Islamske teme

Depresivna sam i razočarana, više ne klanjam namaze…

Problem: Molim vas da mi odgovorite na pitanje ako možete što prije. Vjerujem u dragog Allaha, ali u zadnje vrijeme  ne mogu da pronađem duhovni mir. Prije sam redovno obavljala namaz a sad sam se udaljila od namaza. Postavljam vam pitanje kako da se ponovo vratim namazu? Imala sam saobraćajnu nesreću, ostala sam živa. Svi kažu da me Allah spasio. U međuvremenu sam prekinula s momkom za kojeg sam se trebala udati i sad imam osjećaj  kao da uzalud živim na ovom svijetu. Allah zna najbolje zašto je sve ovo tako, ali meni je potreban duhovni mir. Ne znam kako dalje da se nosim sa životom. Stalno plačem i ne mogu se ni na što skoncentrisati. Smatram da me iz ove teške situacije može izvući samo vjera, ali kako da se ponovo vratim namazu? Prije sam u tome nalazila smiraj u duši i sabur, a u zadnje vrijeme i kad bi obavila namaz ne bi ništa osjetila. Kako nastaviti dalje život, molim vas da mi sto prije odgovorite na moj mail. Unaprijed vam se zahvaljujem.

Savjet:  Hvala Allahu i neka je salavat i selam na Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem:

Psihički pritisak kojeg vjernik u određenim situacijama može osjetiti i doživjeti, vrlo je snažno  oružje kojim se prokleti šejtan služi kako bi umorio vjernika, i postepeno, vrlo mudro i lukavo, postigao svoj krajnji cilj, a to je udaljiti vjernika od Pravog puta i odvesti ga u zabludu. Zbog toga, zadnja stvar i situacija u koju bi vjernik sebi trebao dopustiti da upadne, jeste stanje depresije i anksioznosti koji se danas ubrajaju u najčešća psihička oboljenja. Međutim i to se dešava. Nije lahko živjeti i saburati u vremenima velikih iskušenja kada opasnosti (u vidu grijeha) za vjerničko srce vrebaju iza svakog ćoška. Pogotovo nije lahko onim osobama koje se počnu pridržavati vjerskih propisa a nakon toga osjete pritisak od strane okoline, a često i porodice, koji se zajednički svim silama trude da mladića ili djevojku odvrate od Puta istine govoreći im kako je vjera islam nazadna i opterećujuća za omladinu.

Još ukoliko se osoba osami i nema priliku da boravi u džematu gdje bi zajedno sa drugim muslimanima učila vjeru i kroz iskrena druženja u ime Allaha širila svoje znanje o islamu i povećavala svoj iman, ona često upadne u stanje koje je slično tvom. Osjećaj odbačenosti, izolacije i besmisla, što kasnije opet za sobom povlači postepeno ostavljanje vjerskih propisa i povratak u džahilijjet, koji i jeste stvarna propast za čovjeka na ovom svijetu. Uvažena sestro u islamu, tvoje stanje u koje si upala jeste zabrinjavajuće, ali nije nemoguće iz njega izići, pa ti preporučujemo nekoliko stvari:

1. Odmah se vrati obavljanju obaveznih dnevnih namaza, bez obzira ”osjećala ti u namazu duhovni smiraj” ili ne. Namaz je prvo djelo za koje će čovjek biti upitan na Sudnjem danu, pa se zbog toga iskreno pokaj svome Milostivom Gospodaru za period u kojem si ostavljala namaz, i ne gubi nadu u Allahovu milost. Rekao je Uzvišeni Allah u prijevodu Značenja:  ”Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zumer, 53) Ukoliko u namazu ustraješ, sigurni smo da će prokleti šejtan posustati i izgubiti nadu da ćeš biti njegov slijepi sljedbenik. Svaki put kad učiniš sedždu Uzvišenom Allahu, šejtanu je muka, a najlakše ćeš mu udovoljiti ako namaz ostaviš, da te Allah sačuva, a i nas sviju od takvog grijeha.

2. Namazu ćeš se najlakše vratiti na način da se podsjetiš kolika je njegova obaveza, koliko on donosi koristi i nagrada, ali isto tako i štete i kazne ukoliko ga vjernik bude izostavljao. (Vjernik je svome Gospodaru najbliži onda kada je na sedždi. Dva rekata sabahskog namaza vrijednija su kod Allaha od čitavog dunjaluka i onoga što je na njemu. Ko namaz ne bude obavljao na Sudnjem danu će biti u društvu faraona, Karuna i ostalih nevjernika, da nas Allah zaštiti i sačuva njihovog društva. Namaz te sprječava da činiš loša djela, namazom ćeš stalno biti u vezi sa svojim Gospodarom itd.)

3. Bez obzira koliko se možda osjećala usamljenom, odbačenom ili iznevjerenom od strane onog za koga si se trebala udati ili bilo koga drugog od stvorenja, znaj poštovana sestro da se ništa u čitavom kosmosu ne kreće niti dešava, osim sa voljom tvoga i našeg Gospodara Uzvišenog, Koji je unaprijed sve odredio i koji je svemu sudbinu propisao. Ako te je nešto zaobišlo, nije ti se moglo dogoditi, a ako ti se nešto desilo, nije te moglo zaobići. Primjer je tvoja saobraćajna nesreća. Možda si stotinu puta pomislila, i stotinu puta nanovo razmišljala o danu nesreće: da je bilo ovako, da je bilo onako… Stvar se desila, Allah te sačuvao i na tome mu budi zahvalna. Nemoj sad dozvoliti da te šejtani u vidu džinna ili ljudi odvedu sa Puta istine i trasiraju ti put propasti. Znaj da tvoj Gospodar zna za tvoje stanje i tvoju muku, pa ga moli da ti pomogne. Iako se možda osjećaš samom, nezaštićenom i odbačenom, ako si iskrena vjernica, što možeš da budeš, znaj da si tada jača od sviju koji su ti stali na put do tvoga Gospodara, jer s tobom je Onaj Koji je Najveći i Koji sa svime upravlja.
Ne vodi mnogo brigu o onome što se dešava oko tebe a na čiji ishod ti ne možeš utjecati i posveti se obožavanju svoga Gospodara, jer će te brige zamoriti, a stanje se neće promijeniti. Kao u stihovima reče Imam Šafija r.h.:

Neke oči bdiju dok druge spavaju

Zbog stvari koje bivaju ili se ne dešavaju

Zabrinutost od sebe, koliko možeš potisni
Jer nošenje briga, vodi ka ludosti

Gospodar te od onog, jučerašnjeg zaštiti
Poštedjeti će te i od onog, što sutra dolazi

(Divan Imama Šafije)

4. Pronađi sebi društvo sestara muslimanki, s kojima ćeš se družiti i s kojima ćeš dijeliti i dobre i loše trenutke kroz koje prolaze svi ljudi.  Bilo kakva tegoba na dunjaluku lakše se prolazi ako se podijeli sa dragim osobama.

5. Moli Uzvišenog Allaha da ti što prije podari muža koji će biti iskreni vjernik pa da zajednički lakše prolazite kroz dunjalučke tegobe, želeći isključivo Allahovu milost i zadovoljstvo.

6. Što više uči Kur’an ako ga znaš učiti a ako ne znaš, potrudi se da naučiš, a do tada što više slušaj učenje Kur’ana jer je u njemu lijek i milost za one koji ga slušaju. Što češće budi pod abdestom, uči jutarnje i večernje zikrove koji su ti dostupni u islamskoj literaturi i na internetu.

Ne gubi nadu u Allahovu milost, i znaj da su grijesi svojstveni sinovima Ademovim. O tome je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ”Svaki sin Ademov griješi, a najbolji grješnici su ono koji se najviše kaju”.(Ahmed i Tirmizi. Sahihul-Džami’a br.4515)

Također, prenosi Ibn Abbas r.a. da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
”Ne postoji ni jedan (Allahov) rob, vjernik, a da nema grijeh kojeg čini s vremena na vrijeme, ili grijeh u kojeg će upasti i kojeg se neće otarasiti sve dok ne napusti dunjaluk. Uistinu je vjernik po svojoj prirodi sklon da upadne u iskušenje, sklon da zaboravi ali sklon i da se kaje, pa kada bude opomenut, on se posjeti i pouku primi…” (Taberani. Sahihul Džami’a br. 5735)

Na kraju, iskreno molimo Allaha Uzvišenog, Vladara Arša plemenitog, da ti svaku tugu zamjeni radošću, da ti omili ibadet i dobra djela, da ti griješenje i sve ono što je ružno učini mrskim i odvratnim i da što prije od tebe odagna svaku vrstu brige i tuge, a tvoje srce obasja svjetlom Svoje milosti i oprosta.

P.S. Nemoj sebi dopustiti da te iko nagovori da ”lijek” za svoje trenutne tegobe potražiš kod nadriljekara u vidu raznih sihirbaza, vračara ili gatara, koji će na tvojoj muci nastojati zaraditi, a ništa ti neće pomoći. Odlazak njima je haram, a slijepo vjerovanje u ono što govore i proriču je kufr.

minber.ba

 

Prava ljubav i predbračni život

Prava ljubav nastupa poslije braka, a ne prije braka. Prije braka se ona ne može dokazati niti iskazati. To što neki zovu zaljubljenošću je, ustvari, samo fizička privlačnost koja kod čovjeka izaziva bujicu strasti. One rezultiraju predbračnim nemoralnim odnosima, što dovodi do nesreće djevojke, a u nekim sredinama i do nesreće mladića. Brakom se, kako kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuva pogled i spolni organ. U braku je osoba zaštićena. Ona je i duševno i tjelesno smirena. U grješnim vezama se to ne može postići. Zato se u hadisu kaže: “Kad vam dodje prositi kćerku onaj s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, udajte je“. Znači, vjera i moral su ono što se gleda kod mladoženje.

Nigdje u Kur’anu niti u hadisu se ne spominje predbračni život vjernika. Nije naveden jer njega u osnovi i nema. Ne mogu mladi živjeti prije braka kao i u braku. Mora postojati razlika. Jer, zašto se ljudi žene? Da je legalan takav način života, oni se ne bi trebali ni ženiti. Ljubav u braku predstavlja smiraj duše, seksualno zadovoljstvo i osjećaj sigurnosti.

Za mnoge je brak kabur za ljubav. To su osobe koje su živjele u predbračnim oligarhijama i mislili da je gola strast idealna ljubav. Takve izjave dolaze sa Zapada, a slijede ih oni koji se tamo odgajaju. Serije i filmovi donose samo snove, ali ne i stvarnu ljubav. Pjesnici i umjetnici su uvijek maštali o idealnoj ljubavi, a oni su bili najnesretnije osobe. A ako su i bili oženjeni, onda su to bili veoma nesretni brakovi.

