Duhovnost

Poslanik, a.s., je rekao za onoga koji širi pesimizam i beznađe u društvu da je najveći gubitnik

Vjerničko srce je vezano za svoga Gospodara i Stvoritelja, ne zna za očaj i ne odaziva se pozivima frustracija i pesimizma, bez obzira u kakvoj se situaciji nalazilo, i šta se oko njega dešavalo. To je Allahov neumitni zakon, koji se ne mijenja bez obzira na protok vremena, smjene generacija i različiost stanja u kojima se ljudi nalaze. Zar se slična situacija nije desila sa Musaom i njegovim narodom, kada su, progonjeni od strane faraona i njegove vojske, došli do mora (ispred njih more a iza njih faraon), i kada su neki od njih panično povikali: “Samo što nas nisu stigli!” “Neće!” – reče on – “Gospodar moj je sa mnom, On će mi put pokazati.” I Mi objavismo Musau: “Udari štapom svojim po moru!” – i ono se rastavi i svaki bok njegov bijaše kao veliko brdo.” (Prijevod značenja, Eš-Šu'ara, 61. – 63.). U jednom od, za Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, najtežih psiholoških momenata, kada je njegova žena Aiša, radijallahu ‘anha, lažno oklevetana i potvorena za blud, Allah, dželle še'nuhu, je svome Poslaniku, objavio ajete utjehe: ”Među vama je bilo onih koji su iznosili potvoru. Vi ne smatrajte to nekim zlom po vas; ne, to je dobro po vas. Svaki odnjih biće kažnjen prema grijehu koji je zaslužio, a onoga od njih koji je to najviše činio čeka patnja velika.” (Prijevod značenja, En-Nur, 11.).

Budimo ubjeđeni da se u iskušenju uvjek krije neko dobro, iako ga većina nas, u prvom momentu, da li zbog zatečenosti situacijom, ili svoje ljudske naravi i sviknutosti na lagodan i neopterećen život, ne uočava i ne primjećuje. Naravno, ta naša prirodna zatečenost i nespremnost na iskušenje, ne smije se niukom slučaju pretvoriti u očaj, gubitak borbenog duha i pokleknuće, jer time pokazujemo da nismo razumijeli suštinu bitka na ovom svijetu i da nismo dorasli visini zadaće i misije, koja je smrću posljednjeg Poslanika, Muhameda, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pala na naša pleća. Ta misija je nezamisliva bez iskušenja. Zato je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, za onoga koji širi pesimizam i beznađe u društvu rekao da je najveći gubitnik i da on zapravo svojim takvim stavom najviše doprinosi stagnaciji i propadanju društva. ”Ko kaže ‘ljudi su upropašteni’, on ih je upropastio ili on je najveća propalica.” (Muslim, 2623.).

Kod Arapa je bilo uvriježeno mišljenje da je mjesto na kojem se desila neka nevolja nesretno i zloslutno, pa je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da bi razbio kod ljudi to uvjerenje, za brdo Uhud, koje je bilo simbol velikog musibeta (nevolje, nedaće, iskušenja), koji je zadesio muslimane – vojni poraz i ranjavanje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem – rekao: ”Brdo Uhud nas voli i mi volimo njega.” (Buharija, 1481.). To je veličina i pravednost islama.

Danas kada je čovječanstvo dostiglo vrhunac na civilizacijskom, tehničko-tehnološkom, naučnom, informacijskom, komunikacijskom ali i na svim ostalim poljima, i kada su se ispunili svi preduslovi za bolji, pozitivniji, mirniji i zadovoljniji život, širenje pozitivnog duha i atmosfere među ljudima, mi imamo sasvim suprotno situaciju. Ne samo da se u današnjim društvima ne osjeti pozitivan duh, i ne samo da ljudi nisu zadovoljni i sretni, nego ih je većina ophrvana pesimizmom i očajom. Gdje god dođete, s kim god sjednete, u kakvom god se društvu nađete, možete čuti uglavnom negativne vijesti i komentare. Negativa je postala neka vrsta ”meze” ili ”koktela”, bez koje su današnja druženja nezamisliva. Ako želiš vidjeti koliko je današnji čovjek ”zaluđen” negativnom pričom i s koliko energije ulazi u razgovor i raspravu o negativnim stvarima, dovoljno je samo da otvoriš neku negativnu temu, vijest ili događaj, i za kratko vrijeme ćeš oko sebe imati veliki broj sagovornika, koji će se bukvalno utrkivati u iznošenju vlastitog stava o toj temi. Najgledaniji sadržaji i najčitanije vijesti na internetu su one sa negativnim prizvukom i porukom, dok s druge strane jako mali broj ljudi uopće pokazuje interesovanje za pozitivne vijesti, kojih sigurno ima puno više nego nagativnih, samo ih treba potražiti i otkriti.

Šta je to što ljude navodi da se uglavnom orijentišu na ono što je negativno? Prije svega to je njihova ljudska znatiželja, ali i potreba da se ”uživa” u tuđim nevoljama i problemima, koliko god se pokušavali oteti tom osjećaju, kao i potreba da se odgovornost uvijek prebaci na drugoga a sebe oslobodi bilo kakve odgovornosti, što je potpuno pogrešan pristup problemima. Nasuprot tome, Kur'an nas uči da, za sve negativno što se događa, i mi snosimo dio odgovornosti, zato se zbog negativnih vijesti ne trebamo radovati, nego na njih gledati kao Božije iskušenje i kaznu u kojoj i mi imamo udjela. U tom smislu Uzvišeni kaže: ”Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: ”Otkud sad ovo?!” Reci: ”To je od vas samih!” Allah, zaista, sve može.” Dakle, važno je znati uzrok problema (”Otkud sad ovo”) ali je važnije od toga ponijeti odgovornost za vlastite greške i grijehe i ne prebacivati ih na drugoga (Reci: ”To je od vas samih!”).

Ljudskoj duši je bliža negativna od pozitivne priče i zbog toga, što ona ne traži nikakav poseban napor, akciju i trud. Lakše je slušati i raspravljati o tuđim problemima, iščuđavati se nečijoj gluposti i naivnosti, nego uraditi nešto konkretno, pozitivno, što bi društvo, bar za jedan korak, moglo pokrenuti naprijed. Lakše je drugima dijeliti savjete i moralne pridike, nego tragati za vlastitim greškama i propustima. Interesovanjem za tuđe probleme mi se zapravo udaljavmo od svoje osnovne zadaće, a ona je briga o vlastitoj duši, njenom očišćenju i spasu. U jednoj predaji se kaže: ”Od znakova Allahove upute kod čovjeka je da ga njegovi vlastiti grijesi zaposle od grijeha drugih ljudi, a od znakova da ga je Allah napustio je da ga tuđi grijesi zaposle od vlastitih grijeha.”

(saff.ba)

 
 

Sujevjerje: Šta se krije iza crvenog konca?

Crveni konac je već dugi niz desetljeća prisutan na našim prostorima. Nakon upita mnogih imama, mualima i stariji članova porodice i društva dolazimo do zaključka da niko od njih uopšte nema validan i istinit izvor ili dokaz za ovaj čudni ali i zabrinjavajući običaj. Odgovor koji se može u većini slučajeva čuti je taj da je to oblik zaštite bebe odnosno djeteta ali i odrasle osobe od uroka i džinnskih djelovanja. Na koji način i kako nismo uspjeli saznati. U islamu ova pojava i čin nema nikakvo utemeljenje niti je bilo šta zabilježeno na stranicam istorije islama i časnih prethodnika. Ne postoji niti jedan Kur’anski ajet niti hadis koji se tiče crvenog konca kao talismana, hamajlije ili amuleta koji bi na bilo koji način zaštita onog ko ga nosi.

