Islamske teme

Kako se izboriti sa iskušenjima?

Allah nam kaže u Kur’anu da je On stvorio ‘rok određeni’. Tu su uključena i naša iskušenja i borbe. Sve ima rođenje i smrt. Svi oni imaju rok određeni. Svaka situacija u našem životu ima rok određeni, nakon čega dolazi kraj i/ili promjena. Bilo je nekoliko perioda u mom životu kada me je ovaj ajet jako puno utješio. On je ‘jednostavan’ ali tako dubok: “A ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga, Mi tebe i vidimo i štitimo; i veličaj i hvali Gospodara svoga kad ustaješ.” (et-Tur, 48)

Toliko snažnih pouka:

1. Allah vidi tvoju situaciju. Samo budi strpljiv. Sve ima određeni rok. Tako i ova poteškoća. I ona neće trajati zauvijek. A Allah nad svime upravlja ( presudu Gospodara svoga).

2. “Mi tebe i vidimo i štitimo”. Čak i tokom određenog životnog vremena poteškoća, On vas vidi. On brine za vas tokom tog vremena. Koja utjeha!

3. Ne samo da trebate biti strpljivi zbog:

a) Allahove odredbe kontrolišu vaše stanje (i kada će doći kraj/promjena), već također

b) On vas vidi. On je vaš Čuvar čak i tokom životnih nedaća. To je zapravo i činjenica da vas vidi i štiti, i da trebate biti strpljivi. Vaša sposobnost da budete strpljivi, sami po sebi, je jedna od Njegovih najvećih odredbi i darova.

Sažetak: Upravo kroz spoznaju da Allah vidi sve ono kroz šta prolazimo i da kontroliše sve, mi možemo biti strpljivi.

Napisala: Jasmin Mudžahid
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 

Osam savjeta kako uvećati svoj imetak

 

U redovima koji slijede navest ćemo nekoliko korisnih savjeta i uputa šejha Muhameda Saliha el-Munedžida, koje onome ko ih se bude pridržavao donose bereket u imetku i olakšavaju put dolaska do halal opskrbe.

Učini hidžru

Ukoliko se vjernik nađe u situaciji da nije u mogućnosti da izvršava svoje vjerske dužnosti ili da dođe do halal opskrbe, onda treba da učini hidžru – preseli se u mjesto u kojem će moći nesmetano obavljati svoje svakodnevne dužnosti prema Uzvišenom Stvoritelju i gdje će sebi i svojoj porodici na islamski dozvoljen način moći obezbijediti halal opskrbu. Dokaz za ovo jesu riječi Uzvišenog u 100. ajetu sure En-Nisa: “Onaj ko se iseli Allaha radi naći će na Zemlji mnogo mjesta, uprkos svojim neprijateljima, i slobodu.” Riječ “sloboda – sa‘atun” u ovom ajetu označava opskrbu, što je jednoglasno mišljenje više mufesira, kako to prenosi Ibn Kesir u svome Tefsiru u tumačenju ovog ajeta.

Praktični primjer ovog savjeta jeste primjer ashaba muhadžira koji su bili prisiljeni u Meki ostaviti sve svoje materijalno bogatstvo, a u Medinu su dolazili samo sa onim što im je bilo potrebno za putovanje. Tada je Allah, subhanehu ve teala, njima i njihovim potomcima otvorio riznice dunjaluka Istoka i Zapada, i učinio ih vladarima najmoćnije države na dunjaluku, koja je kao takva opstala stoljećima.

Obavljaj hadž i umru

Ako nakon obavljenog hadža, vjernik obavi i umru, ili nakon obavljene umre nanijeti i obavi hadž, on će ispuniti jedan od uvjeta zbog kojeg Allah, subhanehu ve teala, povećava bereket u imetku. Dokaz za ovo jesu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selem: Obavljajte hadž i umru jedno za drugim, jer zaista oni čiste od grijeha i siromaštva kao što kovač čisti čelik od nečistoća.” (Ahmed, Tirmizi, Nesai i Ibn Huzejma)

Održavaj rodbinske veze

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko želi da mu se poveća opskrba i da mu se poveća bereket u životu, neka održava rodbinske veze.” (Buhari)

