Mahir Kevrić

Website URL:

Vjernicima pripada lijep život i na ovom i na budućem svijetu

 

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Nema ni jednog čovjeka, bio muško ili žensko, mlad ili star, a da ne želi lijep, siguran i prosperitetan život. Međutim, malo je ljudi koji žive lijepim životom u pravom smislu te riječi, jer lijep život ne znači posjedovati samo materijalno bogatstvo i dobra, posjedovati dunjalučki ugled, biti poznat i popularan u društvu, u šta se svakodnevno možemo uvjeriti na primjerima ljudi koji posjeduju sve ono što bi čovjek mogao poželjeti od dunjaluka, ali većina njih u svojim javnim nastupima i izjavama tvrdi kako nisu sretni i kako na razne načine pokušavaju pobjeći od života.

Allah daje dunjalučke blagodati svima, a smirenost u duši daje samo vjernicima

To nam govori da postoje i druge vrste blagodati koje nisu materijalne, a koje čovjeka čine sretnim i zadovoljnim. Allah je Onaj Koji daje sve blagodati, daje život, zdravlje, pamet, imetak, porodicu, ali On daje i smirenost u srcu i duši, sreću, zadovoljstvo i sigurnost, a to nisu dunjalučke i materijalne blagodati, to su prije ahiretske, odnosno imanske blagodati, kako ih nazivaju islamski učenjaci.

Allah daje dunjačuke blagodati svima, ali smirenost (sekinet) i sreću u grudima daje samo iskrenim vjernicima.

U suri El-Kehf spominje se priča o dvojici ljudi iz Benu Israila, jednom koji je bio vjernik i veliki siromah, a drugom koji je bio nevjernik, pokvarenjak i bogataš. Njihova priča nam zapravo govori da Allah daje dunjaluk i onome koga voli i onome koga ne voli, jer dunjaluk kod Allaha ne vrijedi ni kolik’ krilo komarca. Međutim uputu i vjeru ne daje osim onima koje voli.

Sulejman, a.s., je vladao dunjalukom, ali i Nimrud je također. Kada bi dunjaluk bio mjerilo vrijednosti, ne bi Allah u tom pogledu izjednačio Svoga poslanika Sulejmana, a.s., i nevjernika Nimruda, jednog od najpoznatijih i najvećih silnika i zulumćara u historiji.

Stoga, ako ljudski život posmatramo u kontekstu kur'anskih ajeta koji govore o životu na ovom svijetu i njegovoj svrhi, onda bismo komotno mogli kazati da se cijeli ljudski život odvija između dva ajeta iz sure Ta-ha.

Naime, u 123. ajetu sure Ta-ha, Uzvišeni veli: “Izlazite iz njega svi” – reče On – “jedni drugima ćete neprijatelji biti!” Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesretan biti.”

A u 124. ajetu iste sure, dolazi: ”A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.”

Drugi ajet nam sugerira da čovjek na dunjaluku može biti u stanju zablude i da može biti nesretan, iako ni jedan čovjek ne želi biti nesretan, a uzroci tih stanja su mnogobrojni. Što se tiče zablude, ona pogađa razum, a nesreća i stradalništvo pogađaju dušu.

To znači da onaj ko slijedi uputu od svoga Gospodara, njegov razum neće pogoditi zabluda, niti njegovu dušu nesreća. Nemoguće je da onaj ko slijedi uputu bude u zabludi i da bude nesretan. I ovo se odnosi na pojedinca, porodicu i društvo u cjelini. Dakle, takav ne zna za tugu, brigu, nesreću, tjeskobu, depresiju, zašto? Zato što je on pod Allahovom zaštitom.

Uzvišeni je objavio: onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talak, 2.-3.)

Prenosi se od Seida ibn Džubejra, da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ”Ko bude učio Kur'an i slijedio ga, Allah će ga na ovom svijetu uputiti i zaštiti od zablude, a na Sudnjem danu će ga spasiti lošeg završetka i obračuna.”

Značenje kur'anske sintagme ”lijep život”

Govoreći o lijepom životu na dunjaluku, Allah kaže: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97.)

Neki komentatori Kur'ana kažu da sintagma ”hajatun tajjibun”– ”lijep život” znači halal nafaka, neki kažu da su to dobra djela, neki vele da je to zadovoljstvo, a neki opet da je to slast i užitak u pokornosti Allahu.