Trajanje ljubavi

Ljubav se kod mnogih mijenja nagore u kasnijim godinama, što je, svakako, suprotno zakonima ljubavi. Neki, opet, misle da ljubav biva samo u mladosti. Međutim, istina je da ljubav nema i ne smije imati starosnu dob. Ona traje čitav dunjalučki život i nastavlja se i nakon smrti, u džennetu. Uzvišeni Allah kaže: “Edenski vrtovi u koje će uči oni i roditelji njihovi i žene njihove…” (Er-Ra’d, 23.). Iskrena ljubav traje i vremenom je sve jača i jača. Ljubav je kao biljka koju treba zalijevati da bi nesmetano rasla. Oko nje treba čistiti korov da bi se nesmetano razvijala.

hfz. Senaid Zaimović

 

Vjernicima pripada lijep život i na ovom i na budućem svijetu

 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Nema ni jednog čovjeka, bio muško ili žensko, mlad ili star, a da ne želi lijep, siguran i prosperitetan život. Međutim, malo je ljudi koji žive lijepim životom u pravom smislu te riječi, jer lijep život ne znači posjedovati samo materijalno bogatstvo i dobra, posjedovati dunjalučki ugled, biti poznat i popularan u društvu, u šta se svakodnevno možemo uvjeriti na primjerima ljudi koji posjeduju sve ono što bi čovjek mogao poželjeti od dunjaluka, ali većina njih u svojim javnim nastupima i izjavama tvrdi kako nisu sretni i kako na razne načine pokušavaju pobjeći od života.

Allah daje dunjalučke blagodati svima, a smirenost u duši daje samo vjernicima

To nam govori da postoje i druge vrste blagodati koje nisu materijalne, a koje čovjeka čine sretnim i zadovoljnim. Allah je Onaj Koji daje sve blagodati, daje život, zdravlje, pamet, imetak, porodicu, ali On daje i smirenost u srcu i duši, sreću, zadovoljstvo i sigurnost, a to nisu dunjalučke i materijalne blagodati, to su prije ahiretske, odnosno imanske blagodati, kako ih nazivaju islamski učenjaci.

Allah daje dunjačuke blagodati svima, ali smirenost (sekinet) i sreću u grudima daje samo iskrenim vjernicima.

U suri El-Kehf spominje se priča o dvojici ljudi iz Benu Israila, jednom koji je bio vjernik i veliki siromah, a drugom koji je bio nevjernik, pokvarenjak i bogataš. Njihova priča nam zapravo govori da Allah daje dunjaluk i onome koga voli i onome koga ne voli, jer dunjaluk kod Allaha ne vrijedi ni kolik’ krilo komarca. Međutim uputu i vjeru ne daje osim onima koje voli.

Sulejman, a.s., je vladao dunjalukom, ali i Nimrud je također. Kada bi dunjaluk bio mjerilo vrijednosti, ne bi Allah u tom pogledu izjednačio Svoga poslanika Sulejmana, a.s., i nevjernika Nimruda, jednog od najpoznatijih i najvećih silnika i zulumćara u historiji.

Stoga, ako ljudski život posmatramo u kontekstu kur'anskih ajeta koji govore o životu na ovom svijetu i njegovoj svrhi, onda bismo komotno mogli kazati da se cijeli ljudski život odvija između dva ajeta iz sure Ta-ha.

Naime, u 123. ajetu sure Ta-ha, Uzvišeni veli: “Izlazite iz njega svi” – reče On – “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.”

A u 124. ajetu iste sure, dolazi: ”A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.”

Drugi ajet nam sugerira da čovjek na dunjaluku može biti u stanju zablude i da može biti nesretan, iako ni jedan čovjek ne želi biti nesretan, a uzroci tih stanja su mnogobrojni. Što se tiče zablude, ona pogađa razum, a nesreća i stradalništvo pogađaju dušu.

To znači da onaj ko slijedi uputu od svoga Gospodara, njegov razum neće pogoditi zabluda, niti njegovu dušu nesreća. Nemoguće je da onaj ko slijedi uputu bude u zabludi i da bude nesretan. I ovo se odnosi na pojedinca, porodicu i društvo u cjelini. Dakle, takav ne zna za tugu, brigu, nesreću, tjeskobu, depresiju, zašto? Zato što je on pod Allahovom zaštitom.

Uzvišeni je objavio: onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talak, 2.-3.)

Prenosi se od Seida ibn Džubejra, da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ”Ko bude učio Kur'an i slijedio ga, Allah će ga na ovom svijetu uputiti i zaštiti od zablude, a na Sudnjem danu će ga spasiti lošeg završetka i obračuna.”

Značenje kur'anske sintagme ”lijep život”

Govoreći o lijepom životu na dunjaluku, Allah kaže: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)

Neki komentatori Kur'ana kažu da sintagma ”hajatun tajjibun”– ”lijep život” znači halal nafaka, neki kažu da su to dobra djela, neki vele da je to zadovoljstvo, a neki opet da je to slast i užitak u pokornosti Allahu.

Imam Taberi je na strani onih učenjaka koji kažu da ”lijep život” znači zadovoljstvo. On veli: ”Kad je čovjek na ovom svijetu zadovoljan i sa malo dunjalučkih blagodati, onda se on neće umarati radi prolaznog dunjaluka.”

Objašnjavajući kur'ansku sintagmu ”lijep život”, Ibnul Kajjim el-Dževzijje,rekao je: ”Hajatun tajjibun je iman u srcu, jer ako iman nastani srce, on će se odraziti i na vanjštinu, odnosno na ostale organe. To je život onih koji čeznu za Allahovom blizinom i ne postoji bolji i ljepši život od toga. Pod ”lijepim životom” ne misli se na dunjalučke blagodati kao što su dobra i ukusna hrana, piće, odjeća, žene, u kojima učestvuju i vjernici i nevjernici, dobri i pokvarenjaci. Naprotiv, često se desi da nevjernici imaju više tih blagodati od vjernika, i to mnogostruko više. Lijep život je onaj koji je posvećen Allahu i traženju Njegovog zadovoljstva. Niko nema ljepšeg života od onoga ko je spoznao Allaha, ko se Njemu pokorava, ko Njega voli, ko se u Njega pouzdaje, niti ima većeg užitka osim džennetskog užitka.”