Dijeli sadaku, posebno onima koji tragaju za islamskim znanjem

Rekao je Uzvišeni Allah u hadisi-kudsijju: O sine Ademov, udijeli i bit će ti udijeljeno. (Muslim) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao je: U svakom danu u kojem ljudi osvanu, siđu dva meleka. Prvi govori: ‘Allahu, nadoknadi onome ko dijeli!’, a drugi govori: ‘Allahu, daj propast onome ko uskraćuje!’” (Buhari i Muslim)

Zanimljiv je i slučaj dvojice braće u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od kojih je jedan dolazio da uči vjeru od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a drugi je radio kao trgovac i pomagao je svoga brata materijalno. Jednom prilikom trgovac se požalio Poslaniku, sallallahu alejhi ve selem, na svoga brata riječima: “O Allahov Poslaniče, on se nimalo ne žrtvuje”, a Poslanik, salallahu alejhi ve selem, reče mu: “Možda ti opskrba stiže zbog njega”, to jest zbog sadake koju ti daješ njemu, Allah tebi povećava opskrbu. (Tirmizi)

Posveti se ibadetu

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: Uzvišeni Allah kaže: ‘O sine Ademov, okreni se ibadetu Meni, pa ću tvoja prsa učiniti bogatim i zaštitit ću te od siromaštva. A ako tako ne postupiš, napunit ću tvoje ruke poslom, a neću te zaštititi od siromaštva.” (Tirmizi)

Osloni se na Allaha, Onoga koji daje opskrbu

Rekao je Uzvišeni Allah: “…onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio!” (Et-Talak, 3) Allah je Taj koji hrani i opskrbu daje svim stvorenjima na Zemlji: “Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6) Stoga, ne traži opskrbu od stvorenja prije Stvoritelja! Onaj ko se osloni na Stvoritelja, koji opskrbu daje, njegovo stanje bit će kao stanje ptice spomenute u hadisu: Kada biste se vi na Allaha oslanjali istinskim tevekkulom – osloncem, On bi vas opskrbio kao što opskrbljuje ptice: one ujutro napuštaju svoja gnijezda praznih stomaka, a navečer se vraćaju punih stomaka.” (Tirmizi, Ibn Madža, Ahmed)

Ovo nikako ne znači da se čovjek treba osloniti na Allaha prije nego što preduzme sve potrebne mjere radi stjecanja opskrbe, tj. ulaganja psihofizičkog napora u stjecanje nafake, jer se to kosi sa ispravnim poimanjem oslonca na Allaha. To napominje i šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, u komentaru ovoga hadisa u zbirci Rijadus-salihin, ukazujući na to da se u hadisu naznačava da se čovjek treba truditi da stekne opskrbu, pa se tek onda osloniti na Allaha, na što upućuje primjer ptice koja ne sjedi u svom gnijezdu, već ga napušta u potrazi za nafakom.

Budi bogobojazan

Jedno od značenja bogobojaznosti – takvaluka jeste klonjenje onoga što je Allah, subhanehu ve teala, zabranio. U ovom slučaju, na nama je da se klonimo svih puteva stjecanja opskrbe koji su šerijatom zabranjeni. Samo u tom slučaju, vjerniku će pripasti nagrada spomenuta u riječima Uzvišenog: a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada…” (Et-Talak, 2–3)

Traži oprost od Allaha

Činjenje istigfara – traženja oprosta od Allaha za učinjene grijehe jedan je od uzroka povećanja imetka i bereketa u njemu. Dokaz za to nalazimo i u Kur’anu i u hadisu. Allahov poslanik Nuh, alejhis-selam, savjetuje svoj narod: “Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta. On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.” (Nuh, 10–12)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: Ko stalno bude činio istigfar, Allah će mu dati izlaz iz svake teškoće, rješenje za svaku brigu i opskrbit će ga odakle se i ne nada. (Ebu Davud i Ibn Madža)

Naša posljednja dova je: Hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

NOVI PRISTUP LIJEČENJU UZIMANJEM HRANE PO KUR’ANSKOJ RECEPTURI

Dr. Džemil Kudsi Duvejk specijalista je za ishranu porijeklom iz Palestine on je, polazeći od razmišljanja da se u Kur’anu nalazi odgovor na svako pitanje, otkrio potpuno novi pristup liječenju uzimanjem hrane po Kur’anskom receptu.Duvejk je napisao opširnu enciklopediju pod naslovom “Islamski koncept energije i ishrane” koja se sastoji od 7.000 stranica. Nadamo se da će ovo djelo ugledati svjetlo dana i na našem jeziku, a u ovom prikazu pokušat ćemo da, u kratkim crtama, damo prikaz ovog vrijednog otkrića koje najbolje govori kako se naš odnos prema Kur’anu definitivno mora mijenjati. Kur’anski recept za ishranu najbolji lijek za sve bolesti.

