Islamske teme

Česte greške prilikom posjeta

Zbog lošeg međusobnog odnosa i nepoznavanja adaba ponašanja prilikom posjete, veoma često se dešava da posjeta i ugošćavanje završi na “prvom i posljednjem“ gostoprimstvu. Veoma je važno da muslimani nauče pravila međusobne komunikacije i da znaju da nikada sebi ne smiju dozvoliti da postanu teret ili poteškoća svom bratu/sestri u Islamu.

U predaji koju prenosi Ebu Surejha el Ka’bi: “Nije dozvoljeno ostati kod domaćina tako da mu to postane opterećenje“ /Buhari/

Činjenica je da danas nedostaje te komunikacije pa se veoma često dešava da se na vratima pojave nenajavljeni gosti koji poremete unaprijed isplanirano vrijeme i obaveze domaćina koji usljed takve nepredvidljive situacije postane nervozan a njegova dužnost počašćavanja gosta postane opterećenje i „preko srca“ što rezultira neraspoloženjem i neljubaznim odnosom prema gostu.

Muslimani sebi ne smiju dozvoljavati nenajavljene posjete i moraju uvijek tražit dozvolu za ulazak kao što nemaju pravo ni da se ljute ili ogovaraju svog brata/sestru ukoliko ih odbije da primi jer postoje različite neugodne situacije za domaćina pa se ne smije desiti da muslimani jedni drugima postaju opterećenje.

Ebu Se’id el-Hudri, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve sellem o tome rekao sljedeće: „Kada neko od vas traži dopuštenje za ulazak, neka to čini tri puta, pa ako mu se ne dozvoli, neka se vrati! “Iz ovog hadisa vidimo jednu veoma lijepu uputu međusobnog odnosa između muslimana.

Islam strogo poštuje privatnost pa tako je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: ”Ko zaviri u tuđu kuću, bez dopuštenja, domaćin ima pravo da mu oko izbije! /Ebu Hurejre r.a./

Drugi veoma cest problem jeste, dolazak gosta koji nemaju granice i koji nemaju osjećaj za dragocjeno vrijeme domaćina koji možda bolje koristi svoje vrijeme i kome je veliko opterećenje cjelodnevno sjedenje uz praznu priču sa nekim bratom ili sestrom koji nemaju osjećaj prema njegovim obavezama, porodici i ostalim unaprijed predviđenim aktivnostima.

Ponekad se desi da mlade žene koje nisu naučile da rasporede svoje vrijeme ili koje nemaju muza i porodicu ili koje nemaju posao ili fakultet, dolaze u dugotrajne posjete kod svojih sestara i time poremete red i mir u njihovom svakodnevnom životu te zbog svog nerazumijevanja, svoju sestru dovode u nezgodnu situaciju ili čak izazovu fitnu u kući, poslu, školi…

Braca koja nemaju osjećaj za porodicu, obaveze, posao, ćesto donose velike probleme svojoj braći koja imaju svoj red i raspored u životu, koji znaju svoje prioritete a kojima je neugodno da svojim nerazumnim gostima objasne da će svako beskorisno gubljenje vremena, ostavit trajne posljedice na njihovom radnom mjestu, na porodicu koja je navikla da ima svoju harmoniju života…

Dužnost muslimana je da se odazove na poziv svog brata ili sestre osim ako u toj posjeti nema harama. Ebu Hurejre r.a nam porenosi da je Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: “Kada neko do vas bude pozvan, neka se odazove“. A u drugoj predaju Ebu Hurejre r.a takodje prenosi jako upozorenje Poslanika sallallahu ‘alejhi ve sellem kojim upozorava: ”Ko se ne odazove pozivu, taj je pogriješio prema Allahu i Poslaniku sallallahu ‘alejhi ve sellem .“