Neki pobožnjaci su govorili: ”Nekada doživim takve trenutke u kojima kažem: ako su stanovnici Dženneta u ovakvom užitku, onda zaista uživaju.”

U nastavku svog komentara i objašnjenja sintagme ”lijep život”, Ibnul-Kajjim, veli: ”Lijep život nikako ne isključuje iskušenja i belaje u životu vjernika. Naprotiv! Ako malo bolje razmisliš o iskušenjima i nedaćama sa kojima je Allah iskušao Svoje odabrane robove, vidjet ćeš da su oni upravo preko tih iskušenja dostigli najviše stepene i deredže, i ne bi mogli dosegnuti te stepene osim preko mostova iskušenja i nedaća. Po svojoj vanjštini to su bila iskušenja i nedaće, a njihova unutrašnjost je prava milost i blagodat.

Razmisli o iskušenju Adema, a.s., i šta mu je to iskušenje donijelo od upute, mogućnosti tevbe i pokajanja i odabranosti kod Allaha. Zatim razmisli o iskušenjima Nuha, a.s., i o njegovom saburu na tim iskušenjima, tako da je na kraju Allah uslišao njegovu dovu i zbog njega potopio cijelu Zemlju, i učinio je da nakon potopa kompletan ljudski rod bude od njegovog potomstva. Allah ga je učinio jednim od pet najodabranijih ljudi i poslanika koji su hodali Zemljom. Allah je naredio Svom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., da bude strpljiv kao što je bio strpljiv Nuh, a.s., i spomenuo ga je u Kur'anu kao zahvalnog roba (Innehu kane abden šekura).

Zatim razmisli o Ibrahimu, a.s., i njegovim iskušenjima i strpljivosti u ime Allaha, te kako ga je Allah nagradio preko tih iskušenja, pomogao je njegovu vjeru, uzeo ga za prijatelja, podario mu mnogobrojno potomstvo iako je do starosti bio bez poroda, podario mu berićet u porodici i učinio njegove potomke poslanicima, a posebno ga je nagradio time što je jedan od njegovih potomaka i posljednji poslanik, Muhammed, s.a.v.s.

A zatim, razmisli o iskušenjima Muhammeda, s.a.v.s., koja nije imao ni jedan poslanik niti ijedan čovjek prije njega. Od proganjanja, ubijanja njegovih najboljih ashaba pred njegovim očima, od svih vrsta spletki od strane nevjernika, riječju i djelom, potvorama i lažima na njega, pa ga je Allah nagradio zbog njegove strpljivosti na iskušenjima spominjući njegove ime uz Svoje Uzvišeno ime, učinio ga najboljim čovjekom i poslanikom i omogućio mu zauzimanje za grješnike na Sudnjem danu. To znači da su mu sva ta iskušenja i strpljivost na iskušenjima samo povećali stepene i deredže kod Allaha.”

Ibn Tejmijje je govorio: ”Zatvorenik je onaj čije srce je zatvoreno od Allaha, a zarobljenik je onaj koga je strast zarobila.”

Lijep život obuhvata dunjaluk, berzeh i Ahiret

Na dunjaluku lijep život je u znaku tevfika koji u jezičkom smislu znači uspjeh, sretan ishod, ali u šerijatskom smislu tevfik znači pomoć od Allaha da u datom trenutku otkriješ istinu, da posljedice tvoga djela budu sretne i dobre za tebe. Suprotno tevfiku je hizlan – neuspjeh, poraz, razočarenje, bespomoćnost, – to je situacija u kojoj se čovjek osjeća bespomoćno i nema rješenja za određeni problem, ne vidi izlaz, ne razlikuje istinu od neistine, dobro od zla.

Ljudima je potreban tevfik u svakom trenutku, a ne samo kada su pred nekom velikom dilemom, pred problemom za koji nemaju rješenje, a pogotovo je potreban tevfik u vremenu fitne i smutnje u kojem mi živimo. Jer, u ovom vremenu je mnoštvo onih koji ljudima nude svoje puteve, ideje, stavove i mišljenja kao jedinu istinu i jedino ispravan put, pa je ljudima teško raspoznati istinu od zablude koju neko, umotanu u stotine oblandi, nudi ljudima kao istinu. A kad prođe smutnja i fitna, onda svi vide istinu, jer smutnja ostavlja teške posljedice i pustoš iza sebe.

U predaji dolazi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio dovu: ”Allahu moj, pokaži mi istinu istinom i omogući mi da je slijedim, i pokaži mi zabludu zabludom i omogući mi da budem daleko od nje.”

Lijep život (hajatun tajjibun) u berzahu znači Allahovu zaštitu od kaburskog azaba i osjećaj stalnog užitka do Sudnjega dana.

A na Ahiretu ”hajatun tajjib” znači ulazak u Džennet i uživanje u njegovim blagodatima, Allahovu zaštitu od strahota Sudnjega dana i obračuna, te ukazivanje počasti vjernicima gledanjem u Allahovo lice.

Ovo je obećanje Stvoritelja i Gospodara svih svjetova, a kod Allaha je lakše da propadne sav dunjaluk i cijeli kosmos, od toga da On ne ispuni Svoje obećanje vjernicima. To je zakonitost koja se ne mijenja. I kad čovjek vidi da se nešto što je pročitao u Kur'anu ne ostvaruje, nek sâm sebe krivi.