Imam Taberi je na strani onih učenjaka koji kažu da ”lijep život” znači zadovoljstvo. On veli: ”Kad je čovjek na ovom svijetu zadovoljan i sa malo dunjalučkih blagodati, onda se on neće umarati radi prolaznog dunjaluka.”

Objašnjavajući kur'ansku sintagmu ”lijep život”, Ibnul Kajjim el-Dževzijje,rekao je: ”Hajatun tajjibun je iman u srcu, jer ako iman nastani srce, on će se odraziti i na vanjštinu, odnosno na ostale organe. To je život onih koji čeznu za Allahovom blizinom i ne postoji bolji i ljepši život od toga. Pod ”lijepim životom” ne misli se na dunjalučke blagodati kao što su dobra i ukusna hrana, piće, odjeća, žene, u kojima učestvuju i vjernici i nevjernici, dobri i pokvarenjaci. Naprotiv, često se desi da nevjernici imaju više tih blagodati od vjernika, i to mnogostruko više. Lijep život je onaj koji je posvećen Allahu i traženju Njegovog zadovoljstva. Niko nema ljepšeg života od onoga ko je spoznao Allaha, ko se Njemu pokorava, ko Njega voli, ko se u Njega pouzdaje, niti ima većeg užitka osim džennetskog užitka.”

Neki pobožnjaci su govorili: ”Nekada doživim takve trenutke u kojima kažem: ako su stanovnici Dženneta u ovakvom užitku, onda zaista uživaju.”

U nastavku svog komentara i objašnjenja sintagme ”lijep život”, Ibnul-Kajjim, veli: ”Lijep život nikako ne isključuje iskušenja i belaje u životu vjernika. Naprotiv! Ako malo bolje razmisliš o iskušenjima i nedaćama sa kojima je Allah iskušao Svoje odabrane robove, vidjet ćeš da su oni upravo preko tih iskušenja dostigli najviše stepene i deredže, i ne bi mogli dosegnuti te stepene osim preko mostova iskušenja i nedaća. Po svojoj vanjštini to su bila iskušenja i nedaće, a njihova unutrašnjost je prava milost i blagodat.

Razmisli o iskušenju Adema, a.s., i šta mu je to iskušenje donijelo od upute, mogućnosti tevbe i pokajanja i odabranosti kod Allaha. Zatim razmisli o iskušenjima Nuha, a.s., i o njegovom saburu na tim iskušenjima, tako da je na kraju Allah uslišao njegovu dovu i zbog njega potopio cijelu Zemlju, i učinio je da nakon potopa kompletan ljudski rod bude od njegovog potomstva. Allah ga je učinio jednim od pet najodabranijih ljudi i poslanika koji su hodali Zemljom. Allah je naredio Svom posljednjem poslaniku, Muhammedu, s.a.v.s., da bude strpljiv kao što je bio strpljiv Nuh, a.s., i spomenuo ga je u Kur'anu kao zahvalnog roba (Innehu kane abden šekura).

Zatim razmisli o Ibrahimu, a.s., i njegovim iskušenjima i strpljivosti u ime Allaha, te kako ga je Allah nagradio preko tih iskušenja, pomogao je njegovu vjeru, uzeo ga za prijatelja, podario mu mnogobrojno potomstvo iako je do starosti bio bez poroda, podario mu berićet u porodici i učinio njegove potomke poslanicima, a posebno ga je nagradio time što je jedan od njegovih potomaka i posljednji poslanik, Muhammed, s.a.v.s.

A zatim, razmisli o iskušenjima Muhammeda, s.a.v.s., koja nije imao ni jedan poslanik niti ijedan čovjek prije njega. Od proganjanja, ubijanja njegovih najboljih ashaba pred njegovim očima, od svih vrsta spletki od strane nevjernika, riječju i djelom, potvorama i lažima na njega, pa ga je Allah nagradio zbog njegove strpljivosti na iskušenjima spominjući njegove ime uz Svoje Uzvišeno ime, učinio ga najboljim čovjekom i poslanikom i omogućio mu zauzimanje za grješnike na Sudnjem danu. To znači da su mu sva ta iskušenja i strpljivost na iskušenjima samo povećali stepene i deredže kod Allaha.”

