Mahir Kevrić

Website URL:

Sedam štetnih posljedica bluda po čovjekovu vjeru i život

Jedan od najopasnijih grijeha po čovjekovu sreću, budućnost i uspjeh jeste blud ili zinaluk. Iz bluda proizilaze mnogi drugi grijesi i problemi, poput abortusa (čedomorstva), raspada porodica, erupcije nasilja, gubljenja časti, imetka i ponosa. Nažalost, nisu rijetki slučajevi i da ljubomorni muž ili žena u naletu ljubomore ubiju osobu koja ih je prevarila, ili da mladić ili djevojka izvrše samoubistvo zbog ‘ljubavnih’ problema.Muhammed, a.s., je rekao: „Najčešći razlog ulaska u Vatru bit će usta i spolni organ.“ U drugom hadisu koji govori o predznacima Sudnjeg dana, Muhammed, a.s., je rekao: „Među predznacima Sudnjeg dana jeste da će biti izuzeto znanje, a pojavit će se neznanje! Konzumirat će se alkohol, i raširit će se blud! Bit će manje ljudi, a više žena, tako da će na pedeset žena biti jedan čovjek.“ (Buhari i Muslim)U svom djelu „Bolest i lijek“, čuveni učenjak Ibnu-l-Kajjim nabraja mnogobrojne štetne posljedice bluda koje čovjek osjeti već na ovom svijetu.Među njima su:

– Blud privlači siromaštvo i skraćuje životni vijek. Blud privlači brigu, tugu i strah, i udaljava čovjeka od Allaha, dž.š.
– Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Neceš naći bludnika koji se ustručava da učini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.
– Blud biva uzrokom crnine i potamnjenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju. Blud dovodi do bolesti srca, ukoliko ga čak i ne ubije.
– Blud oduzima onome koji ga čini čistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao čestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (nečistoćom) s kojom je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni: “Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, čestite žene su za čestite ljude, a čestiti ljudi su za čestite žene.” (Kur’an, En-Nur, 26.)

– Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da neće narušiti čast baš njegove porodice (supruge ili kćeri).
– Bludnik osjeća tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slučaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošću Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti, lijepog života, prostranosti prsa leži u čestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeća prilikom bludnog čina.
– Blud biva uzrokom gubljenja stida. Kada se čovjek navikne na činjenje grijeha, slijepo se pokoravajući svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, počne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima.“

 

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

Razdvoji bitno od nebitnog i ne gubi vrijeme na sitnice!

Čudan je ovaj današnji čovjek! Kad se suoči sa lošim vijestima, nevaspitanim ljudima ili nekim vidom trenutačnog razočarenja, obično pribjegne besmislenim reakcijama: potpuno nepotrebno, preuveličano i intenzivno priča o onom što ga je trenutačno zadesilo ili što je doživio (čuo). Svu svoju energiju usmjeri ka tome, gubi sliku realnog svijeta, te potrebnu širinu uvida u cjelokupnu stvar, a uz to i prenagli do te mjere da preoptereti i zamori i one koji bi mu inače rado pomogli, pa se ljudi, jedan po jedan, od njega povlače, ostavljajući ga tako samog u svom stanju (halu) i ”problemu” da i dalje truje sebe vjerujući kako je to nešto što je doživio ili čuo, ”najgore” i ”najstrašnije”. Od svog života tako obično napravimo jedno veliko vanredno stanje.

Pošto svemu u životu pridajemo baš preveliki značaj, onda svoj cjelokupan život pretvaramo u veliku dramu iz koje jedino možemo izaći kao ozlojađeni gubitnici.

Nigdje nema sabura, niti onog, za vjernike svojstvenog, zračka nade, optimizma i maštovitosti. Učahureni u neki svoj čudni svijet, ne vidimo da svako ima obaveza, briga i problema i da su oni sastavni dio naših života. Htjeli mi to ili ne.

Nema čovjeka koji nema neku brigu ili neki problem. Ali oni koji znaju da se ne treba sikirati zbog svega i da sve što nas ljuti i brige u konačnici ima i svoj kraj, puno lakše prolaze kroz sve to, i obično, na posljedku izlaze kao pobjednici.