Nažalost, kod nas je prisutna praksa da se muslimani međusobno ponižavaju time što se riječima odazovu na poziv ali ne dođu i time ponize svog brata/sestru koji su potrošili pripremajući se za njegovu posjetu. Koji su odvojili svoje vrijeme i ostavili svoje obaveze kako bi atmosfera gostoprimstva bila na što većem nivou. Slično je i sa onima koji ne dolaze u unaprijed dogovoreno vrijeme već kasne po više sati tako da se zakazani ručak pretvori u neplansku večeru a sve unaprijed predviđene aktivnosti budu poremećene a time i cijeli dan domaćina koji je vrijeme proveo u iščekivanju neodgovornog gosta. Nije lijepo ni da gosti dolaze ranije nego što je dogovoreno pa time zateknu domaćina u nezgodnoj situaciji i nespremnog što svakako izaziva nervozu i niz drugih neugodnosti.

Veoma često se zna desiti da gost preuzme ulogu domaćina pa pocne da “pametuje“ o rasporedu stvari, prostorija itd… u kući domaćina iako je dužnost svakog gosta da što više obara pogled i ne dozvoli sebi da ureduje život i prostor svog brata/sestre, osim ako mu se savjet ne zatrazi jer u protivnom stiče se utisak da je dotični došao/la sa lošim namjerama a to kvari među-muslimanske odnose.

Muslimani koji žele da praktično žive po Kur’anu i sunetu, moraju da rade na usavršavanju svog ahlaka i osobina istinskih sljedbenika ispravnog puta. Svaka posjeta bratu/sestri mora da bude u ime Allaha i sa iskrenim nijetom a ne iz nekih ovodunjalučkih interesa ili nedaj Bože, prikrivenih želja za prikupljanjem što više informacija o životu i izgledu kuće domaćina. Nijedna posjeta ne smije da se završi a da se tokom nje nije spominjao Allah dželle’šanuhu jer Poslanik sallallahu ‘alejhi ve sellem je takvu posjetu opisao slijedećim riječima: “Ljudi koji se raziđu sa jednog skupa, ne spomenuvši na tom skupu Allaha Uzvišenog, poput su ljudi koji su napustili uginulog magarca i njih očekuje jad!” (Ebu Hurejre r.a)

 

Obzirom da se bliži mubarek mjesec ramazan u kome se obavi najviše posjeta i ugosti najviše gosta u muslimanskim kućama, krajnje je vrijeme da muslimani postanu istinski sljedbenici prakse Kur’ana i suneta i da svoju ulogu gosta i domaćina ispune onako kako će Svemogući Gospodar biti zadovoljan međusobna druženja da imaju ulogu povezivanja bratskih/sestrinskih srca u ime Allaha a ne širenje fitne, gibeta i nemimeta što je danas postala ustaljena praksa!!!

Pouke kazivanja o Jusufu, a.s.

Kur'anska kazivanja su najljepša kazivanja, oličenje su ushićenja, uzbuđenja, rječitosti, konstrukcije, sistematičnosti. U Kur'anu se kaže: „Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo.“ Potrebno je razmišljati o Kur'anu i njegovim porukama, kako bismo osjetili istinsku ljepotu i kako bismo slijedili Pravi put.

Jedna od kur'anskih sura, kur'anskih kazivanja, koje obiluje poukama i koristima, koje je savršenog argumenta, jeste i sura Jusuf. Svevišnji je kazao: „U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je.“ U suri Jusuf ćemo pronaći pouku o strpljivosti u iskušenjima. Kada čovjeka zadesi iskušenje, neka se strpi i neka kaže „La havle ve la kuvvete illa billah“.

Poslanici su bili najbolji od nas, ali su stavljeni na iskušenja koja su strpljivo podnosili. „I ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.“ Uzvišeni Allah vjernike iskušava prema jačini imana, zbog čega su vjerovjesnici imali najveća iskušenja. Sa saburom dolazi i nagrada od Allaha, dž.š. On neće iznevjeriti vjernike koji Mu se prepuste, i zbog toga musliman svoje srce treba predati Svevišnjem, uz dovu da ga On sačuva, uputi i pomogne.