S ovim dolazimo do zaključka da je ovo neislamski običaj koji se uvriježio među muslimane iz drugih naroda i narodnosti kao segment narodnog folklora i sujevjerja, odnosno praznovjerja. Postojanje crvenog konca pronalazimo kod Jevreja i hindusa. Ovo su njihove drevne pojave i običaji koji su vjerovatno kroz vjekove našli put i na ruke određenih muslimana iz neznanja i praznovjerja.

Ovim tekstom želimo da razjasnimo sve nedoumice i neispravna mišljenja razvijena kod muslimana da je ovaj običaj neislamski i da je čak jedan opasan vid kompromitovanja čistog vjerovanja, odnosno tevhida, u Allahovu jednoću i da bi s ovim nečije vjerovanje bilo upitno, ukoliko je vjerovanjem u ovaj konac počinio širk, odnosno prepisao Allahu druga. Allah džellešanuhu će oprostiti svaki grijeh ali neće oprostiti grijeh širka.

Nošenjem tankog crvenog konca (koji je ujedno i vid hamajlije) je običaj koji se povezuje sa judaizmom i judaističkim učenjima poznatijim pod imenom kabbalah. Za njega se kaže da odvraća lošu sreću koju čovjeku može donijeti urok zla oka. Na hebrejskom jeziku se ovaj crveni konac naziva rojte bindele. Ovaj crveni konac je obično napravljen od tanke vunice. Nosi se na ruci, povezan kao narukvica na lijevoj ruci.

Neki od tih crvenih konaca se donose iz Izraela. Ponekad je crveni konac u ogromnim količinama obavijen oko groba jevrejske biblijske mučenice Rahele u blizini Betlehema. Smatra se da crveni konac ima ogromne moći i da donosi dobru sreću i da garantuje onome ko ga nosi božansku zaštitu. Većina rabbina međutim ne zagovara ovaj čin.
Ova ideja se bazira na učenjima teologije Tore (Tevrata) i Kabbale (druge jevrejske knjige) međutim o ovom se specifično ne govori niti se spominje ni u jednoj od svetih knjiga.

U Tori Halačahu i Kabbali se ne spominje vezanje crvenog konca na ruku. Ali ovo je običaj koji se usadio u narodu već dugo, dugo vremena, i bazira se na nekim od teoloških učenja Tore i Kabbale. Ako i u čemu od toga ima istine, onda je ovo nešto što se naziva “segulah” a to u prijevodu znači da je to “čin zaštite.” Izvor u Tori na kojem se ovo vjerovanje vjerovatno bazira je: ”Gospodar, tvoj Bog te je odabrao da budeš od Njegova vrijednog naroda, od svih naroda na licu zemlje.” (Deut 7:6)

Zašto se jevreji nazivaju “segulah” ljudima? Rabbin Čaim od Vološzina kaže da je to na osnovu Tore da ima čudotvorna djelovanja na njih, što im omogućava da se njihove molitve uslišaju na specijalan način. Oni su u stvari zaštićeni ljudi. Udjeljivanje ih štiti od prirodne smrti, posvećivanje novom mjesecu, uštapu, štiti ih od neprirodne smrti, a sukkah ih štiti od progonstva i tako dalje.

Stoga ovo je običaj koji se osnuje na idejama Tore i ovo se odnosi na specijalne “segulah” ljude na manjoj skali. Što se tiče crvenog konca, običaj je da se veže oko groba Rahele, Jobove žene. Rakela se je nesebično složila da njena sestra bude Jobova žena kako bi se Lea spasila sramote i stida. Kasniej je rahela vratila dobrovoljno svoju dušu Bogu na pustome putu ka Beit Lečemu, kako bi se molila za očajne Jevrje koji bi išli tim putem ka progonstvu ili zarobljeništvu. Obično osoba koja je podjelila milostinju, stavi crveni konac. Razlozi iza toga su možda ti da se crveni konac smatra zaštitom “segule”.

Podsjećanje je na veliku žrtvu naše mučenice Rahele, koja nas podsjeća da oživljavamo skromnost i suosjećanje, nesebičnost na uštrb drugih, dok u isto vrijeme time dajemo milostinju siromašnima i potrebnima. Ovo je unutrašnje ogledalo koje je inspiracija za dobra djela, više nego is am konac, koje štiti od zla i nesreće (preuzeto sa Jevrejske web stranice koja pojašnjava stav rabbina o crvenom koncu).

Na jednom mjestu se spominje vezanje crvenog konca kao zaštita od uroka a to se nalazi u Tosefti, jednom od prijašnjih djela talamuda (Šabat poglavnje 7-8). Loša vijest je tad a se ovo ne smije raditi i da je strogo zabranjeno. Ovo je okarakterisano kao “darčei emori”, bezvrijedan čin sujevjerja i praznovjerja koje je očito čin koji se povezuje sa obožavanjem idola, odnosno kipova. Neki ortodoksni Jevreji koji se plaše negativnih utjecaja uroka imaju staru tradiciju da vežu crveni konac na bebin krevetić u nadi da će s time odvratiti uroke i prizvati milost Boga, tako da s time će beba biti zaštićena od svakog zla.

Moderni trendovi

Najezda crvenih konaca se pojavljuje osamdesetih godina, nakon perioda intfade u Izraelu najvjerovatnije kao tip narodnog običaja, odnosno folklora što je uzrokovalo trend stvoren pod utjecajem ličnih i nacionalnih stanja nervoze i stresa zbog političke situacije u zemlji.

Krajem devedestih, crveni konac postaje popularan sa estradnim pop zvijezdama u Sjedinjenim Državama kao što su Madonna, Michael Jackson, Rosie O’Donnell, Ashton Kuthcer, Britney Spears, David Beckham, Avril Lavigne, Zac Efron, Vanessa Hudgens, i mnogi drugi. Ova pojava se povezuje sa kontraverznim Kabbalah Centrom Philipa Berga.

Druga zabilježena pojava crvenog konca se javlja u Indiji pod imenom kalava. Kalava je sveti hinduistički konac koji se takođe zove i mauli na hindu jeziku. Nosi se u toku obavljanja hinduističkih ritual kao što su Yajna ili Puja. Veže se na ruku od strane sveštenika na ruke hodočasnika koji prisustvuju obredu molitve. Kalava se veže na desnoj ruci muškarca i neudatih žena, a na lijevoj ruci udatih žena. Ponekad se crveni konac veže u čvorove koji se vezuju nakon recitovanja mantrai koje pozivaju boga Brahmana i crveni konac se zatim nosi kako bi otklonio uroke i zlo od osobe koja ga nosi.

Ovo su dokazi za sve one koji koriste crveni konac posebno pri “zastiti” male djece i beba od uroka. Crveni konac nema veze sa islamom i islam je cist od ovih vradžbina. Svi oni koji su povjerovali u “mistične moći” crvenog konca, i da isti doista štiti protiv uroka i ostalog, treba da se pokaju Uzvišenom Allahu i da odmah smaknu i unište taj crveni konac. Treba da dove Allahu za oprost i milost, i da se više nikad ne povrate na to djelo širka.