Ibn Tejmijje je govorio: ”Zatvorenik je onaj čije srce je zatvoreno od Allaha, a zarobljenik je onaj koga je strast zarobila.”

Lijep život obuhvata dunjaluk, berzeh i Ahiret

Na dunjaluku lijep život je u znaku tevfika koji u jezičkom smislu znači uspjeh, sretan ishod, ali u šerijatskom smislu tevfik znači pomoć od Allaha da u datom trenutku otkriješ istinu, da posljedice tvoga djela budu sretne i dobre za tebe. Suprotno tevfiku je hizlan – neuspjeh, poraz, razočarenje, bespomoćnost, – to je situacija u kojoj se čovjek osjeća bespomoćno i nema rješenja za određeni problem, ne vidi izlaz, ne razlikuje istinu od neistine, dobro od zla.

Ljudima je potreban tevfik u svakom trenutku, a ne samo kada su pred nekom velikom dilemom, pred problemom za koji nemaju rješenje, a pogotovo je potreban tevfik u vremenu fitne i smutnje u kojem mi živimo. Jer, u ovom vremenu je mnoštvo onih koji ljudima nude svoje puteve, ideje, stavove i mišljenja kao jedinu istinu i jedino ispravan put, pa je ljudima teško raspoznati istinu od zablude koju neko, umotanu u stotine oblandi, nudi ljudima kao istinu. A kad prođe smutnja i fitna, onda svi vide istinu, jer smutnja ostavlja teške posljedice i pustoš iza sebe.

U predaji dolazi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio dovu: ”Allahu moj, pokaži mi istinu istinom i omogući mi da je slijedim, i pokaži mi zabludu zabludom i omogući mi da budem daleko od nje.”

Lijep život (hajatun tajjibun) u berzahu znači Allahovu zaštitu od kaburskog azaba i osjećaj stalnog užitka do Sudnjega dana.

A na Ahiretu ”hajatun tajjib” znači ulazak u Džennet i uživanje u njegovim blagodatima, Allahovu zaštitu od strahota Sudnjega dana i obračuna, te ukazivanje počasti vjernicima gledanjem u Allahovo lice.

Ovo je obećanje Stvoritelja i Gospodara svih svjetova, a kod Allaha je lakše da propadne sav dunjaluk i cijeli kosmos, od toga da On ne ispuni Svoje obećanje vjernicima. To je zakonitost koja se ne mijenja. I kad čovjek vidi da se nešto što je pročitao u Kur'anu ne ostvaruje, nek sâm sebe krivi.

Allah je cijeli kosmos potčinio čovjeku, to je blagodat i počast čovjeku, i ako čovjek vjeruje i zahvaljuje, on je ispunio cilj svoga postojanja i bez sumnje će živjeti lijepim i sretnim životom na dunjaluku i na Ahiretu.

Ako čovjek sâm kao pojedinac primjenjuje Allahove upute i sprovodi ih u životu, onda će ubrati plodove na pojedinačnom nivou, a ako taj program u praksu sprovede ummet, onda svi ubiru plodove.

Na osnovu rečenog bolje razumijemo hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u kojem je opisao stanje vjernika i njegove stalne sreće, rekavši: ”Čudna je stvar vjernika, njemu je uvijek dobro. Takvo stanje nije ni kod koga osim kod vjernika. Kad je u izobilju, on zahvaljuje Allahu i bude mu dobro, a ako ga snađe kakva nevolja, on se strpi u ime Allaha i opet mu bude dobro.” (Muslim)

Dakle, samo je istinskim vjernicima uvijek dobro, oni su istinski sretni i zadovoljni i smireni, a nikako se ne može reći da su istinski sretni i da su uspjeli oni koji su se nauživali dunjalučkih blagodati. Već se istinski uspjeh veže za one koji su uspjeli ispuniti svoju duhovnu prazninu, a nju ne može ispuniti novac, žene, auta, vlast i ugled i dunjalučka slava.

Zašto? Zato što čovjek nije stvoren za ovaj svijet, već ga je Allah stvorio za Ahiret, podario mu blagodati preko kojih će spoznati suštinu života, spoznati Allaha i pripremiti se za vječni život.