Autor ove enciklopedije počeo je svoje istraživanje od ajeta u kojima se govori da je u Kur’anu odgovor na sva pitanja, da je Allahovo, dž.š., znanje sveobuhvatno i da u Kur’anu ništa nije propušteno. Allah, dž.š., kaže:

“Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.” (Jusuf, 111.)

“Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? Oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!” (El-En’am, 114.)

Zatim je dr. Duvejk pošao od kur’anskih ajeta u kojima se govori da je Kur’an lijek:

“Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima.”(El-Isra’, 82.)

“…koji me je stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, liječi.”(Eš-Šuara’, 80.)

“O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.” (Junus, 57.)

“Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap?” – Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fussilet, 44.)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Liječite se! Zaista Allah, dž.š., nije dao nijednu bolest a da za nju nije dao i lijek. To znaju oni kojima je dato znanje, a mnogi i ne znaju.” (Prenosi Ahmed)

Allah, dž.š., takođe, u Kur’anu kaže: “Mi sve s mjerom stvaramo.” (El-Kamer, 49.)

“Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i svemu mjeru odredio!” (El-Furkan, 2.)

“I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut.” (Ja-sin, 39.)

“I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.” (Ja-sin, 38.)

Kur’an pridaje veliku važnost mjeri (mikdaru) u svemu: “On ih je sva zapamtio i tačno izbrojio”(Merjem, 94.) “On zna broj svega što postoji.” (El-Džin, 28.)

Tako je Allah, dž.š., odredio da se riječ mjesec u Kur’anu spomene 12 puta, tačno onoliko puta koliki je broj mjeseci u godini. Riječ dan u Kur’anu je spomenuta 365 puta, riječ namazi (u množini) pet puta, riječ azm (odlučnost) pet puta, tačno onoliko puta koliki je broj posebno odabranih poslanika kojima je dat azm… Mnogo je takvih primjera u Kur’anu.

Dr. Duvejk dalje kaže:

Izdvojio sam sva ajeta u Kur’anu koja govore o jelu (ekele, taime) i piću. Ustanovio sam da se termin jesti u Kur’anu navodi 109 puta, od toga sam izdvojio haram jela koja se spominju 19 puta i dobio broj 90.

Zatim sam naveo sve vrste hrane koje su spomenute u Kur’anu i koliko se koja vrsta puta spominje, i nakon duže analize došao do fantastičnog otkrića.
Broj 90 predstavlja broj zalogaja koji bi svako od nas trebalo da unese u svoj organizam svakoga dana da bi organizam normalno funkcionisao. 90 zalogaja treba da se sastoji od svih vrsta hrane koje se u Kur’anu spominju, svaka vrsta u onolikom broju zalogaja koliko se puta spominje. Tako se meso, npr., spominje četiri puta. Jedan zalogaj teži dvadeset do dvadeset i pet grama, što znači da bi svakoga dana trebalo pojesti 100 grama mesa, nimalo manje niti više. Zatim ostale vrste hrane, tačno onoliko koliko je po ovom kur’anskom receptu određeno.

Zatim sam podijelio jednu veliku ploču na 240 kvadratića, zato što se Kur’an dijeli na 30 džuzova, svaki džuz na dva hizba, svaki hizb na četiri četvrtine, i sva ajete o jednoj vrsti hrane prepisao u kvadratić u kome se ona prvi put spominje. Tako sam dobio šest obroka sa tačnim spiskom hrane, što bi značilo da bi najidealnije bilo da svako od nas jede šest puta dnevno manje obroke. Putem te šeme došao sam do preciznih podataka šta treba jesti ujutro, šta na podne, i šta uveče. Ujutro dolazi u obzir lakša hrana, a na podne teža, kao što je grah i meso, a uveče samo troje: hurma, grožđe i nar.