Ovo je uzelo velikog maha na prostorima Bosne i Hercegovine ali medju Bosancima i Hercegovcima u dijaspori pa stoga pozivamo sve koji su se u ovom tekstu upoznali sa istorijom i opasnostima ovog čudnog i neutemeljenog običaja da obavjeste svoje članove porodice, prijatelje i rodbinu da se klonu ovog ružnog i opasnog običaja koji nema utemeljenja u našoj čistoj i lijepoj vjeri islamu. Samo dova Allahu dželle šanuhu i obavljanje propisanih ibadeta može da nas spasi urokljiva i zavidna oka i ništa više.

Ovo je jedna dova koja štiti od uroka:

E`uzu bi-Llâhi mine-ššejtâni-rradžim
Bismi-llâhi-rrahmâni-rrahîm

E`uzű bi kelimâti-Llâhi-ttâmmeti ve min kulli šejtânin ve hâmmetin ve min kulli `ajnin lâmmetin, e`uzu bi kelimâti-Llâhi-ttâmmâti min šerri mâ haleka ve mu`avvezetejni.”

Allahov Poslanik preporučio je učenje sura El-Felek i En-Nas kao sredstvo za čuvanje od uroka. Zabilježeno je da je Allahov Poslanik učio razne dove kao vid zaštite od džinna i uroka sve dok nisu objavljene ove sure, a kada su one objavljene, samo je njih učio. (Tirmizi, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)

Također je zabilježeno da je učio dove u kojima je molio Allaha da sačuva njegove unuke Hasana i Husejna, r.a., od uroka:
عن ابن عباس قال كان رسول الله صلى الله عليه وسلم يعوذ الحسن والحسن أعيذكما بكلمات الله التامة من كل شيطان وهامة ومن كل عين لامة ويقول إن أباكما كان يعوذ بهما إسماعيل وإسحاق . رواه البخاري
Transkripcija dove: ‘’U’izukuma bikelimatillahit-tammeti min kulli šejtanin ve hammeti ve min kulli ‘ajnin lammeti.’’ (Buharija, Ebu Davud, Tirmizi)

Priprema priloga: Grupa sestara “Taif”

 

Uzori iz Kur'ana: Superheroji vs poslanici

Naučimo našu djecu:

Prije Iron-Mana postojao je Davud, a.s. koji je golim rukama mogao savijati željezo i metale.

Mi smo Davudu Našu milost ukazali – “O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!” – i učinili da mu mekahno gvožđe bude. (Sebe’, 10.)

Prije Supermana bio je Sulejman, a.s., koji je mogao letjeti tako što je kontrolisao vjetar.

 A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. (Sebe’, 12.)

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio...(Sad, 36.)

Prije Čovjeka-mrava (Ant-Man), koji se mogao fizički povećati na visinu od 18 metara, postojao je Adem, a.s., koji je stvoren visine 60 lakata prema hadisima koje prenose Buhari i Muslim.

Prije Wolverina, koji ima sposobnost samoiscjeljivanja, postojao je Isa, a.s., koji je poboljšavao ljude i liječio ih momentalno.

…. “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete; (Ali Imran, 49.)

Prije Aquamana, onoga koji može komunicirati sa morskim stvorenjima, bio je Sulejman, a.s., koji je mogao komunicirati sa svim stvorenjima.

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” (en-Neml, 16.)

Elhamdulillah na vjeri koja nam je podarila superheroje iz stvarnog života koji ne samo da su bezvremenski i praktični uzori koje možemo slijediti, već predstavljaju bogate smjernice za ovaj i naredni svijet i čime nemamo potrebu da ih tražimo negdje drugdje.

 

Ko ima lijepo mišljenje o Allahu, neće se nikad razočarati

 

 Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Bogati musliman, koji nije imao djece niti porodice, pozvao je jedanput svoje radnike na večeru i stavio je pred svakog do njih po jedan primjerak Kur'ana i kovertu sa novcem.

Kada su završili sa jelom, zamolio ih je da odaberu ili Kur'an ili novčani iznos koji je bio u koverti pored Kur'ana.

Počeo je prvo sa stražarem, odnosno čuvarom njegovog imanja, i rekao mu da izabere.

Čuvar je bez kolebanja odgovorio: ”Ja bih rado izabrao Kur'an, ali ja ne znam čitati, pa ću uzeti novac, jer je korisniji za mene.”

Zatim je pitao seljaka koji je obrađivao njegovu zemlju i rekao mu da izabere.

Seljak je rekao: ”Moja supruga je jako bolesna i meni treba novac za njezino liječenje, pa ću zbog toga uzeti novac, inače bih izabrao Kur'an.”

Nakon toga pitao je svog kuhara: ”Šta si ti izabrao?” Kuhar je odgovorio: ”Ja znam čitati i volim učiti Kur'an, ali kad radim nemam vremena za učenje Kur'ana, pa ću i ja uzeti novac.”

Posljednji je birao dječak koji je inače čuvao stoku kod tog bogataša. On je znao da je dječak vrlo siromašan, pa mu je rekao: ”Ja sam ubijeđen da ćeš i ti izabrati novac kako bi mogao kupiti sebi nove cipele i odjeću.”

Dječak je odgovorio: ”Ja, zaista, teško mogu kupiti sebi nove cipele ili komad mesa za mene i moju majku, ali ja ću ipak izabrati Kur'an, jer mi je majka rekla: ‘Sine, Allahova riječ je korisnija od brda zlata i slađa od meda.”’

Dječak je uzeo Kur'an i nakon što ga je otvorio našao je u njemu dvije koverte, u prvoj je bio deset puta veći novčani iznos od onoga koji su uzeli ostali radnici, a u drugoj je bio testament u kojem je pisalo da će onaj ko izabere Kur'an naslijediti tog bogataša i svo njegovo bogatstvo.

Na kraju im se bogataš obratio riječima: ”Ko ima lijepo mišljenje o Allahu, neće se nikad razočarati.”

 

Čovjek koji neće polagati račun na Sudnjem danu

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je spomenuo da se Allah, tebareke ve te’ala, smije. Slušaj pažljivo, kako bi mogao uraditi ono što voli Allah, azze ve dželle: “Smije se čovjeku koji ustane u hladnoj noći iz svoje postelje, pa se abdesti i onda počne klanjati. Tada Uzvišeni Allah kaže Svojim melecima: “Šta je navelo ovog Mog roba da uradi to što je uradio?” Oni kažu: “Gospodaru naš, nada u ono što je kod Tebe, i bojazan od onog što je kod Tebe (Tvoja kazna). ” Tada Uzvišeni kaže: “Dao sam mu ono čemu se nada, i sačuvao sam ga od onoga čega se boji.

Pazi sada, slijedi veliko iznenađenje! Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Kada se tvoj Gospodar nasmije čovjeku na ovom svijetu, onda taj čovjek neće polagati račun na Sudnjem danu.” Tako ti Allaha, šta više tražiš? Kako da čovjek ne bude zadivljen s ovakvim Gospodarom?

Preuzeto sa jednog video klipa
__________________________

OCJENA OVOG HADISA: Neki učenjaci ocijenili su ga vjerodostojnim, dok imam Darekutni, rhm, smatra da je kao mevkuf ispravnije, tj. kao riječi Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, a ne kao riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ako bi prihvatili da je stav imama Darekutnija ispravniji, opet, ashab  Ibn Mes’ud, takvo nešto ne može reći od sebe iz glave.