Često pridajemo značaj stvarima koje nam se samo na prvi pogled učine bitnim. Kasnije kad malo bolje izanaliziramo stvari, vidjećemo da se u biti uglavnom zamaramo nepotrebnim sitnicama i da živce gubimo zbog malih stvari.

U nastavku pomenuću nekoliko kratkih preporuka uz koje svoj svakodnevni život možemo učiniti manje stresnim, ljepšim i sretnijim.

1. Ne sikirajmo se zbog sitnica i ne trošimo svoju dragocjenu energiju i vrijeme na njih. Sitnice obično same po sebi prođu i tek kasnije uvidimo da smo se samo bespotrebno brinuli. Obično sve biva puno bolje nego smo mislili da će biti!

2. Pomirimo se sa činjenicom da smo nesavršeni, i mi i ljudi oko nas. Ne zamjerajmo drugima za sitnice i zapamtimo: ”Svaki čovjek je sklon pogrešci. Najbolji je onaj koji tu pogrešku uvidi i blagovremeno i adekvatno je umanji ili otkloni.” Pomozimo drugima da lakše otklone svoje mahane i propuste, ali i mi budimo svjesni da ih i mi sami imamo, pa stoga prvo ispravimo svoje nedostatke, pa tek onda gledajmo na nedostatke i pogreške drugih.

3. Ne upadajmo u riječ svojim sagovornicima. Naviknimo se da ih saslušamo do kraja, i znajmo da i mi puno više cijenimo one koji nas saslušaju negoli one koji nas prekidaju i stalno nam upadaju u riječ želeći nametnuti svoje mišljenje ili nametnuti tok razgovora u nekom svom pravcu. Ljudi sa kojima komuniciramo biće opušteniji kada osjete da ih pažljivo slušamo, da poštujemo njihovo mišljenje i da nam je do istoga stalo.

4. Uradimo nešto lijepo za drugoga i nemojmo nikome govoriti o tome. Pokušajmo osjetiti tu čar dobročinstva kad znaš da si nešto korisno, dobro i lijepo učinio isključivo u ime Boga, a ne zarad ljudske pohvale. Ne tražimo od onih kojima nešto dadnemo, pomognemo ili koje obradujemo nekim drugim vidom dobročinstva, da nam nešto daruju zauzvrat. Dajite, dijelite i činite dobročinstva isključivo zbog toga što je to dobročinstvo i što to činimo zarad Boga. Budi dobročinitelj zarad dobročinstva, a ne zbog želje da budeš viđen, pohvaljen ili da nešto dobiješ zauzvrat!

5. Slavu i prestiž prepustimo drugima. Uživaj da ostaneš iskreni dobročinitelj koji će u toku svog života obveseljavati ljude, a slavu ostavi drugima. Ona je ionako prolazna. Dobra djela nisu. Ona nas prate i na onom svijetu.

6. Kad se raspravljamo sa nekim oko nečega upitajmo se prvenstveno da li je to nešto uistinu vrijedno toga. Zapitajmo se da li će to nešto oko čega se eventualno raspravljamo s nekih biti važno za godinu, dvije ili pet? Pomislimo je li to možda još jedan u nizu nebitnih životnih detalja oko kojeg bespotrebno gubimo živce i svoju energiju?

 Upitajte se da li baš vi morate uvijek biti u pravu? Ima li mjesta pod ovim nebeskim svodom i za druge? Je li baš zbog vas i vašeg mišljenja Bog stvorio svijet? Jeste li vi možda neki odabrani Mesija ili ste samo jedan mali sićušni atom u svemiru koji misli da je pokupio svu pamet svijeta?

Ukoliko tako budemo razmišljali shvatićemo da ne moramo uvijek baš mi biti u pravu i da nije rješenje i izlaz u stalnim svađama i raspravama.

7. Zamislimo da nam je još sasvim malo vremena ostalo od ovog prolaznog dunjalučkog života. Razmislite šta biste uradili u zadnjim sedmicama života na ovom svijetu. Čemu biste se posvetili i o čemu biste razmišljali?

