Islamske teme

Kako da vaš ramazanski duh potraje i nakon bajrama

Naš voljeni ramazan je završen i naš život se vraća u svoju svakodnevnu rutinu, sada živimo život kakav imamo 11 mjeseci godišnje. Ramazan je naša šansa da napredujemo, da naučimo doživjeti različite osjećaje. Željeli bismo zadržati ramazan cijele godine, ali ništa ne traje zauvijek mada postoji svjetlo na kraju tog tunela. To svijetlo je šansa da zgrabimo ramazanski duh i učinimo da vječno potraje. Iako nije jednostavno osjećati glad i žeđ postili smo, kao što nam to Kur’an kaže, da bismo postigli bogobojaznost/ takvaluk. Takvaluk je ključ da ramazanski duh održimo u životu. Kako to? Tako što ćemo sjesti i razmisliti o onome šta smo tačno naučili tokom ramazana, kako je naša bogobojaznost porasla i kako da implementiramo to znanje u narednim mjesecima. Lekcije svake osobe mogu i bit će različite, međutim odabrala sam nekoliko lekcija da podijelim nadajući se da mogu stvoriti iskru koja će vas ohrabriti da sjednete i razmislite kako da vaš ramazanski duh nadživi sami mjesec.

1. Jači smo nego što to mislimo

Često želimo da se upuštamo u harame i da živimo nemarnim životom sve dok je to u našu korist. Ovdje je bogobojaznost da ne izbjegavamo Allahove propise i da Ga budemo svjesni tokom svih mjeseci.
Slično je i sa mjesecom ramazanom. Mi se suzdržavamo od hrane, vode, intimnih odnosa, što je u suštini potpuno halal. Naše stanje je zapravo obećanje dato samom sebi i Allahu. Kažemo- O Allahu, ne samo da ću se suzdržati od harama, već ću se isto tako ako od mene tražiš suzdržati i od halala!

Ovim nas Allah, s.v.t., podsjeća nas da smo jači nego što mislimo. Allah, s.v.t., nam kaže da smo dovoljno jaki u suzdržavanju od halala tako da smo dovoljno jaki da se i suzdržimo od harama! Mi svi imamo snage, samo je moramo otkriti!

Tokom ramazana sam naučila da sam jača nego što to mislim. Ukoliko je Allah za nešto odredio da je haram, ukoliko tražim Njegovu pomoć i kontrolišem svoje želje, mogu se držati podalje od njega.

2. Nemam pravo da sudim o nikome
Pretpostavljamo da tokom ramazana svi muslimani oko nas poste te kada susretnemo nekog muslimana nemamo osnove niti pravo da mislimo drugačije. Ovo je također i slučaj sa osobama koje susrećemo, a koje možda imaju opravdan razlog da ne poste. Žene mogu biti u menstrualnom ciklusu pa ne poste, a možda je neko putnik ili bolestan. Opća je pretpostavka da svi poste i mi ne smijemo rovariti po njihovim životima kako bismo ovo dokazali. Zašto? Post je ibadet kojem se ne vidi djelovanje, kod ne postoje vidljivi znakovi, niti onaj koji posti mora nešto određeno raditi (oni u biti ne smiju nešto raditi).

U istom smislu, Poslaniku, s.a.v.s., je došao čovjek i upitao ga o bogobojaznosti. Poslanik, s.a.v.s., je pokazao na svoja prsa i kazao ‘et-takva hahuna” ili ‘bogobojaznost je ovdje’. Poslanik, s.a.v.s., nam je rekao nešto veoma važno. On nam je rekao da ne možemo suditi o nečijoj bogobojaznosti na osnovu izgleda. Osoba može biti obučena na način koji je naizgled ‘vjerski a biti malo bogobojazan. Isto tako, osoba može biti obučena na način koji nam ne odgovara, ali biti bogobojazniji nego što možemo zamisliti.
U ramazanu sam naučila da nemam prvo da sudim o nikome. Kao što ne mogu reći pogledavši osobu da li posti ili ne, tako ne mogu reći samo na osnovu pogleda da li je bogobojazna. Baš kao što sam uvijek pretpostavljala najbolje kod ljudi u vezi njihovog posta, također ću kod ljudi pretpostavljati najbolje što se tiče njihove bogobojaznosti. I ukoliko vidim muslimana da jede tokom ramazana, pronaći ću mu opravdanje (on/ona ima opravdanje poput putovanja ili bolesti), pa ću isto tako kada vidim nešto što ne dolikuje bogobojaznoj osobi pronaći opravdanje (on/ona ne zna, itd.)

