Islamske teme

Allahov poslanik, Muhammed, savs, bio je milost svim svjetovima/stvorenjima

"I NISMO TE POSLALI, OSIM KAO MILOST SVIM SVJETOVIMA!" (KUR'AN, El-Enbija', 107.)

Allahov poslanik, Muhammed, savs, bio je milost svim svjetovima/stvorenjima; džinu i insanu, životinji i hajvanu... Kako, onda, da vjera s kojom je došao/islam lijepi ne bude milost, i da milost ne bude vjerozakon koji iz nje proističe-časni Šerijat?!

 

Ako je Muhammed, savs, bio milost, a jeste, onda je i Šerijat časni samo milost! Nije Šerijat grubost i nasilje, odsijecanje ruku i nogu i skidanje glava ljudima sa ramena. Ne! To je potvora i laž na Šerijat časni! Šerijat Allahov jeste milost i mudrost, jeste interes ljudski i pravda. Šerijat je poštovanje ljudski prava i sloboda, uz nužna ograničenja da se čovjek ne bi u zvijer pretvorio. Ko god presudi po pravdi, on je u koritu Šerijata, makar bio od nemuslimana. I, naprotiv...

 

Ko god ne presudi po pravdi, milost pretvori u grubost, mudrost u glupost, svojom postupcima i riječima, izlazi van okvira Šerijata, makar čelo ne dizao sa sedžde. Upravo je ovo učinilo časni Božiji vjerozakon omraženim u očima i ušima ljudi. Neznalice koje su djelovale u ime Šerijata, i učevni, ali loših namjera koji su predstavljali Šerijat. Držeći da je Šerijat mudrost i milost, ljudski interes i pravda, Muhammed, savs, nije činio postupke kojima nije bilo mjesto i vrijeme. Tako nije posegnuo za džihadom/borbom protiv mušrika Mekke, u samoj Mekki, iako je džihad najveće djelo, jer bi od mudrosti napravio glupost, a od milosti nemilosrđe.

 

Ovo napisah radi toga što se Šerijat časni predstavio ljudima kao prolijevanje krvi, ne negirajući kazneno pravo unutar njega, El 'Ukubat, koje postoji u svakom zakonu, nadajući se da će neko razumjeti i uzeti pouku... #ProfSaninMusa#

Slijedimo Poslanika a.s. da bi nas Allah zavolio!

Draga i mnogo poštovana braćo!

Danas je petak “povećani dan” kako je za petak rekao Allahov Poslanik a.s., i danas je 11. rebiul-evvel, hidžretske 1436. godine. Još samo jedan dan nas dijeli od Poslanikovog a.s. Dana rođenja 12. reiul-evvela koji dan nam je i nametnuo temu današnjoj hutbi. Danas je i prva džuma, 02. januara, po Isau a.s.2015. godine.

U 31. ajeti kerimu sure Alu-Imran Allah dž.š. kaže: “Kul in kuntum tuhibbunellahe…” – “Reci! Ako vi Allaha volite, onda mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti! A Allah prašta i milostiv je!”

Slijediti Poslanika a.s. nije samo puko oponašanje nekoga, niti je to kratko, prolazno, euforično stanje. To mora biti slijeđenje u kojem se osjeća potpuno pouzdanje u Poslanika a.s., konstantnost i istrajnost sa tendencijom stalnog povećanja u obimu, nepokolebljivost  i osjećanje radosti u tome da se korača Poslanikovom a.s. stazom. Ovo povjerenje vjernici će također pokloniti i pravovjernim halifama ummeta: Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i Aliji, – radijellahu anhum – neka je na njih Allahovo zadovoljstvo. Evo šta o ovome kaže Poslanik a.s.: “Strogo se držite moga sunneta kao i sunneta pravovjerno upućenih halifa nakon mene!” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madže)

Jedan od učenjaka i dubokih pobožnjaka iz prvih generacija u islamu vodio je interesantan razgovor sa svojim sinčićem koji je kroz stoljeća ostao zabilježen i do nas došao. Obratio se dječaku sa ovim riječima:

– Sine, kada porasteš na koga bi volio da ličiš?

