Duhovnost

Šta se dešava s tijelom za vrijeme posta

 

Čovjek u prvim danima posta može osjećati glavobolju, slabost, nervozu i neraspoloženje, zato što se tijelo oslobađa taloga iz tkiva, čijim topljenjem nastaju otrovi koji odlaze u krv prije nego što se izbace iz tijela. Na tom putu otrovi prolaze kroz organe poput mozga, krvi i nerava, što dovodi do ovih kratkotrajnih pojava.

– Nakon tri do četiri dana posta počinju se trošiti rezerve bjelančevina i masnoća iz tijela. To se osobito može osjetiti po zadahu i mirisu tjelesnih izlučevina (znoj, mokraća…).

– Nakon trećeg dana posta mnogo je lakše podnijeti glad jer tijelo počinje izlučivati endorfin koji ublažuje bol i podiže raspoloženje.

– Drugi stupanj posta (3. do 7. dan) uključuje čišćenje sluzi, masnoća, odumrlih stanica i drugih toksina koji lakše izlaze iz sistema. Gotovo svako ko posti osjeća se isto – nakon prva dva dana ne osjeća glad i ima više energije.

– Naučne studije pokazale su da jedan dan posta iz tijela otklanja ostatke deset dana. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, direktno nam ukazuje da „onaj ko posti ramazan i iza njega šest dana mjeseca ševvala, biće nagrađen kao da je postio cijelu godinu.“

– Nauka je dokazala da onaj ko isposti trideset i šest dana u godini, uklanja iz svog tijela otrove koji se nagomilaju tokom cijele godine.”

Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?!

FB stranica hfz. Almir Kapić

 

 

Kako ramazan od nas pravi lidere?

Možda ste slušali kako treneri i edukatori koji drže seminare imaju običaj kazati: “Imate snagu da učinite bilo šta bez imalo ograničenja samo morate vjerovati u sebe.” Ipak, ono što me i dalje fascinira jeste činjenica da su veliki lideri zapravo imali drugačiju perspektivu liderstva od navedene. Oni su duboko vjerovali i ispravno razumijevali islamski aksiom „Nema snage niti moći osim sa Allahom.“

Skromnost je odlika velikih lidera

Kao primjer toga navest ćemo Zul Karnejna, koji je bio kralj/vladar. Imam Taberi od Mudžahida o njemu prenosi sljedeće:

“Veliki zemaljski vladari na istoku i na zapadu bile su četiri osobe. Dvojica od njih su bili vjernici, a druga dvojica nevjernici. Dvojica koji su bili vjernici su Sulejman, a.s., sin Davudov i Zul Karnejn. Dvojica koji su bili nevjernici su Bahtansar i Nimrud sin Kenanov. Niko nije vladalo cijelom zemljom osim njih četverice.”

Jedan narod koji je živio u vrijeme Zul Karnejna punudio je ovom velikom vođi nagradu za izgradnju barijere između njih i Jedžudža i Medžudža. Zul Karnejn im je odgovorio:

“Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao” – reče on. “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.” (Kur’an 18:95)

Umjesto da moć, sposobnost, bogatstvo i znanje za izgradnju te barijere pripiše sebi, on kaže da mu je to Allah dao i omugućio.
I šta on kaže nakon što je završio taj posao? Da li on tvrdi da je uspjeh došao zahvaljujući naporima koje je on učinio? Nakon izgradnje barijera on kaže: “Ovo je blagodat Gospodara moga!” – reče on.” (18:98)

Sulejman je bio poslanik i vladar čije kraljevstvo je bilo veličanstveno toliko, da niko nikada neće imati sličnu vlast na zemlji jer je on molio:
“Gospodaru moj,” – rekao je – “oprosti mi i daruj mi vlast kakvu niko, osim mene, neće imati! Ti uistinu, bogato daruješ!” (Kur’an 38:35)

Kao rezultat toga, džinni, ptice, vjetar i druga kraljevstva bili su njegovi podanici i sluge. Zakoni fizike nisu vrijedili onda kad mu je prijestolje kraljice Belkise doneseno u treptaju oka. Šta je Sulejman, a.s., rekao na to? On je rekao:
“Ovo je blagodat Gospodara moga, koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan – u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan – pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit. (Kur’an 27:40).

Priznavanje Allahovih blagodati glavna je osobina velikih lidera. Poslanik Jusuf, a.s., nakon što je dobio vlast je rekao:
“Gospodaru moj, Ti si mi dao dio vlasti i naučio me tumačenju nekih snova! O Stvoritelju nebesa i Zemlje, Ti si Zaštitinik moj i na ovome i na onome svijetu; daj da umrem kao musliman i pridruži me onima koji su dobri!” (Kur’an 12: 101)
Veliki lideri nisu postigli veličinu zato što su mislili da su veliki. Veličinu su dobili jer su bili ponizni prema Allahu. Poslanik Muhammed, a.s., je rekao:

“Niko se neće poniziti u ime Allaha a da ga Allah neće uzvisiti.” Bilježi ga Muslim

Post nas uči skromnosti

Post je škola koja nam kroz nekoliko sati pokaže koliko smo zaista ovisni, ranjivi i slabi. Žeđ, glavobolja, želudac…, sve to utiče na našu produktivnost posebno na kraju dana.