Hfz.  Amir Smajić

 

Kako reagovati na pogreške djece

Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je učio osobini davanja savjeta. Prvi i najvažniji element te osobine jeste taj da savjet treba dati u privatnosti, a ne u javnosti. Ako moramo dati savjet u javnosti, onda ne trebamo upirati prstom u pojedinca koji je napravio pogrešku. Umjesto toga, trebamo ga uputiti govoreći uopćeno, kako je to činio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem. On je imao običaj popeti se na minberu i reći: “Zašto neki ljudi govore to i to?” (Nesa’i)

Roditelji trebaju imati u vidu ovo pravilo kada reaguju na pogreške djece, naročito ako imaju više djece. Oni ne smiju optuživati, niti koriti djecu, posebno ne pred njihovim prijateljima ili vršnjacima. Ako to budu radili, to će naštetiti njihovom samopoštovanju. To će, također, učiniti da sve odbijaju, što neće pomoći rješavanju problema.

Međutim, razgovaranje sa djetetom nasamo čini da ono lakše prihvata i daje mu priliku da razmisli o trenutnoj situaciji, umjesto o sramoti koju osjeća.

Pored toga, roditelji će uvidjeti da mogu biti objektivniji u reagovanju na pogrešku djeteta kada o njoj privatno diskutuju. To je prilika da se djetetu tačno kaže šta je pogriješilo, da ga se poduči zašto je to pogreška, navodeći ajet iz Kur ‘ana ili neki hadis Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i da se dijete uvježba da tu pogrešku više ne ponavlja.

Navest ćemo jedan praktičan primjer, kako bismo ilustrovali ovaj princip. Dijete se obraća roditelju ili starijoj osobi na nepristojan način, pun nepoštovanja i praveći grimase dok govori. Ovo je neprihvatljivo ponašanje i roditelji ga moraju ispraviti. Umjesto da galame i viču na njega pred drugima, roditelj će ga odvesti u drugu sobu i objektivno s njim porazgovarati o problemu. Roditelj treba pretpostaviti da dijete ne zna da je njegovo ponašanje neprihvatljivo i prvo treba djetetu ukazati na to mirnim, ali odlučnim tonom. Na primjer, roditelj treba reći djetetu: “Da li si primijetio na kakav si mi se način obratio? Jesi li primijetio kakav ti je bio ton i kakve si grimase pravio? Misliš li da je to prikladan način da razgovaraš sa drugima? Pogledaj kako ja sada razgovaram s tobom. Govorim li ja nepristojno? Pravim li ja tebi grimase? Misliš li da je ovako pristojnije?”

Najvjerovatnije je da dijete uopće nije shvatilo da je bilo nepristojno. Ovo je “ukaži” – korak. Sljedeći korak je podučiti ga zašto je njegovo ponašanje neprihvatljivo.

Roditelji mu trebaju ili navesti kur’anski ajet, ili hadis Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Na primjer, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Onaj ko nije milostiv prema našim mlađim i ne poštuje naše starije, nije od nas.” (Tirmizi)

Citiranje ajeta ili hadisa će najvjerovatnije uvjeriti dijete da je roditelj u pravu, jer će ono osjetiti da roditelj ne izmišlja novo pravilo, već da ono ima osnova.

Konačno, roditelji ne trebaju očekivati da se ponašanje djeteta promijeni čim mu se ukaže da je sa islamske tačke gledišta pogriješilo. Roditelji moraju uvježbati dijete ponavljajući proces.

Također, moraju imati na umu da mijenjanje socijalnog ponašanja iziskuje vrijeme i ponavljanje naredbi.

Autori: Dr. Ekrem Bešir i dr. Muhammed Rida Bešir
Iz knjige Odgoj djece u svjetlu Kur’ana i sunneta
Priprema: Menhedž

 

Poslanik Muhammed stvarao je bogatstvo društva, a ne pojedinaca

 

Trenutak rađanja islama u današnjem vidu započeo je s poslanikom Muhammedom, koji je jedan u nizu Božijih poslanika.

Zašto se historičari bave Poslanikovom biografijom?

Nema ličnosti u svjetskoj historiji čiji je život do najsitnijih detalja osvijetljen kao što je život poslanika Muhammeda. Osim istinite knjige, Allahovog govora, Plemenitog Kur'ana a. š., drugi prvorazredni izvor jesu hadisi, u kojima Poslanik s. a. v. s. rječito govori o pojedinim aspektima šireg muslimanskog života, a treći prvorazredni izvor jest sira (biografija), u kojoj nalazimo i najsitnije detalje iz života Muhammeda, s. a. v. s.

Mnoge su se civilizacije kroz historijske epohe pitale, a i danas se većina svijeta čudi zbog čega tolika briga za zapisivanjem života. Razlog ovolike brige među generacijama historičara da se i danas toliko bave biografijom Poslanika i svega onoga što se u vezi s njime desilo jest da je to bavljenje svojevrstan ibadet (pokornost). Svaki pedantni historičar za taj će posao imati nagradu koja će ga približiti Bogu, podići na društvenoj ljestvici i donijeti mu poštovanje i bezgraničnu ljubav među ljudima. 

Poslanikova sira

Poslanikova sira najjasnija je i najpreciznija biografija za koju čovjek zna na zemaljskoj kugli. Muhammed ibn Abdullah, s nadimkom Ebu-Kasim, osnivač islama u sadašnjem vidu, rođen je u Mekki 20. 4. 570. po Isau alejhisselamu. Pripadao je rodu Hašim, arabiziranog jevrejskog plemena Kurejš.

Svako ko usporedi život Muhammeda i Isusa uvidjet će razlike zato što su njihovi životi posve drugačiji. On nije došao iz tako jednostavnih prilika kao Isus. Njegov otac Abdullah bio je trgovac. Umro je prije rođenja svog sina. Iako je Muhammed ostao siroče, majka Amina imala je podršku rodbine. Nažalost, sudbina je nekad čudna i okrutna; to se vidi i iz Poslanikovog djetinjstva, jer je s pet godina izgubio i majku. O njemu se brinuo djed Abdul-Muttalib, a poslije amidža Ebu-Talib. On je u svom okruženju, još u mladosti, putujući s amidžama, počeo stjecati trgovačko iskustvo.

Cijelog života bio je nepismen, nije znao ni čitati ni pisati, ali to mu nije smetalo da se u Siriji i Mesopotamiji upozna s kršćanskim monasima i jevrejskim rabinima, koji su u startu u njemu vidjeli Božijeg poslanika. Kao dijete boravio je, prema tadašnjim običajima, i kod beduinskog plemena Sad ibn Bekr.

U periodu punoljetnosti pomaže kao vođa karavana i glavni trgovac bogatu i otmjenu udovicu Hatidžu (Hadidža, Khadijah). Tokom službovanja stekao je povjerenje ove bogate udovice; bez njega ni ona ne bi mogla voditi svoj dućan. Za nju je Muhammed poduzimao trgovačka putovanja čak i do Sirije. Nije nikako za čuđenje što mu je ona ponudila brak. U 26. godini Muhammed se oženio 16 godina starijom Hatidžom.

