Poučne priče

Starac i mačka

Neki starac je sjedeći na obali rijeke primjetio mačku kako se davi u vodi. Odlučio je da je spasi. Pružio je ruku prema njoj, međutim mačka ga ogreba. Starac se povuče nazad, a onda ponovo pruži svoju ruku prema mački. I ovaj put mačka ga ogreba, a on opet vrati ruku nazad…

Trenutak kasnije ponovo je pokušavao da je izvuče iz vode. Čovjek koji se nalazio u blizini doviknu starcu: “O starče, zar nisi naučio lekciju iz prva dva puta, pa pokušavaš i treći put da je spasiš?” Starac nije obraćao pažnju na njegove riječi, te je nastavio da spašava mačku, sve dok mu to nije uspjelo. Nakon toga je prišao tom čovjeku, potapšao ga po ramenu i rekao: “Sine moj, u prirodi mačke je da grebe, a u mojoj prirodi je da volim i suosjećam sa drugima. Zbog čega želiš da mačkina priroda nadjača moju?

Sine moj, ophodi se prema ljudima shodno tvojoj prirodi, a ne shodno njihovoj bez obzira na to kakvi su i koliko puta su te povrijedili. I ne slušaj glas onoga koji ti govori da zapostaviš svoje dobre osobine samo zato što drugi nije dostojan njih. Kada živiš za to da druge činiš sretnim, Svevišnji će ti poslati nekoga ko će tebe činiti sretnim.”

Zar nagrada za učinjeno dobro može biti nešto drugo do dobro?” Kur’an: 55:60

Imaj čisto srce i pridobit ćeš ljubav drugih srca i nikada ne žali za trenucima sreće što si ih pružio drugima, čak iako oni to nisu zaslužili. Budi zadovoljan s tim da tvoj Gospodar na dobro uzvraća dobrim.

sandzakpress.net /saff.ba

Poučna priča: Zašto da učim Kur'an ako ga ne razumijem?

Jedan starac je živio na farmi sa svojim mladim unukom. Svakog jutra djed bi se rano probudio i sjeo bi za kuhinjski sto da uči Kur’an. Njegov unuk je želio biti poput njega i pokušao je da ga oponaša na sve moguće načine. Jednog dana unuk je upitao: “Djede! Pokušavam učiti Kur’an kao i ti, ali ne razumijem ga, a i ono što razumijem zaboravim čim ga zatvorim. Ima li ikakve koristi što učim Kur’an, a da ga ne razumijem?” Djed se lagano okrenuo prema unuku nakon što je stavio ugalj u peć i odgovorio: “Uzmi ovu košaru za ugalj i siđi do rijeke i donesi mi u njoj vode”. Dječak je uradio kako mu je rečeno, ali voda iz korpe je iscurila prije nego što je došao do kuće. Djed se nasmijao i rekao: “Sljedeći put se moraš malo brže kretati” i poslao ga je opet do rijeke sa košarom da opet pokuša. Ovaj put dječak se brže kretao, ali opet je košara bila prazna kada se vratio kući. Bez daha dječak je rekao da je nemoguće donijeti vodu u košari te je otišao po kantu. Starac reče: “Ne želim kantu vode, želim košaru vode. Nisi se dovoljno potrudio” te je izašao ispred da posmatra dječaka. Sada je već dječak znao da je nemoguće, ali je htio pokazati djedu da i kad brzo trči voda iscuri prije nego što dođe do kuće. Dječak je ponovo ubacio košaru u rijeku i brzo potrčao ka djedu, kada je do njega stigao košara je opet bila prazna. Bez daha dječak je rekao: “Vidiš djede, beskorisno je!” “Misliš da je beskorisno?”, reče starac. “Pogledaj košaru”. Dječak je pogledao na košaru i po prvi put shvatio da je sada drugačija. Nekada stara prljava košara za ugalj sada je bila čista iznutra i vani. “Sinko, to se događa kada učiš Kur’an. Možda sada sve ne razumiješ, ali kada ga pročitaš/ proučiš bit ćeš drugačiji, iznutra i vani. To Allah radi u našim životima”. Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

Čovjek koji se pokajao nakon četrdeset godina!

Musa, a.s., ustade i zajedno krenuše u pustinju. Bilo ih je preko sedamdeset hiljada. Musa, a.s., zavapi: “Gospodaru moj, napoj nas kišom i obaspi milošću! Smiluj se našoj dojenčadi, stoci na ispaši, starima koji Ti se klanjaju!” Međutim, nebo se još više razvedri, a Sunce jače upeče. Musa, a.s., nastavi s dovom: “Allahu moj, ako mi je

Subscribe to this RSS feed