– Pa babo, zna se: na tebe! O tebi svi govore da si najučeniji, najpobožniji i da si najljepšeg vladanja i ponašanja!

– E vidiš sine moj. Ja sam postao ovakav jer sam se ugledao na Poslanika a.s., pa potom na Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju r.a.

– Ti, sine moj, ako se budeš ugledao samo na mene nećeš postići onu potrebnu visinu. Zato se ugledaj na one najbolje da bi postao velik, ugledan i dostojanstven čovjek!

Allahov Poslanik a.s. svojim držanjem i ponašanjem, ophođenjem sa ljudima, svojom urednošću, tačnošću, istinoljubivošću odavao je već od djetinjstva posebnog čovjeka vrijednog pažnje i divljenja. Predislamski sugrađani bili su mu dali častan nadimak El-Emin – Vjerni, Pouzdani.  Ono što je bio rekao drugovima svojim o pravom vjerovanju u potpunosti je podržavao. Na upit  o savršenom vjerovanju on se ovako izrazio: “Savršena vjera – iman odražava se kod čovjeka u lijepom moralu!” 

Prikazujući njegov moral – ahlak (od riječi “huluk” koja označava unutarnji izgled čovjeka) Imam Gazali ovakvim ga u suodnošenju sa ljudima predstavlja:” Bio je neobično ljubazan i svojim izrazom lica svakom bi u njegovoj blizini poklonio dužnu pažnju pa su ljudi dobijali utisak da u tom času niko nije dostojanstveniji i vrijedniji do on lično! Pokazivao bi on to načinom skromnog sjedenja, gledanjem u sugovornika i pažljivim slušanjem, zatim njegovim načinom govorenja punim lijepih dosjetki, i poklonjenom im ljubaznošću. Nije bilo susreta sa njime a da to nije bilo ulivanje moralnosti i poniznosti,  povjerenja i sigurnosti. Nije se lahko ljutio i brzo i rado bi davao svoj pristanak na lijepe prijedloge.”

Ličnost, kakva je bila naš Poslanik a.s. osvajao je u prošlosti i jednako danas osvaja srca ljudi. Za sve objektivne ljude u svijetu on je neprikosoven vođa i autoritet. Jules Masserman, psihoanalitičar, savremeni američki profesor sa Čikaškog Univerziteta  promatra Poslanika a.s. sa tačke vođstva i zaključuje da je upravo on Muhammed a.s. “vođa svih vremena” jer posjedovaoje istovremeno tri združene funkcije: Poklonio je ljudima oblik vjere;  

– Pobrinuo se za dobrobit svih koje je vodio;  i

– Osigurao je društveni sistem u kojem se ljudi osjećaju relativno sigurnima.

Međutim, za nas muslimane on ne smije biti tek osobom poštovanja, divljenja i poklonjene mu ljubavi. Malo je i nedostatno iskazati poštovanje, divljenje i ljubav. Od nas se traži mnogo više, a to je biti njegov sljedbenik  i time izmamiti ljubav za sebe, jer nije najbitnije da voliš nego slijeđenjem da voljen postaneš i to voljen od samoga Allaha koji te zbog ljubavi i slijeđenja Njegovog Poslanika a.s. nagrađuje Svojom ljubavi, a potom i oprostom!

Stoga, draga i cijenjena braćo!, krenimo već sada stopama Poslanika a.s. da bi nas Allah zavolio i grijehe nam oprostio!

 

Ishak Alešević, imam

Sedam podataka, koje možda niste znali u vezi Poslanikovog, s.a.v.s., rođenja

1) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen je 50 ili 55 dana, nakon događaja sa slonom. Naime, kao što je poznato, namjesnik Jemena Ebreha, pred Mekku je došao sa vojskom i slonovima, samo sa jednim ciljem, da sruši Kabu. Upravo zbog ovog događaja, u historiji islama, ova godina se zove, Godina slona i u njoj je rođen Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. I Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je prvo dijete, koje je rođeno nakon ovog događaja.

2) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen je u kući svoga oca Abdullaha, koja se nalazila pored brda El-Merva, a koja je bila udaljena 200 m od Kabe. Danas, na ovom mjestu nalazila se biblioteka, koja svjedoći mjestu, gdje je nekad bila kuća u kojoj je rođen Poslanik, a.s.,. Opisujući svoj porod, hazreti Amina je rekla:“ Kada sam ga rađala, porađala sam uz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali dvorci Šama.“ U drugoj predaju se spominje, da je vidjela svjetlost, koja je iz njenog stomaka, pokazivala prema Busri. (Šam). Inače, prvi grad u Šamu, koji je vojno osvojen, bio je upravo Busra.

3) Tu noć, kad je hazreti Amina trebala da rodi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uz nju, sve do samog kraja, bile su četiri žene: Ummu Ejmen, majka Usame ibn Zejda, Šifa, majka Abdurahman ibn Avfa, Fatima, majka Osmana ibn Ebi Asa i Suvejba, robinja Ebu Leheba.

4) Sve ove žene, koje su bile prisutne Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem rođenju, obradovane su bereketom i uspjehom u životu. Ummu Ejmen, njen sin Usama ibn Zejd, bio je jedan od najdražih ashaba Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i komandat muslimanske vojske. Šifa, majka Abdurahman ibn Avfa, poznatog ashaba koji je bio jedan od najbogatijih muslimana i kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem obradovao Džennetom. Fatima, njen sin Osman, postao je dobar musliman i jedan od učenih ashaba. A Suvejba, nju je Poslanikov amidža Ebu Leheb oslobodio kad mu je javila muštuluk, da je dobio bratića.

5) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen je u ponedjeljak. Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem upitan o postu ponedjeljkom, rekao je:“Ja sam na taj dan rođen.“

6) Kad se rodio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, njegov dedo Abdulmutalib, uzeo je unuka i sa njim obišao oko Kabe, čineći Allahu dovu zahvalnosti, što je dobio zdravog unuka. Tada mu je dao ime Muhammed a njegova majka Amina, dala mu je ime Ahmed. Dakle, prvi Poslanikov susret sa ovim svijetom, bio je kod Časne Kabe.

7) Prva žena, koja je zadojila Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove majke Amine, bila je Suvejba, robinja. Ona je imala sina, koji se zvao Mesruh, također u to vrijeme rob. Mesruh je bio Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem brat po mlijeku. A njegov drugi brat po mlijeku, bio je Hamza ibn Abdulmutalib. Tako je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio brat po mlijeku, jednom robu Mesruhu i Hamzi, koji je bio iz ugledne porodice. To je dokaz, da je naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslan, da među ljudima gradi jedinstvo, bez obzira na boju kože i položaj u društvu.

Preveo i prilagodio: Saudin Cokoja

Poslanik, a.s., je rekao za onoga koji širi pesimizam i beznađe u društvu da je najveći gubitnik

Vjerničko srce je vezano za svoga Gospodara i Stvoritelja, ne zna za očaj i ne odaziva se pozivima frustracija i pesimizma, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazilo, i šta se oko njega dešavalo. To je Allahov neumitni zakon, koji se ne mijenja bez obzira na protok vremena, smjene generacija i različiost stanja u kojima se ljudi nalaze. Zar se slična situacija nije desila sa Musaom i njegovim narodom, kada su, progonjeni od strane faraona i njegove vojske, došli do mora (ispred njih more a iza njih faraon), i kada su neki od njih panično povikali: “Samo što nas nisu stigli!” “Neće!” – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!” – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo.” (Prijevod značenja, Eš-Šu'ara, 61. – 63.). U jednom od, za Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, najtežih psiholoških momenata, kada je njegova žena Aiša, radijallahu ‘anha, lažno oklevetana i potvorena za blud, Allah, dželle še'nuhu, je svome Poslaniku, objavio ajete utjehe: ”Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki odnjih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.” (Prijevod značenja, En-Nur, 11.).

