Islamske teme

Vrijednost ranog odlaska na namaz

● Onaj ko sjedi i iščekuje namaz isto kao da je u namazu, tj. njemu se pišu sevapi dokle god ga namaz sprečava da ode. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je izašao da klanja jacija-namaz u njegovom zadnjem vremenu, rekao: “Niste prestali biti u namazu sve dok ste iščekivali namaz.” (Muttefekun alejhi)

● Meleki stalno čine dovu za onoga ko iščekuje namaz. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleki donose salavat na svakog od vas dokle god je na mjestu na kojem je klanjao, govoreći: ‘Gospodaru, oprosti mu! Gospodaru, smiluj mu se!’”(Muttefekun alejhi)

● Onaj koji porani u džamiju može obaviti i mnogo potvrđenih sunneta, na sabah-namazu i podne-namazu, i klanjati nafile osim toga. U dva Sahihabilježi se od Abdullaha b. Mugaffela el-Muzenija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između svaka dva ezana (može se klanjati) namaz”,ponovivši to tri puta, a na kraju trećeg puta reče: “Ko hoće.” (Muttefekun alejhi)

● Onaj ko porani na namaz može na najbolji način iskoristiti vrijeme za učenje Kur’ana, jer mu se neće ukazati takva prilika u drugim vremenima.

● Ova vremena pogodna su za primanje dove. U hadisu koji prenosi Enes, radijallahu anhu, spominje se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dova između ezana i ikameta se ne odbija.” (Tirmizi, Albani, 212, kaže da je sahih)

● Može stati u prvi saf i klanjati blizu imama sa njegove desne strane, jer se u hadisu navodi: “Meleki donose salavat na prvi saf.” (Ibn Madža, 997, Albani kaže da je sahih)

● U mogućnosti je stići na početni tekbir i tako dobiti nagradu džemata.

● To je jedna vrsta stražarenja na Allahovom putu. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Hoćete li da vas uputim na ono što će vam izbrisati grijehe i podići ugled?” Prisutni odgovoriše: “Da, Allahov Poslaniče!” “Uzimanje abdesta u teškim prilikama, mnogo napravljenih koraka na putu ka džamiji i iščekivanje namaza nakon jednog obavljenog namaza, to vam je straža.” (Muslim, 251)

NA KRAJU

Izostavljanjem i kašnjenjem na namaz u džematu gubi se velika nagrada, to otvara vrata olahkom pristupu i odnosu prema namazu i na kraju vodi ka potpunom ostavljanju namaza u džematu. U vezi s tim, Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio kod svojih ashaba kašnjenje pa rekao: “Istupite i upotpunite sa mnom i neka upotpuni onaj ko je iza vas, jer neće jedan narod prestati da izostaje i kasni dok ga Allah ne izostavi.” Mesdžidi su prije bili mjesta ibadeta, traženja znanja, susreta muslimana, u njima su se upoznavali i zbližavali. U mesdžidima su se opskrbljivali za ahiret, jačali svoj iman i jekin, za njih su srca bila vezana i mesdžidi su im bili draži od njihovih kuća i imetaka, nikada se nisu umarali boraveći u njima, koliko god ostajali, nisu se zamarali vraćajući se u njih, koliko god bili daleko, nadajući se Allahovoj nagradi. Kako danas izgledaju naši mesdžidi i jesmo li mi njihovi stalni posjetioci – zapitajmo se!

Brini se o svojim, a ne tuđim mahanama…

”Blago onom ko se bavi svojim, a ne tuđim mahanama, dijeli višak svoga imetka, pazi da ne priča bespotrebno, te oživljava sunnet i ne zamjenjuje ga novotarijama.”

 Ove riječi kao hadis Poslanika, a.s., bilježe Dejlemi, Bezzar i Bejheki od Enesa b. Malika, a Ebu Nuajm ga prenosi od Huseina b. Alija, radijellahu ‘anhuma.

 Navodi se da je Poslanik Muhammed, s.a.v.s., jedne prilike držeći govor u džamiji i savjetujući prisutne  izrekao navedene riječi.

 Uistinu je sretan onaj čovjek  koji se bavi svojim poslom i obavezama, te brine o svojim mahanama i propustima, ne ulazeći bespotrebno u tuđe živote i tuđe mahane. Međutim, svjedoci smo da oko nas postoje određeni ljudi kojima su glavna preokupacija drugi ljudi, njihovi životi, te njihove pogreške. Puno se više bave drugima iznoseći njihove propuste, istovremeno zapostavljajući svoje.