Allah, dž.š. je najbolji čuvar, tako je čuvao Jusufa, a.s., i u bunaru, i u tamnici i na dvorcu, jer je Jusuf bio iskren vjernik ogrnut saburom, bio je oličenje dave, strpljenja, iskrenog očekivanja nagrade, iskrenog odnosa prema Uzvišenom, pokajanja, čednosti, odgoja i oprosta. Kada je pozvan iz tamnice, odbio je izaći želeći dokazati svoju nevinost, što nam ukazuje na njegovu iskrenost i strpljenje. Vjernik ne treba zatvarati vrata pokajanju, a treba otvoriti vrata nade u Allaha, jer Njegova milost je daleko veća od svega što postoji.

Čovjek svoju dušu treba osnažiti i zaštiti istigfarom, zikrom i dovama, jer će ga ona u suprotnom navraćati na zlo. Musliman je dužan oprostiti tuđe pogreške. Jusuf, a.s., je oprostio onima koji su mu zlo nanijeli, a zbog toga mu je Svemogući povećao ponos. Također, čovjek je dužan priznati svoj grijeh Stvoritelju.

Određenjem treba biti zadovoljan, a kada to postignemo, znamo da kročimo ka Njegovom zadovoljstvu, a samo On pomaže, čuva, uzvisuje i samo On brigu otklanja. Čovjek treba biti ponizan prema Uzvišenom, ne smije se diviti ni djelima ni uspjesima. Jusuf, a.s., nije se ponosio pred braćom svojom vladavinom, nego ih je srdačno primio i iskreno oprostio.

Kako bi pridobio ljudska srca, povećao ljubav, slogu i zajedništvo, čovjek treba biti pravedan u ophođenju prema drugima, ali isto tako u radu biti istovjetan sa drugima. Tako je Jusuf, iako ministar finansija, jednako radio sa ostalima. Sebe i druge je neophodno podsjećati na Allahove blagodati, što uzrokuje skrušenost, poniznost i jačanje imana i pouzdanja u Svevišnjeg. Svakim djelom treba težiti Njegovoj milosti i naklonosti, a obaveza  je osloniti se na Allaha i u blagostanju i u poteškoći: „Sud pripada samo Njemu, ja se u Njega uzdam, i neka se samo u Njega uzdaju oni koji se uzdaju“; „Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim.“

Kur'an kazivanja izlaže na besprijekoran način, koncizno i sa dubokim smislom, a pouke u suri Jusuf su pouke onima koji tragaju za iskrenošću, strpljivošću, pouke za one koji žele naučiti šta je istinsko žrtvovanje i šta je strah od Allaha i nada u Njegov oprost i Njegovu nagradu. Najljepši govor jeste govor u Kur'anu časnom, i zbog toga ga treba učiti, razmišljati o porukama koje sadrži, po njemu postupati i u njemu tražiti blagoslov. „U kazivanjima o njima je pouka za one koju su razumom obdareni.“

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Namaz je vjernikov svakodnevni mi'radž

Uzvišeni Allah je punoljetnim muslimanima propisao pet dnevnih molitvi (namaza) putem kojih će se približavati svome Stvoritelju i putem kojih će iskazivati svoj najsavršeniji vid zahvalnosti na svim blagodatima koje su im date.

Namaz kao najljepši vid skrušenosti, pokornosti i zahvalnosti dat je ljudima kao mi'radžski dar sa neba, ali je i sam, u jednoj hadiskoj predaji, nazvan ”vjernikovim (svakodnevnim) mi'radžom”. Iz tog razloga pravi vjernik nikada neće odbiti ovaj posebni dar i zapostaviti svoj mi'radž odnosno svoje duhovno uzdignuće.