Budimo ubjeđeni da se u iskušenju uvjek krije neko dobro, iako ga većina nas, u prvom momentu, da li zbog zatečenosti situacijom, ili svoje ljudske naravi i sviknutosti na lagodan i neopterećen život, ne uočava i ne primjećuje. Naravno, ta naša prirodna zatečenost i nespremnost na iskušenje, ne smije se niukom slučaju pretvoriti u očaj, gubitak borbenog duha i pokleknuće, jer time pokazujemo da nismo razumijeli suštinu bitka na ovom svijetu i da nismo dorasli visini zadaće i misije, koja je smrću posljednjeg Poslanika, Muhameda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pala na naša pleća. Ta misija je nezamisliva bez iskušenja. Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za onoga koji širi pesimizam i beznađe u društvu rekao da je najveći gubitnik i da on zapravo svojim takvim stavom najviše doprinosi stagnaciji i propadanju društva. ”Ko kaže ‘ljudi su upropašteni’, on ih je upropastio ili on je najveća propalica.” (Muslim, 2623.).

Kod Arapa je bilo uvriježeno mišljenje da je mjesto na kojem se desila neka nevolja nesretno i zloslutno, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da bi razbio kod ljudi to uvjerenje, za brdo Uhud, koje je bilo simbol velikog musibeta (nevolje, nedaće, iskušenja), koji je zadesio muslimane – vojni poraz i ranjavanje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – rekao: ”Brdo Uhud nas voli i mi volimo njega.” (Buharija, 1481.). To je veličina i pravednost islama.

Danas kada je čovječanstvo dostiglo vrhunac na civilizacijskom, tehničko-tehnološkom, naučnom, informacijskom, komunikacijskom ali i na svim ostalim poljima, i kada su se ispunili svi preduslovi za bolji, pozitivniji, mirniji i zadovoljniji život, širenje pozitivnog duha i atmosfere među ljudima, mi imamo sasvim suprotno situaciju. Ne samo da se u današnjim društvima ne osjeti pozitivan duh, i ne samo da ljudi nisu zadovoljni i sretni, nego ih je većina ophrvana pesimizmom i očajom. Gdje god dođete, s kim god sjednete, u kakvom god se društvu nađete, možete čuti uglavnom negativne vijesti i komentare. Negativa je postala neka vrsta ”meze” ili ”koktela”, bez koje su današnja druženja nezamisliva. Ako želiš vidjeti koliko je današnji čovjek ”zaluđen” negativnom pričom i s koliko energije ulazi u razgovor i raspravu o negativnim stvarima, dovoljno je samo da otvoriš neku negativnu temu, vijest ili događaj, i za kratko vrijeme ćeš oko sebe imati veliki broj sagovornika, koji će se bukvalno utrkivati u iznošenju vlastitog stava o toj temi. Najgledaniji sadržaji i najčitanije vijesti na internetu su one sa negativnim prizvukom i porukom, dok s druge strane jako mali broj ljudi uopće pokazuje interesovanje za pozitivne vijesti, kojih sigurno ima puno više nego nagativnih, samo ih treba potražiti i otkriti.

Šta je to što ljude navodi da se uglavnom orijentišu na ono što je negativno? Prije svega to je njihova ljudska znatiželja, ali i potreba da se ”uživa” u tuđim nevoljama i problemima, koliko god se pokušavali oteti tom osjećaju, kao i potreba da se odgovornost uvijek prebaci na drugoga a sebe oslobodi bilo kakve odgovornosti, što je potpuno pogrešan pristup problemima. Nasuprot tome, Kur'an nas uči da, za sve negativno što se događa, i mi snosimo dio odgovornosti, zato se zbog negativnih vijesti ne trebamo radovati, nego na njih gledati kao Božije iskušenje i kaznu u kojoj i mi imamo udjela. U tom smislu Uzvišeni kaže: ”Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: ”Otkud sad ovo?!” Reci: ”To je od vas samih!” Allah, zaista, sve može.” Dakle, važno je znati uzrok problema (”Otkud sad ovo”) ali je važnije od toga ponijeti odgovornost za vlastite greške i grijehe i ne prebacivati ih na drugoga (Reci: ”To je od vas samih!”).