S njom je dobio četiri kćeri i nekoliko sinova, koji su umrli kao mala djeca. Četrdeset godina živio je među svojim sunarodnjacima i oni su ga nazivali Es-Sādik, El-Emīn ("iskreni", "povjerljivi"), jer mu ni neprijatelji nisu mogli pronaći nijednu laž po kojoj bi bio poznat. Ko bi to danas bio iskren? Pitam se kako bi reagirao Poslanik da živi u ovim vremenima u kojima samo caruju laž, dvoličnost, izgovori i licemjerje. I ne samo on nego i bilo koji mesija.

Po ulasku u četrdesete godine počinje se osamljivati, meditirati po obližnjim pećinama. Tek u 43. godini u pećini Hira čuo je mnoštvo glasova koji su se stopili u jedan. Mislio je da je riječ o džinima, zato je i pokušao pobjeći. Sila ga je zgrabila i naredila mu da čita Božiju objavu. Tek kasnije u njoj je prepoznao velikog Allahovog meleka Džibrila (Džebrail; arhanđeo Gabrijel).

U Meku se vratio uplašen i zatražio od Hatidže i ukućana da ga pokriju. Noć iza tog dana u kasnija vremena nazvana je Noć snage / određenja (Lejletul-kadr) i pala je kao 27. noć ramazana 610. po Isau alejhisselamu i tada je zvanično objavljeno prvih pet ajeta 96. sure, El-Alek, poznatih kao "El-Kalem", jer govore o peru. Iza njih slijedi 74. sura, El-Muddessir, koja govori o čovjeku poslaniku umotanom u pokrivač. To je prva objavljena cjelokupna sura. Tek na trećem mjestu, po redoslijedu objave, nalazi se 1. sura, El-Fātiha ("Ona koja otvara"), poznata kao temeljni pristup Kur'anu.

Život muslimanske zajednice u Mekki

Muslimanska zajednica u Mekki nije dobro primljena. Dolazilo je do otvorenog sukoba s plemenom Kurejš, koji u mladoj muslimanskoj zajednici vide ne samo duhovnog već i socijalno-ekonomskog protivnika. Bilo je to doba i mekanskog džahilijeta (neznanja). U više navrata muslimani se sele iz Mekke ka Etiopiji. Pritisak mekanske aristokratije nije bio toliko represivan koliko kočēćī.

A zbog čega se ona plašila bilo kojeg monoteističkog vjerovanja? I zašto i politički to odbija? Razlog je jednostavan: gubitak privilegija. Valjalo je sačuvati blagostanje Mekke kao trgovačkog središta. I to blagostanje konstantno je visilo u zraku, zaviseći od neutralnosti u sukobu između Perzije i Bizantije. A nijedan aristokrat nije htio preko noći zbog monoteizma izgubiti povlašteni ekonomski položaj.

Muhammed je itekako bio svjestan da njegova zajednica vjernih ne može opstati, a kamoli se razvijati u takvoj Mekki. To je i bio razlog znamenite Hidžre (preseljenja) Poslanika i njegovog najboljeg prijatelja Ebu-Bekra 20. juna 622. u grad u oazi, Jasrib, kasnije poznat kao Medina. Po tom događaju islamski svijet računa godine nove ere i hidžretske godine zamjenjuju godine po Isau alejhisselamu, odnosno po gregorijanskom kalendaru.

Muhammed a. s. u Medini ima posve drugačiju misiju: on tu formira vjersku zajednicu novog tipa i upravlja njome. Zajednica neporočnih, koja u jednom danu odlučuje prekinuti sa svim ovisnostima i grijesima: od alkoholizma i opojnih droga do seksualne anarhije. Zar to nije jedinstven primjer u svjetskoj historiji?

Principi upravljanja medinskom zajednicom bili su jednostavni: 1) na ekonomskom planu: samo je Bog posjednik; 2) na političkom planu: samo Bog (ne Poslanik) zapovijeda; 3) na kulturnom planu: samo Bog zna i upućuje u istinite vrijednosti. A shvatanje Božijeg posjedništva na nebesima i Zemlji izraženo u surama El-Bekare (116. i 284. ajet) i Ālī Imrān (109. ajet) direktno su suprotstavljeni rimskom pravu, koje su prihvatile judaističke i kršćanske zajednice. Tako je pravni i ustavni sukob između tri abrahamske monoteističke zajednice, nažalost, postao neizbježan.

U Kur'anu je jasno izraženo šta biva sa socijalnim sistemom kad novac formira političko-društvenu hijerarhiju. Poslanik je formirao zajednicu koja se nije zasnivala na krvnoj i rasnoj ni na narodnosnoj i teritorijalnoj pripadnosti, ni na ekonomskim odnosima ni na zajedničkoj kulturi ili historiji. Muslimanska zajednica bila je fluid koji se prelijevao preko teritorije na kojoj muslimani žive. Bilo bi još bolje da taj fluid živne ili, bolje reći, uskrsne i u ovom turbulentnom svijetu.

Strah paganske Mekke 

Muhammed je od starta znao da cilj islamu treba biti bogatstvo društva, nikako sam pojedinac. Napredak medinske zajednice bio je više nego očit. Ali, ipak je imao problema s tvrdokornim judaističkim i kršćanskim zajednicama. To je rezultiralo i Allahovom naredbom za promjenu kible od El-Kudsa (Jerusalema) i njegovog Mesdžidul-akse ka Ka'bi u Mekki.

Medinski period jest period borbe, političkih trzavica, kao i unutrašnjeg heroizma prvih muslimana. Bitke na Bedru, Uhudu i Hendeku od januara 624. do februara 627. pokazale su da je mlada medinska zajednica itekako bila sposobna ne samo za samoodbranu nego se znala i ravnopravno boriti s moćnijim protivnikom. Hudejbijskim mirom u martu 628. regulirani su odnosi između zaraćenih vjerskih zajednica, a poništenjem ovog mira od strane plemena Kurejš predodređen je i slom mekanskih paganskih reakcija.

Godina 630. ključna je i ona neće nikad biti zaboravljena. Prvog januara te godine Poslanik je na čelu pobjedonosnih muslimanskih trupa ušao u Mekku. Kakav zanimljiv dramaturški preokret sudbine... Snagom svog duha, vjere i blaženog sabura (strpljenja) Poslanik pobjeđuje svoje neprijatelje. Proglasio je opću amnestiju i konačno uklonio idole mekanskih božanstava, naročito Lāta, Uzzāa i Menāta. Muhammed je preselio u vječnost 8. juna 632. po Isau alejhisselamu.

I ubuduće će se obilježavati dan rođenja Muhammeda a. s. I svaki put čovječanstvo će se iznova prisjetiti trenutka rađanja islama. Bilo bi dobro, zdravo i razumno da se otrijezne ne samo muslimani nego i ostatak svijeta, koji se odavno guši u pohlepi utrke za novcem i nemilosrdnoj globalizaciji. Umjesto gladi za novcem bolje je za promjenu da svijet smrtnika već jednom posluša i "Glas Božiji".

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Način kako je Poslanik, a.s, ukazivao na greške

Neka je zahvala Uzvišenom Allahu, swt, i neka je salawat i selam na našeg Plemenitog Poslanika Muhammeda, s.a.w.s. „O vjernici, dužnosti prema Allahu izvršavajte, i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!“ (Al-Maidah, 8)

Hvala Allahu, twt, Gospodaru svih svjetova, Svemilosnom, Milostivom, Vladaru Sudnjeg dana, Bogu prvih i posljednjih generacija, čijom voljom opstoji sedam nebesa i sedam zemalja. Neka je blagoslov i mir na Njegovog povjerljivog Vjerovjesnika, učitelja čovječanstva, koji je poslan kao milost svjetovima.

