nije mu htjela ustati na noge, i molila je svoje roditelje da mu odgovore. Aiša r.a je bila omiljena osoba i najvoljenija žena upravo zato jer je bila ponosna, iskrena, oštroumna, pravedna, i žena koja je znala iskoristiti svoje slabosti i svoju ljubomoru na pravi način, bila je žena koja je znala voljeti. “A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe”.(Kur’ansko pravilo)

Ne kaže se bezveze u muci se poznaju junaci. Ejub a.s je imao toliko veliko iskušenje u bolesti, toliko dunjalučkih gubitaka, a njegov sabur se samo uljepšavao i rastao s vremenom. Većini nam je poznata njegova skromna dova u tim najtežim trenutcima: “Mene je nevolja snašla a Ti si od milostivih najmilostiviji.“ (El-Enbija, 83.)

Jedna od važnih pouka u međuljudskim odnosima i strpljenju je odnos Musaa a.s i Hidra. Musaovo, a.s., srce se nije moglo smiriti gledajući djela koja Hidr radi usputno na njihovom putovanju, ali ipak Musa a.s ne reaguje naglo vrijeđajući, niti osuđuje Hidra, ili ne dao Allah potvara ga za nešto, niti mu ulazi u nijjet, nego ga opet pokušva upitati na lijep način zašto to radi jer mu je stalo do Hidra i gleda ga kao ljudsko biće, jer nas podsvijest podsjeća da nije sve uvijek onako kako nam u tom trenutku izgleda.

Čovjek je zaista najbolji dokaz protiv samoga sebe, iako dolazi sa opravdanjima. Kad čovjek donese u svom srcu nijjet i obnavlja ga, ili pak ne obnavlja, tu mu je početak i kraj svega. Osoba koja istinski aktivno sluša i želi razumjeti nekoga, i njegovu neverbalnu komunikaciju, osjeća te informacije i uzima njihovu pouku. Mi u učvršćivanju naše veze sa Kur’anom pronalazimo svjetlost znanja, snagu svog srca i utočište od svakog iskušenja i boli.

Vjernik treba biti svjestan nagrade koja ga čeka i za ubod trna na dunjaluku, i da dunjaluk Allahu ne vrijedi ni koliko krilo mušice. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika ne pogode ni umor ni bolest, ni briga ni tuga, niti bilo kakvo uznemirenje, niti zabrinutost, čak i trn kada ga ubode, a da Allah time ne obriše njegove grijehe.” (Buhari i Muslim)

Neko odluči biti tih kroz iskušenje, neko se posavjetuje s nekim kome vjeruje. Poslanik s.a.w.s nas je kroz svoj život naučio da pažljivo biramo kome se povjeravamo, za neke jako krupne stvari se povjeravao samo Huzejfi r.a. Nema svako isti kapacitet razumjevanja i suosjećanja, a ni čuvanja emaneta.

Nakon svake kiše dolazi sunčan dan, nakon svakog iskušenja doći će i olakšanje.

Ella S.

Read more...

Odlike sabura: Smirenost u nevoljama

Najpotpuniji sabur je onaj koji se pokaže u prvim trenucima nevolje.

Jedna od osobina svojstvenih muslimanu te jedna od blagodati lijepog islamskog ahlaka jeste strpljenje (sabur). Strpljenje je jedna od najistaknutijih osobina vjerovjesnika, a.s., i evlija. Stoga svaki mu’min treba da svoj ahlak ukrasi osobinom strpljenja.

Riječ „sabur“ ima značenje „spriječiti“, „zarobiti“, „biti snažan i otporan“, a kao vjerski pojam podrazumijeva izdržljivost spram nevolja, bježanje od nepokornosti i zuluma, čuvanje lijepog edeba prilikom isčekivanja konačnog ishoda od Uzvišenog Allaha.

Neki pobožnjaci su sabur opisali kao udaljavanje od djela koja nisu u skladu sa Allahovim dž.š., naredbama, očuvati smirenost srca u tegobama, ne žaliti se i ne jadati se, te smatrati sebe bogatim čak i u stanju siromaštva.

U časnom Kur’anu nalaze se mnogi ajeti koji podstiču vjernike na strpljenje. U suri Bekara, Uzvišeni Allah kaže: „Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive…“ (Bekara,155-156)

U navedenom ajetu Uzvišeni nam daje do znanja da će nas iskušavati raznim iskušenjima i preporučuje sabur.

Oni koji su dostigli istinski sabur ne reaguju burno na dešavanja koja im se ne dopadaju i koja teško padaju njihovim nefsovima. Naprotiv, oni baš u tim prvim trenucima nevolje biraju smirenost. Ta smirenost nije odraz pasivnosti i ravnodušnosti već je odraz čvrste volje i snažnog karaktera. Takvo stanje ubraja se u najvrednija djela.

U situacijama kada je potrebno pokazati strpljenje, preporučuju se sljedeći zikrovi:

  • Hasbunallah ve ni’me’l-vekil (Allah je nama dovoljan, kako je On lijep zaštitnik)
  • La havle ve la kuvvete illa billah (Nema snage niti moći osim kod Allaha)
  • Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un (Svi smo Allahovi i sigurno ćemo se Njemu vratiti)

 

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić

Read more...
Subscribe to this RSS feed