Allah je cijeli kosmos potčinio čovjeku, to je blagodat i počast čovjeku, i ako čovjek vjeruje i zahvaljuje, on je ispunio cilj svoga postojanja i bez sumnje će živjeti lijepim i sretnim životom na dunjaluku i na Ahiretu.

Ako čovjek sâm kao pojedinac primjenjuje Allahove upute i sprovodi ih u životu, onda će ubrati plodove na pojedinačnom nivou, a ako taj program u praksu sprovede ummet, onda svi ubiru plodove.

Na osnovu rečenog bolje razumijemo hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem je opisao stanje vjernika i njegove stalne sreće, rekavši: ”Čudna je stvar vjernika, njemu je uvijek dobro. Takvo stanje nije ni kod koga osim kod vjernika. Kad je u izobilju, on zahvaljuje Allahu i bude mu dobro, a ako ga snađe kakva nevolja, on se strpi u ime Allaha i opet mu bude dobro.” (Muslim)

Dakle, samo je istinskim vjernicima uvijek dobro, oni su istinski sretni i zadovoljni i smireni, a nikako se ne može reći da su istinski sretni i da su uspjeli oni koji su se nauživali dunjalučkih blagodati. Već se istinski uspjeh veže za one koji su uspjeli ispuniti svoju duhovnu prazninu, a nju ne može ispuniti novac, žene, auta, vlast i ugled i dunjalučka slava.

Zašto? Zato što čovjek nije stvoren za ovaj svijet, već ga je Allah stvorio za Ahiret, podario mu blagodati preko kojih će spoznati suštinu života, spoznati Allaha i pripremiti se za vječni život.

Uputa čovjeku daje ponos, uzdiže ga na visoke stepene, on hoda uspravno, zna svoj cilj i sretan je zbog tog cilja. Onaj ko je uspostavio čvrstu vezu sa Allahom kako da bude ponižen, kako da se boji, kako da bude nesretan, kako da tuguje, kako da se razočara, to je nemoguće, iskreni vjernik osjeća takvu sreću da jednostavno smatra da nema niko sretniji od njega.

Vlasnik istinske sreće nema potrebe za imetkom da bi bio sretan. Što je jača veza sa Allahom, veći je rahatluk u duši, veća je smirenost, samopouzdanje i optimizam.

Životni put i rukopis vjernika je u znaku trajne sreće, koja ne prestaje, a smrt je samo tačka koja je dio te sreće, pa se nakon nje nastavlja novi red koji seže u vječnost do Dženneta i njegovih užitaka.

 

Redosljed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana

Nisam našao jasan tekst koji bi precizirao redosljed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana. Oni se spominju u hadisima zajedno bez redosljeda. Njihovo spominjanje po redu ne obavjezuje i njihovo događanje po spomenutom redosljedu. Vezani su veznikom vav (و) a on u arapskom jeziku ne obavjezuje redosljed.Tekstovi u redosljedu se razlikuju jedan od drugog. Kako bi to bilo jasnije navešću primer nekih od tih hadisa koji spominju sve velike predznake Sudnjeg dana ili neke od njih:

            1.Bilježi Imam Ahmed od Huzejfe bin Usejd el Gaffarija, radijallahu anhu, da je rekao: „Došao nam je Allahov Poslanik ﷺ  a mi smo razmišljali. Rekao je: „O čemu razmišljate? Odgovorili smo: Sudnjem danu. Rekao je: „Doista neće nastupiti dok ne vidite pre njega deset znakova, pa je spomenuo: Dim, Dedždžala, životinju, izlazak Sunca sa Zapada, spuštanje sa nebesa Isaa sina Merjeminog, Jedžudž i Madžudž, tri pomračenja sunca: pomračenje sa Istoka, pomračenje sa Zapada i pomračenje na Arapskom poluotoku, a posljednji od njih je vatra iz Jemena koja će terati ljude njihovom okupljanju.”[1]

            Muslim bilježi ovaj hadis od Huzejfe bin Usejda sa drugom izjavom u kojoj stoji:

            “Doista Sudnji dan neće nastupiti dok se ne desi deset znakova: pomračenje sa Istoka, pomračenje sa Zapada, pomračenje na Arapskom poluotoku, Dim, Dedždžal, životinja iz zemlje, Jedžudž i Madžudž, izlazak Sunca sa Zapada i vatra iz dubine Adena koja će goniti ljude. U drugoj predaji stoji: A deseti je silazak Isaa sina Merjeminog.”[2] Ovo je jedan hadis od istog prenosioca u kojem se redosljed razlikuje.

            2.Bilježi muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik ﷺ  rekao: “Požurite sa dobrim djelima pre nego što se dogodi šestoro: izlazak Sunca sa Zapada, ili Dim, ili Dedždžal, ili životinja ili ono što se tiče posebno vas[3] ili ono što se tiče svih vas.”[4]

            Muslim bilježi ovaj hadis od Ebu Hurejre ali i sa drugim riječma: “Požurite sa poslovima pre nego što se dogodi šestoro: Dedždžal i Dim i životinja iz zemlje i izlazak Sunca sa Zapada i ono što se tiče svih vas i ono što se tiče isključivi svakog pojedinca.”[5]

            I ovaj hadis je takođe još jedan hadis od istog prenosioca sa različitm redosljedom predznaka, kao i sa različitim veznikom na arapskom jeziku, a ni jedan od njih ne upućuje na redosljed.