Vjernik putem namaza ima priliku da se misaono i duhovno svakodnevno uznese iznad svih ovodunjalučkih briga, problema i preokupacija i da na par minuta zaplovi okeanima neizmjene Allahove milosti i zadovoljstva.

To posebno duhovno stanje u kojem se muslimani vjernici nalaze dok obavljaju ovaj vid ibadeta ne može se platiti ničim niti se to doživljeno stanje može opisati riječima.

Stoga te, cijenjeni čitaoče, pozivam da ne oklijevaš i da i ti čim prije zaploviš ovim neiscrpnim okeanima Božije milosti i zadovoljstva kako ne bi ostao uskraćen svih silnih nagrada koje očekuju redovne klanjače.

Božija vjera je lahka i ona od čovjeka ne traži puno. Traži onoliko koliko je samom čovjeku potrebno da razgali svoju dušu i namazom se odmori od svih ovodunjalučkih briga i preokupacija.

Nakon što uzme abdest i okrene se prema kibli, nijeteći početak svog namaza, vjernik u ovaj obred ulazi skrušeno i s ljubavlju.

Namaz je ibadet koji počinje tekbirom, a završava selamom. Ukoliko ga klanjamo u džematu (kolektivno) za imamom, onda sve pokrete činimo nakon imama.

Kad nastupi zora pa do pred sami početak izlaska sunca vjerniku je propisan namaz koji ima dva pregibanja (rekata) (sabah).

U podnevnom periodu dužan je klanjati četiri rekata, popodne (ikindija) četiri, početkom večeri (akšam) tri, i kad nastupi noć (jacija) četiri rekata.

To je ukupno 17 propisanih rekata koji su Allahova milost za tebe, pa zato nemoj biti ravnodušan prema toj milosti. Onaj ko bude vodio računa o ovim namazima Uzvišeni Allah će voditi računa o njemu. O tome nam kazuje mnoštvo hadisa. Iz tih hadisa saznajemo također da će onome ko bude čuvao ovih pet propisanih namaza biti oprošteni grijesi ukoliko se, živeći kao vjernik, bude suzdržavao onih velikih.

Ovaj ibadet će čovjeka praktičara vremenom udaljiti od svih grijeha i učiniće ga iskrenim i čestitim insanom koji će uvijek biti od koristi svima. Od njega društvo neće imati nikakvu štetu, jer vjernika namaz postepeno čeliči i udaljava ga od svega što je ružno i loše.

Onaj ko poželi da poveća svoj ibadet svome Gospodaru, pa bude htio dobrovoljno u toku dana da ibadeti u svojoj kući ili džamiji, on svakako za to ima mogućnost i naravno za to i dodatnu nagradu (sevap).

Ti dobrovoljni namazi (nafile), poznati kod nas kao dnevni sunneti, popratni su vid ibadeta s kojim vjernik želi što više vremena u toku dana da provede obraćajući se svome Gospodaru. Ove dobrovoljne namaze nam je i sam Muhammed, a.s., preporučio, ali o njima, ako Bog da, nekom drugom prilikom.

Za Akos.ba piše: Admir Iković

Priča o Lejsu bin Sa’du i starici koja je tražila sadaku

Spominje se da je Lejs ibn Sa’d bio vrlo uspješan trgovac medom. Jednog dana, stigao mu je brod pun bačvi u kojima je bio med. Saznavši za to, jedna starica je došla sa malom posudom i rekla mu: ”Molim te, napuni mi ovu posudu medom.” Lejs je to odbio, a starica se praznih ruku vratila svojoj kući.
Nakon toga, Lejs je naredio jednom svom radniku da potraži adresu one starice i da joj odnese punu bačvu meda. Radnik se začudio njegovom postupku, pa mu je rekao: ”Starica je zamolila da joj napuniš malu zdjelu medom i ti si to odbio, a sada joj šalješ punu bačvu meda.” Na to mu je Lejs rekao: ”Ona je tražila srazmjerno svojim mogućnostima (potrebama), a ja dajem srazmjerno mojim mogućnostima. Kada bi onaj ko udjeljuje sadaku, uistinu, znao i bio svjestan da sadaka prije dođe do Allaha, nego do ruke siromaha, užitak onoga koji daje bio bi mnogo veći od užitka onoga koji prima sadaku.”