Draga braćo, podučavanje spada u velika djela kojima se približava Allahu, dž.š. Koristi od učenja i podučavanja su mnogobrojne, umnogostručavaju se i svako dobro sadržano je u tome. To je dio ostavštine svih vjerovjesnika i poslanika koji je pripao da’ijama i odgajateljima: „Zaista Allah i meleki, stanovnici sedam nebesa i sedam zemalja, čak i mrav u svom mravinjaku, pa čak i kit, blagosiljaju onoga koji ljude podučava dobru.“ (Et-Tirmizi)

Postoje različiti načini, vrste i sredstva podučavanja, među koje spada i ispravljanje grešaka.  Popravljanje i ispravljanje grešaka ulazi u okvire “savjetovanja u vjeri” koje je kao sunnet propisano svim muslimanima i čvrsto je povezano sa obavezom pozivanja na dobro i odvraćanje od ružnih djela.

Ispravljanje grešaka sadržano je i u Allahovoj Objavi i to je kur’anska metoda. Allah, swt, objavljujući Kur’an naveo je u njemu naredbe, zabrane, odobravanje i ukor određenih postupaka, te je ispravljao greške, čak i greške Vjerovjesnika, alejhimus-selam. Muhammed, s.a.w.s, ukoren je u suri ‘Abese: „Namrštio se i okrenuo, zato što mu je slijepac prišao, a šta ti znaš možda on hoće da se očisti, ili da sasluša opomenu pa da mu opomena koristi! A onome koji je bogat ti se posvećuješ, a ništa ne možeš ako on neće da se očisti, a onaj koji ti dolazi bojeći se, ti se od njega okrećeš.“ (Abese, 1-10)

Cijenjena braćo, prilikom pristupanja ispravljanju grešaka kod ljudi treba imati za cilj postizanje Allahovog zadovoljstva, a ne uzdizanje, pakost ili želju za pohvalama ljudi. Osnova u tome je da se bude iskren prema Allahu, twt, te prema osobi koju se želi posavjetovati. Kriterij za ispravljanje grešaka jeste Allahova Knjiga, Kur’an, te Sunnet Allahovog Poslanika Muhammeda, a.s. Ako osoba griješi u odnosu na Kur’an i Sunnet treba se na najljepši način i blago posavjetovati. Zaista, ima ljudi koji, bez znanja, bigajri hakk, napadaju druge koji su na Istini, a oni vođeni sopstvenim strastima, neznanjem i prokletim šejtanom, potvaraju, vrijeđaju i žele da od ljudi, od džemata, od ummeta, nestanu Allahova milost i blagodati. Neka se takvi pripaze Allahove srdžbe i kazne, kao oni koji su časnu, čistu i čestitu majku vjernika a Poslanikovu, a.s, suprugu Aišu, r.a, bez osnova optužili, te su objavljeni ajeti kojim im se prijeti: „Allah vam naređuje da više nikad tako nešto ne ponovite, ako ste vjernici, i Allah vam propise objašnjava; a Allah sve zna i mudar je. One koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine čeka teška kazna i na ovome i na onome svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i da Allah nije blag i milostiv…“ (Nur, 17-20)

Bilježi Et-Tirmizi od Šufejja el-Asbehija da je ušao u Medinu i ugledao čovjeka oko kojeg su bili okupljeni ljudi, pa je upitao: „Ko je ovo?“ Odgovoriše: „Ebu Hurejre!“ Kaže Šufejj: „Približavao sam mu se sve dok nisam sjeo pored njega. On je pričao ljudima, pa kada je ušutio i osamio se, rekoh mu: ‘Zaista te iskreno pitam, zar mi nećeš reći hadis kojeg si čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, shvatio ga i naučio?’ Ebu Hurejre, radijallahu anhu, reče: ‘Učinit ću to! Ispričat ću ti hadis kojeg mi je pričao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji sam shvatio i naučio.’ Zatim je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, duboko uzdahnuo. To je malo potrajalo, a onda se pribrao i rekao: ‘Ispričat ću ti hadis koji mi je ispričao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom mesdžidu, nije bilo nikoga osim mene i njega.’ Tada je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ponovo jako uzdahnuo, a kada se pribrao, obrisao je lice i rekao: ‘Ispričat ću ti hadis koji mi je ispričao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bili smo ja i on u ovom mesdžidu, nije bilo nikoga osim mene i njega.’ Tada je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, ponovo jako uzdahnuo, a kada se pribrao, obrisao je lice i rekao: ‘ Učinit ću to! Ispričat ću ti hadis koji mi je pričao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio sam sa njim u ovom mesdžidu, sa njim nije bio niko drugi osim mene.’ Ebu Hurejre, radijallahu anhu, tada je duboko uzdahnuo, nageo se i licem se strovalio na tlo. Ja sam ga dugo držao prislonjenog uza se, sve dok nije došao sebi. Kada je došao sebi, rekao je: ‘Pričao mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da će se Allah, kada nastupi Sudnji dan, spustiti Svojim robovima da im presudi. Svi ljudi bit će prestravljeni, a prvi koji će biti pozvani su čovjek koji je zapamtio Kur’an, i čovjek koji se borio na Allahovom putu, i čovjek koji je imao mnogo imetka. Allah će kazati učaču Kur’ana: ‘Zar te nisam podučio onome što sam objavio Svojim poslanicima?’ ‘Jesi, Gospodaru’, odgovorit će. Reći će: ‘I šta si uradio sa onim što si naučio?’ Čovjek će kazati: ‘Postupao sam po njemu i dan i noć! ‘ Allah će mu reći: ‘Slagao si!’ Meleki će reći: ‘Slagao si!’ ‘Želio si da se priča kako je taj i taj dobar učač, i to se i pričalo! ‘, reći će Allah.

Zatim će biti doveden bogataš. Allah će mu kazati: ‘Zar ti nisam dao obilje tako da nisi imao potrebu ni za kim?’ Reći će: ‘Jesi, Gospodaru.’ ‘ Šta si uradio sa onim što sam ti dao?’, upitat će ga. ‘ Spajao sam rodbinske veze i davao sadaku’, odgovorit će. Allah će kazati: ‘Slagao si!’ I meleki će kazati: ‘Slagao si! ‘ Allah će reći: ‘ Htio si da se govori taj i taj je darežljiv, i to se i govorilo.’ Zatim će biti doveden čovjek koji je ubijen na Allahovom putu. Allah će ga upitati: ‘Zbog čega si ubijen?’ ‘ Naređeno mi je da se borim na Tvome putu, pa sam se borio sve dok nisam ubijen’, odgovorit će. Allah će mu kazati: ‘Slagao si!’ I meleki će kazati: ‘Slagao si!’ Allah će reći: ‘ Htio si da se kaže taj i taj je smion, i to se i pričalo.’ Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, udario po svojim koljenima i rekao: ‘O Ebu Hurejre, ta trojica su prva Allahova stvorenja s kojima će biti potpaljena vatra na Sudnjem danu.“ (Sunenut-Tirmizi) Braćo, spomenuta trojica iz hadisa; hafiz Kur’ana Časnog, imućan čovjek i borac na Allahovom putu, ako su iskreni prema Allahu i ljudima, bit će u džennetu sa poslanicima, iskrenim, šehidima, dobrim ljudima – i niko ne zna kakve ih, kao nagrada za ono što su činili, skrivene radosti čekaju, ali, ako budu neiskreni, čeka ih kazna spomenuta u hadisu.

