Islamske teme

Šta je sihir i kako se liječi?

Jezički termin „sihir“ (glagol, ar. sehare) znači „prevara“, „obmana“, „iluzija“. Sihir je stari fenomen kojim su se bavili mnogi narodi kroz historiju. Oni su vjerovali da sihir ima veliki utjecaj i značaj, te da se pomoću njega mogu liječiti mnoge bolesti, ali i izazivati različite. Magija je često izjedanačavana sa religijom. Kod starih naroda je redovno vrhovni mag bio i glavni svećenik. Oni su uvjeravali svoje podanike da se ono čime se oni bave nalazi u svetim knjigama. Ovakav vid krivovjerstva je i danas prisutan kod primitivnih naroda poput nekih plemena u Africi. Stoga i ne čudi kada određene osobe koje se bave magijom svoje rabote nastoje povezati sa vjerom, islamom i Kur'anom, zloupotrebljavajući ih. Vrlo je važno naglasiti da nema ničeg zajedničkog između vjere i sihira, odnosno religije i magije. Onaj ko je vjernik, ne može da se bavi sihirom/magijom, zato što onaj koji robuje/služi Allahu ne može služiti zlu i šejtanu. Vjera je istina, a sihir je magija i obmana. Vjera je od Boga a sihir/magija od šejtana/sotone. Vjernici ne tvrde da znaju gajb/neviđeno, ne bave se proricanjem sudbine, niti magijom, a sihirbazi redovno pripisuje sebi razne moći, govoreći da znaju gajb/neviđeno. Sihrom se smatra sve ono što je skriveno i što ima značenje prevare i spletke. Sihir ili magija je skup tajanstvenih radnji i riječi pomoću kojih sahir uz pomoć šejtana želi utjecati na prirodni, od Allaha određeni tok stvari (sudbinu). Ljudi se bave sihirom/magijom iz materijalnih koristi, želje da budu blizu vlasti, da imaju moć, slavu i sl. Izvor sihira/magije je šejtan, njegova suština i sadržaj je laž, njegovi izvršioci su džini i ljudi nevjernici. Liječenje sihira Plemeniti Kur'an strogo zabranjuje bavljenje sihrom. Isto tako zabranjuje vjerovati u moć sihira. Kur'an izjednačuje sihir sa nevjerovanjem „A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici poučavajući ljude vradžbini (magiji/sihiru).“ (El-Bekare, 102) I sam Poslanik, a.s., je bio opsihren tako što je preko jednog mladića došao do njegove kose i napravivši sihr, bacio ga, kako bi ga sakrio, u jedan bunar. Poslanik, a.s., je sanjao dvije osobe koje su razgovarala o njegovom stanju i tako saznao koja je bolest u pitanju i mjesto gdje se sihir nalazi. Tada mu je Allah objavio sure Felek i Nas koje skupa imaju jedanaest ajeta. Nakon svakog proučenog ajeta, odvezao bi se jedan čvor sihira, nakon čega se Poslaniku, a.s., vratilo zdravlje. Ove dvije sure zajedničkim imenom se zovu El-Muavvizetan (dvije sure koje štite). Budući da živimo u kriznim vremenima u kojima su prisutna mnoga zla, pojavljuju se razni dušebrižnici koji se predstavljaju kao ljekari od duhovnih bolesti, posebno je važno zaštiti sebe i svoju porodicu učenjem ovih sura. Kur'an je najbolji lijek Koliko god islam zabranjuje muslimanu odlazak vraču da ga pita za gajb/neviđeno, tako isto mu zabranjuje da pribjegava sihiru ili odlazi sihirbazima radi liječenja bolesti koja ga je pogodila ili rješenja kakvog težeg problema. Bavljenje sihirom i odlazak sihirbazima je strogo zabranjeno po islamu a osobe koje se time bave nemaju sreće ni na ovom, niti na budućem svijetu. Vjernik, musliman treba da zna da ima Kur'an koji je najbolji lijek i da, kad god je u nekim problemima, treba da se okrene Kur'anu i uči ga, traži u njemu utjehu i lijek, kako od problema, tako i od raznih savremenih bolesti koje su danas prisutne. Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić

Onaj ko te istinski voli, taj te gura naprijed i podržava

“Muž: Jesi li klanjala ikindiju?
Žena: Nisam.
Muž: Zašto?
Žena: Došla sam tek s posla, preumorna sam, čekaj da malo odmorim.
Muž: Ok…