Jeste li znali za sljedeće vrijednosti sadake:

  • Sadaka je jedna od džennetskih kapija;
  • Sadaka je jedno od najboljih dobrih djela, a najbolja sadaka je nahraniti gladnoga;
  • Na Sudnjem danu, sadaka će zaštiti onoga ko ju je udjeljivao i udaljit će ga od džehennemske vatre;
  • Sadaka gasi srdžbu našeg Gospodara, Allaha dž.š., i vručinu u kaburu;
  • Sadaka je najbolja i najkorisnija stvar koja se može pokloniti u korist naših umrlih;
  • Sadaka znači čišćenje duše i mnogostruko povećanje naših sevaba i dobrih djela;
  • Sadaka je uzrok sreće i zadovoljstva na dunjaluku i svjetla na licu onoga ko udjeljuje sadaku, na Sudnjem danu;
  • Sadaka je zaštita i sigurnost na Danu najvećeg straha i ona odagnava tugu za onim što je prošlo;
  • Sadaka je uzrok opraštanja i brisanja grijeha;
  • Sadaka je jedan od nagovještaja dobrog i sretnog završetka dunjalučkog života i razlog dove meleka za onoga ko udjeljuje sadaku;
  • Onaj ko mnogo udjeljuje sadaku ubraja se među najbolje ljude i sevab od sadake imat će svi oni koji su u njoj učestvovali;
  • Onome ko udjeljuje sadaku obećano je veliko dobro i neizmjerna nagrada;
  • Udjeljivanje sadake je osobina bogobojaznih i uzrok da te ljudi zavole;
  • Sadaka je znak velikodušnosti, plemenitositi i darežljivosti;
  • Sadaka je uzrok uslišavanja dove i otklanjanja nevolje;
  • Sadaka spriječava nedače i zatvara sedamdeset vrata zla i nesreće na ovom svijetu;
  • Sadaka je uzrok povećanja imetka i pobjede;
  • Sadaka je lijek i ozdravljenje;
  • Sadaka je zaštita od požara, utapanja, krađe i lošeg završetka dunjalučkog života;
  • Nagrada i sevab od sadake zagarantovani su, pa makar se ona odnosila na životinje.

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

OSOBINE PRAVEDN0G VLADARA

Kada je Omer ibn Abdul-Aziz postao halifa,zatražio je od Hasana el-Basrija da mu napiše pismo u kojem će mu opisati kakav pravedan vladar treba da bude.Hasan el-Basri mu u pismu napisa slijedeće:“Znaj,vladaru pravovjernih,da je Allah,dž.š.,odredio da vladar pravovjernih bude oslonac ljudima i da ispravlja one koji griješe,da bude žestok prema nepravdi i nasilniku,da bude snaga kojom pomaže nemoćne i slabe te da ukazuje pomoć onome kome je učinjena nepravda u ostvarivanju prava.

Pravedni vladar je kao pastir što brižno i nježno čuva svoje deve kojima odabire najljepše pašnjake za ispašu,čuva ih od različitih nesreća,vrućine,hladnoće i divljih životinja.Pravedni vladar je kao brižni otac prema svojoj djeci,brine o njima dok su mala,podučava ih kada narastu,bori se u životu kako bi ih izdržavao i opskrbio te cijeli život skuplja i štedi kako bi im nešto ostavio nakon svoje smrti.

Pravedni vladar je kao majka koja je nježna prema svom djetetu,noseći ga u svojoj utrobi,dojeći ga,zatim odgajajući ga,ne spavajući noćima ako je bolesno,raduje se njegovoj sreći i zdravlju,a žalosti njegovim nedaćama.