Molim Allaha, swt, da budemo od iskrenih, da ljude na temelju znanja, iskrenosti i lijepih riječi savjetujemo, da se klonimo neznanja, šejtanskih vesvesa i vlastitih slabosti. ”Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!” Amin!

Hfz. Osman ef Kalabić

Džamija Sokolović Kolonija II

 

Muhammed, s.a.v.s.: ”Jedva čekam da se sretnem sa svojom braćom, onima koji su me slijedili a nisu me vidjeli”

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

U cijeloj ljudskoj povijesti, nemoguće je naći veličanstveniji primjer i priču o iskrenoj i istinskoj ljubavi, kao što je primjer i priča o ljubavi Muhammeda, s.a.v.s., prema njegovom ummetu i čežnja za susretom sa svojim sljedbenicima koji nisu bili njegovi savremenici. O toj neopisivoj ljubavi svjedoče i posljednji trenuci dunjalučkog života, našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s. Pa, prisjetimo se tog najtežeg i najbolnijeg trenutka u povijesti ummeta, odlaska Muhammeda, s.a.v.s., sa dunjaluka, kao i njegovih posljednjih oporuka.

Naime, prije preseljenja na Ahiret, Muhammed, s.a.v.s., obavio je Oprosni hadždž i dok je obavljao hadžske obrede, objavljen mu je ajet: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Ma'ida, 3.) Kada je Ebu Bekr čuo taj ajet počeo je plakati. Prisutni ashabi su ga upitali zašto plače, a on je odgovorio: ”Ovaj ajet znači da se približio Poslanikov odlazak sa dunjaluka.” Muhammed, s.a.v.s., vratio se sa Oprosnog hadždža i devet dana prije preseljenja na Ahiret, objavljen mu je posljednji ajet Kur'ana: ”I bojte se Dana kada ćete se svi Allahu vratiti, kada će se svakome ono što je zaslužio isplatiti, – nikome krivo neće učinjeno biti.” (El-Bekara, 281.) Na njegovom licu su se počeli primjećivati znaci bolesti. Jednog dana, dok je još bolest bila u začetku, rekao je: ”Želim posjetiti šehidsko mezarje na Uhudu.” I učinio je to. Otišao je na Uhud, stao je ispred mezarova šehida i rekao: ”Es-selamu alejkum, šehidi Uhuda! Vi ste nas pretekli, otišli ste prije nas i mi ćemo vam se, ako Bog da, pridružiti. Ja ću vam se uskoro pridružiti.”

 Dok se vraćao sa Uhuda plakao je. Ashabi su upitali: ”Allahov Poslaniče, šta te je rasplakalo?” Odgovorio je: ”Rasplakala me čežnja za susretom sa mojom braćom.” ”A zar mi nismo tvoja braća”, upitali su? Odgovorio je: ”Ne, vi ste moji ashabi, a moja braća su oni koji će doći poslije mene, koji će vjerovati u moje poslanstvo i slijediti moj sunnet, iako me nisu vidjeli.”

Prije preseljenja na tri dana, Poslanikova, s.a.v.s., bolest se pojačala. U tom trenutku boravio je kod supruge Mejmune, r.a., pa je naredio da mu pozovu sve supruge. Kada su došle, upitao ih je: ”Hoćete li mi dozvoliti da ostatak vremena boravim kod Aiše?” I one su, naravno, dozvolile i složile se da Poslanik, s.a.v.s., ostatak svoga života na dunjaluku provede sa njemu najdražom ženom, nakon Hatidže, r.a.

Htio je da ustane i sâm ode u Aišinu, r.a., sobu, ali nije mogao, pa su mu Alija, r.a., i Fadl ibn Abbas, r.a., pomogli i naslonjen na njih dvojicu, Muhammed, s.a.v.s., otišao je u Aišinu, r.a., sobu.

Prvi put su ashabi imali priliku vidjeti da se Poslanik, s.a.v.s., oslanja na nekoga u hodu. Bili su zabrinuti i pitali su jedni druge: ”Šta se to dešava sa Poslanikom, s.a.v.s.?” Uskoro je Poslanikov mesdžid u Medini bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Njegovi vjerni drugovi željeli su da budu blizu njega i da priteknu u pomoć ako zatreba. Jer, oni su njega voljeli više nego sebe i svoju djecu i porodice, i više su se brinuli za njega i njegovo zdravlje nego za svoje zdravlje i zdravlje svojih porodica. Usljed nesnosnih bolova i vrućice, Muhammed, s.a.v.s., mnogo se znojio. Aiša, r.a., pričala je: ”Allaha mi, nisam vidjela da se neko tako znoji kao Poslanik, s.a.v.s.” Zatim je uzela njegovu ruku i brisala mu znoj sa čela. Nije dozvolila da on to sâm čini niti je svojom rukom brisala njegov znoj, već je uzela njegovu ruku i brisala mu znoj sa lica, jer, kako kaže Aiša, r.a.: ”Njegova ruka bila je nježnija, čišća i plemenitija od moje, pa sam zbog toga znoj sa njegovog lica brisala njegovom rukom.”

Zatim je, priča Aiša, r.a., govorio: ”La ilahe illallah, zaista smrt ima svoju agoniju!” Onda se začula galama iz mesdžida, pa je Poslanik, s.a.v.s., pitao Aišu: ”Šta se to dešava?” Odgovorila je: ”Allahov Poslaniče, ashabi se boje za tebe.” Rekao je: ”Podigni me da idem među njih.” Silno je želio ustati, ali nije mogao. U posljednjim trenucima života često je gubio svijest. To mu se desilo i tada, kada je želio izaći među ashabe, pa su ga polili nekoliko puta vodom i svijest mu se vratila. Nošen rukama ashaba, Poslanik, s.a.v.s., popeo se na minber i održao svoj posljednji govor ashabima. Rekao je: ”O ljudi, kao da se pribojavate za mene?!” ”Da, Allahov Poslaniče”, odgovorili su. A onda im je rekao: ”O ljudi, mjesto vašeg susreta sa mnom nije dunjaluk, već moj izvor na Ahiretu. Tako mi Allaha, kao da sada, sa ovoga mjesta, gledam u svoj izvor u Džennetu. O ljudi, ja se za vas ne bojim siromaštva, već se bojim da vam se ne otvore vrata dunjaluka, pa da se natječete u stjecanju dunjalučkih blagodati, kao što su se natjecali oni prije vas, pa da vas dunjaluk ne uništi kao što je uništio one prije vas.” Zatim je rekao: ”Bojte se Allaha u pogledu žena! Činite ženama dobro!” A onda je nastavio: ”O ljudi, jednom Svom robu, Allah je ponudio da bira između onoga što je kod Allaha i dunjaluka, pa je on izabrao ono što je kod Allaha.” Niko od ashaba nije shvatio da Poslanik, s.a.v.s., zapravo govori o sebi i svome izboru, osim Ebu Bekra, koji se nije mogao suzdržati, pa je, plačući, govorio: ”Dali bi za tebe naše roditelje, Allahov Poslaniče! Dali bi za tebe našu djecu, žene i imetak, Allahov Poslaniče!” I nastavio je da ponavlja te riječi grcajući u suzama. Ashabi su se čudili Ebu Bekru i zamjerili mu što prekida Poslanika, s.a.v.s., jer nisu razumjeli o čemu se radi. A onda im je Muhammed, s.a.v.s., rekao: ”O ljudi, niko od vas nije uložio neku vrijednost a da mu je nisam nadoknadio, osim Ebu Bekra. Ja mu ne mogu nadoknaditi ono što je on dao za islam, pa sam to ostavio za Sudnji dan, da mu Allah nadoknadi. Zazidajte i zatvorite sva vrata koja vode u mesdžid osim Ebu Bekrovih vrata.” Na kraju je upućivao dove za njih, govoreći: ”Allah vas zaštitio, Allah vas čuvao, Allah vas pomogao i učvrstio na putu islama.” I kako dolazi u nekim predajama, među zadnjim njegovim riječima, osim upozorenja na čuvanje namaza, bile su: ”Prenesite selam onima koji će doći poslije mene, a koji će me slijediti.”