            Ono što je moguće je spoznaja nekih od predznaka putem događanja jednih neposredno nakon drugih kao što se spominje u nekim predajama. Takav je i hadis Nevvas bin Sem’ana kojeg ćemo spomenuti kasnije, ako Allah da, u tom hadisu se spominju neki znakovi po redosljedu događanja. Tako se prvo spominje izlazak Dedždžala pred ljude, zatim silazak Isaa   koji će ga ubiti, zatim pojava Jedžudža i Madžudža u vrijemenu Isaa alejhi selam i spominjanje njegove molbe Allahu za njihovo uništenje.

            Takođe se spominje u pojedinim predajama da je prvi predznak taj i taj, u nekim da je posljednji taj i taj, pa i pored toga postoji oprečnost među učenjacima koji je prvi i to još od vrijemena ashaba, radijallahu anhum.

            Tako Ahmed i Muslim bilježe od Ebu Zurre: „Sedjeli su kod Mervan bin Hakema trojica muslimana, pa su ga čuli kako je kazao da je prvi znak pojava Dedždžala. Na to je Abdullah bin Omer r.a rekao: To što je rekao Mervan nije ništa. Čuo sam Allahovog Poslanikaﷺ  da je rekao: Doista je prvi predznak izlazak Sunca sa Zapada i izlazak životinje na ljude u jutarnjem vrijemenu. Koje god od ovo dvoje se pre dogodi, neposredno posle toga će se dogoditi i drugo. Ovo je Muslimova vjerzija.

            Imam Ahmed dodaje u svojoj predaji: „Rekao je Abdullah – a čitao je knjige“: „Mislim da će se prvo desiti izlazak Sunca sa Zapada.“[6]

            Da, spojio je Ibn Hadžer između početka sa Dedždžalom (Dedžalom) i početka sa izlaskom Sunca sa Zapada, pa kaže: „Ono što preovladava, na osnovu ukupnih predaja, je ta da je pojava Dedždžala prvi veliki znak koji će najaviti promenu celokupnog stanja na većini zemlje. To će se završiti smrću Isaa alejhi selam. A izlazak Sunca sa Zapada je prvi veliki znak koji će najaviti promene u višem (nebeskom) svijetu, a sve to će kulminirati Sudnjim danom. Možda se pojava životinje dogodi onog dana kada Sunce izađe sa Zapada.“

            Potom kaže: „Mudrost je u tome da se sa izlaskom Sunca sa Zapada zatvaraju vrata pokajanja (tevbe), pa će izaći životinja koja će raspoznavati vjernike od nevjernika upotpunjavajući tako zatvaranje vrata pokajanja. A prvi znak početka Smaka svijeta je vatra koja će terati ljude. [7]

            Ibn Kesir smatra da je izlazak životinje prvi veliki neuobičajeni znak zemlje. Doista životinja koja razgovara sa ljudima, razlikuje vjernika od nevjernika je događaj stran uobičajenim normama.

           A što se tiče izlaska Sunca sa Zapada, to je događaj vrlo očit, stoga je on prvi znak nebesa.

         Pojava Dedždžala, silazak Isaa   sa neba, izlazak Jedžudža i Madžudža, doista, iako će se oni pojaviti pre izlaska Sunca sa Zapada i pre životinje, oni su ipak ljudi. Njihova vidljivost, njihov primer je normalna pojava za razliku od pojave životinje, izlaska Sunca sa zapada koji su neuobičajeni. [8]

            Komentar Ibn Hadžera je superiorniji stoga što pojava Dedždžala u smislu ljudskog bića nije znak, nego je čudno stanje u kojem se on pojavljuje. Ljudsko biće a pored toga moćno da naredi nebesima kišu od koje će zemlja izniknut, biće sa kojim je toliko i toliko onoga što nije uobičajeno, kao što će o tome biti riječi prilikom spominjanja Dedždžala. Dedždžal je, u stvari, prvi neuobičajeni znak zemlje.

            Tibi kaže: “Znakovi su predznaci Sudnjeg dana koji ukazuju na njegovu blizinu i dešavanje. Od prvih je: Dedždžal, silazak Isaa   Jedžudž i Madžudž i pomračenje. Od drugih je: Dim, izlazak Sunca sa Zapada, pojava životinje i vatra koja tera ljude.”[9]

            Ovo je globalan redosljed uzet iz jedne od skupine znakova koji govore o njima, iako mi se čini da Tibi vidi redosljed znakova shodno onome kako je spomenuo u svakoj skupini. Ova njegova podjela je dobra i precizna. Doista ako izdvojimo predznake prve skupine o vrlo skorom Smaku svijeta, ono bi sadržavalo u sebi buđenje ljudi da se pokaju i vrate svom Gospodaru. Još se, dakle, nije desilo raspoznavanje vjernika od nevjernika. Prethodno sam spomenuo da su predznaci iz prve skupine poređani prema dešavanju. Dodao im je pomračenje što im svakako i odgovara.

            Predznaci druge skupine upućuju na nastupanje Sudnjeg dana. Ljudi će se jasno raspoznavati na vjernike i nevjernike, kao što će se pojavom dima vjernike zahvatiti oblik prehlade a nevjernici će od dima naduvani biti. Potom će izaći Sunce sa Zapada i vrata pokajanja će se zaključati.

        Nevjernicima tada njihovo vjerovanje neće koristiti a ni pokajanje onima koji se budu kajali. Pojaviće se životinja koja će raspoznavati ljude. Prepoznaće nevjernike od vjernika, biće blaga prema vjernicima a uništavaće nevjernike, o čemu ćemo kasnije govoriti. Posljednja će biti vatra koja će ljude terati.

            U redosljedu velikih predznaka Sudnjeg dana sam sljedio Tibijev redosljed događanja jer mi se čini najtačnijim – a Allah, slavljen neka je On, najbolje zna.