Post nas podsjeća da mi nismo vlasnici ničaga što dajemo već smo sebebi/provajderi i da nismo sami sebi dovoljni, već da smo ovisni.
To ne znači da trebamo ostaviti djelovanje i željeti ostvariti ciljeve bez ikakvog napora. To znači da trebamo shvatiti da je uspjeh samo produkt Allahove moći, a ne naših sposobnosti ili djela. Istovremeno treba biti oprezan kada su u pitanju metode i sebebi putem kojih dolazimo do naših ciljeva.

TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA

Taj balans vidimo u Zul Karnejnovoj izjavi kada on, nakon što je rekao da je Allah taj koji mu je sve to omogućio i dao, iskorištava sve raspoložive resurse oko sebe i kaže tom narodu: “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.” Dakle, on je uključio i one oko njega u taj građevinski projekat.

Da bi upoznali Allaha kako treba, moramo najprije upoznati sebe – naše mogućnosti i ograničenja. Faraon nije htio vjerovati u Boga jer nije poznavao samog sebe. On je samog sebe proglasio bogom, izazivajući Stvoritelja i pokušavajući se popeti do Njega u sklopu čega su svi njegovi potezi koje je poduzimao bili ograničeni njegovom ljudskom prirodom. Kao rezultat toga historija ga pamti kao jednog od najvećih oholnika i silnika.

Kada čovjek zna da ne može bez vode i osjeća da mu je tijelo krhko zbog manjka prehrane zbog posta, treba da probudi svoju svijest o Najmoćnijem i Najuzvišenijem.

Osoba koja poznaje svoje slabosti i ograničenja biće više ponizna/skrušena u svojim namazima i dovama. Riječi: “Allahu, Ti si sam Sebi dovoljan i bogat, a ja sam slab i siromašan” postaće uobičajene kod takvih osoba.

Možemo biti pod vlastitim dojmom i misliti da sami možemo ostvariti ciljeve jer smo pametni, snažno ili vjerujemo u sebe. Međutim, ramazan nas podsjeća na to da smo mi samo ljudska bića i podsjeća nas na naš odnos prema našem Stvoritelju.
Spoznaja vlastitih ograničenja, zapravo je jedna od naših prednosti, jer kroz tu spoznaju naše ovisnosti o Stvoritelju, možemo razviti veću ljubav i bliskost sa Allahom.
Putem toga povećava se taqwa/bogobojaznost – što je i glavni cilj posta. Sa ovom taqwom/bogobojaznošću i spoznajom da se ništa ne može postići bez Allahove pomoći, događaju se zaista velike stvari.

Autor: Shakiel Humayun
Izvor: aboutislam.net
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić

BIOGRAFIJA AUTORA: Shakiel Humayun je poduzetnik, suprug i otac. Rođen je u New Yorku gdje je i odrastao. Diplomirao je biznis administracije na Baruch koledžu. Potom je završio postdiplomski studij na Univerzitetu Umm-ul-Qura u Mekki, gdje je primljen kao počasni saradnik na arapskim i islamskim studijama. Nastavio je svoj studij na Visokoj školi za Šerijat na Univerzitetu Umm-ul-Qura. Tokom svog boravka u Mekki, imao je priliku sticati znanje od mnogih učenjaka. Zagovornik je jakog džemata/zajednice što je rezultiralo osnivanjem Fondacije za razvoj izvornog znanja. Piše i objavljuje na svom blogu shakielhumayun.com.

Akos.ba

 

Oplemenjivanje dječijeg karaktera u ramazanu

Kada nastupi ramazan neki roditelji su okupirani pripremama za post, drugi su zabrinuti hoće li njihova djeca moći izdržati post, a neki su opet jednostavno sretni zbog nastupajućeg ramazana. Međutim, većina roditelja ne napravi detaljan plan kako da pripreme dijete za ovaj sveti mjesec na najbolji mogući način.

Ramazan je fantastična prilika da se mnoge ispravne vrijednosti, etika i uvjerenje približe karakteru djece, stoga iskoristite ovu priliku. Ovdje ne mislim samo na post i namaz, nego na sretno, dobro organizovano i uspješno dijete.

Prema tome, zamislimo da smo mi opet djeca, šta vidimo kada čujemo da dolazi ramazan?

„Mama je zauzeta oko čišćenja kuće i pripremanja dovoljne količine hrane…babo smanjuje količinu posla i zabrinut je kako će ustajati rano kako bi išao na posao…moji roditelji su sretni, mada ja nemam pojma zbog čega…ljudi izgledaju umorno i ljutito. Mnogo ljudi dolazi kod nas i pojedu mnogo hrane, svi su sretni a mama je nakon svega preumorna.“ Ovo su samo neke slike koje su u glavi djeteta.