(malo kasnije)
Muž: Idi, molim te, klanjaj ikindiju i akšam, dok nije vrijeme jacije…

(sljedeći dan)

Muž je otišao na poslovni put. Nekoliko sati nakon što je bilo planirano slijetanje njegovog aviona, još uvijek se nije javio pozivom ili porukom svojoj ženi, kao što je inače imao običaj!
Žena ga je više puta zvala, on se nije javljao. Iznova je zvala, ali bez odgovora. Bila je veoma zabrinuta, nakon što nije stupila u kontakt sa svojim mužem nakon silnih poziva. Pomislila je odmah da mu se nešto desilo, jer bi on uvijek zvao čim sleti na destinaciju.

Nakon nekoliko sati, odjednom je zazvonio telefon. Bio je to njen muž.

Sva zabrinuta žena ga upita: Kako si, je li sve uredu, jesi stigao bezbjedno?

Muž: Sve uredu, elhamdulillah. Stigao sam.

Žena: Kada?
Muž: Prije 4 sata.

Žena: Prije 4 sata?! Što mi se nisi odmah javio?!
Muž: Bio sam preumoran, pa sam malo odspavao.
Žena: Par minuta ti ne bi oduzelo ništa od tvog sna, samo da si mi javio da si stigao! I još, zar nisi čuo da ti zvoni telefon, sto puta sam te zvala?!
Muž: Da, čuo sam…

Žena: I nisi mi se javio?! Tebi znači moji pozivi uopšte nisu bitni!?
Muž: Tvoji pozivi su mi bitni, ali i tebi jučer nije smetalo da se ne odazoveš ezanu. Allahovom pozivu…
Žena je nakon te rečenice orosila svoje oči suzama, i rekla: Da, u pravu si. Izvini…

Muž: Što se meni izvinjavaš, draga? Traži oprosta od Allaha, i nemoj opet tu grešku ponavljati. Znaj da sve što želim na ovome svijetu jeste da On bude zadovoljan sa nama, i da nas sastavi u Džennetu, kako bismo skupa počeli svoj vječni život.

Nakon toga dana, žena više nije nijedan namaz propuštala.

Znaj da je osoba koja te istinski voli, ona koja te “gura naprijed” i podstiče na tvom putu prema Allahu, zaustavlja te kada vidi da skrećeš sa tog puta i želi ti da budeš od vječnih sretnika.”

Za Akos.ba priredio: Admir Iković

Noćni namaz u praksi naših prethodnika

Ovom prilikom vam prenosimo petnaest izreka i primjera njihove privrženosti noćnom namazu.

1. Se‘id b. el-Musejjib, r.a., je rekao: Ko klanja noću Allah, dž.š., mu podari svjetlo u njegovom licu zbog kojeg ga zavoli svaki musliman. Kada ga vidi neko ko ga nikada prije nije vidio kaže: ‘Ja doista volim ovu osobu’.

2. Neko je zapitao Hasana el-BasrijaZašto osobe koje klanjuju noćni namaz imaju najljepša lica?“ Na to im je Hasan el-Basri, r.a., rekao: “Zato što su se posvetile svom Gospodaru, pa im je On podario od Svoga svjetla.

3. Abdul-Azizu b. Ebi Revvadu bi prostirali postelju da spava preko noći, pa bi je potirao svojom rukom i govorio: Koliko si samo mehka, ali je džennetska postelja mekša, nakon čega bi ustao i klanjao noćni namaz.

4. Fudajl b. ‘Ijad, r.a., bi govorio: Ako ne postiš po danu i ne klanjaš noćni namaz, onda znaj da si zarobljen i lišen Božijeg zadovoljstva. Zarobili su te tvoji grijesi.

5. Jedan čovjek je rekao Ibrahim b. Edhemu: Ja ne mogu da klanjam noćni namaz, pa mi ukaži na lijek?“ Na to je Ibrahim rekao: “Nemoj kršiti Njegove zabrane tokom dana, pa će ti dozvoliti da Mu se obraćaš noću, jer je obraćanje Allahu tokom noći velika čast koju griješnik ne zaslužuje.

6. Sufjan es-Sevri, r.a., je rekao: Pet mjeseci sam bio udaljen od noćnog namaza zbog samo jednog grijeha kojeg sam učinio.

7. Neko je rekao Hasanu el-Basriju: Iako volim noćni namaz, te zanoćim zdrav i čist, ali pored toga ga ne klanjam? Hasan el-Basri mu reče: Zarobili su te tvoji grijesi.