Uputa čovjeku daje ponos, uzdiže ga na visoke stepene, on hoda uspravno, zna svoj cilj i sretan je zbog tog cilja. Onaj ko je uspostavio čvrstu vezu sa Allahom kako da bude ponižen, kako da se boji, kako da bude nesretan, kako da tuguje, kako da se razočara, to je nemoguće, iskreni vjernik osjeća takvu sreću da jednostavno smatra da nema niko sretniji od njega.

Vlasnik istinske sreće nema potrebe za imetkom da bi bio sretan. Što je jača veza sa Allahom, veći je rahatluk u duši, veća je smirenost, samopouzdanje i optimizam.

Životni put i rukopis vjernika je u znaku trajne sreće, koja ne prestaje, a smrt je samo tačka koja je dio te sreće, pa se nakon nje nastavlja novi red koji seže u vječnost do Dženneta i njegovih užitaka.

 

Redosljed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana

Nisam našao jasan tekst koji bi precizirao redosljed događanja velikih predznaka Sudnjeg dana. Oni se spominju u hadisima zajedno bez redosljeda. Njihovo spominjanje po redu ne obavjezuje i njihovo događanje po spomenutom redosljedu. Vezani su veznikom vav (و) a on u arapskom jeziku ne obavjezuje redosljed.Tekstovi u redosljedu se razlikuju jedan od drugog. Kako bi to bilo jasnije navešću primer nekih od tih hadisa koji spominju sve velike predznake Sudnjeg dana ili neke od njih:

            1.Bilježi Imam Ahmed od Huzejfe bin Usejd el Gaffarija, radijallahu anhu, da je rekao: „Došao nam je Allahov Poslanik ﷺ  a mi smo razmišljali. Rekao je: „O čemu razmišljate? Odgovorili smo: Sudnjem danu. Rekao je: „Doista neće nastupiti dok ne vidite pre njega deset znakova, pa je spomenuo: Dim, Dedždžala, životinju, izlazak Sunca sa Zapada, spuštanje sa nebesa Isaa sina Merjeminog, Jedžudž i Madžudž, tri pomračenja sunca: pomračenje sa Istoka, pomračenje sa Zapada i pomračenje na Arapskom poluotoku, a posljednji od njih je vatra iz Jemena koja će terati ljude njihovom okupljanju.”[1]

            Muslim bilježi ovaj hadis od Huzejfe bin Usejda sa drugom izjavom u kojoj stoji:

            “Doista Sudnji dan neće nastupiti dok se ne desi deset znakova: pomračenje sa Istoka, pomračenje sa Zapada, pomračenje na Arapskom poluotoku, Dim, Dedždžal, životinja iz zemlje, Jedžudž i Madžudž, izlazak Sunca sa Zapada i vatra iz dubine Adena koja će goniti ljude. U drugoj predaji stoji: A deseti je silazak Isaa sina Merjeminog.”[2] Ovo je jedan hadis od istog prenosioca u kojem se redosljed razlikuje.

            2.Bilježi muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik ﷺ  rekao: “Požurite sa dobrim djelima pre nego što se dogodi šestoro: izlazak Sunca sa Zapada, ili Dim, ili Dedždžal, ili životinja ili ono što se tiče posebno vas[3] ili ono što se tiče svih vas.”[4]

            Muslim bilježi ovaj hadis od Ebu Hurejre ali i sa drugim riječma: “Požurite sa poslovima pre nego što se dogodi šestoro: Dedždžal i Dim i životinja iz zemlje i izlazak Sunca sa Zapada i ono što se tiče svih vas i ono što se tiče isključivi svakog pojedinca.”[5]

            I ovaj hadis je takođe još jedan hadis od istog prenosioca sa različitm redosljedom predznaka, kao i sa različitim veznikom na arapskom jeziku, a ni jedan od njih ne upućuje na redosljed.

            Ono što je moguće je spoznaja nekih od predznaka putem događanja jednih neposredno nakon drugih kao što se spominje u nekim predajama. Takav je i hadis Nevvas bin Sem’ana kojeg ćemo spomenuti kasnije, ako Allah da, u tom hadisu se spominju neki znakovi po redosljedu događanja. Tako se prvo spominje izlazak Dedždžala pred ljude, zatim silazak Isaa   koji će ga ubiti, zatim pojava Jedžudža i Madžudža u vrijemenu Isaa alejhi selam i spominjanje njegove molbe Allahu za njihovo uništenje.