Tokom ramazana budemo fizički umorni. Nedostatak hrane i nedostatak sna dovode do toga da naša svakodnevna rutina bude jednostrana. Nekada izgovorimo riječi koje u drugim situacijama ne bismo rekli ili uradimo neuobičajene stvari upravo iz iscrpljenosti. S druge strane, naše duše su življe nego što je to u ostalih 11 mjeseci. Dova je lagana! Zikr je lagan! Namaz je lagan! To je znak. ramazan lišava naša fizička tijela hrane i fokusira se na hranjenje naših duša. Baš kao što tijelo postaje umorno kada ne dobije odgovarajuću hranu, tako i duša postaje umorna kada ne dobije odgovarajuću duhovnu hranu.
U ramazanu sam naučila da onda kada mi je duša umorna i kada mi činjenje dobrih dijela postane teško, moram nahraniti dušu baš kao što hranim i svoje tijelo. Moram joj dati dozu božanstvenog lijeka kako bi je probudila i vratila u život.

Ramazan je trening za cijelu godinu. On podmlađuje naše duše i ostavlja nam jake lekcije na koje moramo obratiti pažnju i postupati po njima. Ukoliko to uradimo, ramazanski duh će biti sa nama tokom cijele godine do sljedećeg ramazana kada možemo ponovo duhovno porasti, ali ovaj put više od prošlog duhovnog rasta prije 11 mjeseci. Pozivam vas da sjednete i razmišljate ‘šta sam naučio/la ovog ramazana o sebi i svojoj bogobojaznosti koju mogu implementirati tokom cijele godine kako bih se pridržavao/la svog iskustva iz proteklog ramazana”.

 

Da li Islamska zajednica uzima ili daje?

 

Bila je noć, kiša je padala, mahala je bila na nogama, ljudi iz opštine su upozoravali da je stanje opasno i da treba izaći iz kuće. Asfalt je već bio popucao, dio brda se odlomio, narod je čistio kanale i čekao šta će se desiti. I taman što je snaha Sulje Durića izašla iz kuće, počelo je tonuti. Za manje od minut, kuće više nije bilo. Nekakvo riješenje se iznašlo, porodica je smještena u privremeni stan, a Suljo je razmišljao šta i kako dalje.

“U tom trenutku pojavila se Islamska zajednica. Mislim da su opštini poslali dopis da žele nekom pomoći. Učestovali su s polovinom potrebnih sredstava za izgradnju tri kuće. To mi je puno značilo, kao da sam umro pa ponovo oživio.”, priča Suljo.

I Senaida Gerin iz udruženja “Debra” koje brine o djeci, oboljeloj od rijetkog i neizliječivog kožnog oboljenja, djeci, koju i zagrljaji najbližih bole, kaže da je pomoć Ureda za društvenu brigu IZ-a za udruženje značajna.

“Prikupljanje sredstava za oboljele od ove bolesti je izuzetno teško, tako da nam je taj novac je jako puno značio za samo funkcionisanje udruženja.”, kaže Senaida, dodavši da se udruženje finansira iz članarina, te da je svaka pomoć dobrodošla.

Ahmedina Smajlović sve do nedavno nije znala da IZ stipendira studente. 

“Slučajno sam pronašla tu informaciju, predala papire i zaista mi dobro dođe“, navodi ona.

Zašto se malo zna

Da li Islamska zajednica uzima ili daje, ako daje kome i kako? I zašto se o tome malo zna?

Možda zbog činjenice da u Islamskoj zajednici smatraju da se učinjeno dobro ne treba promovisati, te da je najbolja sadaka ona tajna, kada lijeva ruka ne zna šta je dala desna.  

Možda zbog vjerovanja da vjernici imaju povjerenje u IZ, te ih ne treba obavještavati kako su sredstva utrošena?

Ili pak, zbog činjenice da sve donedavno, Islamska zajednica nije imala jedinstvenu evidenciju o svojim humanitarnim aktivnostima.

Ipak kako kažu u Uredu za društvenu brigu, oformljenom 2014. godine, Islamska zajednica je i ranije izdvajala za one kojima je pomoć potrebna.

“To se odvijalo spontano, nije bilo organizovano, nije se vodila jedinstvena evidencija”, kaže Emina Bešlija, stručna saradnica ureda.