8. Abdullah b. Omer bi govorio: Prva stvar od ibadeta koja će postati rijetka je noćni namaz i glasno učenje na noćnom namazu.

9. Kada je Ma‘kil b. Habib vidio skupinu ljudi kako mnogo jedu reče: Ovi nemaju namjeru klanjati noćni namaz.

10. Fudajl b. ‘Ijad je rekao: Poznavao sam ljude koji su se stidjeli Allaha zbog spavanja. Pa kada bi se probudili rekli bi: ‘Ovo nije za nas. Ustaćemo da postignem svoj udio na Ahiretu’.

11. Omer b. Abdil-Aziz, r.a., bi govorio: Najbolja su ona djela koja su najteža ljudskoj duši.

12. Ebu Jezid veli da bi Sufjan es-Sevri u zoru dizao noge uza zid, a glavu bi stavljao na zemlju kako bi mu se povratila krv od dugog klanjanja noćnog namaza.

13. Kada bi Šeddad b. Evs, r.a., lijegao u postelju u njoj bi se prevrtao poput pšenice u loncu i govorio: Gospodaru moj, džehennemska vatra mi je uskratila san, a zatim bi ustao i klanjao do sabaha.

14. Fudajl b. ‘Ijad je rekao: Tri su osobine krasile moral poslanika, odabranih i dobrih ljude čistog srca: blagost, kajanje i klanjanje noćnog namaza.

15. Jedan pobožnjak kada bi se stavila hrana skupini mladića koji su se posvetili ibadetu govorio bi: Nemojte jesti previše, jer će te morati piti i spavati previše, a zbog toga će te izgubiti previše.

Dova je srž ibadeta: Zovite me, odazvat ću vam se!

Uzvišeni Allah nas poziva da se oslonimo na Njega i Njegovu pomoć, pa tako, hodeći ovozemaljskim putevima koji vode ka ahiretu, čovjek svoje dove iznosi pred Onim koji iz obilja Svoje milosti pruža pomoć, radost i nagradu. U hadisu se kaže: „Gospodar je, uistinu, stidljiv i pemenit, zastidi se Svoga roba kad mu podgine ruke da ih vrati prazne.“ Plemeniti Gospodar se raduje našim dovama, te naše ruke, dakle, neće ostaviti prazne. Dova je oružje, ali i potvrda čovjekove vjere, te je Poslanik, a.s, rekao da je dova srž ibadeta. Dovom se okrećemo i predajemo Njemu, priznavajući svoju slabost pred Njegovom snagom, priznavajući da je samo On kadar učiniti ono za šta molimo, dovom se u čovjeku budi svijest o njegovoj snazi te u čovjekovo srce ulaze smiraj i zadovoljstvo. Dova se nalazi između roba i Gospodara, pa je tako izravan poziv i obraćanje Svemogućem.

Važno je znati uslove dove, kako bismo se Njemu obratili na najljepši način, i u konačnici zadobili Njegovu nagradu, ljubav i zadovoljstvo. Da bi dova vjernika bila uslišana, ona treba proisteći potpuno iskreno i sa uvjerenjem da je Onaj kome se dovom obraćamo Jedini kadar obradovati nas onime za šta dovimo. Ukoliko se nadamo i težimo da nam dova bude primljena, potrebno je činiti istigfar, čisteći svoju nutrinu na taj način. U suri Nuh se kaže: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče i rijeke će vam dati.“ U upućivanju dove se okitimo skrušenošu, poniznošću i nadom u Njegovu milost, neka dova bude iskazivanje pokornosti i približavanje Njegovoj milosti.

U suri A’raf se kaže: „Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome.“ Sjećajmo se i zahvaljujmo svome Gospodaru u trenucima smiraja, ali i pohvalno je upućivati dove u trenucima izobilja i blagostanja. Poslanik, a.s., preporučuje: „Sjetite se Allaha kada ste u izobilju i On će se sjetiti vas kada vam naiđu poteškoće i nedaće.“ Birajmo dove koje su upućivali Božiji poslanici, jer su najljepše i najnadahnutije. Dovu je najpohvalnije početi zahvalom Uzvišenom i salavatom na Njegovog Poslanika. Postoje trenuci kada je najbolje upućivati dove, a to su posljednja trećina noći, pred zoru, odabrani sat svakog mubarek petka, na sedždi, između ezana i ikameta, dok pada kiša, a dove se posebno primju dok postimo, putujemo, kada imamo važnu potrebu te kada dovimo za svog brata u njegovom odsustvu. Ne zaboravimo da se dova može primiti na više načina, a Allah, dž.š. najbolje zna u kojem vremenu nam treba doći ono za šta dovimo. Poslanik o tome kaže: „Nema čovjeka koji neće uputiti Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednoti te dove.“

Neka nas Uzvišeni učini onima koji su svjesni snage dove i zahvalni na blagodati dove, amin.