            Takođe se spominje u pojedinim predajama da je prvi predznak taj i taj, u nekim da je posljednji taj i taj, pa i pored toga postoji oprečnost među učenjacima koji je prvi i to još od vrijemena ashaba, radijallahu anhum.

            Tako Ahmed i Muslim bilježe od Ebu Zurre: „Sedjeli su kod Mervan bin Hakema trojica muslimana, pa su ga čuli kako je kazao da je prvi znak pojava Dedždžala. Na to je Abdullah bin Omer r.a rekao: To što je rekao Mervan nije ništa. Čuo sam Allahovog Poslanikaﷺ  da je rekao: Doista je prvi predznak izlazak Sunca sa Zapada i izlazak životinje na ljude u jutarnjem vrijemenu. Koje god od ovo dvoje se pre dogodi, neposredno posle toga će se dogoditi i drugo. Ovo je Muslimova vjerzija.

            Imam Ahmed dodaje u svojoj predaji: „Rekao je Abdullah – a čitao je knjige“: „Mislim da će se prvo desiti izlazak Sunca sa Zapada.“[6]

            Da, spojio je Ibn Hadžer između početka sa Dedždžalom (Dedžalom) i početka sa izlaskom Sunca sa Zapada, pa kaže: „Ono što preovladava, na osnovu ukupnih predaja, je ta da je pojava Dedždžala prvi veliki znak koji će najaviti promenu celokupnog stanja na većini zemlje. To će se završiti smrću Isaa alejhi selam. A izlazak Sunca sa Zapada je prvi veliki znak koji će najaviti promene u višem (nebeskom) svijetu, a sve to će kulminirati Sudnjim danom. Možda se pojava životinje dogodi onog dana kada Sunce izađe sa Zapada.“

            Potom kaže: „Mudrost je u tome da se sa izlaskom Sunca sa Zapada zatvaraju vrata pokajanja (tevbe), pa će izaći životinja koja će raspoznavati vjernike od nevjernika upotpunjavajući tako zatvaranje vrata pokajanja. A prvi znak početka Smaka svijeta je vatra koja će terati ljude. [7]

            Ibn Kesir smatra da je izlazak životinje prvi veliki neuobičajeni znak zemlje. Doista životinja koja razgovara sa ljudima, razlikuje vjernika od nevjernika je događaj stran uobičajenim normama.

           A što se tiče izlaska Sunca sa Zapada, to je događaj vrlo očit, stoga je on prvi znak nebesa.

         Pojava Dedždžala, silazak Isaa   sa neba, izlazak Jedžudža i Madžudža, doista, iako će se oni pojaviti pre izlaska Sunca sa Zapada i pre životinje, oni su ipak ljudi. Njihova vidljivost, njihov primer je normalna pojava za razliku od pojave životinje, izlaska Sunca sa zapada koji su neuobičajeni. [8]

            Komentar Ibn Hadžera je superiorniji stoga što pojava Dedždžala u smislu ljudskog bića nije znak, nego je čudno stanje u kojem se on pojavljuje. Ljudsko biće a pored toga moćno da naredi nebesima kišu od koje će zemlja izniknut, biće sa kojim je toliko i toliko onoga što nije uobičajeno, kao što će o tome biti riječi prilikom spominjanja Dedždžala. Dedždžal je, u stvari, prvi neuobičajeni znak zemlje.

            Tibi kaže: “Znakovi su predznaci Sudnjeg dana koji ukazuju na njegovu blizinu i dešavanje. Od prvih je: Dedždžal, silazak Isaa   Jedžudž i Madžudž i pomračenje. Od drugih je: Dim, izlazak Sunca sa Zapada, pojava životinje i vatra koja tera ljude.”[9]

            Ovo je globalan redosljed uzet iz jedne od skupine znakova koji govore o njima, iako mi se čini da Tibi vidi redosljed znakova shodno onome kako je spomenuo u svakoj skupini. Ova njegova podjela je dobra i precizna. Doista ako izdvojimo predznake prve skupine o vrlo skorom Smaku svijeta, ono bi sadržavalo u sebi buđenje ljudi da se pokaju i vrate svom Gospodaru. Još se, dakle, nije desilo raspoznavanje vjernika od nevjernika. Prethodno sam spomenuo da su predznaci iz prve skupine poređani prema dešavanju. Dodao im je pomračenje što im svakako i odgovara.