Odmah počnite to i da radite. Angažujte se oko djela i ljudi koji su vam važni. Njima se posvetite, pa ćete vidjeti koliko život uistinu zna biti lijep i manje stresan kad svoju energiju usmjerite na najbitnije.

Tek tako možete razdvojiti bitno od nebitnog, te se u ostatku svog života posvetiti onom prvom, želeći što više dobra učiniti i za sebe i za svoje najmilije (najzaslužnije).

8. Svaki dan se nekom zahvalimo i pri susretu sa ljudima budimo vedri, nasmijani i ozareni. To će nam biti najlakša sadaka i najjednostavnije dobročinstvo. I znajmo: i osmijeh u lice unesrećenog i tužnog se ubraja u dobročinstvo i Bogu ugodno djelo.

9. Svakodnevno odvojimo vremena za sebe. Neka dnevna molitva (namaz) i veličanje Boga budu obavezno vrijeme koje će te posvetiti sebi i svom odnosu prema Gospodaru. Nakon toga, upražnjavajte korisne tjelovježbe, čitajte neku omiljenu literaturu ili otiđite na šoljicu čaja ili kafe sa nekom dragom i voljenom osobom. Počastite svoju dušu korisnim muhabbetom (razgovorom) koje će, svakako, biti prožet veličanjem i spominjanjem Božijih blagodati, jer život vjernika svakodnevno je i u svim prilikama vezan za zikr (spominjanje Gospodara i zahvalnost Njemu Uzvišenom na svim životnim radostima koje nam daje).

10. Volimo ljude oko sebe i budimo sretni kada uvidimo da i oni nas vole. Kada se neko odvaži i prizna ti da te zavolio u ime Uzvišenog Gospodara, ti mu iz sveg srca reci: ”Volio te Onaj u čije ime ti mene voliš!”

Za Akos. ba piše: Admir Iković 

Izlaz iz stanja očaja i depresije: Poruke sure „AD-DUHA“

Kur'anska sura, koju bi trebao da zna napamet svaki vjernik, ima izuzetno jaku poruku, izuzetno smirujući poziv, djeluje opuštajuće na čovjeka i daje mu novu nadu, nadu da nije sve gotovo. Posebno bi psihijatrima muslimanima preporučio izučavanje ove sure, mislim da bi im olakšala rad sa pacijentima…

Često zapadamo u depresivna stanja, posebno danas, kad sve imamo a nemamo ništa. Kur'an je lijek, Kur'an je savjet, Kur'an ti je najbolji prijatelj i vaiz, jednostavno kazano, Kur'an ti je spas i Uputa za sretan život. Svaka kur'anska sura, svaki ajet, ima svoju poruku i pouku, problem je u nama, što zbirku tih pouka „iz poštovanja“ prema Kur'anu, čuvamo umotano u peškire u svojim komodama, visoko podignut, da ga djeca ili neko od ukućana ne bi dirao, jer to je Božija Knjiga, Kur'an. Kur'anska sura, koju bi trebao da zna napamet svaki vjernik, ima izuzetno jaku poruku, izuzetno smirujući poziv, djeluje opuštajuće na čovjeka i daje mu novu nadu, nadu da nije sve gotovo. Posebno bi psihijatrima muslimanima preporučio izučavanje ove sure, mislim da bi im olakšala rad sa pacijentima.

Sura „Ad-Duha“. Želim da vas upoznam sa njenim tumačenjem i sa njenim porukama. Njeno učenje, a posebno ako se zna njen prevod i pogotovo ako se zna, njeno tumačenje (tefsir), nevjerovatnom pozitivnom energijom utječe na stanje srca. Ona te jednostavno tjera da razmišljaš pozitivno, nema mjesta mraku ni sumnji. Ova sura objavljena je u Mekki, objavljena je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme kad mu Objava nije dolazila šest mjeseci. Ništa se nije dešavalo šest mjeseci, nije imao poslaničke snove, melek Džibril mu nije dolazio, ništa, nikakva veza sa Allahom kad je u pitanju Objava. Za to vrijeme, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, polahko, kao da je počeo da pada u očaj, počeo je da se brine, počeo je da se boji, kako nije nešto uradio pa je Allah ovako dugo prekinuo vezu sa njim.