Formiranjem Ureda situacija se promijenila. Prema riječima direktora Ureda, Hameda Efendića, IZ je u 2015. godini izdvojila 765.000 KM za sanaciju  kuća uništenih u poplavama i klizištima, 180.000 KM donirano je porodicama u stanju potrebe.

Podaci o ovakvim porodicama dolaze preko mjesnih imama, koji sagledavaju stanje na terenu i o tome obavještavaju ured, 130.000 KM donirano je različitim udruženjima, koja brinu o oboljelima i populaciji s posebnim potrebama, te centrima za odvikavanje od ovisnosti. Za stipendiranje učenika i studenata izdvojeno je 120.000 KM.

To je cifra koja već prelazi milion konvertibilnih maraka. Uz to podjeljeno je hiljadu ramazansih paketa povratnicima, narodnim kuhinjama data je pomoć u mesu i mesnim prerađevinama, a za djecu povratnika i djecu bez roditeljskog staranja obezbjeđeni su bajramski paketići. U istoj godini za imame u entitetu RS, koji imaju jako niske plate, izdvojeno je 589.944 KM.

Sva ova sredstva obezbjeđena su uglavnom iz Fonda bejtul - mal, u koji vjernici uplaćuju zekat i sadekatul fitr, odnosno odvajaju jedan dio svog imetka.

Jasno definisane kategorije

Postoji više kategorija, kojima bi ovaj novac trebao da ide. U Kur’anu su one jasno definisane. Istovremeno su izvor polemika koje se svake godine vode, obično u ramazanu. Glavno pitanje je zašto se zekat i vitre moraju dati IZ-u. Napadni pokušaji imama da džematlijama pojasne cijelu stvar, izazivaju kod mnogih još veći otpor. Priča često ima sljedeći epilog:

“Islamskoj zajednici ne dam. Meni niko neće određivati kome ću ja dati, fino piše u Kur’anu da treba dati siromašnima. Oni to samo za svoje plate troše, kome su oni ikada išta dali?”

U vrijeme kada humanitarne organizacije svakodnevno putem medija i društvenih mreža izvještavaju svoje donatore o tome kako su potrošili njihov novac, nužno je da i Islamska zajednica, zbog svojih članova i vjernika tome posveti pažnju. Stoga je prva press konferencija o humanitarnim aktivnostima organizovana 2011. godine. Ta praksa nastavljena je i u narednim godinama. Prema podacima Ureda u 2015. godini, Islamska zajednica je za humanitarne svrhe izdvojila 12,7 miliona KM.

Sve humanitarne aktivnosti se ne odvijaju se preko Ureda. Različite humanitarne aktivnosti prisutne su na nivou Rijaseta, medžlisa, muftijstava, mešihata, a u prvoj polovini nove godine, informacije o iznosu svih sredstava utrošenih u humanitarne svrhe u prethodnoj godini,  na nivou cijele IZ u BiH i inostranstvu, dostavljaju se Uredu. Uskoro bi trebali biti objavljeni i rezultati i za 2016. godinu.

Ono što je poznato  jeste da je za pomoć porodicama šehida, siromašnim, ugroženim, pomoć za povratak, stipendije i ostale humanitarne i socijalne aktivnosti IZ-e u 2016. godini, preko Ureda za društvenu brigu Rijaseta IZ-e u BiH iz Fonda bejtul mal izdvojeno 12,5 posto.

 

Zekat

"Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, I onima koji ga sakupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženim, i u svrhu na Allahovom putu, i putniku namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je." ( Kur'an 9,60.)

 

Izvještaj o tome kako je raspoređen ostatak sredstava nalazi se na portalu Ureda za zekat. Izvještaji o izdvajanjima iz ovog fonda i ranijih godina bili su javni. Većina sredstava izdvaja se za rad odgojno-obrazovnih institucija IZ-e u BiH (35,9 posto),  zatim medija IZ-e u BiH (9,8 posto), kulturno-obrazovnih institucija IZ-e (11,7 posto), i tako dalje.

Odgovorni za svaku marku

Nesistematsko davanje/uzimanje zekata, nije bila praksa ni u doba Poslanika a.s., a ni danas u islamskim državama. 