  Muhammed, a.s., je muslimanima zabranio da otkrivaju sramote drugih, da ogovaraju, prenose tuđe riječi s ciljem zavađanja ljudi, te je zabranio da muslimani istražuju i javno iznose mahane drugih.

 ”Kada htjedneš da otkriješ nečije sramote, prisjeti se svojih mahana i nedostataka”.  (Rafi'i)

 Uzvišeni Allah u Kur'anu i časni Poslanik u hadisu naznačili su vrijednosti davanja i dijeljenja, naglasivši da se onima koji dijele i pomažu druge, udjeljeno vraća mnogostruko.

 Muslimani su poznati po svojoj darežljivosti, a kako i ne bi bili kad im plemenita vjera islam propisuje zekat i sadekatul-fitr, istovremeno, pored toga, preporučujući i dobrovoljnu sadaku, te hedije (poklone) kao vid iskazivanja pažnje prema drugima.

 Što se tiče kontrole govora i brige čovjeka o onome što će reći, islam toj osobini brižnosti pridaje veliku pažnju. Poznat je hadis u kom Vjerovjesnik, s.a.v.s., upozorava i kaže: ”Ko vjeruje u Allaha i u Sudnji dan, neka govori ono što je dobro (korisno) ili neka šuti!”

 Navedeni hadis s početka ovog teksta također ukazuje na tu bitnu osobinu i svojstvo vjernika o kome svakako treba voditi brigu. Oni koji ne budu vodili brigu o onome šta govore, te budu beskorisno pričali i trošili svoje riječi na neistine, potvaranja, ogovaranja ili slično, mogu se nadati teškom ispitu na Sudnjemu danu. Stoga, pravi musliman priča samo ono što je korisno, u protivnom jezik mu je zaposlen zikrullahom /čestim spominjanjem i veličanjem Allaha/.

 Iz navedenog hadisa također zaključujemo da će ljudi imati veliku nagradu i za oživljavanje sunneta našeg Resula, s.a.v.s., što je potvrđeno i mnogim drugim kur'anskim i hadiskim dokazima.

 Nasuprot sunneta stoje novotarije u vjeri kojih smo se dužni u svim vidovima svoga vjerovanja i ibadeta klonuti, jer su novotarije u vjerovanju i ibadetima veoma opasna zamka, posebno za one koji ne poznaju propise i intencije islama dovoljno.

 Kao što u jednoj svojoj knjizi reče šejh Muhammed el-Gazali: ”Raširila su se slaba mišljenja i neispravni pravci …”. Toga smo potpuno svjesni i s tim slabim mišljenjima, ovdje na Balkanu, susreli smo se već poodavno.

 Oni koji iskreno žele da slijede i prakticiraju sunnet Vjerovjesnika, s.a.v.s., bivaju napadani i nipodaštavani od sljedbenika bid'ata, koji, vjerovatno zbog svog lošeg terbijeta(odgoja), nepromišljenosti i nedostatka znanja o intencijama mnogih akaidskih i fikhskih propisa, svim silama brane svoja slaba mišljenja i rasprostranjene bid'ate.

 Oni koji slijede Muhammeda, a.s., u načinu vjerovanja, ponašanja i ibadeta, ne trebaju da se osvrću i posustaju zbog neznanja onih koji im nisu naklonjeni, jer sama Poslanikova praksa nalaže upornost, ažurnost i odanost ideji Istine, bez obzira na broj onih kojima ta Istina ne odgovara.

 Ukoliko budemo iskreni pozivači u Božiju vjeru, koji svojim lijepim ponašanjem plijene pažnju drugih poštujući i uvažavajući osjećanja ljudi oko sebe, uistinu ćemo biti potpomognuti od strane Gospodara, pa ćemo još na dunjaluku, inša Allah, vidjeti plodove svoga truda i rada. A nagrada ahiretska je puno ljepša i svakako potrebnija i dostatnija.

 Brinimo se o svojim, a ne tuđim mahanama. Pričajmo ono što je korisno i mudro, udjeljujmo i pomažimo onima kojima je naša pomoć i potpora potrebna, te se čvrsto držimo sunneta i džem'ata, a po svom lijepom odgoju i ponašanju budimo prepoznatljivi u društvu baš onako kako je to bio naš učitelj – Muhammed, s.a.v.s. On je bio čovjek najljepšeg odgoja i morala, te osoba sa najljepšim pozitivnim ljudskim osobinama.