Za Akos.ba piše: Rabija Arifović

Posljednja trećina mubarek mjeseca – vrijeme spasa

Slijedeći praksu miljenika, Muhameda, a.s., i sjećajući se njegovih riječi da je posljednja trećina mjeseca Ramazana vrijeme spasa od džehennemske vatre, vjernici ove dane provode u ibadetima, opraštanju, potpomaganju, velikodušnosti i darežljivosti.

Uzvišeni nam je u ovim danima ponudio obilje Svoje milosti, koja nam je postavljena na sofri sačinjenoj od dobrih djela  i pokajanja, te žudeći za Njegovom blizinom i oprostom, vjernici hrle prema ovoj sofri. Također, u posljednjoj trećini odabranog mjeseca je skrivena noć Lejletu-l-kadr, vrijednija od hiljadu drugih. Božiji Poslanik, a.s., u hadisu kaže da će biti oprošteni grijesi onome ko ovu noć provede u ibadetu, a prenosi se da je Poslanik rekao da ovu noć tražimo među neparnim i da ćemo je prepoznati po tome što je vedra i blaga.

U ovoj noći je počela i objava Kur’ana, pa vjernici posebnu pažnju ovih noći posvećuju druženju s posljednjom Božijom objavom, tražeći od Njega da Kur’an učini proljećem srca naših. Tragajući za ovom odabranom noći, s čvrstom vjerom i željom za nagradom, vjernici posljednjih dana vrše još jedan od ibadeta mjeseca Ramazana, itikaf, prepuštajući se ibadetima i pokornosti. Božiji Poslanik je sve do svoje smrti itikafio, udaljavao bi se od svojih žena, noći bi provodio u namazu, učenju Ku’rana, zikru jezikom, srcem i udovima.

Cilj itikafa i jeste odvajanje od ljudi, ovosvjetskih okupacija i posvećivanje Njemu, tražeći dobrotu i nagradu. U posljednjih deset dana Ramazana je poželjno učiti dovu: اللهم إنك عفو تحب العفو فاعف عني (Allahu moj, Ti si doista Onaj koji prašta, i voliš da praštaš, pa oprosti meni). Aiša, r.a., je rekla: „Pitala sam Allahovog Poslanika, a.s., ako dočekam Lejletu-l-kadr koju dovu da upućujem, pa je rekao „Allahu moj, Ti si doista Onaj koji prašta, i voliš da praštaš, pa oprosti meni.“

Vrijednost posljednjih dana Ramazana je neprocjenjia, vrijeme je dragocjeno i iskoristimo ga, jer blagodati su vidljive. Tragajmo za noći Kadr, nadajući se Njegovom oprostu i Džennetu, budimo iskreni u svom vjerovanju, namjerama i ibadetima, na najljepši način ispratimo najdražeg nam gosta, nadajući se da ćemo ga i naredne godine dočekati, otvorenih i čistih duša.

Za Akos.ba piše: Rabija Arifović

Ramazan- proljeće srca svakog vjernika

Dok mubarek mjeseci osviću u ovim proljetnim jutrima, ne mogu, a da se ne osvrnem na prirodu koja nam na najljepši način nudi primjere iz života biljnog svijeta. Priroda dosljedno izvršava svoje emanete.Jedan proljetni cvijet se pitao kakav je smisao njegovog cvjetanja, ako će možda uskoro biti pokošen, ili jedan plod, kojega će možda neka dječija ručica ubrati prije nego potpuno dozre!? Jedan cvijet je ispunio svoju svrhu ako ga neko ubere i samo pomiriše i plod će opravdati svoje postojanje ako se i ptica nahrani njime!

Dok Insanu ponekad,pod bremenitošću iskušenja,”potonu lađe” pa se zapita kakva je svrha njegovog dunjalučkog putovanje.Zatreba mu dodatni motiv da ga podstakne, da se podigne, “da pronađe svoje proljeće”! Jer ni čovjeku nije ništa manje potrebno to proljeće negoli i samoj prirodi koja ga tako lijepo manifestira!