Ako nema islamske države, novac ide u zajedničku kasu islamske zajednice određenog mjesta, odakle se raspoređuje dalje. U tom raspoređivanju ne može učestvovati svaki pojedinac, a i zašto bi. Postoje ljudi kojima je to posao i koji će za svaku marku snositi odgovornost, a postoje i izvještaji. No, nužno bi bilo vjernicima u BIH  pojasniti zašto se zekat daje Islamskoj zajednici, koja ga raspoređuje, a ne pojedincu.

Tu odluku je 1968. godine donio Vrhovni Sabor Islamske zajednice. Namjera je bila sačuvati medresu, osnovati FIN i sačuvati Islamsku zajednicu. 

Islamska zajednica je ranije ostala bez 90 posto svojih vakufa, od čega su se izdržavale medrese, hanovi, džamije, biblioteke, te da je opstanak ovih obrazovnih institucija i zajednice koja bi brinula o muslimanima Bosne bio posve upitan. Da nije bilo odluke da se zekat i sadekatul fitr daju u jednu kasu, ko zna da li bismo danas uopšte imali medrese, islamske fakultete, medije i imame u svakom kutku BiH.

Izvor: Al Jazeera

Kako post smanjuje opasnost od epileptičnog napada?

Podloga epilepsije je povećana razdražljivost nervnih stanica, a dokazano je smanjenje njihove podražljivosti tokom posta putem tranzitornog povećanja nivoa ketonskih tijela u krvi, koji smanjuju iritabilnost neurona.

Za Akos.ba piše: mr.sci. med. Adem Zalihić

Povećava se lučenje endorfina
Nakon nekoliko dana posta povećava se nivo endorfina u krvi – hormona sreće. Prirodna su droga koja otklanja bol. Dejstvo im je slično opijumu a stvara ih nervno tkivo – mozak. Poznato je da se povećano luče u ženskom tijelu za vrijeme i nakon poroda. To govori koliko su jaki analgetici, jer unatoč izuzetnio jakom bolu većina žena se porađa bez analgetika. Endorfini svaraju osjećaj zadovoljstva, vlastite vrijednosti, smirenosti i samopouzdanja

Jačanje vlastitih odbrambenih snaga

Imuni sistem ima zadaću da se bori protiv raznih materija i klica stranih našem organizmu koji velikim dijelom dospijevaju u naš organizam putem hrane, pa za vrijeme posta tako reći imuni sistem nema posla sa tim materijama već preusmjerava svoje aktivnosti u druge organske sisteme i efikasnije je u otklanjanju displazija i prekanceroza, tj. promjena koje prethode karcinomu.

U toku posta povećano je lučenje kortikosteroida, hormona nadbubrežne žlijezde, a poznat je njihov značaj danas u medicini. Oni predstavljaju okosnicu terapije mnogih, posebno upalnih oboljenja. Takođe je dokazano povećano lučenje interferona, posebne supstance koja se stvara u specijalnim ćelijama a značajan je u borbi protiv virusnih infekcija.

Poticanje organizma na samoizlječenje
Postom se aktiviraju potencijali našeg organizma za samoizlječenje. Postoje ozbiljne indicije da se aktivacijom matičnih ćelija našeg organizma putem posta, naše tijelo može boriti sa ćelijama raka.

Idealna prilika za prestanak sa ovisnostima o alkoholu, drogi i cigaretama
U uslovima kada se čovjek odriče osnovnog nagona za samoodržanjem, hrane i pića, biva lakše ustezanje od ovih psihoaktivnih supstanci, i stvaraju se uslovi za definitivno ustezanje upravo preko jačanja volje.

Mentalna sfera
Kako smisao posta nije samo u dobrobiti za tijelo, nego u istoj mjeri i za psihu, pozitivne posljedice vidljive su i u toj sferi. Post pospješuje razboritost uma, jer neumjerenost u ishrani vodi lijenosti, uspavanosti i nepromišljanju;
Postom se razgrađuju negativni osjećaji koji ugrožavaju psiho-fizičko zdravlje, te stvaraju i akumuliraju novi psihički potencijali za uspješno nošenje sa svakodnevnim stresnim situacijama. Dokazano je takođe, da post dovodi do:
– jačanja volje
– kontrole nad strastima
– samokritičnosti i discipline
– intenziviranja karaktera i jačanja duha uopšte