 Za akos.ba priredio: Admir Iković

Sabur na iskušenjima

Čovjeku zaista nije dato ništa bolje od sabura. Moramo biti svjesni da Allah ima najbolji plan za nas. Ponekad čovjek kada je u blagodatima zaboravi na Allaha, jer čovjek je zaboravno i nejako biće, onda se dese iskušenja da nas oblikuju, promjene, i učvrste u vjeri. U istoriji vjere ili u našim životima vidimo da tek kada insan izgubi nešto što najviše voli, kada se razboli, kada mu preseli neko od voljenih, bude odvojen od voljenih, ili kada bude sam potvoren, osjeti se bespomoćnim i poniznim pred Allahom, pa poveća i uljepša svoj ibadet, poveća istigfar, produži svoje sedžde i okupa svoje lice iskrenim suzama u Njegovo ime.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Oči plaču, a srce je tužno, ali ne govorimo osim ono čime je zadovoljan naš Gospodar, a mi smo zbog rastanka sa tobom, o Ibrahime, rastuženi.” (Buhari)

Nekada olakšanje naše boli dodje ubrzo kao Musaovoj a.s majci, a nekada se iskušenje te boli produži dugo godina kao Jakubu a.s, i kada je čuo tu bolnu vijest o gubitku svog sina Jusufa a.s samo je izustio : “Ja tugu svoju i jad svoj pred Allaha iznosim, a od Allaha znam ono što vi ne znate“. (Jusuf, 86) U svom srcu je osjetio da je njegov sin živ i čekao ga je, oslijepio je plačući za njim. Razlika između žrtve i pobjednika je upravo reakcija na naše iskušenje, hoćemo li samo onako letargično to podnijeti jer ionako moramo, ili ćemo odlučiti uz Allahovu pomoć da izađemo jači i stabilniji iz njega. “Samo oni koji budu strpljivi biće bez računa nagrađeni.” Ez-Zumer, 10

Kada je Aiša r.a bila potvorena nije se ponašala kao žrtva ili paćenik nikada, nego je bila ponosna iako se razbolila, iako joj se duša kidala i srce cijepalo, iako su te minute bile kao sati, sati kao dani, a mjesec kao godina. Nije se pravdala jer je znala da Allah zna da nije kriva, i mislila je da joj ne bi povjerovali, niti je priznala jer je znala da bi joj to tada povjerovali. Situacija je toliko bila teška da je čak Alija r.a predložio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je razvede. Utjeha joj je bila njena majka i njene riječi da se nerijetko desi da je žena lijepa i ima suparnice da joj one ne žele naškoditi. Kada je Poslanik s.a.w.s došao da je vidi nije mu htjela ustati na noge, i molila je svoje roditelje da mu odgovore. Aiša r.a je bila omiljena osoba i najvoljenija žena upravo zato jer je bila ponosna, iskrena, oštroumna, pravedna, i žena koja je znala iskoristiti svoje slabosti i svoju ljubomoru na pravi način, bila je žena koja je znala voljeti. “A spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe”.(Kur’ansko pravilo)

Ne kaže se bezveze u muci se poznaju junaci. Ejub a.s je imao toliko veliko iskušenje u bolesti, toliko dunjalučkih gubitaka, a njegov sabur se samo uljepšavao i rastao s vremenom. Većini nam je poznata njegova skromna dova u tim najtežim trenutcima: “Mene je nevolja snašla a Ti si od milostivih najmilostiviji.“ (El-Enbija, 83.)

Jedna od važnih pouka u međuljudskim odnosima i strpljenju je odnos Musaa a.s i Hidra. Musaovo, a.s., srce se nije moglo smiriti gledajući djela koja Hidr radi usputno na njihovom putovanju, ali ipak Musa a.s ne reaguje naglo vrijeđajući, niti osuđuje Hidra, ili ne dao Allah potvara ga za nešto, niti mu ulazi u nijjet, nego ga opet pokušva upitati na lijep način zašto to radi jer mu je stalo do Hidra i gleda ga kao ljudsko biće, jer nas podsvijest podsjeća da nije sve uvijek onako kako nam u tom trenutku izgleda.