U Kur’anu postoje i opća pravila kojih se treba pridržavati u ishrani:

U Kur’anu se uvijek spominje jelo pa onda piće, što znači da bi obrok trebalo početi jelom, a završiti pićem.

Vrlo je interesantno da se u Kur’anu uvijek meso životinja iz mora spominje prije mesa kopnenih životinja, što jasno ukazuje na činjenicu da je za naš organizam daleko važnije riblje meso, nego meso kopnenih životinja. Savremena medicina nas obavještava da riblje meso sadrži nezasićene masnoće koje rastapaju zasićene masnoće u našem tijelu i sprečava višak masnoće u krvi i začepljenje krvnih sudova, što direktno uzrokuje srčane i moždane udare. Medicina tvrdi da bi omjer zasićenih masnoća (omega 6) napram nezasićenim masnoćama (omega 3) trebalo da bude četiri naprama jedan, a da je taj odnos, usljed neispravne ishrane, danas dvadeset naprama jedan. Interesantno je da maslinovo ulje, koje se posebno spominje u Kur’anu sadrži upravo nezasićene masnoće (omega 3).

Dr. Duvejk, u svojoj opširnoj enciklopediji, pojasnio je još mnoga pravila od kojih ističem sljedeća:

Nakon mlijeka obavezno popiti sirće.
Med uzimati obavezno nakon sirćeta.
Uvijek jesti hurme nakon grožđa, a ne obratno.
Nar obavezno treba da bude zadnje što jedemo.
Ukiseljeno mlijeko bolje je nego slatko.
Med i mlijeko ne jesti zajedno.

Poslanik, s.a.v.s., praktikovao je kao piće koristiti nebiz (turšija), koji je pravio tako što bi nasuo čiste vode u posudu a zatim u nju ubacio šaku suhih grožđica, ili hurmi, ili badema i sl. i nakon 12 do 48 sati, kada počne vrenje, koristio to kao sok. Danas je u medicini poznato da se na takav način formiraju posebne vrste bakterija koje su neophodne za pravilno funkcionisanje probavnog sistema. Trebalo bi da te bakterije čovjek svakodnevno unosi u organizam, jer su veoma važne za regulisanje metabolizma. Te bakterije sadrži i tečni jogurt. Interesantno je kako smo, zapostavljajući taj sunnet Poslanikov, s.a.v.s., a koristeći gazirane sokove koji su danas najjeftinija roba, došli u situaciju da svojim novcem plaćamo ono što škodi našem organizmu.

Važno je istaći da je dr. Duvejk svoju teoriju liječenja i očuvanja zdravlja korištenjem kur’anskog recepta ishrane i praktično potvrdio.

Spomenuti način ishrane uveo je za 200 bolesnika koji su bolovali od neizlječivih bolesti fizičke i psihičke naravi. Nakon samo dvadeset i jedan dan dobio je nevjerovatne rezultate. Procenat potpuno izliječenih bio je veći od 90 posto, a svi ostali bolesnici osjetili su znatno poboljšanje. Među pacijentima je bilo i dijabetičara, reumatičara, onih koji su imali problema sa zglobovima i jetrom, ili su bolovali od raka i slično. Trenutno dr. Duvejk radi na tome da svoj eksperiment potvrdi na deset hiljada pacijenata i da se dužim korištenjem takve terapije pokaže da su potpuno izlječeni, kako bi njegovo otkriće bilo i medicinski priznato i prihvaćeno.

Spomenutim projektom je, takođe, praktično dokazano da se, pored jačanja imuniteta organizma, poboljšava i ponašanje pacijenata. Njihovo psihičko stanje veoma brzo se normalizuje.

Između ostalog, ovisnici o duhanu za samo 21 dan tretmana veoma lahko postaju nepušači, jer njihov organizam, jednostavno, odbija da primi sve što je neprirodno i štetno.

Dr. Duvejk nas, pored ostalog, uči kako da pravimo prirodno sirće, obrano kiselo mlijeko, te kako da koristimo pšenično zrnevlje sa ljuskom i slično.
Najvažnije u svemu je da nas primjer dr. Duvejka uči kako treba da se odnosimo prema Kur’anu i na koji način da ga izučavamo. On poziva muslimane, stručnjake za razne oblasti, da pristupe izučavanju Kur’ana s aspekta svoje struke i da otkriju kur’ansku formulu najboljeg riješenja za svaku oblast.