Pravedni vladar se brine o jetimima,pomaže siromašne vodeći brigu o njihovoj malo djeci,a pomažući njihove odrasle.Pravedan vladar je kao srce,ako je ono ispravno,ispravni su i ostali organi,a ako je pokvareno,pokvareni su i ostali organi.Pravedan vladar je veza koja uspostavlja odnos između Allah,dž.š. i Njegovih robova:sluša i slijedi Allahove riječi i to im prenosi,ukazuje im na Allahove blagodati,vođen je i vodi ih ka Allahu,dž.š.Zato ne budi,o vladaru pravovjernih,kao sluga kojem je njegov gospodar povjerio imetak i čuvanje njegove porodice pa to ovaj zloupotrijebi,potrošivši imetak rastjerivanjem članova porodice(ne vodeći brigu o njima) te ih osiromaši.

I znaj,vladaru pravovjernih,da je Allah,dž.š. odredio kazne onima koji su prekršili Allahove zakone čineći loša i pokvarena djela.Pa kada ti dođu oni koji su zaslužili kaznu,kako ćeš postupiti?Također,u odmazdi je opstanak za ljude pa pripazi kako ćeš postupiti prema onome ko nekoga ubije i zatrži se odmazda.Prisjećaj se i pribojavaj smrti i onoga svijeta,malobrojnosti tvojih sljedbenika kod Allaha i onih koji su te pomagali na Allahovom putu te se pripremi i opskrbi za Sudnji dan.

Znaj,vladaru pravovjernih,da postoji kuća pripremljena za tebe koja se razlikuje od ove na dunjaluku,kada se rastaneš od svojih najmilijih,i kada te spuste u mezar i ostaneš sam,bez ikoga.Zato dobro pripremi šta ćeš ponijeti sa sobom za Dan kada će čovjek pobjeći od svoga brata,majke,oca,žene i djece.Zapamti,vladaru pravovjernih,kada Allah oživi one u kaburima,i skupi ono što su nosili u svojim grudima—tada neće biti tajni,a kitab neće izostaviti ni mali ni veliko a da ne bude presuđeno.

Zato sada,dok još možeš,dok nije kasno,i dok još nije izgubljena nada,ne sudi Allahovim robovima kao u džahilijjetu(kada se nisu pridržavali Allahovih zakona i propisa).Nemoj ih upućivati na put onih koji čine nepravdu.Ne pomaži ohole i raskalašene moćnike nad slabima i nemoćnima.Tada su njihove oči uprte samo u tebe(da zadovoljiš pravdu),zato se nemoj ogriješiti o takve,noseći pored svojih grijeha i njihove.

Ne dopusti da te zavedu oni koji se naslađuju tvojim nedaćama,uživajući blagodati ovog svijeta pa da zbog njih izgubiš svoje blagodati na ahiretu.Ne gledaj s ponosom u svoju snagu koju posjeduješ danas,nego gledaj na svoju snagu sutra kada budeš okovan i zarobljen lancima smrti,i teži stajati ispred Allaha,dž.š.,u društvu meleka i poslanika,čija će lica gledati u Živog i Moćnog.Zaista ja,vladaru pravovjernih,ako i nisam uspio prenijeti sve ono od čega su odvraćali oni koji su bili prije mene,u najmanju ruku sam ti želio uputiti iskrene i dobronamjerne savjete.

Ovo svoje pismo napisah kao što najmilijem preporučujem nekada gorke lijekove,sa željom i iskrenom nadom u njegovo zdravlje i blagostanje.

Ves-selamu alejke,vladaru pravovjernih,ve rahmetullahi ve berekatuhu.“

Izvor:Ibrahim Al Na*mah-Riznica mudrosti muslimanskih velikana,Travnik 2008.