Čovjek je zaista najbolji dokaz protiv samoga sebe, iako dolazi sa opravdanjima. Kad čovjek donese u svom srcu nijjet i obnavlja ga, ili pak ne obnavlja, tu mu je početak i kraj svega. Osoba koja istinski aktivno sluša i želi razumjeti nekoga, i njegovu neverbalnu komunikaciju, osjeća te informacije i uzima njihovu pouku. Mi u učvršćivanju naše veze sa Kur’anom pronalazimo svjetlost znanja, snagu svog srca i utočište od svakog iskušenja i boli.

Vjernik treba biti svjestan nagrade koja ga čeka i za ubod trna na dunjaluku, i da dunjaluk Allahu ne vrijedi ni koliko krilo mušice. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vjernika ne pogode ni umor ni bolest, ni briga ni tuga, niti bilo kakvo uznemirenje, niti zabrinutost, čak i trn kada ga ubode, a da Allah time ne obriše njegove grijehe.” (Buhari i Muslim)

Neko odluči biti tih kroz iskušenje, neko se posavjetuje s nekim kome vjeruje. Poslanik s.a.w.s nas je kroz svoj život naučio da pažljivo biramo kome se povjeravamo, za neke jako krupne stvari se povjeravao samo Huzejfi r.a. Nema svako isti kapacitet razumjevanja i suosjećanja, a ni čuvanja emaneta.

Nakon svake kiše dolazi sunčan dan, nakon svakog iskušenja doći će i olakšanje.

Ella S.

Dobra djela koja je lahko činiti, a koja će biti teška na vagi Sudnjega dana

U ovom tekstu ćemo pokušati predstaviti neka najvažnija djela koja će ujedno biti i najteža na vagi Sudnjega dana. Najvažnije je posvetiti pažnju činjenju dobrih djela koja će imati ogromnu težinu na Sudnjem danu, u šta, prije svega, spadaju farzovi i njihovo izvršavanje, na šta aludira i hadisi-kudsi u kojem je Allah, dž.š., rekao: ”Ničim Mi se Moj rob ne može približiti dražim Meni od onoga što sam mu naredio…” (Buharija) A zatim dolaze dobrovoljni ibadeti i dobra djela koja nisu strogo naređena (nafile).

1. U svakom slučaju, prva stvar koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu jeste šehadet (la ilahe illallah), odnosno svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, jer su to riječi istine na kojima opstoje nebesa i Zemlja, zbog kojih je Allah objavljivao knjige i slao poslanike.
O veličini, vrijednosti i težini tih riječi svjedoči i hadisi-kudsi u kojem dolazi da je Allah, dž.š., rekao Musau, a.s.: ”O Musa, kada bi se sedam nebesa i sedam zemalja stavilo na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas vag, prevagnulo bi la ilahe illallah.” (En-Nesai i El-Hakim)

I ovo nije jedini dokaz i primjer vrijednosti la ilahe illallah nad drugim dobrim djelima. Dokaz tome je, između ostaloga, i hadis o ”Sahibul-bitaki” (”Vlasnik cedulje”), koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., rekao: “Zaista će Allah, dž.š., na Sudnjem danu izdvojiti čovjeka iz moga ummeta od ostalih ljudi, pa će mu se predočiti devedeset devet svitaka (sidžila) njegovih djela, a svaki svitak će biti dug dokle pogled dopire, pa će ga Allah upitati: “Da li poričeš išta od ovoga? Da li su ti meleki pisari učinili nepravdu prilikom zapisivanja djela?” Čovjek će reći: “Ne, Gospodaru.” A onda će ga Allah upitati: “Imaš li kakvo opravdanje?” On će odgovoriti: “Nemam, Gospodaru.” Tada će mu Allah reći: “Ti, zaista, kod Nas imaš dobro djelo i neće ti se danas učiniti nepravda”, pa će mu biti predočena ”bitaka” (cedulja ili listić) na kojoj će pisati: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhemmeden abduhu ve resuluhu.” I bit će mu rečeno: “Uzmi ovu cedulju i stavi je na tas dobrih djela”, a on će reći: “Gospodaru, šta je ova cedulja naspram ovih svitaka?” Allah će mu reći: “Zaista, tebi neće biti učinjena nepravda.” Zatim su, veli prenosilac, svitci stavljeni na jedan tas vage, a na drugi tas vage stavljena je cedulja sa la ilahe illallah, pa je prevagnula cedulja, jer Allahovo ime ne može ništa prevagnuti.” (Ahmed, Tirmizi i Hakim)
__________________________