Čovjek u prvim danima posta može osjećati glavobolju, slabost, nervozu i neraspoloženje, zato što se tijelo oslobađa taloga iz tkiva, čijom razgradnjom nastaju otrovi koji odlaze u krv prije nego što se izbace iz tijela. Na tom putu otrovi prolaze kroz mozak i nerve, što dovodi do ovih kratkotrajnih pojava.
Post sagori talog izmjene tvari, zaostatke mokraćne kiseline, nakupine masnoće, iznojavanja tijela, a razna nabreknuća, izrasline, otekline postaju “žrtve” pročišćavajuće izmjene tvari. U toku posta sve se funkcije izlučivanja tijela automatski povećavaju. Urin postaje mutan, zaudara, koncentriran je, povećana su isparavanja kože s neugodnim mirisom. Može doći do jačeg izbacivanja sluzi iz usta, ždrijela, bronhija. Dah ima kiseo i neprijatan miris, jezik je obložen, siv ili smeđ. Postepeno dolazi do poboljšanja simptoma, umjesto malaksalosti i neraspoloženja, dolazi do duševne i tjelesne svježine, izgled se poboljšava, oči su svjetlije, boja lica postaje svjetlija.

akos.ba

 

Šest lekcija o produktivnosti iz “Bitke na Bedru”

Veliki je broj iznimno inspirativnih lekcija koje možemo naučiti iz “Bitke na Bedru”. Mnoge od tih lekcija nam mogu poslužiti kao motivacija u trenucima kada se suočimo sa velikim izazovima u našim svakodnevnim aktivnostima. U nastavku ću navesti samo 6 lekcija:

1. Čvrsto ubjeđenje (jekin) u Allahovu tebareke ve te’ala pomoć

Prije dolaska na Bedr, Allah tebareke ve te’ala je spustio obilnu kišu kojom je učinio pijesak prohodnijim pa su muslimani i njihove deve mogli ići po njemu bez problema. Tako je Allah tebareke ve te’ala učvrstio njihova stopala na tom pijesku. S druge strane, ta ista kiša je vojsci iz Meke učinila zemlju pod njihovim nogama mekšom a kretanje težim. Zapamtimo da Allah tebareke ve te’ala uvijek otvara put do uspjeha kada čvrsto vjerujemo u Njega i Njegovu pomoć.

2. Oslanjanje (tevekkul) na Allaha tebareke ve te’ala

Ovo je bitka u kojoj su muslimani naučili lekciju važnosti potpunog oslanjanja na Allaha tebareke ve te’ala. Bedr je mjesto gdje je Allah tebareke ve te’ala podučio novu zajednicu muslimana o načinu oslanjanja na Njega. Allah tebareke ve te’ala je poslao meleke iz nevidljivog svijeta kako bi dali potporu vjernicima i izvršili Njegovu naredbu. To je ujedno bilo i ispunjenje Allahovog tebareke ve te’ala obećanja da će muslimanima podariti čvrst iman:

Kad je On učinio da se radi sigurnosti svoje u san zavedete i s neba vam kišu spustio da bi vas njome očistio, i da bi od vas šejtanovo uznemiravanje odstranio, i da bi srca vaša jakim učinio i njome korake učvrstio. (11) (Kur’an, Poglavlje 8, Sura El-Enfal – Plijen)

3. Uspjeh dolazi od Allaha tebareke ve te’ala

Jedan od znakova oslanjanja na Allaha tebareke ve te’ala kod Poslanikovih salallahu alejhi ve sellem ashaba, bilo je i njihovo ubjeđenje da mogu postići pobjedu nad daleko brojnijom i opremljenijom vojskom. Mnogi kur’anski ajeti koji govore o duhovnoj i fizičkoj snazi su upravo objavljeni na bojnom polju. Uspjeh muslimana dolazi samo od Allaha tebareke ve te’ala. Stoga bi trebali zapamtiti da nismo produktivni samo zbog svog vlastitog truda. Allah tebareke ve te’ala je objavio nakon bitke:

Njih niste ubijali vi, nego Allah; i nisi ti bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna. (17) (Kur’an, Poglavlje 8, Sura El-Enfal – Plijen)

Tako i mi, kroz trud i borbu sa samim sobom, istovremeno moramo tražiti uspjeh od Allaha tebareke ve te’ala.