Ljudskoj duši je bliža negativna od pozitivne priče i zbog toga, što ona ne traži nikakav poseban napor, akciju i trud. Lakše je slušati i raspravljati o tuđim problemima, iščuđavati se nečijoj gluposti i naivnosti, nego uraditi nešto konkretno, pozitivno, što bi društvo, bar za jedan korak, moglo pokrenuti naprijed. Lakše je drugima dijeliti savjete i moralne pridike, nego tragati za vlastitim greškama i propustima. Interesovanjem za tuđe probleme mi se zapravo udaljavmo od svoje osnovne zadaće, a ona je briga o vlastitoj duši, njenom očišćenju i spasu. U jednoj predaji se kaže: ”Od znakova Allahove upute kod čovjeka je da ga njegovi vlastiti grijesi zaposle od grijeha drugih ljudi, a od znakova da ga je Allah napustio je da ga tuđi grijesi zaposle od vlastitih grijeha.”

(saff.ba)

 
 

Sujevjerje: Šta se krije iza crvenog konca?

Crveni konac je već dugi niz desetljeća prisutan na našim prostorima. Nakon upita mnogih imama, mualima i stariji članova porodice i društva dolazimo do zaključka da niko od njih uopšte nema validan i istinit izvor ili dokaz za ovaj čudni ali i zabrinjavajući običaj. Odgovor koji se može u većini slučajeva čuti je taj da je to oblik zaštite bebe odnosno djeteta ali i odrasle osobe od uroka i džinnskih djelovanja. Na koji način i kako nismo uspjeli saznati. U islamu ova pojava i čin nema nikakvo utemeljenje niti je bilo šta zabilježeno na stranicam istorije islama i časnih prethodnika. Ne postoji niti jedan Kur’anski ajet niti hadis koji se tiče crvenog konca kao talismana, hamajlije ili amuleta koji bi na bilo koji način zaštita onog ko ga nosi.

S ovim dolazimo do zaključka da je ovo neislamski običaj koji se uvriježio među muslimane iz drugih naroda i narodnosti kao segment narodnog folklora i sujevjerja, odnosno praznovjerja. Postojanje crvenog konca pronalazimo kod Jevreja i hindusa. Ovo su njihove drevne pojave i običaji koji su vjerovatno kroz vjekove našli put i na ruke određenih muslimana iz neznanja i praznovjerja.

Ovim tekstom želimo da razjasnimo sve nedoumice i neispravna mišljenja razvijena kod muslimana da je ovaj običaj neislamski i da je čak jedan opasan vid kompromitovanja čistog vjerovanja, odnosno tevhida, u Allahovu jednoću i da bi s ovim nečije vjerovanje bilo upitno, ukoliko je vjerovanjem u ovaj konac počinio širk, odnosno prepisao Allahu druga. Allah džellešanuhu će oprostiti svaki grijeh ali neće oprostiti grijeh širka.

Nošenjem tankog crvenog konca (koji je ujedno i vid hamajlije) je običaj koji se povezuje sa judaizmom i judaističkim učenjima poznatijim pod imenom kabbalah. Za njega se kaže da odvraća lošu sreću koju čovjeku može donijeti urok zla oka. Na hebrejskom jeziku se ovaj crveni konac naziva rojte bindele. Ovaj crveni konac je obično napravljen od tanke vunice. Nosi se na ruci, povezan kao narukvica na lijevoj ruci.

Neki od tih crvenih konaca se donose iz Izraela. Ponekad je crveni konac u ogromnim količinama obavijen oko groba jevrejske biblijske mučenice Rahele u blizini Betlehema. Smatra se da crveni konac ima ogromne moći i da donosi dobru sreću i da garantuje onome ko ga nosi božansku zaštitu. Većina rabbina međutim ne zagovara ovaj čin.
Ova ideja se bazira na učenjima teologije Tore (Tevrata) i Kabbale (druge jevrejske knjige) međutim o ovom se specifično ne govori niti se spominje ni u jednoj od svetih knjiga.