2. U dobra djela koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu ubrajaju se i riječi zikra: subhanallah, el-hamdulillah, Allahu ekber. Naime, Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Milostivom: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.” (Muttefekun alejhi)
___________________________

3. Prenosi Abdullah ibn ‘Amr, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Imaju dvije lahke stvari, a teške na vagi,  koje malo ko od ljudi čini, a one će onoga, ko ih bude ustrajno činio, uvesti u džennet.” ”Koje su to dvije stvari, Allahov Poslaniče?” – upitali su ashabi: ”Da poslije svakog propisanog namaza, po deset puta kažete ”subhanallah”, ”Allahu ekber” i ”el-hamdu lillahi” (ovaj zikr se može raditi i po 33 X), i da, kada krenete u postelju, iste ove riječi proučite 100 puta (33, 33, 34x)… ”A kako to da mali broj ljudi radi ove dvije stvari, iako su lahke?” – upitali su ponovo. ”Pa tako što vas šejtan poslije namaza i prije spavanja zaposli raznim stvarima i zaboravite ih uraditi.” – odgovori Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem.

(Ahmed, 6498., Buharija u ”Edebu-l-mufredu”, br. 1216., Ebu-Davud, 1502., Ibn Madže, 926., a Tirmizi ga je ocijenio vjerodstojnim)
_____________________________

4. Zatim, islamski moral i lijep ahlak sa kojim se teško mogu mjeriti druga dobra djela. To shvatamo iz hadisa koji prenosi Ebu Derda, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od lijepog ahlaka. Vjernik lijepog ahlaka dostiže stepen onoga ko stalno posti i klanja namaz.” (Tirmizi)

______________________________

5. Zatim, onaj ko je izgubio dijete, odnosno čije dijete je umrlo, pa je u ime Allaha bio strpljiv na tom iskušenju, njega čeka velika nagrada kod Allaha. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od riječi zikrala ilahe illallah, vallahu ekber, subhanallah, el-hamdulillahi onoga kome je umrlo dijete pa je on saburao nadajući se Allahovoj nagradi.” (Ahmed)
______________________________

6. U Muslimovom «Sahihu» se bilježi hadis od Ebu Malika el-Eš’arija, koji prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čistoća je pola vjere. Izgovaranjem riječi Elhamdulillahi (Neka je hvala Allahu) puni se vaga. Izgovaranjem Subhanallah ve-l-hamdulillahi (Neka je slavljen Allah i neka je svaka hvala Allahu) ispunjava se prostor izmedu nebesa i Zemlje”.
______________________________

7.  Praćenje i klanjanje dženaze – Praćenje, klanjanje dženaze i čekanje da se umrli ukopa ima nagradu (težinu) dva kirata. Kirat je kao brdo Uhud.
_______________________________

8. Sadaka “Kada neko od vas udijeli hurmu iz lijepog imetka, a Allah ne prima osim dobro, Allah je prihvata u desnicu i ona raste sve dok ne dosegne veličinu (težinu) brda Uhud.”

Koje su osobine ljudi koji neće biti tužni na Sudnjem danu

Čak i najbogatiji i najsretniji ljudi nose svoj dio anksioznosti, kajanja i tuge.

Takva je priroda života. U jeku novih i starih kušnji, pitamo se da li će se ikada završiti i sanjamo o savršenom životu, piša portal iiph.com.

Pa ipak, naša tuga se nikada ne može ni porediti sa onom od Poslanika i njegovih ashaba. Prolazili su kroz stalne žrtve, fizičko i psihičko zlostavljanje, glad, oduzimanje zemaljskih dobara, gubitke na bojnom polju i kroz stalno stanje straha. Što ih je učinilo toliko snažnim i šta im je pomoglo da ostanu čvrsti? Samo im je jedna stvar davala toliku sigurnost; znanje da ih Allah vidi i čuje, a to im je produbljivalo i svaki dan ojačavalo njihovu vjeru.

Savršeno sretan život je moguć u sljedećem životu, ali samo za one koji posjeduju određene kvalitete i karakteristike kao što je opisano u kur'anskim ajetima. Ako želimo biti među njima, moramo imati za cilj da te osobine „ulijemo“ i u naše živote:

1. Vjera i dobra djela:

Vjera i dobra djela idu ruku pod ruku. Moramo stalno raditi na tome da ih poboljšavamo i stičemo znanje o faktorima koji ih poboljšavaju. Također, trebalo bi da se klonemo grijeha koja oštećuju našu vjeru. Pravedno djelo je nešto što se radi isključivo radi Allaha i u skladu sa Kur'anom i sunnetom.