Poslanik salallahu alejhi ve sellem je znao da on i njegovi časni ashabi nisu sami u ovoj bitci. U Kur’anu je objavljeno da su se meleci pridružili muslimanima na bojnom polju kako bi im pomogli. Zapitajmo se kako možemo dobiti takvu pomoć od Allaha tebareke ve te’ala u našem svakodnevnom životu. Na ovom mjestu, kao vid služenja Allahu tebareke ve te’ala, dolazi do izražaja naša borba sa samim sobom (unutrašnji džihad). Podučavani smo da dušu moramo oplemeniti čvrstom vjerom u Allaha tebareke ve te’ala, a svoja tijela i aktivnosti podrediti činjenju dobrih djela kako bi smo dobili Allahovu tebareke ve te’ala pomoć i sačuvali se od šejtanskih spletki i došaptavanja.

5. Ujedinjeni kao braća

Muslimani su danas širom svijeta podjeljeni, iako nam “Bitka na Bedru” ukazuje na plodove ujedinjenosti. Oni su učvrstili svoje redove i postali poput nepomičnog zida. Kurejšije je obuzeo strah, i njihova samouvjerenost koju su ponijeli iz Meke je nestala kada su se susreli sa discipliniranom muslimanskom vojskom. Čak je i šejtan pobjegao sa mjesta događaja zbog nadmoćne duhovne prisutnosti i pomoći od Allaha tebareke ve te’ala koja se spustila na ujedinjene muslimane. Allah tebareke ve te’ala u Kur’anu kaže:

I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio i rekao: ‘Niko vas danas ne može pobijediti, i ja sam vaš zaštitnik!’ – onda je on, kad su se dva protivnička tabora sukobila, natrag uzmaknuo, i rekao: ‘Ja nemam ništa s vama, ja vidim ono što vi ne vidite, i ja se bojim Allaha, jer Allah strašno kažnjava’, (48)

(Kur’an, Poglavlje 8, Sura El-Enfal – Plijen)

6. Ne budimo poraženi

Jedna od najvećih pouka Bedra je da se ne trebamo osjećati poraženi ovog ramazana. Ne bi se trebali osjećati poraženo iznutra; tako što ćemo biti lijeni, praviti izgovore, ili ne izvršavati obaveze u služenju Allahu tebareke ve te’ala. Ne bi se trebali osjećati poraženo ni kolektivno kao ummet, bez obzira na naše okolnosti, jer je Allahova tebareke ve te’ala pobjeda uistinu blizu.

 

produktivanmusliman.com

 

Nikad ne odustaj, jer Gospodar ti kaže: “Ja sam zaista blizu!”

“A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu.” El-Bekare 186

Za Akos.ba piše: Hidajeta Mahalbašić

A kada te upitaju

U trenutku kada pitaju tebe, ili nekog drugog, ili kad god se (sami) zapitaju (robovi Moji); To su oni koji Allaha vole i, kao dokaz ili posljedicu te ljubavi, ibadet Mu čine, Njemu službuju, Njega obožavaju, kao jedino božanstvo, predajuci se na taj način svrsi zbog koje su stvoreni. Da Mu ibadet čine.  Znači kada robovi upitaju, jer oni koji to nisu ni ne pitaju.

Za Mene upitaju

Došao je neki čovjek Poslaniku, s.a.v.s., i upitao ga: “Je li naš Gospodar blizu da Ga šapatom zovemo ili je daleko, pa da ga dovikujemo?” Poslanik, s.a.v.s., je šutio, a onda se spustio ovaj ajet.

 Allah je blizak, najbliži i najbliskiji Svome robu. Nema se potrebe nigdje ići, putovati, da bi se do Njega stiglo. Sve što trebamo jeste želja da da mu se obratimo i samo obraćanje. Kad god rob kaže: Gospodaru moj, Allah kaže: Kaži robe moj. On je Taj koji uvijek ima za nas vremena, za sve naše i pametne želje i gluposti. Jer ono što tražimo od hajra daće nam, a što tražimo od gluposti (ne znajući) u zamjenu za to će nam dati bolje od toga.

Zato hvala Allahu Koji nam ne ispunjava ono što tražimo u dovi, a što nije dobro za nas, jer samo On zna šta nam je najpotrebnije. On je naš Tvorac, a svaki proizvod najbolje poznaje njegov proizvođač. Ko je onda preči za tvoju bliskost od Njega? Budimo najbliskiji s Njim, On će nam dati društvo Njemu bliskih, a oni su najljepše drustvo (među ljudima) na dunjaluku i na Ahiretu.

Odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli/u trenutku kada zamoli

U jednom sahih hadisu je Poslanik,s.a.v.s., rekao: “Kad god se musliman obrati Allahu dovom, u kojoj ne traži nešto što je grijeh ili kidanje rodbinskih veza, Allah će mu dati ono što traži na jedan od tri načina:

  1. Brzo će mu dati ono što traži,
  2. Odgodiće mu to za kasnije na dunjaluku,ili za Ahiret (ako je tako bolje za njega)
  3. ili će mu u zamjenu za tu dovu otkloniti grijehe ili neke nedaće od njega.”

Još jedan hadis: “Čovjeku će biti uslišana dova sve dok ne kaže: Molio sam i nije mi uslišano.” Molim Allaha da nas zaštiti od pesimizma u svakom smislu, pa i u ovom slučaju.

Svaki onaj ko uputi dovu Allahu imace u tom trenutku osjecaj da li je dova kabul (primljena), odnosno, njegov osjećaj mu je znak koliko je iskren.

Zato neka oni pozivu Mome udovolje

Allahovom pozivu da Ga molimo, da se Njemu dovom obraćamo. Allah se ljuti kada od Njega ne tražimo, a ljudi se ljute kada od njih tražimo – i to je bitna razlika između roba i Rabba.

I neka vjeruju u Mene

Neka imaju povjerenja da će im se Allah odazvati kada Ga zamole.

Kako bi bili na Pravom putu

Kako bi dobili duhovno uputstvo, kako bi im duše razaznavale uputu od zablude, Istinu i neistinu, odnosno dušu koja razlikuje pravo od krivog.
Nečinjenje dove Allahu spada u oholost.
Kaže Allah dž.š. u jednoj hadisi kudsijji: “Robe Moj, Ja sam s tobom, a s kim si ti? Ja sam tvoj, a čiji si ti?”

akos.ba

 

Kako su prve generacije muslimana provodile vrijeme ramazana?

Naši časni prvaci su za ramazan imali veoma interesantan odnos prema Kur’anu. Međutim, kada se sazna razlog zašto, onda i prestaje čuđenje.

Prve generacije muslimana su u ramazanu imali sasvim drugačije halove u odnosu na one u ostalim mjesecima. Malik b. Enes, r.a., koji nikada nije prekidao svoj ders u džamiji Poslanika, s.a.v.s., kada nastupi ramazan on bi to uradio. U ramazanu bi se u potpunosti posvećivao Kur’anu. Malik b. Enes bi nakon što nastupi ramazan bježao od hadisa i onih koji se bave naukom, i cijelo vrijeme bi provodio učeći Kur’an iz mushafa.

Sufjan Es-Sevri, r.a., kada nastupi ramazan napuštao bi sve vrste ibadeta i potpuno se posvetio učenju Kur’ana.

Imam Buharija, r.a., tokom mjeseca ramazana svaki dan bi učio po jednu hatmu, a svake tri noći proučio bi cijeli Kur’an na noćnom namazu poslije teravije.

Se’id b. Džubejr, r.a., proučio bi cijeli Kur’an svako dvije noći.

El-Velid b. Abdul-Melik bi tokom godine svaka tri dana činio hatmu, a za ramazan 17 hatmi.

A Katade, r.a., je svakih sedam dana činio hatmu, a kada dođe ramazan, hatmu bi činio svako tri dana, a u zadnjoj trećini svaku večer.

Ibn Redžeb El-Hanbeli, r.a., objašnjavajući spomenute postupke naših časnih predaka kaže: “Postoji zabrana Poslanika, s.a.v.s., da se ne čini hatma za manje od tri dana, jer se u tom slučaju neće moći razumijeti značenje, pa kako onda opravdati ove njihove postupke? Ta zabrana Poslanika, s.a.v.s., odnosi se na stalno prakticiranje tog čina tokom godine, a kada su u pitanju posebno odabrani dani i noći, poželjno je što više učiti Kur’an, kako bi se ti odabrani trenuci što bolje iskoristili.” (Lataiful-me’arif, 171)

Konkretno, ako bi trebali hatmu tokom godine činiti najmanje jednom mjesečno, za ramazan bi to trebali uraditi bar tri puta.

Molim Allaha, dž.š., da nam pomogne da što više Kur’an učimo, naročito u mubarek mjesecu ramazanu i postanemo “kur’ani” koji hodaju zemljom.

Amin!

Piše: dr. Zuhdija Adilović

Akos.ba

 
Subscribe to this RSS feed