Prema tome, moj savjet je da razgovarate sa djecom o tome kako oni vide i doživljavaju ramazan. Ovo treba raditi kroz otvorena pitanja, bez nametanja djetetu onoga šta vi vidite i kako vi doživljavate cijelu situaciju.

S druge strane, mi kao roditelji moramo znati kako naše dijete može napredovati u ramazanu, te kako njegov karakter napreduje u pozitivnom smislu.

Porodična saradnja i povezivanje

Tokom čitave godine, rijetko kad da se cijela porodica okupi za sofrom, osim u ramazanskom periodu. Tada očevi stižu na iftar, a to je zaista prilika zlata vrijedna.

Znam da postiti može biti teško, posebno u ovim vrelim danima, ali mnogo pomoglo kada bi nastojali da imamo osmjeh na licu i da se zabavljamo sa svojom djecom.

Prema tome, umjesto da djeca gledaju umornog babu koji spava do iftara, i majku koja vrišti u kuhinji, sve obaveze se mogu podijeliti na sve članove porodice. Svi zajedno možete leći u jedan krevet, grleći se i razmjenjujući pozitivna iskustva, a nakon toga ustati i svi zajedno pripremati iftar. Što da ne?

Također, namaz bi trebao da uvijek okupi porodicu. Predlažem da svki namaz bude popraćen zanimljivom aktivnošću na malu djecu. Na primjer, dijete se nakon svakog namaz može sakriti, a da da roditelji kroz smijeh traže po kući. Ovakve aktivnosti će pomoći da dijete poveže namaz sa nečim zanimljivim, a i ojačat će porodičnu vezu.

Gajite dječiju svijest

Svrha posta je jačanje veze sa Stvoriteljom, i činjenje dobrih djela uz nadu da će ih Allah s.v.t. primiti kao dobra.

Ako mene pitate šta je najvažnije da vaše dijete absorbira tokom ramazana je duboko usađena svijest da, šta god da uradi, uvijek postoji Uzvišena slika koja to vidi i svjedoči tome.

Odgovornost

Iz nekog razloga mi previše ugađamo djeci. Pitamo ih do šeste godine i vežemo im pertle do desete. Ramazan je odlična prilika da djeca dobiju odgovornost, na primjer da vas bude na sehur (djete između šest i osam godina može imati budilnik i biti odgovorno da probudi porodicu na sehur). U dodatku na ustaljene obaveze, može iznositi smeće ili pripremati stol za iftar.

Djeca moraju steći odgovornost kako za sebe, tako i za druge. Kao značajnu dozu samopouzdanja, postepeno povećajite odgovosnost koje vaše dijete ima, shodno njegovim godinama.

Interesantno je da djeca uvijek traže odgovornost, pa ukoliko je sigurno, udovoljite njihovim željama.

Planiranje i organizacija

Reditelji se uvijek žale da njihovoj djeci nedostaje sposobnost planiranja i organizovanja. Ramazan je ponovo vaša šansa.

Zašto ne uključite vaše dijete u planiranje i organizovanje iftara?

Neka vam vaše dijete, koristeći svesku ili računar, pomogne da organizujete iftar, tako što će napraviti spisak gostiju, menija, lischilte namirnica koje treba kupiti i dekoracije.

Ovo je samo jedan primjer od stotine prilika tokom dana. Umjesto da se žalite i kukate kako je cijeli teret na vašim leđima, sve što trebate uraditi je uključiti i druge članove porodice da vam pomognu.

Odlučnost i lični napredak

Skave godine se molimo da dočekamo naredni ramazan, te da ga iskoristimo bolje nego prethodni. Kroz ovaj proces samo – ocjenjivanja uglavnom prolazimo sami, međutim moje mišljenje je bi bilo vrlo bitno da se i djeca uključe u isti.

Prema tome, vi treba da budete primjer vašoj djeci kako treba raditi na ličnom poboljšanju, nastojanjima da se pojačaju ibadeti, kao i da pokažete vašu iskrenu namjeru da se približite Gospodaru.

Zabavni segment

Vaše dijete će generalne utiske o ramazanu steći osvrćući se na vaše raspoloženje i facijalne ekspresije. Ako je ljuta i umorna osoba sve što će vaše dijete gledati tokom svakog ramazana, onda će ono ovo dvoje definitivno povezati sa ramazanom.

 

Ukoliko ustrajete u ovome iznenadit ćete se koliko ćete se osjećati sretnijima, ne nužno i manje umornima, ali će te definitivno osjetiti dozu dodatne energije. Možda ćete čak i početi igrati porodične igre.

Jednostavno budite zabavan roditelj i na sebe preuzmite odgovornost da u svoju porodicu svakoga dana „upumpavate“ dozu sreće.

Podizanje stepena pobožnosti

Svako od nas iskusi povećan stepen pobožnosti tokom ovog svetog mjeseca, ali opet to uglavnom zadržimo za sebe.