Nakon toga, ponovo su ga odnijeli u Aišinu, r.a., sobu i nedugo zatim, na njenom krilu, podižući ruku prema nebu i govoreći: ”Ka Uzvišenom prijatelju, ka Uzvišenom prijatelju!”, na bolji svijet preselio je najbolji čovjek koji je hodao zemljom i najodabranji Allahov poslanik, Muhammed ibn Abdullah, s.a.v.s.

Stoga, donosimo što više salavate na našeg voljenog Poslanika, s.a.v.s., i slijedimo njegov sunnet kako bismo zaslužili njegov šefa'at i zagovaranje na Sudnjem danu i kako bi nam bila ukazana počast da nas Poslanik, s.a.v.s., dočeka na svome Havdu i napoji iz svoje mubareć ruke i da se obraduje susretu sa nama.

 

 

 

Ajet koji me izvukao iz depresije

Prošla je godina dana od perioda u kojem sam se jako loše osjećala. Dane sam provodila ležajući i ubijajući sebe ružnim mislima. Sve mi je bilo teže što moj muž i ja nakon nekoliko godina braka nemamo potomstvo. Inače sam bila jaka po tom pitanju. Za naš problem, skoro pa niko nije znao. Međusobno smo se bodrili i nikada nismo jedno drugo krivili, što je jako bitno. Bila sam sigurna u Allahovu milost i uvijek sam dovila da nam podari dijete kada bude najbolje vrijeme za to. Međutim, u periodu mart – april 2016. godine, taj problem počeo me opasno izijedati. Htjela sam da pomognem sama sebi, da izađem iz tog kruga, u kome me crne misli more. Svaki dan mi počinje i završava na isti način, ne mogu pobjeći od razmišljanja o našem problemu.

Jednog dana, bilo mi je jako teško, odlučila sam da pronađem na intenetu dovu za brigu i tugu. Međutim, nikako nisam mogla da ju nađem, a ni da je se sjetim. Onako tužna odlučila sam da uzmem Kur’an, jer Allahova riječ je utjeha. Otvorila sam mushaf onako, otprilike. Allahu ekber! Allahu ekber! Allah je dao da baš otvorim 329. stranicu, sura Vjerovjesnici, gdje u 87. ajetu te sure Uzvišeni Allah u prijevodu kaže: „Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi!“ Subhanallah, Allah doista sve vidi i sve zna.

Odlučila sam da preokrenem stranicu, da vidim šta tamo piše. Tu sam pronašla ajet koji je bio izlaz iz svih mojih problema. 91. ajet: „A i u onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u njoj život udahnusmo…“ Nakon ovog ajeta vratilo mi se ono ubjeđenje koje sam prije imala, da će nam Allah doista dati potomstvo. Postala sam veselija, jer je to ključ koji mi je bio potreban da budem ona stara „ja“. Ona, koja je sigurna da će nam naš Gospodar ispuniti našu veliku dunjalučku želju. Nakon tog dana posvetila sam se bašti i cvijeću. Više uopšte nisam razmišljala o začeću.

Uzvišeni Allah je dao da već krajem mjeseca aprila saznam da sam u drugom stanju. Bila sam jako uzbuđena, ali stalno mi je na umu bio ajet koji me izvukao iz depresije. Elhamdulillah, sad nakon više od godinu dana imamo sinčića od nekoliko mjeseci. Sve kockice su se posložile. Allah mi je dao priliku da vidim svog muža nikad sretnijeg. Allah ga je nagradio za sabur, što mi nikada, ama baš nikada, nije prigovorio, nego je strpljivo čekao samnom i često me tješio da ne mora značiti da je do mene. Nikada neću zaboraviti njegov oduševljeni izraz lica, kada je došao po nas. Njegovo ushićenje kada je vidio to maleno stvorenje, taj dar od Allaha. Uvijek ću mu biti zahvalna na brizi i pažnji koju nam je poklonio kada smo izašli iz bolnice. Molim Allaha da ga nagradi kada god me zamijeni u čuvanju našeg blaga i najvećeg ovosvjetskog bogatstva. I kao što on kaže da je beba vrijednija nego i njegov posao i moja diploma, i doista je tako.

Moj savjet svima koji još nemaju potomstva, a jako to žele je da strpljivo čekaju i da se uzdaju u Allahovu milost. Muževima savjetujem neka budu uz svoje hanume i ni u kom slučaju neka ne vrše pritisak na njih.

Ovo su stvari koje sam ja pokušala, pa možda i nekoj od vas pomognu:

  • čaj od vrkute,
  • tablete Vitex,
  • kapsule koje imaju biljke poput vrkute, macine trave…
  • folna kiselina,
  • vitamin C,
  • Duphaston tablete zbog neredovnog ciklusa,
  • ovulacijske trakice,
  • dovljenje sa Allahovim lijepim imenom el-Musawwir – Onaj koji daje oblik (lično sam čula profesora koji je rekao da je Allah dao potomstvo nekoliko bračnih drugova, nakon dovljenja sa ovim Allahovim imenom)
  • među zadnjim je bio čaj od MACINE TRAVE, molim vas pročitajte o njoj

Bit će vam potrebno:

  • puno strpljenja,
  • međusobno razumijevanje,
  • jaka vjera,
  • puno dova
  • čvrst tevekul…

Molim Allaha da svakom ispuni njegove želje. Molim Allaha da vam olakša dane u iščekivanju. Nikada ne odustajte. Samnom se porodila žena koja nije imala potomstvo oko 16 godina. Pomirila se sa onim što su joj ljekari rekli, opustila se i na kraju Allah je dao da dobije bebu. U Allahovim je rukama kome će dati potomstvo, On je taj koji udahnjuje dušu i lik stvara. A sve što se vjernici i vjerniku dogodi je hajr za njih, i to što trenutno nemaju potomstvo je Allahova mudrost, jer želi da nas sačuva nečeg što mi ne znamo, a nadoknadit će i nagraditi višestruko za to iskušenje na Sudnjem danu. Nikada ne odustajte, zaista je Allah Svemoćan.

Tekst poslala sestra E. M.

 

Subscribe to this RSS feed