2. Obavljanje namaza i davanje zekata:

Obavezni namazi i zekat su osnovni stubovi islama koji pokazuju da smo spremni da slušamo našeg Stvoritelja.

3. Postojanost na pravom putu:

Kada ste napravili korak radi Allaha i kada ste sigurni da idete pravim putem, nemojte ga se odricati i nemojte slabiti. Molite Allaha za pomoć i da vas učvrsti na tom putu.

4. Pobožnost:

Pravi vjernik je svjestan prisutnosti Allaha Dž.š., dok ga se također i verbalno sjeća. U svakoj fazi života, vjernici su oprezni prilikom poduzimanja pravih koraka i izbjegavanja pogrešnih.

5. Izvrsnost u molitvama:

Najviši nivo obožavanja je Ihsan (izvrsnost). To znači da se u potpunosti predamo volji i naredbi Allaha i da ispunjavamo njegove naredbe najbolje što možemo.

6. Odgovarati na poziv istine:

U nekom trenutku u životu, imat ćemo ljude koji će nas zvati prema pravom putu. Umjesto ignorisanja i arogancije, moramo obratiti pažnju na poziv, vratiti se Allahu sa pokajanjem i učiniti reformu našeg života.

7. Trošiti isključivo u ime Allaha:

Izdvojite i potrošite dio vaše zarade na Allahovom putu. Također je važno da trošimo čisto u ime Allaha, ne očekujući ništa zauzvrat.

Za Akos.ba preveo: Jasmin Mujakić

ČOVJEK KOJI JE BJEŽAO OD ALLAHA

Kišovit je dan i oblaci ne nude nadu za bolje sutra. Ispijao je kahvu i vukao dim cigare. Pokisnuo mu je život, kaže, kao oni čempresi u parku. Ali nije se nešto obazirao, kiša ko kiša, proći će. I život, ko kiša – proći će.

Nekad je ovaj čovjek imao ime, sad ga više nema. Prezime mu nije ni bilo važno – koga briga za njegove pretke? Sad je „usamljeni vuk“, i život mu se čini ljepšim, iako pokisnut teškim problemima. Ali devera taj čovjek i ne osvrće se. Zna svoj put. Veli „kad se sve sruši, eh neću ja, eto iz inata“. Nekad je imao dom, sad ga više nema. Nije ga ni htio, ko će izdržavat ukućane na ovakvom vaktu? Nema se posla, nema se para, mislio je.

Nekad je ovaj čovjek imao namaz, sad ga više nema. Veli „ko će sve stić klanjati onoliko vakata – ne’am ja vremena za to. Kad ostari…“ Ošamario ga život jedanput, dvaput, pa triput. I kaže nije mogao više trpiti. Odustao je od „razgovora sa Bogom“. Teška li uskušenja!

Allah ga je pozivao svakog dana da mu se vrati. Pozivao ga je da Mu iskreno kaže svoje probleme i nedaće. Čovjek se nije osvrtao, okretao je glavu i glumio da ne čuje

 
 

Allah ga je čekao i u dubokoj noći, a on je opet od Njega bježao. Nastavio bi spavati ili poganiti se dimom teškog duhana do same zore.

Eto tako, čovjek se grlio sa dunjalukom, dan i noć. Njegov neprekidni jaran. Jedan među milijardama. Zaboravili da će i pored svoga „bijega“ opet doći na susret sa Allahom.

Sada ni tog čovjeka više nema. Mokra zemlja ga prekrila. Breme potraćenog života stislo uz kabur. Život je prošao, ali kiša je iznova ponovo tu. Neka šansa, povjerena nafaka i nova nada za one što su ostali. I tako Allah ponovo poziva na „razgovor“, one čiji život još uvijek može osjetiti kišu.

Ne bježimo od našeg Stvoritelja, kad nas poziva ka Sebi, namazom, dovom i dobrim djelom. Ipak, samo smo „pod kirijom“ na ovom svijetu, podstanari ovog vremena i prostora. Ne bježimo od Vlasnika ovog kosmosa, jer dug će nas u svakom slučaju sustići.

 

Tekst: Divanhana.com

Subscribe to this RSS feed