Preporučljivo je da komunicirate sa djecom o tome kako se lijepo osjećate nakon učenja Kur’ana ili klanjanja teravih namaza. Nastojte da im objasnite taj magični polet nakon obavljanja nekog od ovih ibadeta. Međutim, nemojte preuveličavati i nemojte propustiti da im objasnite da to zna biti iscrpljujuće, ali da je u konačnici uistinu magično i da je to djelo zaista vrijedno uloženog truda.

Nove zdrave navike

Pred vama je zlata vrijedna prilika da minimizirate neželjenje ili čak loše navike kod vašeg djeteta, a da mu ih čak i ne spomenete. Na primjer, zdravi prirodni sokovi umjesto gaziranih za vrijeme iftara će biti povezani sa ramazanom. Jednostavno nastavite sa tim domaćim sokovima i poslije ramazana, i oni to neće ni primjetiti. Ono što je također bitno je da se pazite da im ne stvorite nove loše navike, poput kasnog ustajanja ili gledanja televizije u prevelikoj mjeri. Po mom mišljenju, djeca trebaju da spavaju onoliko koliko spavaju u vremenu izvan ramazana, vi samo treba da se potrudite kako da im ispunite dan dok poste.

Post

Poželjno je da privikavate dijete dok je još u dobi od šest ili sedam godina da malo trpe glad ili žeđ. Ovo se mora raditi postepeno u dosta ohrabrenja i motivacije.

Ukoliko osjetite da je vaše dijete slabo, posavjetujte se sa liječnikom ili nutricionistom. Morate znati da zdravlje djeteta nije povezano sa tim koliko mršavo ili debelo ono izgleda.

Učenje Kur’ana

Vaše dijete će gledati vas kako svakodnevno učite Kur’an, te će to i njemu usaditi tu naviku. Ponekad možete i glasnije učiti kako kako bi i verbalno uticali na formiranje ove navike.

Također, mnogo bi pomoglo ukoliko biste učenje Kur’ana prakticirali u porodičnim halkama u kojima bi svaki član učio po jedan dio iz Kur’ana. Međutim, ponovo nastojte da ova aktivnost bude popraćena drugom pohvalnom aktivnošću, poput serviranja njihovog omiljenog soka ili ramazanskih slatkiša. Također, potrudite se da vam se nalicu vidi sreća i zadovoljstvo.

Poželjno je da dijete ima svoj vlastiti primjerak Kur’ana zbog osjećaja za vlasništvo i odgovornost.
Kako bi ohrabrili djecu da uče Kur’an, dozvolite im da uče sa iPad – a (ukoliko su opsjednuti tehnološkim spravicama, ovo će smanjiti neželjene stimulacije na iPad – u i povezat će ga sa čitanjem). Na primjer ukoliko dijete prouči određen broj stranica, može se igrati 5 minuta.

Humanitarni aspekt

Naučite dijete da svoju odjeću ili igračke poklanja onima koji su u potrebi. Povedite ih da podijele hranu kada i vi to radite; a kada ogladne podsjetite ih da se siromašni tako osjećaju tokom cijele godine.

Ne zaboravite da, između gozbe i drugih ramazanskih običaja, razgovarate sa svojim djetetom o osnovnim životnim faktorima kod muslimana. Zbog čega smo ovdje? Šta Allah s.v.t. od nas očekuje da uradimo?
Budite uvijek svjesni da usađivanje etičkih normi i dobrih navika mora biti dok su djeca još u djetinjstvu.

Autor: Dr. Mona Youssri
Izvor: onislam.net
Za Akos.ba preveo: Mirnes Baltić

 

Post kao najbolja detoksikacija organizma

Mi, muslimani, imamo najbolji primjer detoksikacije i osvježivanja organizma kroz naš najodabraniji mjesec kojim smo počašćeni od našeg Stvoritelja – post u mjesecu ramazanu. Islamski post nije samo odricanje od hrane i pića, on predstavlja i duhovno vježbanje protiv strasti i poriva, te na taj način kod vjernika neminovno mora ostaviti i ostavlja utjecaj na dušu i tijelo.

U jednom od prošlih brojeva u ovoj rubrici osvrtali smo se na medicinski aspekt posta i naučne potvrde o njegovim dobrobitima. Kazivali smo zašto je povremeno preskakanje obroka, tzv. povremeni post, vrlo zdravo, jer dok stalno jedemo, tijelo troši 80% energije na probavu hrane i nije u stanju stići odraditi druge važne poslove, poput detoksikacije i regeneracije naših ćelija. Ukazali smo na to da mi sami blokiramo mehanizam samoizlječenja na koje je naše tijelo programirano i uvodimo se u stanje bolesti.

Mnogo je interesantno da eminentni svjetski stručnjaci preporučuju povremeni post (Intermittent Fasting ili IF), koji se može na različite načine sprovoditi. To može biti suzdržavanje od hrane ili smanjeni unos hrane. Postoje različite formule IF-a, ali najodabranija je ona 16:8, kod koje se 16 sati ne jede, a 8 jede. IF je najbolje prakticirati između 28 i 30 dana. Ovim se jasno može povući paralela sa postom mjeseca ramazana.