            Pre spominjanja ovih deset velikih predznaka Sudnjeg dana govorio sam o Mehdiji jer će im on prethoditi. On je taj vođa muslimana oko koga će se okupiti vjernici u borbi protiv Dedždžala, potom će sići Isa, alejhi selam, i klanjaće za njim, o čemu ćemo govoriti, ako Allah da.

NEPOSREDNO SMANJIVANJE VELIKIH PREDZNAKA JEDNIH ZA DRUGIM

           Kad se dogodi prvi veliki predznak Sudnjeg dana odmah će ga sljediti drugi, poput bisera na ogrlici. Taberani u Evsatu bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanikﷺ rekao: “Dolaziće predznaci jedan za drugim kao biseri nanizani.”[10]

            Ahmed bilježi od Abdullah ibn Amra da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: “Predznaci su biseri nanizani na koncu, kad konac pukne rasture se jedan za drugim.”

            Čini mi se, a Allah, slavljen neka je On, najbolje zna, da je ovde reč o velikim predznacima Sudnjeg dana. Hadis jasno ukazuje na jako veliku blizinu njihovog događanja.

            Ovom u prilog je i već spomenuto o velikim predznacima Sudnjeg dana kako će se u vrlo kratkom vrijemenskom razdoblju smenjivati pa će prvi od njih posle Mehdija biti Dedždžal, pa silazak Isaa   da ga ubije, pa pojava Jedžudža i Madžudža,  i Isaovaﷺ dova protiv njih pa će ih Allah, slavljen neka je On, uništiti a Isa, alejhi selam, će reći: “Po onome što mi je Allah, slavljen neka je On, obećao ako tako bude, doista je sad Sudnji dan kao primer trudnice koja je prenela preko roka, njena porodica ne zna kad će biti iznenađeni njenim porodom, noću ili danju.”[11]

            Ovo je dokaz vrlo velike blizine Sudnjeg dana. Između smrti Isaa alejhi selam i Sudnjeg dana će se dogoditi neki od velikih predznaka kao što su: izlazak Sunca sa Zapada, pojava životinje, dima, vatre koja će terati ljude. Sve to će se dogoditi u vrlo kratkom periodu uoči samog Sudnjeg dana. Njihov primer je primer ogrlice prekinute niti, a Allah, slavljen neka je On, najbolje zna.

            Našao sam potvrdu u onom što sam rekao u riječma Ibn Hadžera: „Utvrđeno je da su veliki predznaci poput niti konca, kad nit pukne biseri se brzo raspu, a tako je i kod Ahmeda.“[12]

Izvor: “PREDZNACI SUDNJEG DANA” Jusuf b. Abdullah b. Jusuf el-Vabil

Fusnote:

[1] Hadis bilježi Muslim, 18/27,28., sa Nevevijem komentarom.

 

[2] Hadis bilježi Muslim, 18/28, 29., sa Nevevijem komentarom.

 

[3] U komentaru stoji „I kaže Hišam: „ono što se tiče posebno vas je smrt, a ono što se tiče svih vas je Sudnji dan.“ Muslim, 18/87, sa Nevevijevim komentarom.

 

[4] Hadis bilježi Muslim, 18/87., sa Nevevijevim komentarom.

 

[5] Isti izvor.

 

[6] Hadis bilježi Ahmed, 6881.

 

[7] Fethul-Bari, 11/353.

 

[8] Ibn Kesir, „En Nihaje“, 1/164, 168.

 

[9] Fethul-Bari, 11/353, 353.

 

[10] Medžmea zzevaid, 7/331.

 

[11] Hadis bilježi Ahmed, 3556.

 

[12] Fethul-Bari, 13/77.

 

Rekao je Allahov Poslanik: Uzvišeni Allah prezire rekla – kazala informacije

 

Autor: Dr. Husejn Ali Šejh / Preveo: AMIR DURMIĆ

 

Jedna od pogubnih pošasti koja se proširila u muslimanskoj zajednici jeste i “rekla – kazala” sindrom, odnosno pričanje i prepričavanje određenih događaja i pojava bez ikakvog oslanjanja na validan i pouzdan izvor, što otvara vrata smutnje i postepeno prelazi u veliki problem za islam i muslimane. Razlog je što prenošenje neprovjerenih i paušalnih informacija unosi mržnju u ljudska prsa i uništava međumuslimansko bratstvo i ljubav.

Muslimanima ne priliči da prenose i prepričavaju izmišljotine i razne “rekla – kazala” informacije koje nemaju nikakvo uporište, već se radi o čistom nagađanju i pretpostavkama. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., to strogo i zabranio rekavši: “Uzvišeni Allah vam mrzi i prezire ‘rekla – kazala’ informacije, mnogo pitanja i upropaštavanje imetka.” U ovom kontekstu Ibn Kajjim, r.h., je rekao: “Onaj  ko je zaokupljen strahom od Vatre i željom za Firedevsom takav se ne bavi ‘rekla – kazala’ pričama, a onaj ko se udalji od ljudi, sačuvao se od njihovog zla.”

Uistinu je čast vjernika nešto sveto i neprikosnoveno, a narušavanje njegove časti i dostojanstva spada u najveću nepravdu i najgore grijehe. Vjerodostojno je potvrđeno da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kamata ima sedamdeset i dvoja vrata (oblika). Najmanji oblik kamate (po veličini grijeha) je kao kada čovjek bludniči sa svojom majkom, a najveća kamata je napad na čast brata muslimana.” Zato, onaj ko se boji stajanja pred svojim Uzvišenim Gospodarom obavezan je da se kloni i čuva od ove opake i opasne pošasti i da bude što dalje od onoga što srdi njegovog Gospodara.