            Predznaci druge skupine upućuju na nastupanje Sudnjeg dana. Ljudi će se jasno raspoznavati na vjernike i nevjernike, kao što će se pojavom dima vjernike zahvatiti oblik prehlade a nevjernici će od dima naduvani biti. Potom će izaći Sunce sa Zapada i vrata pokajanja će se zaključati.

        Nevjernicima tada njihovo vjerovanje neće koristiti a ni pokajanje onima koji se budu kajali. Pojaviće se životinja koja će raspoznavati ljude. Prepoznaće nevjernike od vjernika, biće blaga prema vjernicima a uništavaće nevjernike, o čemu ćemo kasnije govoriti. Posljednja će biti vatra koja će ljude terati.

            U redosljedu velikih predznaka Sudnjeg dana sam sljedio Tibijev redosljed događanja jer mi se čini najtačnijim – a Allah, slavljen neka je On, najbolje zna.

            Pre spominjanja ovih deset velikih predznaka Sudnjeg dana govorio sam o Mehdiji jer će im on prethoditi. On je taj vođa muslimana oko koga će se okupiti vjernici u borbi protiv Dedždžala, potom će sići Isa, alejhi selam, i klanjaće za njim, o čemu ćemo govoriti, ako Allah da.

NEPOSREDNO SMANJIVANJE VELIKIH PREDZNAKA JEDNIH ZA DRUGIM

           Kad se dogodi prvi veliki predznak Sudnjeg dana odmah će ga sljediti drugi, poput bisera na ogrlici. Taberani u Evsatu bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanikﷺ rekao: “Dolaziće predznaci jedan za drugim kao biseri nanizani.”[10]

            Ahmed bilježi od Abdullah ibn Amra da je Allahov Poslanik ﷺ rekao: “Predznaci su biseri nanizani na koncu, kad konac pukne rasture se jedan za drugim.”

            Čini mi se, a Allah, slavljen neka je On, najbolje zna, da je ovde reč o velikim predznacima Sudnjeg dana. Hadis jasno ukazuje na jako veliku blizinu njihovog događanja.

            Ovom u prilog je i već spomenuto o velikim predznacima Sudnjeg dana kako će se u vrlo kratkom vrijemenskom razdoblju smenjivati pa će prvi od njih posle Mehdija biti Dedždžal, pa silazak Isaa   da ga ubije, pa pojava Jedžudža i Madžudža,  i Isaovaﷺ dova protiv njih pa će ih Allah, slavljen neka je On, uništiti a Isa, alejhi selam, će reći: “Po onome što mi je Allah, slavljen neka je On, obećao ako tako bude, doista je sad Sudnji dan kao primer trudnice koja je prenela preko roka, njena porodica ne zna kad će biti iznenađeni njenim porodom, noću ili danju.”[11]

            Ovo je dokaz vrlo velike blizine Sudnjeg dana. Između smrti Isaa alejhi selam i Sudnjeg dana će se dogoditi neki od velikih predznaka kao što su: izlazak Sunca sa Zapada, pojava životinje, dima, vatre koja će terati ljude. Sve to će se dogoditi u vrlo kratkom periodu uoči samog Sudnjeg dana. Njihov primer je primer ogrlice prekinute niti, a Allah, slavljen neka je On, najbolje zna.

            Našao sam potvrdu u onom što sam rekao u riječma Ibn Hadžera: „Utvrđeno je da su veliki predznaci poput niti konca, kad nit pukne biseri se brzo raspu, a tako je i kod Ahmeda.“[12]

Izvor: “PREDZNACI SUDNJEG DANA” Jusuf b. Abdullah b. Jusuf el-Vabil

Fusnote:

[1] Hadis bilježi Muslim, 18/27,28., sa Nevevijem komentarom.

 

[2] Hadis bilježi Muslim, 18/28, 29., sa Nevevijem komentarom.