U ramazanskim iftarima su, bez ikakve sumnje, prelijepi momenti kojih se svi rado sjećamo i u kojima također uživamo. Ali kod većine nas prisutna je pretjerana konzumacija hrane, što nam uzrokuje niz probavnih poremećaja. Pored pretjerane konzumacije, također unos prevelike količine tečnosti u nemalim razmacima dovodi do razređivanja želučanog soka, a time se probava usporava. Želudac koji smo naglo pretrpali izaziva konstantan osjećaj neprijatnosti, a kao posljedica vrenja pojavljuju se gasovi i osjećaj nadutosti u stomaku.

Stoga treba za početak uzimati lako probavljive namirnice bogate glukozom koja će preći u krv za što kraći period. Naravno, najidealnija namirnica tog tipa jest datula, stoga se post i prekida datulom. Dalje, trebali bismo se potruditi da ostatak našeg iftarskog obroka bude lagan za probavu, uključiti dosta salata koje su bogate vlaknima i koje će poboljšati probavu, a malo teže obroke konzumirati uz pravilan odabir začina i napitaka sa probiotskim kulturama. Tu bismo preporučili razne jogurte i sirutku.

Ključ svega je, naravno, u nepretjerivanju, jer hrana nam je i otrov i lijek, ovisno o unosu.

Post se s razlogom naziva “čudotvornom terapijom”, jer je popis tjelesnih stanja poboljšanih postom dugačak i raznovrstan. Zato to nemojmo umanjivati pretjeranom konzumacijom hrane i napitaka. Imajte na umu da je deviza “manje je više” primjenjiva i u ovom aspektu života. Post stvara pogodne uvjete za samoizlječenje. Naš se organizam zna sam izliječiti, a sve što mi trebamo napraviti jeste – ne smetati mu pritom.

Sretni smo da nam se bliže dani posta – mjesec ramazan, koji nam donosi olakšice i koristi za naš život, naše zdravlje i našu vječnost, kojoj smo svakog dana sve bliži.

Pripremila: Nurmina Strika
Izvor: www.el-asr.com

(Korištena literatura: The Fasting Cure, Upton SinclairFasting and Eating for Health: A Medical Doctors Program for Conquerting Disease, Joel Fuhrman; dr. Abdulbasit Muhammed el-Sajjed, Poslanikova ishrana, Libris)

 

 

Šta moramo znati o grijesima: Koje su posljedice grijeha?

Neki islamski učenjaci grijeh su definisali na sljedeći način: ”Grijeh je izostavljanje onoga što je naređeno ili činjenje onoga što je zabranjeno.

Drugačije rečeno, grijeh je neizvršavanje onoga što su Uzvišeni Allah i Njegov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredili i propisali da se radi, odnosno činjenje onoga što su zabranili. To obuhvata čovjekove riječi i djela, i javno i tajno.”

Mnogi ljudi misle da su posljedice neposluha i griješenja vezane samo za Budući svijet i polaganje računa na Sudnjem danu. Međutim, brojne su štetne posljedice grijeha i griješenja po čovjeka i njegov život još na ovom svijetu. Islamski učenjaci su na osnovu kur’ansko-hadiskih tekstova i posmatranja onoga što se dešava u životu ljudi, spomenuli brojne štetne posljedice grijeha.

O tome je govorio i istaknuti islamski učenjak Ibn Kajjim el-Dževzijje, u svom znamenitom djelu Zādu-l-me’ād (Opskrba za Budući svijet).

Spomenut ćemo neke od negativnih posljedica griješenja:

  1. Grijeh udaljava čovjeka od Uzvišenog Allaha. Griješnik se, ukoliko ustraje u griješenju, udaljava iz Allahovog okrilja i Njegove milosti. Na taj način čovjek biva prepušten samome sebi a to je, uistinu, teška kazna.
  2. Griješenje lišava čovjeka pravilnog shvatanja i znanja. Kada je imam Šafija kao mladić došao imamu Maliku u Medinu da kod njega uči, ovaj mu je rekao: ”Vidim da je Uzvišeni Allah podario u tvoje srce nur (svjetlost) pa nemoj ga utruniti tminom grijeha.”
  3. Griješenje baca čovjeka u nevolju i nesreću. U jednoj predaji od Alije, radijallahu anhu, navodi se da je on rekao: ”Neugodnost ili belaj koji zadesi ljude posljedica je grijeha i neće ih napustiti osim nakon iskrenog pokajanja (tevbe).”
  4. Sprečavanje opskrbe. Moralan i bogobojazan život donosi čovjeku opskrbu, puno zadovoljstva i duševnog smiraja. U vezi s tim Uzvišeni Allah je rekao: Ko bude bogobojazan (tj. čuvao se grijeha), Allah će mu dati izlaz iz tegobe, i daće mu opskrbu odakle se i ne nada. (Kur’an, Et-Talak, 2-3. ajet)
  5. Griješenje izaziva metež na Zemlji. U vezi s tim Uzvišeni Allah je rekao: Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež (fesad) i na kopnu i na moru, da im On da da iskuse kaznu zbog onoga što rade, ne bi li se popravili. (Kur’an, Er-Rum, 41. ajet)
  6. Grijeh donosi poniženje. Poznati islamski učenjak Ibn el-Mubarek je rekao: ”Vidio sam kako grijesi ubijaju srca. A ustrajnost u činjenju grijeha je praćeno poniženjem. Napuštanje grijeha oživljava srca. A još bolje je zaštiti dušu od grijeha.”
  7. Grijesi slabe volju za ibadetom i činjenjem dobra. Ustrajavanje u grijesima kod čovjeka umanjuje poštovanje prema Uzvišenom Allahu i slabi mu volju za ibadetom i činjenjem dobra. Takvo stanje onemogućava čovjeka da čini ibadet i dobra djela a ako ih i čini onda ne osjeća slast u tome.
  8. Kompliciranje života. Koji god posao započne griješnik nailazi na brojne poteškoće i otežanosti jer je on svojim konstantnim griješenjem dospio u stanje kada se gubi Allahovo okrilje i podrška. U tom pogledu mogu se razumjeti i riječi Uzvišenog Allaha: A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. (Kur’an, Tā-Hā, 124. ajet)

 

  1. Grijesi sprečavaju poslušnost Allahu.

 

  1. Grijesi uzrokuju da čovjek zasluži Allahov prezir i kaznu.

 

  1. Grijeh izaziva osjećaj otuđenosti i gorčine u srcu griješnika.

Završit ćemo sa riječima Ibn Abbasa koji je rekao: ”Dobro djelo obasjava lice i srce, proširuje nafaku, daje snagu tijelu i budi ljubav kod ostalih ljudi. Grijeh  uzrokuje mračno lice, tminu u srcu, slabost u tijelu, oskudnu nafaku i mržnju (prezir) u srcima ljudi.”

 

Iz knjige: Safvet Halilović, Šta moramo znati o grijesima, Dobra knjiga, Sarajevo, 2015, str. 93-100.

Za Akos.ba priredio: Nedim Muhić

 

Ramazan mjesec bogobojaznih ili gojaznih ?

Punih džepova, prepunog stomaka, praznog srca i opustošenog uma samoljubljem, čovjek ne čuje čovjekov plač u komšiluku, ne vidi tugu supruge u krevetu, ne osjeća miris bolesnog, dječiju glad na ulici… On je suho drvo naslonjeno na principe apsolutnog individualizma. Njegova stvarnost su žute strane tuđeg života, uspjeh u birokratizmu, zahtjevi za ekscesivnim divljenjem, pokretne slike velikih i malih ekrana koje je tehničkim umijećem neko iz dosade učinio opijumom za psihologiju polužive savremene mase… Možda bi kao postač praznog stomaka, koji budi cijelo tijelo u stanju gladi, pogledao svijet oko sebe i vidio glad, i plač, i bolest, i tugu, i rad, i smrt drugog čovjeka, i da čovjek nije samo zabavljač svoje duše, već pomoćni arhitekt tuđih sudbina. Možda bi u jednom ramazanskom danu, koji kada se posti ljeti traje danima, uvidio svoju ulogu čovjeka na Ovome svijetu; u trenutku gladi i postačke iscrpljenosti osjetio svakodnevnu glad miliona ljudi ili neprimijetno izumiranje radničke klase robovlasničkog kapitalizma.

Možda bi se pronašao u praznini stomaka onaj osjećaj mučnine pri pogledu na savršeni svijet koji to uopšte nije. Tokom ramazana nekima je s narodnim jelima tvrd somun za iftar propust domaćice, a drugima specijalitet kod tete Zilhe u sarajevskoj ulici Halači broj 6, jer za “tešku glad nema tvrdog hljeba”, kako kaže jedna poslovica. Zapravo, možda će još jedan ramazan proći: jednima narodna jela, a drugima narodna kuhinja. Dok će jedni u sebi kuditi što moraju jesti za sehur hranu preostalu od iftara, drugi će i ovaj ramazan po kontejnerima s ostacima naših iftara popunjavati statistiku o gladnim u Bosni, te biti činioci podataka koji nam govore kako je samo u Sarajevu broj krađa u trgovinama 2011. godine povećan za 200 posto u odnosu na prethodnu godinu i to, prema policijskim zapisnicima, krađa hrane: sir, mlijeko, hljeb, suhomesnati proizvodi…

Neki će se na kraju ramazana još cinično hvaliti kako nisu osjetili glad tokom ramazana, kao da je osnovni cilj ramazana biti gurmansko-nutricionistički specijalist u pobjeđivanju gladi, “nabacivši koji kilogram” te opet, ne gledajući one kojima bi i bosanski ratni iftar bio luksuz, neće dobro razumjeti mudrost propisa posta. Bog nam je rekao: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni!” – a ne gojazni.