Nadam se da ćemo u spomenutom primjeru naći mnogo šta što ćemo moći primijeniti u svome načinu ishrane i da će to biti dovoljan podstrek za svakog od nas, da napravimo istinski zaokret u svome životu i da Kur’anu damo mjesto koje mu pripada, jer ćemo, samo na takav način, doći do rješenja za sve probleme, te pripremiti konkretne projekte za izlazak iz krize u kojoj se nalazimo.

Dr. Zuhdija Adilović

zuhdijaadilovic.com

Fenomen pseudozuhda: Skromnost je malo trošiti, a ne malo zarađivati

Među nekim muslimanima današnjice se učestalo provlači određena misao o materijalnoj skromnosti kao idealu. Ona je često od strane onih koji se kao autoriteti obraćaju muslimanima pogrešno interpretirana, a od širih masa još gore shvaćena. Ta misao, uglavnom nenemjerno, pokušava predstaviti neimaštinu kao vrlinu i prirodno stanje. Taj pseudozuhd poručuje da je materijalna bijeda nešto potpuno prihvatljivo sve dok je čovjek predan ibadetu. U tom fantastičnom filmu koji žanrovski pripada romantičnoj komediji, musliman u patikama od deset maraka i kineskoj trenerci bio trebao biti nešto poput islamske verzije Mahatma Gandija. Fukara, a priznat i uticajan jer ide u džamiju i uči Kur'an. Taj imaginarni lik šalje poruku da samo miskin, kojem je raskošan obrok najveće veselje u životu, može dokučiti poentu i mudrost života na ovome svijetu. Njemu je zadovoljavanje materijalnim minimumom nešto čemu treba težiti, a ne nešto što se uzima kao nužno zlo s kojim se treba stoički nositi i što prije otkloniti.

Često se po vjerskim skupovima, hutbama, pisanom štivu i medijima zanosno poziva na skromnost, tješe siromašni, navode se i elaboriraju nedorečeni primjeri o siromaštvu iz života naših prethodnika koji su izvan historijsko-društvenog i socijalnog konteksta. Bez jasnog preciziranja da li se radilo o okolnostima ili namjernom stanju, ovi primjeri uvijek muslimane indirektno plaše bogatstvom i u njihovu svijest urezuju misao da je svako materijalno stanje prihvatljivo, koliko god loše bilo, te da nema potrebe za napretkom jer je dunjaluk svakako prolazan, a nafaka propisana. Slično se i iz Poslanikovog života biraju primjeri koji, kada ih analiziramo, uglavnom poručuju da je dotični bio uspješan u izgradnji jedne od najmoćnijih država u povijesti čovječanstva samo zato što je klanjao noćni namaz i spavao na hasuri. Zanemariti uslove života tadašnjeg društva i zanosno isticati takve primjere skromnosti u današnje vrijeme je pomalo groteskno i neodgovorno. Slično je i sa drugim predajama koje degradiraju imetak i uglavnom ga stavljaju u negativan kontekst. Ove poruke se rado i sa entuzijazmom propagiraju, dok one koje govore o afirmaciji bogatstva i materijalne neovisnosti su nekako usputne i stidljivo se spominju, sve u strahu da se ne bi pogriješilo i dovelo mase u iskušenje da misle da je dobro biti bogat. Uvijek se ušutkava primjerima gladnih i žednih muslimana, umjesto da se nekad navode i primjeri uspješnih i uticajnih.

Ovo je velika greška jer muslimane prije svega treba poticati da rade i budu imućni, a tek onda pozivati da im materijalni imetak ne udari u glavu. Ovdje očito imamo ogromnu neravnotežu u pristupu. Islam nam ne poručuje da ne smijemo biti bogati već da budemo oprezni u pogledu emotivnog vezivanja za svoj (ili tuđi) imetak. Ne možemo biti preventivno siromašni. Ali muslimanskom stanju uma koji je navikao na inferiornost, apatiju i samosažaljevanje nekako više odgovara ova uloga paćenika i jadnika koju je sam sebi dodijelio i kojoj, kao i svakoj drugoj devijaciji, pronađe vjersku opravdanost. Trebamo se zapitati koliko je u današnje vrijeme moguće živjeti na kruhu i vodi, a biti uspješan i uticajan. Moraju li svaka naša društvena akcija ili projekat biti financirani milostinjom, prosjačenjem i donacijama?! Zašto muslimani uvijek sami sebi određuju da budu posljednja rupa na svirali?! Mnogi projekti i ideje propadnu jer se svi koji učestvuju u njima „uzdaju u Allaha“, a niko u rad i dubinu džepova.