U Tori Halačahu i Kabbali se ne spominje vezanje crvenog konca na ruku. Ali ovo je običaj koji se usadio u narodu već dugo, dugo vremena, i bazira se na nekim od teoloških učenja Tore i Kabbale. Ako i u čemu od toga ima istine, onda je ovo nešto što se naziva “segulah” a to u prijevodu znači da je to “čin zaštite.” Izvor u Tori na kojem se ovo vjerovanje vjerovatno bazira je: ”Gospodar, tvoj Bog te je odabrao da budeš od Njegova vrijednog naroda, od svih naroda na licu zemlje.” (Deut 7:6)

Zašto se jevreji nazivaju “segulah” ljudima? Rabbin Čaim od Vološzina kaže da je to na osnovu Tore da ima čudotvorna djelovanja na njih, što im omogućava da se njihove molitve uslišaju na specijalan način. Oni su u stvari zaštićeni ljudi. Udjeljivanje ih štiti od prirodne smrti, posvećivanje novom mjesecu, uštapu, štiti ih od neprirodne smrti, a sukkah ih štiti od progonstva i tako dalje.

Stoga ovo je običaj koji se osnuje na idejama Tore i ovo se odnosi na specijalne “segulah” ljude na manjoj skali. Što se tiče crvenog konca, običaj je da se veže oko groba Rahele, Jobove žene. Rakela se je nesebično složila da njena sestra bude Jobova žena kako bi se Lea spasila sramote i stida. Kasniej je rahela vratila dobrovoljno svoju dušu Bogu na pustome putu ka Beit Lečemu, kako bi se molila za očajne Jevrje koji bi išli tim putem ka progonstvu ili zarobljeništvu. Obično osoba koja je podjelila milostinju, stavi crveni konac. Razlozi iza toga su možda ti da se crveni konac smatra zaštitom “segule”.

Podsjećanje je na veliku žrtvu naše mučenice Rahele, koja nas podsjeća da oživljavamo skromnost i suosjećanje, nesebičnost na uštrb drugih, dok u isto vrijeme time dajemo milostinju siromašnima i potrebnima. Ovo je unutrašnje ogledalo koje je inspiracija za dobra djela, više nego is am konac, koje štiti od zla i nesreće (preuzeto sa Jevrejske web stranice koja pojašnjava stav rabbina o crvenom koncu).

Na jednom mjestu se spominje vezanje crvenog konca kao zaštita od uroka a to se nalazi u Tosefti, jednom od prijašnjih djela talamuda (Šabat poglavnje 7-8). Loša vijest je tad a se ovo ne smije raditi i da je strogo zabranjeno. Ovo je okarakterisano kao “darčei emori”, bezvrijedan čin sujevjerja i praznovjerja koje je očito čin koji se povezuje sa obožavanjem idola, odnosno kipova. Neki ortodoksni Jevreji koji se plaše negativnih utjecaja uroka imaju staru tradiciju da vežu crveni konac na bebin krevetić u nadi da će s time odvratiti uroke i prizvati milost Boga, tako da s time će beba biti zaštićena od svakog zla.

Moderni trendovi

Najezda crvenih konaca se pojavljuje osamdesetih godina, nakon perioda intfade u Izraelu najvjerovatnije kao tip narodnog običaja, odnosno folklora što je uzrokovalo trend stvoren pod utjecajem ličnih i nacionalnih stanja nervoze i stresa zbog političke situacije u zemlji.

Krajem devedestih, crveni konac postaje popularan sa estradnim pop zvijezdama u Sjedinjenim Državama kao što su Madonna, Michael Jackson, Rosie O’Donnell, Ashton Kuthcer, Britney Spears, David Beckham, Avril Lavigne, Zac Efron, Vanessa Hudgens, i mnogi drugi. Ova pojava se povezuje sa kontraverznim Kabbalah Centrom Philipa Berga.

Druga zabilježena pojava crvenog konca se javlja u Indiji pod imenom kalava. Kalava je sveti hinduistički konac koji se takođe zove i mauli na hindu jeziku. Nosi se u toku obavljanja hinduističkih ritual kao što su Yajna ili Puja. Veže se na ruku od strane sveštenika na ruke hodočasnika koji prisustvuju obredu molitve. Kalava se veže na desnoj ruci muškarca i neudatih žena, a na lijevoj ruci udatih žena. Ponekad se crveni konac veže u čvorove koji se vezuju nakon recitovanja mantrai koje pozivaju boga Brahmana i crveni konac se zatim nosi kako bi otklonio uroke i zlo od osobe koja ga nosi.