Tokom ramazana bit ćemo svjedoci i muslimana koji, u želji za efikasnom i jednokratnom metodom postizanja duhovnog pročišćenja u mubarek-danima udjeljivanjem sadake, dođu hodži i pitaju ga za adrese osoba koje su u teškoj materijalnoj situaciji, po mogućnosti onih koji “nemaju, efendija, šta da jedu”. Tokom cijele godine nisu im ni naumpali ti “koji nemaju šta jesti”, a u ramazanu postaju odjedanput svjesni svoje obaveze dobročinitelja. Ipak, i to je uspjeh i draž ramazana, ali samo da ne počnu moralisati na ramazanskim sijelima i internet-forumima kako u džematu ima gladnih i kako zajednica, u prvom redu džemat i efendija, ništa ne radi po tom pitanju.

Čudno je, zaista, kako smo na duhovnom putu onih koji su se družili i pričali s Bogom i siromasima uporedo, a u svom životu ne poznajemo baš nijednog siromaha, a o druženju s njima da i ne govorimo. (Čak i iskup za izostavljanje posta povezan je sa siromasima, jer onima koji ne mogu postiti “otkup je da siromaha nahrane”, kako stoji u Kur’anu.)

Nije samo gladan žrtva čovjekove nemarnosti. Često u krugu svoje porodice, kada nije u krugu samoga sebe, čovjek čak ni tokom ramazana ne primijeti bližnjeg svog, a kamoli nepoznanika ili siromaha. On nije raspoložen za razgovore s nepoznanicima nakon mukabele; nije otporan na naporne teravijske gužve; nije spreman za društvo. Ukoliko ima potrebu da manifestira aristotelovsku misao o društvenom biću koristit će Internet.

Nekima se činila lijepim hipi-kultura, nekima punk-dekultura, a nekima internet-revolucija koja, često, izgrađuje i nadograđuje kod masa sve osim istine. Učinili smo sve da se lakše povezujemo i komuniciramo, ali naša komunikacija završila je na početku nepovezivanja. Čini nam se lijepim ono što slavimo, a lijepo je, zapravo, ono što smo zaboravili. Ne svi, ali uglavnom nove generacije tehnike, tehnologije, društvenih mreža zaboravile i izgubile su istinsku osobinu društvenosti. I pored konstantne “tehno” komunikacije, čovjek se udaljava od svojih prijatelja, porodice, djece, samoga sebe. Postoji li trenutak kada će se miljama udaljeni prijatelji napokon vratiti u “staromodni oblik komunikacije”, uz duga sijela i još duže razgovore “uživo”?

Postoji. I upravo traje. Onaj osjećaj topline kada drage osobe borave uz nas i kada kilometre duge internet-signale zamijene šaputanja u džamiji ili razgovori “na sijelu” pruža ramazan. Ramazan je savršen trenutak da se, umjesto kreiranja perfektnih profila – naših vještačkih ličnosti na Internetu, komuniciranja šutnjom sa mnoštvom riječi preko tastature, korištenja prstiju umjesto jezika, vratimo zanemarenim druženjima uz ramazanske noći, vruće somune i sabahsko učenje Kur’ana.

Ko se još neće složiti sa činjenicom da su ramazani s ratnim iftarima uz bližnje u skloništu, osvjetljenim svijećom, odisali nekim osjećajem kojeg danas teško možemo osjetiti u izobilju i luksuzu kojim se častimo? Jesu li nam srca bila punija onoliko koliko nam je stomak bio prazniji?

 

Elvedin Subašić

Čistoća je pola vjere i zdravlja: Allah voli one koji se čiste

Hvala Allahu dž.š., Gospodaru svjetova, zahvalom koja pristaje ljepoti Njegovih atributa i savršenosti Njegovih kreacija. Svjedočimo da je samo Allah Bog, jedan i jedini Kojem ravnog nema, i svjedočimo da je Muhammed a.s., Njegov rob i poslanik, koji je bio odlikovan plemenitim osobinama i koji je druge upućivao najljepšim svojstvima i vrlinama. Allahu, blagoslovi i ukaži najveće počasti Pejgamberu našem, njegovoj porodici, dobrim i pravednim ashabima, kao i onim koji slijede njegov put i pridržavaju se njegovog sunneta.

Dragi moji muslimani, zasigurno niti jednom od vas nije nepoznata činjenica da je šerijat pridao čistoći posebno mjesto i značaj. Čistoća je temeljni uslov za ispravnost mnogih ibadeta u islamu. Međutim ono što mnogi ljudi ne znaju ili ne obraćaju pažnju na to jeste da čistoća ima značajnu praktičnu primjenu i važnost u našim životima. To potvrđuje i činjenica da se čistoća u Kur’anu spominje na 28 mjesta kroz 24 ajeta u kojima se pojašnjava materijalno i duhovno značenje čistoće.