Nepromišljeno propagiranje ovakvih koncepta doprinosi ubijanju ekonomske ambicije kod muslimana, amnestiranju sirotinje, ovisnosti o drugima, a indirektno i nerada. Radi se o lažnom asketizmu koji nesvjesno zastupa tezu da se pasivnost i bezvoljnost za društvenim i ekonomskim aktivizmom može zamjeniti pojačanim ibadetom. Biti siromah zbog objektivnih okolnosti je Allahova odredba, ali biti siromah zbog vlastite letargije i pogrešnih ubjeđenja je tragedija. Dunjaluk Allahu ne znači ništa, ali znači ljudima jer im predstavlja sredstvo preko kojeg ostvaruju svoje ahiretske ciljeve i navoditi ljude na misao da su ta dva aksioma jedno te isto je akaidski kriminal. Nepotpuno pojašnjavanje ovih stavova ide u smjeru pravljenja od muslimana monaha koji smatraju da ibadet treba rješavati sve njihove probleme, a ne rad i suočavanje sa životom, muslimana otrgnutih od životnih zbivanja i nevoljnih da se uključuju u iste. Ova situacija neodoljivo podsjeća na onu basnu sa lisicom i kiselim grožđem.

Trebalo bi stoga razjasniti da su materijalno stanje čovjeka i njegov odnos prema istom dvije potpuno odvojene stvari, bez obzira da li je dotična osoba siromašna ili bogata. Lična borba protiv pohlepe je nešto što ne mora imati direktnu vezu sa bogatstvom i čuvati se iskušenja tako što nećete biti imućni je kao htjeti prolaz dalje, a ne igrati utakmicu. Upozoravajuća teza da čovjek što više ima, to više želi je nizak udarac svima onima koji marljivo rade, bogati su i pomažu drugima. Hadis koji kaže da bi čovjek koji ima jedno brdo zlata htio i drugo općenito je upozorenje na ljudsku slabost prema dunjaluku i ne može se tumačiti kao pokuda zdrave i umjerene težnje za imetkom i dobrim životom, niti koristiti kao aluzija da je svako ko ima brdo zlata loš vjernik.

Ovo nakaradno shvatanje bogatstva i latentni prezir prema materijalnom su danas veliki problem vjerske populacije jer djeluju kao mentalna kočnica. Vjerski narativ obiluje ovakvim pristupom. Ljudima treba češće pojašnjavati da islam ne brani nikome da lijepo i udobno živi ukoliko dotični izvršava sve svoje obaveze, a njegov imetak je stečen na dozvoljen način. Skromnost je malo trošiti, a ne malo zarađivati. Zato muslimani trebaju raditi, biti bogati i uvijek težiti ka boljem jer jedino tako će prestati živjeti na margini, biti društveni otirač i teret drugima. Jedino tako će prestati zgražavati se nad fotografijama ponižavanja muslimanske djece i kukati uz kahvicu o tužnim sudbinama muslimanskih naroda. Tada će vaš zekat biti veći, moći ćete pomoći zajednici, ljudi će vas više poštovati i imat ćete veći uticaj. Uzdići ćete islam i time će i vaša lična borba da se oduprete iskušenju imetka i da shvatite da je sve to prolazno nešto vrijediti i imati smisla, jer koja je poenta pričanja o skromnosti bez prebijene pare u džepu?! Zar to nije jednostavna računica i otkud onda ona hasura u cijeloj toj priči?!

Razvijajmo zato kulturu rada, poduzetnosti i odgovornosti. Prođimo se romantike jer koliko god neko pričao da vaša marka možda znači vama u smislu ahiretske nagrade, za zajednicu u praktičnom smislu ona ne znači gotovo ništa. Zbog svega ovoga bi i ljudi koji nam vaze trebali mnogo više pričati o ambicioznosti i poduzetnosti, a malo manje o defetističkom asketizmu koji na narod djeluje kao anastezija ili loš opijat.