 

Es-Sallabi – Primjer u mekkanskome haremu koji ukazuje na Allahovu mu’džizu

Mekka je najbolje i najčistije parče zemlje na Zemlji, to je najbolji i najčasniji grad, život srca i sjeme vjere. Allahov Poslanik, s.a.v.s., se tu rodio i svjetlo objave ga je tu obasjalo. Allah je prvo nju stvorio na Zemlji i u njoj je izgrađen prvi blagoslovljeni hram za ljude i uputa svim svjetovima. Srca, iz čežnje, tavafe prema Allahu, a duše u saju, između Safe i Merve, u ljubavi trče. U njenom haremu drveće se ne čupa, ptice ne ubijaju, a neprijatelji nikada ne mogu uspjeti. To je Mekka Časna, Bekka Sveta, propast za neprijatelje, Hram drevni, Grad sigurni, Ummul-l-Kura…

Uzvišeni Allah je odabrao ovaj Harem za Svog Poslanika, s.a.v.s., i dao osjetilne dokaze koji ukazuju na tajnu Allahove mu’džize: U njemu su očiti dokazi; mjesto gdje je Ibrahim stajao… (Ali Imran, 97)  Uzvišeni Allah je objavio, u Svojoj Knjizi,te rekao da je Kaba prvi hram za ljude na Zemlji: Prvi hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. (Ali Imran, 96) Ovaj ajet ukazuje da čovjek nije izgradio ovaj hram, izgradili su ga meleki za našeg oca Adema, a.s., i zato je nazvana Drevnim hramom. Poslanikove riječi su potvrda da su Mekka i njen Harem najstarije kopno na Zemlji, od tog mjesta proširila su se sva mjesta na Zemlji. Postoje brojni dokazi koji ukazuju da u Mekki postoje Allahove mu’džize, i to su:

Mekka je središte kopna na Zemlji

Zemlja je, po slovu Kur’ana, centar sedam nebesa. Uzvišeni Allah kaže: O družine džina i ljudi, ako možete da preko granica nebesa i Zemlje prodrete, prodrite, moći ćete prodrijeti jedino uz veliku moć! (er-Rahman, 33) Pod pojmom “granice” misli se na liniju koja prolazi kroz centar između dvije strane. Granica nebesa u svojoj veličini primjenljiva je i na granice Zemlje, u odnosu na svoju veličinu, kako ukazuje časni ajet. Ovaj ajet ukazuje da je Zemlja centar kosmosa. Na ovaj zaključak ukazuje i postojanje desetina ajeta koji spominju nebesa, Zemlju i ono što je između njih.

Poslanik, s.a.v.s., je kazao da je tačno iznad Kabe postoji Bejtu-l-ma’mur i nalazi se na sedmom nebu, ako bi pala, pala bi tačno na zemaljsku Kabu. Svi tekstovi ukazuju da je Zemlja u središtu sedam nebesa, a da je Mekka u središtu sedam nebesa i Zemlje, što je i Poslanik kazao.

Odsustvo magnetne anomalije na liniji Mekke

Na mjestima koja se nalaze na istom meridijanu kao i Mekka igla kompasa pokazuje magnetni sjever kao i geografski sjever, na što ukazuje Sjevernjača. To znači da nema magnetne anomalije na meridijanu gdje se nalazi Mekka, a što postoji na drugim meridijanima.

Tačan smjer strana Kabe

Kaba je sagrađena na četiri stuba i u četiri smjera. Šamski ugao okrenut je tačno ka geografskom sjeveru, suprotno od tog ugla je jemenski ugao i tačno pokazuje na geografski jug. Ugao Hadžeru-l-esveda pokazuje na geografski istok, a egipatski ugao na geografski zapad. Precizno određivanje ovih strana svijeta u vremenu izgradnje Kabe ukazuje da Kaba nije djelo čovjekovih ruku.