Ovo su dokazi za sve one koji koriste crveni konac posebno pri “zastiti” male djece i beba od uroka. Crveni konac nema veze sa islamom i islam je cist od ovih vradžbina. Svi oni koji su povjerovali u “mistične moći” crvenog konca, i da isti doista štiti protiv uroka i ostalog, treba da se pokaju Uzvišenom Allahu i da odmah smaknu i unište taj crveni konac. Treba da dove Allahu za oprost i milost, i da se više nikad ne povrate na to djelo širka.

Ovo je uzelo velikog maha na prostorima Bosne i Hercegovine ali medju Bosancima i Hercegovcima u dijaspori pa stoga pozivamo sve koji su se u ovom tekstu upoznali sa istorijom i opasnostima ovog čudnog i neutemeljenog običaja da obavjeste svoje članove porodice, prijatelje i rodbinu da se klonu ovog ružnog i opasnog običaja koji nema utemeljenja u našoj čistoj i lijepoj vjeri islamu. Samo dova Allahu dželle šanuhu i obavljanje propisanih ibadeta može da nas spasi urokljiva i zavidna oka i ništa više.

Ovo je jedna dova koja štiti od uroka:

E`uzu bi-Llâhi mine-ššejtâni-rradžim
Bismi-llâhi-rrahmâni-rrahîm

E`uzű bi kelimâti-Llâhi-ttâmmeti ve min kulli šejtânin ve hâmmetin ve min kulli `ajnin lâmmetin, e`uzu bi kelimâti-Llâhi-ttâmmâti min šerri mâ haleka ve mu`avvezetejni.”

Allahov Poslanik preporučio je učenje sura El-Felek i En-Nas kao sredstvo za čuvanje od uroka. Zabilježeno je da je Allahov Poslanik učio razne dove kao vid zaštite od džinna i uroka sve dok nisu objavljene ove sure, a kada su one objavljene, samo je njih učio. (Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Također je zabilježeno da je učio dove u kojima je molio Allaha da sačuva njegove unuke Hasana i Husejna, r.a., od uroka:
عن ابن عباس قال كان رسول الله صلى الله عليه وسلم يعوذ الحسن والحسن أعيذكما بكلمات الله التامة من كل شيطان وهامة ومن كل عين لامة ويقول إن أباكما كان يعوذ بهما إسماعيل وإسحاق . رواه البخاري
Transkripcija dove: ‘’U’izukuma bikelimatillahit-tammeti min kulli šejtanin ve hammeti ve min kulli ‘ajnin lammeti.’’ (Buharija, Ebu Davud, Tirmizi)

Priprema priloga: Grupa sestara “Taif”

 

Uzori iz Kur'ana: Superheroji vs poslanici

Naučimo našu djecu:

Prije Iron-Mana postojao je Davud, a.s. koji je golim rukama mogao savijati željezo i metale.

Mi smo Davudu Našu milost ukazali – “O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!” – i učinili da mu mekahno gvožđe bude. (Sebe’, 10.)

Prije Supermana bio je Sulejman, a.s., koji je mogao letjeti tako što je kontrolisao vjetar.

 A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. (Sebe’, 12.)

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio...(Sad, 36.)

Prije Čovjeka-mrava (Ant-Man), koji se mogao fizički povećati na visinu od 18 metara, postojao je Adem, a.s., koji je stvoren visine 60 lakata prema hadisima koje prenose Buhari i Muslim.

Prije Wolverina, koji ima sposobnost samoiscjeljivanja, postojao je Isa, a.s., koji je poboljšavao ljude i liječio ih momentalno.

…. “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete; (Ali Imran, 49.)

Prije Aquamana, onoga koji može komunicirati sa morskim stvorenjima, bio je Sulejman, a.s., koji je mogao komunicirati sa svim stvorenjima.

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” (en-Neml, 16.)

Elhamdulillah na vjeri koja nam je podarila superheroje iz stvarnog života koji ne samo da su bezvremenski i praktični uzori koje možemo slijediti, već predstavljaju bogate smjernice za ovaj i naredni svijet i čime nemamo potrebu da ih tražimo negdje drugdje.

 

Subscribe to this RSS feed