U predaji koju sa dobrim lancem prenosilaca bilježi Taberani stoji da je Poslanik, s.a.v.s., nekom čovjeku rekao: “Neka tvoj jezik ne priča osim lijepo i neka se tvoje ruka ne pružaju osim ka onom što je dobro.” Jedan od oblika “rekla – kazala” pošasti jeste i prenošenje netačnih i neprovjerenih vijesti, bez ulaganja truda u provjeru istih. Na obaveznost provjeravanje određene vijesti ili informacije ukazuje slijedeći ajet: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.).

Dakle, ukoliko se o vjernicima i budu širile glasine, drugi vjernici su spram toga obavezni da se pridržavaju općih islamskih načela i principa, te da o svojoj braći misle samo dobro sve dok se u potpunosti ne potvrdi neka vijest ili glasina. O tome je Uzvišeni u prijevodu značenja rekao: Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro promislili i rekli: “Ovo je očita potvora!” (En-Nur 12.). Oni koji ne budu tako postupali, i koji svaku vijest o bratu muslimanu budu tek tako prihvatali, i istu prepričavali i prenosili, na njih se odnose sljedeće riječi Uzvišenog: One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. (En-Nur, 19.).

 

Djela koja garantiraju džennet

Ubade ibn Samit, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:  „Garantirajte mi šest stvari, ja ću vama garantirati Džennet:  kada pričate govorite istinuispunjavajte ono što obećatesačuvajte ono što vam je povjereno, čuvajte svoja stidna mjesta (svoje poštenje)obarajte poglede i čuvajte ruke.“ (Ahmed)

Biografija prenosioca ovog hadisa

Ubade ibn Samit el-Ensari je cijenjen ashab, poznat po pobožnosti. Prisustvovao je Sastanku na Akabi, učestvovao je u Bitci na Bedru, kao i ostalim bitkama. Bio je među onima koji su osvojili Egipat i on je prvi kadija u Palestini.Prenio je od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., 181 hadis. Umro je u Jerusalemu 34. hidžretske godine, neka je Allah, dž.š., zadovoljan njim i ostalim ashabima.

KOMENTAR HADISA

U ovom hadisu je spomenuto šest stvari ili svojstava koje Allahov Poslanik, s.a.v.s., traži od svog ummeta da ih primjenjuju, jer na taj način obezbjeđuju sebi ulazak u Džennet, ili sa prvom skupinom koja u njega uđe ili će u Džennet ući bez prethodnog kažnjavanja. Izvršavanje ovih šet stvari vjerniku garantira rahatluk i Allahovo zadovoljstvo njime, na ovom i na Onom svijetu. Spomenutih šest stvari su:

  1. Iskrenost u govoru i komuniciranju s ljudima, u pisanoj korespondenciji ili tome slično. Iskrenost je svojstvo koje svog vlasnika vodi u Džennet, jer Allah, dž.š., kaže: „Iskreni i iskrene… Allah je njima pripremio oprost i veliku nagradu.“

Nije dozvoljeno vjerniku koristiti se nesitinom, osim kada laž pomaže u izmirenju zavađenih i tome slično.

  1. Ispunjavanje obećanja, tj. izvršavanje onog što se obeća. Kada neko od vas obeća nekom nešto, neka to i ispuni, jer je to osobina vjernika. Zapostavljanje obećanja je osobina munafika. Poslanik, a.s., u poznatom hadisu napominje da je osobina munafika kada nešto obeća da ne ispuni. Također, Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: „I svoja obećanja ispunjavaju kada obećaju …“ (El-Bekare, 177)
  2. Čuvanje povjerenoga. Od osobina vjernika je da sačuva ono što mu je neko povjerio, bilo da se radi o nekoj tajni ili nečemu materijalnom. To je također, jedna od osobina vjernika, jer Allah, dž.š., kada opisuje vjernike, u Kur’anu kaže: „Vjernici su oni koji svoje emanete i ugovore čuvaju.“ (El-Mu’minun, 8)Čuvanje emaneta podrazumijeva izvršavanje svih naredbi i klonjenje svih zabrana, jer nam je privrženost vjeri jedan od najvećih emaneta.
  1. Čuvanje stidnih dijelova tijela. To podrazumijeva čuvanje od svih vrsta harama kao što je blud, homoseksualizam, spolno općenje sa životinjama i čuvanje od svega onoga što vodi do ovakvih grijeha. Podstičući vjernike na čuvanje morala, Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Ko mi garantira za ono što mu je između vilica (jezik) i za ono što mu je između nogu (spolni organ) ja njemu garantujem Džennet.“ (Buharija)
  2. Obaranje pogleda. Od vjernika i vjernice se traži obaranje pogleda od svega što je ružno i zabranjeno. To je Kur’anska naredba, jer Allah, dž.š., kaže: „Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja.“ (En-Nur, 30)

U jednom hadisikudsiju, Allahov Poslanik, s.a.v.s., navodi da je Allah, dž.š., rekao: „Zabranjeni pogled je otrovna strelica od Iblisovih strelica. Ko se od njega sustegne iz straha od Mene, Ja ću mu umjesto toga dati vjerovanje (iman) čiju će slast osjetiti u srcu.“ (Taberani)

  1. Čuvanje ruku od svih vidova nedopuštenih djela koja se njima mogu učiniti, kao što su krađa, otimanje tuđe imovine, uznemiravanje ljudi, nasilje, uzimanje i dodirivanje svega što po islamskim propisima nije dozvoljeno uzimati itd.

Izvor: Četrdeset odabranih hadisa – Autor: Dr. Fuad Sedić
Za Akos.ba pripremila: Fahreta Vreva

 

Subscribe to this RSS feed