“Gospodaru blagoslovi nam redžeb i ša’ban i podari nam da dočekamo ramazan” ! Dova kojom se neko  redovito potrudi da nam skrene pažnju, kako je vrijeme da – svu svoju pažnju usmjerimo na mubarek mjesece koji se pojavljuju u ciklusu kao jedno godišnje doba! Svakako da i mimo pomenute dove postoje mnogi vjerodostojni hadisi koji imaju dovoljno kapaciteta da nas pokrenu!

I ma koliko da oklijevam, ljudskom slabošću, znam da neću moći odoljeti tom blagoslovljenom daru u vremenu. Oklijevanje je, vjerujem, samo ona tolerantna oscilacija kojoj podliježe svaki vjernik bez obzira na stepen imana!

Mubarek mjeseci i dani su  jedina “destinacija” na koju, u ovom vaktu, mogu “otputovati” da nađem svoj mir, oni su moja sigurna oaza u pustinji, miran otok usred nemirnog mora; oni su moja Sinajska gora, oni su moje “Brdo svjetlosti” na kojem ću ponovo preispitati i obnoviti svoju vjeru; uputu, milost, lijek…

Već odavno sam svjesna da za svu snagu, sve dobro i pozitivno što imam, dugujem vjeri, i nema sumnje da se sa vjerom može postići i još više, ako je primimo u svoje srce, ako joj se u potpunosti predamo!

Mubarek ramazan je još  jedna – jedinstvena i savršna prilika, da ojačamo i učvrstimo svoje vjerovanje i iman; da pokažemo svoju humanost, darežljivost, sve ono vrijedno što čovjek ima!

I zato trebamo biti sretni i zahvalni kad nas je Allah s.w.t poživio do dočekamo ovaj mubarek mjesec! Poučimo se prvom i najboljom generacijom muslimana, ashabima Muhammeda s.a.w.s koji su jednu polovinu godine provodili doveći Allah s.w.t da im ukabuli i primi dobra djela i dove koje su činili u prethodnom ramazanu, a drugu polovinu bi koristili pripremajući se za slijedeći kako bi ga što bolje dočekali.

Jer ramazan je blagodat u kojoj se svako u njemu može pronaći, i svako  u njemu može za sebe hajr naći!

”U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanje dobra od zla”(el-Bekare, 185).

Ramazan je i mjesec posta, a kolika je vrijednost posta govori nam i hadis Muhammeda s.a.w.s: “Svaki čovjekov posao se višestruko nagrađuje. Dobro djelo se nagrađuje od deset do sedam stotina puta osim posta, jer je Allah Uzvišeni rekao: On je Moj i Ja za njega nagrađujem. On ostavlja svoje strasti i hranu radi Mene!”

Mjesec posta ima i svoje namaze koji se, također, višestruko više nagrađuju u odnosu na namaza u drugim mjesecima! U mjesecu ramazanu je noć Qadr, posebne noć, za nju se vežu mnoge blagodati i sudbonosni događaju, bolja je od hiljade drugih mjeseci u kojima nema  te noći.

Mjesec ramazan je, svakako, najbolja prilika i za naš zikr i dove , a njih možemo uvijek i svugdje izgovarati: La ilahe ilallah – riječi tevhida; estagfirullahi – traženje oprosta od Allaha s.w.t; i – traženje dženneta, i zaštite od džehennema! Tako lahke i jednostavne riječi, a dovoljne za cijelu vječnost!

Preostaje nam samo da očistimo svoj nijet, svoja srca i iskoristimo VRIJEME.  Vrijeme je naš najdragocjeniji dar, ono je naš život. A koliki je značaj vremena govori nam kur’anskoj sura El-Asr u kojoj se Allah s.w.t zaklinje vremenom: “Tako mi vremena, čovjek je na gubitku…”(El-Asr, Kur’ana)

Vrijeme poklanjamo onome što nam je važno i drago, ramazan kao naš najdraži i najvažniji gost zaslužuje da mu pokonimo sve naše vrijeme. A ramazanske blagodati su opet najzaslužnije da nadahnjuju naše živote i da kreiraju naše vrijeme u budućnosti!

Ya – Rabbi – podari nam bereket u vremenu, posebno ramazanskom, ukabuli naš post naše namaze, ibadete i sve korisne sadržaje!

Tako Ti Tvoje milosti o Najmilostiviji!”

Razija Maksumić

akos.ba

Subscribe to this RSS feed