Hadžeru-l-esved je kamen sa nebesa

Ubejj ibn Ka’b je prenio od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: Melek je spustio sa nebesa Hadžeru-l-esved. Imam Ahmed je prenio hadis od Ibn Abbasa, a on od Poslanika, s.a.v.s., da je kazao: Hadžeru-l-esved je spušten iz Dženneta. Bio je bjelji od mlijeka, pa su ga grijesi ljudi pocrnjeli. U hadisu kojeg bilježe Tirmizi, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban Allahov Poslanik je kazao: Hadžeru-l-esved i mekam su dragulji iz Dženneta. 

Kada su orijentalisti pročitali Poslanikove hadise, smatrali su da se Hadžeru-l-esved bazalt kojeg je bujica donijela u dolinu Mekke sa obližnjih brda. Da bi potvrdilo ovaj stav, Britansko kraljevsko geografsko društvo je angažiralo britanskog oficira Richarda Francisa Burtona te je došao u Hidžaz u odjeći afganistanskog hadžije. To se desilo polovinom 19. vijeka 1853/1269. s ciljem da ukrade komad Hadžeru-l-esveda i prenese ga u Britaniju. To je i uspio. Proučavanjem ukradenog uzorka utvrđeno je da je ovaj kamen porijeklom sa neba, sličan je meteoritu i karakterizuje ga poseban hemijski i mineralni sastav. Ovo otkriće je razlog da je prihvatio islam, te je napisao dvotomno djelo pod naslovom Put u Mekku, on je umro 1890/1308.

Na Ibrahimovom, a.s., kamenu postoji njegov trag

Ovdje se koristi riječ mekam u značenju ikame što znači uzdizanje, zato se i koristi kur’anski termin mekamu Ibrahim kao Harem u svojim granicama. Jedno od značenja ove riječi je i mjesto uzdizanja. Zbog toga pod ovim terminom se misli na stijenu na kojoj se penjao Ibrahim, a.s., prilikom izgradnje Kabe. U tom značenju, ova stijena sadrži i očite dokaze. Uprkos svojoj tvrdoći i snazi, ova stijena nosi otiske stopala Ibrahima, a.s. Ova snažna stijena je omekšala da ostanu otisci nogu poslanika Ibrahima. Ova mu’džiza prevazilazi naučne standarde, nauka ostaje bespomoćna pred objašnjenjem, jer mu’džize prevazilaze prirodne zakone, i zato ih nauka ne može objasniti.

Bunar Zemzem je jedan od Allahovih ajeta u Haremu

Postojanje vode više od tri hiljade godina iz vulkanskih stijena, iako se izvor gubio i pronalazio. Izvor ove vode koja je dolazila u bunar nije bio poznat do iskopavanja tunela oko Mekke. Radnici koji su iskopavali ove tunele shvatili su da voda teče iz finih i nježnih pukotina koje se protežu daleko izvan granica Mekke iz svih pravaca okolo grada. Tu shvatamo Poslanikov hadis gdje opisuje izviranja Zemzema pred udarcem: Zemzem je potekao ispod udarca Džibrilovog krila i piće za Ismaila.

Bunar Zemzem je jedan od materijalnih dokaza, a Poslanik opisuje ovu vodu: Najbolja voda na svijetu je Zemzem voda, ona je hrana gladnom i lijek bolesnom. A u drugom hadisu stoji: Voda Zemzem je za ono zašto se pije.

Ovi dokazi ukazuju na veličanstvenost Uzvišenog Gospodara i Njegovu nadnaravnost. Ovi dokazu potvrđuju da je Kur’an Allahov govor kojeg je objavio posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., te ga je sačuvao već više od 14 vjekova na arapskom jeziku bez dodavanja ili oduzimanja. Uzvišeni Allah je obećao da će Kur’an biti sačuvan i ostati dokaz za sve ljude do Sudnjega dana.

 

 

Napisao: Ali Muhammed es-Sallabi

Prijevod i izvor: IslamBosna.ba

 

Subscribe to this RSS feed