Za Akos.ba piše: Nermin Spahić

 

Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštittu kod Allaha od šejtana prokletog!

Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštittu kod Allaha od šejtana prokletog!

On zaista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se na Gospodara svoga oslanjaju.

Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Njemu pridružuju. (en-Nahl, 98-100)

            Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštitu kod Allaha – tj. zamoli Njega uzvišenog da ti da utočište i da te čuva; od šejtana – koji je daleko od svakog dobra; prokletog! – tj. zatraži zaštitu od njegovih vesvesa, kako ti ne bi ubacivao loše misli dok učiš Kur'an.

            Ili: reci: Euzu billahi mine š-šejtani r-radžim (Utječem se Allahu od prokletog šejtana)! Naime, postoji 14 varijacija isti'aze (učenja Euze), a ova navedena je najodabranija, kako se navodi u tefsiru Hadže Muhammed Parse, k.s.

            On zaista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se na Gospodara svoga oslanjaju–Šejtan nema vlasti nad Allahovim evlijama koji Ga vjeruju i koji se samo na Njega oslanjaju. Njegove vesvese kod njih ne ostavljaju tragova.

            Pošto je učaču naređeno da od šejtanskih vesvesa traži utočišta kod Allaha, neko može pomisliti da šejtan može zavoditi sve ljude, pa Allah ovim ajetom pojašnjava da šejtan nema vlasti nad vjernicima koji se na Njega oslanjaju. Sam izgovor Euzubille ne koristi, nego je važno za onoga ko se želi spasiti od šejtanskog utjecaja da objedini iman i tevekkul.

            Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju – tj. koji mu se odazivaju i koji mu sepokoravaju; i koji druge Njemu – Allahu, dž.š.; pridružuju – tvrdeći da Uzvišeni ima ortaka u božanstvenosti.

            Mada se ovim ajetima obraća Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, oni su upućeni njegovom ummetu, jer je šejtan bježao čak od Omerove, r.a., sjene, a Vjerovjesnikov je sljedbenik. Kako je moguće da se šejtan priblići Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kad je njegov šejtan pred njim prihvatio islam?!

            Vlast svjetla imana i tevekkula je veća od vlasti šejtanskih vesvesa. Ako je ovo stanje ummeta sa šejtanom, pa kakvo li je tek stanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim? Dakle, jasno je da se navedeni ajeti odnose na ummet, a njemu, sallallahu alejhi ve sellem, se obraća kako bi ummet uzeo sljedeću pouku: ako se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selle, naređuje da traži zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana, ummet je u tome još preči i potrebniji. Ovako se navodi u djelu et-Te'vilatu n-Nedžmije.

Koristi euzubille

            Učenje isti'aze, a posebno prije učenja Kur'ana, ima svoja značenja i koristi.

            Prva korist: učač se treba prisjetiti i razmisliti o slučaju koji se desio u vezi sa šejtanom. Šejtan je postao proklet nakon što je bio među časnim melecima. Uzoholio se i postao nevjernik. Učač se toga treba prisjetiti, pa očistiti svoju namjeru prije učenja Kur'ana kako bi bio u stanju sprovesti Allahove naredbe i kloniti se Njegovih zabrana koje se navode u Knjizi. U suprostavljanju Kur'anu je udaljavanje od Allaha, prokletstvo, neposlušnost i nevjerništvo, a sve to vodi ka vječnom boravku u vatri.

            Treća korist: u svakoj kur'anskoj riječi nalaze se išareti, značenja i suštine koje mogu shvatiti samo srca očišćena od prljavština loših misli i vesvesa, a koja su namirisana Allahovim mirisima koja se nalaze u isti'azi. Euzubilla je, dakle, naređena zbog postizanja ispravnog razumijevanja Kur'ana.