Desi se, iako klanjamo, postimo, učimo Kur'an, dijelimo sadaku, često pomislimo kako od toga možda nema ništa, kako to možda samo džaba radimo, gubimo nadu, osjećamo se umorno. Okruženje oko nas, naš posao, porodica, toliko nas izmore da i ono od ibadeta što radimo, radimo polijeno, na brzaka i onda počnemo da sumnjamo. Dešava se a nema ništa gore kad vjernik počne da pada u vjersku ili duhovnu depresiju. I nakon šest mjeseci, nazovimo ga depresivnog stanja, nekog straha, Allah, dž.š. spušta Obajvu, spušta suru Ad-Duha.

1. Tako mi jutra – Poruka onome koji misli da je u nekom mraku, boji se nekog straha, poruka da se probudi, jer nastajanjem jutra, nastupa novi dan i rađa se Sunce. Sunce, zora, jutro, dan, svjetlost su pozitvni efekti za novu nadu. Tuga nije vječna, nisu svi dani crni.

2. I noći kad se utiša – Noć, stvorena da se čovjek u njoj odmara, da svoje tijelo i dušu odmori. Ljudi koji noć pretvore u dan a dan u noć, su uglavnom depresivni, ljuti, neraspoloženi. Nisu naspavani, jer čitavu noće sjede a danju spavaju. Noć je stvorena da bi se insan u njoj duševno i tjelesno odmorio kako bi danju bio raspoložen i odmoran.

3. Gospodar tvoj te nije napustio ni omrznuo – Muhamede, Allah te nije zaboravio, nije te napustio i On nema prema tebi nikakva prezira. Allah nikog ne prezire, Allah nikoga ne mrzi i nikoga ne zaboravlja. Zato se ne smije gubiti nada u Allahovu milost, ako hoćeš da živiš smirenim životom.

4. Onaj svijet je zaista bolji za tebe od obog svijeta – Da, stanje u kojem se nalazimo na ovom svijetu, ne može se ni uporediti sa stanjem budućeg svijeta koje nam se polahko približava. Svjestan vjernik treba imati to na umu, jer sve patnje i iskušenja su prolazna, a za strpljivost, nagrada će biti vječno uživanje na onom svijetu. Zato odbaci sve brige, probleme, osloni se na Allaha i strpljivo čekaj ono što je Allah od dobrote svoje obečao.

5. A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti – Da, uskoro, jer Allah nagrađuje strpljive, Allah će ti dati ono što će tebe i tvoju dušu da usreći na ovom svijetu a na drugom posebno. Allah će da ulije zadovoljstvo u tvoje srce. Allah nam poručuje, da će nam uvijek dati izlaz iz svake situacije, da će nam dati pobjedu i pomoć, bilo nama kao skupini ili kao pojedincu.

6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utičište pružio – Allah podsjeća Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na period kad je bio jetim, pa ga je On u svoju zaštitu uzeo. Allah nikad ne napušta svoje robove na cjedilu. Koliko nas je Allah puta spasio dok smo bili mali, dok smo bili u mladosti, koliko nas je puta izliječio, koliko nam je puta dao da napredujemo? Mnogo, samo što slabo pamtimo i kad nam ne krene kao mi želimo, padamo u očaj i depresiju, gubeći nadu u Allahovu milost. Allah će nam uvijek utočište da pruži, samo Mu se trebamo obratiti.

7. I za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio – Gdje bismo danas bilo da nas Allah nije uputio na Pravi put, gdje bi bili da nas Allah nije pogledao i sputio na nas Svoju milost i uputu? Nismo klanjali a danas klanjamo, nismo postili a danas postimo, učimo Kur'an, trudimo se da na taj način iskažemo svoju zahvalanost Allahu na uputi. Vjerujemo u Njega a zapadamo u stanje očaja i depresije, potraži utočište kod Allaha u dovama i činjenju dobrih djela, pa ćeš da vidiš kako duša uživa.