 

[3] U komentaru stoji „I kaže Hišam: „ono što se tiče posebno vas je smrt, a ono što se tiče svih vas je Sudnji dan.“ Muslim, 18/87, sa Nevevijevim komentarom.

 

[4] Hadis bilježi Muslim, 18/87., sa Nevevijevim komentarom.

 

[5] Isti izvor.

 

[6] Hadis bilježi Ahmed, 6881.

 

[7] Fethul-Bari, 11/353.

 

[8] Ibn Kesir, „En Nihaje“, 1/164, 168.

 

[9] Fethul-Bari, 11/353, 353.

 

[10] Medžmea zzevaid, 7/331.

 

[11] Hadis bilježi Ahmed, 3556.

 

[12] Fethul-Bari, 13/77.

 

Rekao je Allahov Poslanik: Uzvišeni Allah prezire rekla – kazala informacije

 

Autor: Dr. Husejn Ali Šejh / Preveo: AMIR DURMIĆ

 

Jedna od pogubnih pošasti koja se proširila u muslimanskoj zajednici jeste i “rekla – kazala” sindrom, odnosno pričanje i prepričavanje određenih događaja i pojava bez ikakvog oslanjanja na validan i pouzdan izvor, što otvara vrata smutnje i postepeno prelazi u veliki problem za islam i muslimane. Razlog je što prenošenje neprovjerenih i paušalnih informacija unosi mržnju u ljudska prsa i uništava međumuslimansko bratstvo i ljubav.

Muslimanima ne priliči da prenose i prepričavaju izmišljotine i razne “rekla – kazala” informacije koje nemaju nikakvo uporište, već se radi o čistom nagađanju i pretpostavkama. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s., to strogo i zabranio rekavši: “Uzvišeni Allah vam mrzi i prezire ‘rekla – kazala’ informacije, mnogo pitanja i upropaštavanje imetka.” U ovom kontekstu Ibn Kajjim, r.h., je rekao: “Onaj  ko je zaokupljen strahom od Vatre i željom za Firedevsom takav se ne bavi ‘rekla – kazala’ pričama, a onaj ko se udalji od ljudi, sačuvao se od njihovog zla.”

Uistinu je čast vjernika nešto sveto i neprikosnoveno, a narušavanje njegove časti i dostojanstva spada u najveću nepravdu i najgore grijehe. Vjerodostojno je potvrđeno da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kamata ima sedamdeset i dvoja vrata (oblika). Najmanji oblik kamate (po veličini grijeha) je kao kada čovjek bludniči sa svojom majkom, a najveća kamata je napad na čast brata muslimana.” Zato, onaj ko se boji stajanja pred svojim Uzvišenim Gospodarom obavezan je da se kloni i čuva od ove opake i opasne pošasti i da bude što dalje od onoga što srdi njegovog Gospodara.

U predaji koju sa dobrim lancem prenosilaca bilježi Taberani stoji da je Poslanik, s.a.v.s., nekom čovjeku rekao: “Neka tvoj jezik ne priča osim lijepo i neka se tvoje ruka ne pružaju osim ka onom što je dobro.” Jedan od oblika “rekla – kazala” pošasti jeste i prenošenje netačnih i neprovjerenih vijesti, bez ulaganja truda u provjeru istih. Na obaveznost provjeravanje određene vijesti ili informacije ukazuje slijedeći ajet: O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u nezananju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete. (El-Hudžurat, 6.).

Dakle, ukoliko se o vjernicima i budu širile glasine, drugi vjernici su spram toga obavezni da se pridržavaju općih islamskih načela i principa, te da o svojoj braći misle samo dobro sve dok se u potpunosti ne potvrdi neka vijest ili glasina. O tome je Uzvišeni u prijevodu značenja rekao: Zašto, čim ste to čuli, nisu vjernici i vjernice jedni o drugima dobro promislili i rekli: “Ovo je očita potvora!” (En-Nur 12.). Oni koji ne budu tako postupali, i koji svaku vijest o bratu muslimanu budu tek tako prihvatali, i istu prepričavali i prenosili, na njih se odnose sljedeće riječi Uzvišenog: One koji vole da se o vjernicama šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovom i na onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. (En-Nur, 19.).

 
Subscribe to this RSS feed