            U jednom haberu se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao kako je Iblis upitao: ”Moj Gospodaru, u Svojoj Knjizi si rekao: ”Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim’ (el-Hidžr, 42), pa ko su oni?” Allah, dž.š., odgovorio je: ”Onaj čije je lice osvjetljeno nurom Moga Arša, onaj čija je zemlja (tijelo) od zemlje Ibrahima i Muhammeda, alejhima selam, i onaj čije je srce Moja riznica!” Iblis je ponovo upitao: ”Pa ko su oni?” Uzvišeni je odgovorio: ”Onaj ko se istinski kaje za grijehe i ko se plaši kakav će mu biti kraj, njegovo lice je osvijetljeno nurom Moga Arša. Onaj ko dijeli potrebnima hranu i ko je samilostan prema Mojim robovima, njegova zemlja je od zemlje njih dvojice. A onaj koji je zadovoljan Mojom odredbom i ko se trudi postići Moje zadovoljstvo, njegovo srce je Moja riznica.”

   (Ruhu l-bejan, 5:79-80)

Izvor: ”RADUJTE SE KUR'ANU”

Autor: Ismail Hakki Bursevi

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić

 

Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti!

Svojstva ispravnog vjerovanja

Ebu Hurejre, r.a., priča da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti. Ko vjeruje u Allaha i Zadnji dan neka počasti susjeda. Ko vjeruje u Allaha i Zadnji dan neka počasti gosta.“ (Buhari, Muslim)

Značenje hadisa

Ovaj hadis u sebi sadrži tri bitne stvari:

Prva stvar: Šutnja i suzdržavanje od lošeg i beskorisnog govora

U loš govor spada: nevjerstvo, laž, ogovaranje, prenošenje tuđih riječi, ismijavanje ljudi, psovanje, napadanje ljudi itd. U beskokorisni govor spada sve ono od čega čovjek nema koristi ni na ovom ni na Onom svijetu. Uzvišeni Allah je rekao: „Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.“ (Nahl, 105.) U hadisu stoji: „ Doista osoba progovori riječ za koju ne mari, a zbog nje bude bačena u Vatru u koju će padati sedamdeset godina.“ Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik rekao: „Ko bude upitan o nekoj stvari, a prikrije istinu koju posjeduje, Allah će mu na Onome svijetu staviti uzde od vatre.“ (Tirmizi)

Ovo je plemenita osobina kojom su okićeni plemeniti ljudi, dok su škrtice i prezreni uskraćeni od ove osobine. Ovo je osobina koju su Arapi imali prije islama, a i nakon prihvatanja islama su je zadržali. Do te mjere su je čuvali da je jedan pjesnik rekao:
A što se tiče propisa kad je u pitanju ugošćavanje gosta,
to se u islamu tretira kao stroga obaveza,
kako po Allahovoj Knjizi,
također i po Sunnetu Allahovog Poslanika.
Većina islamskih učenjaka kaže: „Obaveza je ugostiti osobu ako se ta osoba nađe u mjestu gdje ne može platiti konak, ili nema dovoljno sredstava da to učini.“
Uzvišeni je rekao: „I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u vašem posjedu. Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu.“ (Nisa, 36.)

Treća stvar: Počastiti komšiju i ne uznemiravati ga

To je jedna od najplemenitijih osobina u islamu. U hadisu stoji: „Džibril nije prestajao da mi oporučuje dobročinstvo komšijama, tako da sam pomislio da će mi komšija postati nasljednik.“

Komšije se razlikuju. Pa ako je komšija musliman, i u srodstvu ste, on ima tri prava kod tebe. Pravo jer je musliman, pravo jer ti je rod i pravo jer ti je komšija. A ako je musliman, a nije ti rod, onda ima pravo jer je musliman i jer ti je komšija. A ako je nevjernik, onda on ima jedno pravo kod tebe, a to je jer ti je komšija. Poslanik je upitan koji komšija je najpreči, pa je rekao: „Onaj koji ti je najbliži.“

Uzvišeni Allah je upotrijebio izraz komšija za cijeli grad Medinu. Rekao je: „Ako se licemjeri i oni čija su srca bolesna i oni koji po Medini šire laži ne okane toga, Mi ćemo ti vlast nad njima prepustiti i oni će samo kratko vrijeme kao susjedi tvoji u njoj ostati.“ (Ahzab, 60.)

Pa ako kažemo da su svi stanovnici jednog grada komšije, onda je obaveza svakom od njih da se ustegne uznemiravanja drugih. A to je vrhunac civilizacije i međuljudskih odnosa u jednom mjestu.

Izvor: ”Priručnik za osnovno upoznavanje vjere”, grupa autora
Za Akos.ba pripremila: Adela Kukić

 
Subscribe to this RSS feed