8. I siromah si bio, pa te je imučnim učinio – Allah nam daje razna bogastva, samo što ih ne vidimo i što smo uglavnom uvijek nezadovoljni, stalno smo gladni i tražimo još. Nije samo bogatsvo u novcu, bogatsvo je u djeci, zdravlju, znanju, ponašanju, zdravo odgojenoj djeci. Allah nas na razne načine opskrbljuje i daje nam, ponekad više nego što zaslužujemo, ali smo nezahvalni pa zbog umišljenjnog siromaštva, padamo u očaj i gubimo se.

9. Zato siroče ne ucvili – Jaka poruka od Allaha da se siročetu ne smije bilo koja vrsta nepravde učiniti.

10. A na prosjaka ne podvikni – Ako ti neko zatraži i ne daš, nemoj da ga još vrijeđaš i ponižavaš. Allah nam šalju poruku da prema dvije vrste ljudi, trebamo biti pažljivi, to su jetimi i prosjaci. A znate li kako se duša može najbolje da smiri? Ako pomgneš jetima i ako pomogneš prosjaka, kad vidiš da su oni nasmijani, znaj da će se osmijeh naseliti u tvoj srce.

11. I o blagodati Gospodara svoga kazuj – Nabrojte mi blagodati koje nam je Allah dao? Ne možete, jer ih nismo sposobni ni nabrojati a kamoli nešto drugo. Blagodat vida, govora, sluha…. Ako nas Allah ne voli, zašto smo još živi, Allah želi da Mu se vratimo, da Mu se na vrijeme pokajemo, kako bi sa nama bio zadovoljan.

Savjet meni i Vama! Kad zapadnete u očaj, stanje sekirnacije i depresije, učite i iščitavajte suru Ad-Duha, čitaje njen prevod, poruke koje nam Allah šalje i koje važe do Sudnjega dana. Ova sura je unijela smiraj i zadovoljstvo u srce Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebala bi i u naše.

Piše: Saudin Cokoja

n-um.com

Ovim ćeš najviše obradovati Uzvišenog Allaha

Koje to djelo, Allahov robe, koje Allaha čini veoma, veoma sretnim. Možda kažeš to je namaz, reći ću ti ne. Ili kažeš to je post, kažem ne. Možda kažeš da je hadždž, reći ću ti opet ne. Ovo su djela koja jako raduju Allaha, tebareke we te’ala. Međutim, ono čemu se tvoj Gospodar raduje više nego ovim djelima, jeste…

tvoja tevba, tvoje pokajanje. Da digneš ruke, pozoveš svoga Gospodara, poniziš Mu se i tražiš skrušeno oprost od tvojih grijeha. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, opisujući koliko se Allah raduje tvojoj tevbi, kaže: “Allaha više raduje tevba nego čovjeka koji u pustinji izgubi svoju jahalicu sa svom opskrbom na njoj, pa kad bude siguran da će ga u pustinji zadesiti smrt, ode do jednog drveta, povuće se, pa zaspe, nakon što se probudi, ugleda je iznad svoje glave, jahalicu. Toliko se jako obraduje da kaže: “Allahu, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar.

Od prevelike sreće čovjek se toliko obraduje da pogriješi, pa zahvaljujući se Allahu kaže da je on Allahov Gospodar. Znači, Allah se više obraduje tvojoj tevbi nego ovaj čovjek u pustinji kada mu se vrati život ponovo.

Nemoj da škrtariš na samom sebi, digni ruke i traži od Gospodara, tebareke we te’ala, oprost. A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kao najbolje Allahovo biće je tražio oprosta od Gospodara svijetova, i do 100 puta na dan.

Preuzeto sa jednog video klipa prof. Harisa Hećimovića
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić

___________________

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj koji se pokaje od grijeha kao da i nema grijeha” (Ibn Madza, Sunen, 3446. Albani ga je ocjenio dobrim)

Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra pretvoriti, a Allah prašta i samilostan je, a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.” (Kur’an; Al-Furqan, 70.-71.)

 

Subscribe to this RSS feed