Što se tiče duhovnog značenje pojma čistoća on se veže za iman- vjerovanje i stanje čistoće srca. Uzvišeni Stvoritelj kada opisuje nevjernike kaže sljedeće:

أُولَـٰئِكَ الَّذِينَ لَمْ يُرِدِ اللَّـهُ أَن يُطَهِّرَ قُلُوبَهُمْ ۚ لَهُمْ فِي الدُّنْيَا خِزْيٌ ۖ وَلَهُمْ فِي الْآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ „To su oni čija srca Allah ne želi očistiti; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome svijetu patnja golema.“ (El-Maide, 41)

Duhovna dimenzija čistoće podrazumijeva i bježanje od grijeha i svega što je loše. Tako u kazivanju o Lutu a.s., glavešine njegovog naroda predložili su protjerivanje Luta a.s., i njegove porodice, jer oni nisu željeljeli biti saučesnici ogavnim djelima pa su nevjernici ustvrdili:

أَخْرِجُوا آلَ لُوطٍ مِّن قَرْيَتِكُمْ ۖ إِنَّهُمْ أُنَاسٌ يَتَطَهَّرُونَ „Istjerajte Lutovu porodicu iz grada vašeg, oni su ljudi-čistunci!“ (En-Neml, 56)

Vrhunac duhovnog značaja čistoće jeste da se njome čovjek oslobađa grijeha. U ajetu kojim se naređuje zekat Poslaniku se naređuje da uzme zekat iz imovine vjernika da bi ih time očistio i grijeha oslobodio:

خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِم بِهَا.

S druge strane za razumijevanje materijalne dimenzije čistoće moramo imati na umu da je čišćenje druga naredba koja je upućena Muhammed- Pejgamberu a.s.v.s.: وَثِيَابَكَ فَطَهِّرْ „I haljine svoje očisti!“ (El-Muddesir, 4)

Materijalna čistoća podrazumijeva čistoću tijela, odijela i mjesta, koja zajedno sa duhovnom čistoćom sebeb je Allahove ljubavi prema nama: إِنَّ اللَّـهَ يُحِبُّ التَّوَّابِينَ وَيُحِبُّ الْمُتَطَهِّرِينَ „Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.“ (El-Bekare, 222)

 

Za čišćenje tijela Allah dž.š., je propisao obred abdesta koji je uvijet za obavljanje namaza, te obred gusula kojeg je učinio farzom- strogom obavezom u tri slučaja: nakon spolnog odnosa, nakon izlijevanja spolne tečnosti iz spolnog organa u snu ili putem nadražaja, te ženi nakon hajza i nifasa. Ovdje posebno želim skrenuti pažnju na lošu praksu, posebno mladih ljudi, da u stanju dženabeta- nečistog stanja poslije spolnog odnosa, odmah ne izvršavaju propis gusula ili ga ne izvrše kako treba, pa takvi slobodno hodaju i duži period, a neki čak i klanjaju, a zabranjeno je- haram džunub osobi: klanjati, Kur’an bez omota doticati, Kur’an učiti, i u džamiju ulaziti. Od mnogih ćete čuti kako kažu: -Ma ja sam se istuširao, a ne zna da gusul ima tri farza, i da je obavezno tri puta učini gargaru tj., ispere usta i grlo, tri puta ispere nos iz dubine- istinšak i čitavo tijelo opere čistom vodom počevši od glave, desnog pa lijevog ramena i niza se tako da nigdje ne ostane suho ni koliko se može dotaći vrhom igle- gasli vudžud.

Allahov vjerovjesnik Muhammed s.a.v.s., podučavao je muslimane da općom pojavom ostavljaju dojam čistoće, urednosti i ljepote. Tako je jedne prilike u džamiju ušao čovjek rašćerupane kose i brade, pa mu je Poslanik pokazao da izađe vani i malo se dotjera, što je ovaj i učinio, a kada je ponovno ušao Poslanik je rekao: „Zar nije ovako bolje od toga da dolazite rašćerupani poput šejtana.“ (Muvetta’, Enes Ibn Malik)

Od Abdullaha bin Mes’uda radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik s.a.v.s., rekao:” Neće ući U Džennet onaj ko posjeduje koliko trun oholosti.” Neki čovjek reče: “O Allahov Poslaniče, zaista čovjek voli da njegova odjeća i obuća bude lijepa.” – a potom Poslanik odgovori: “ إِنَّ اللهَ جَمِيلٌ يُحِبُّ الجَمَالَ Doista je Allah lijep i voli ljepotu; oholost je odbacivanje istine i ponižavanje ljudi.” Urednost muslimana mora se osjetiti na svakom mjestu i u odnosu prema drugim ljudima.

Uzvišeni Allahu, omili nam iman i učini nas od onih koji se mnogo kaju i puno čiste. Oprosti nam grijehe i nagradi dženneti- firdevsom. Amin!

Piše: Mensur Salkić

dzematosjek.ba

 

Mjesec dana zabrane: Nedostaje li ti džamija

Prije tačno mjesec dana, 17. marta, Vijeće muftija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini je donijelo odluku o obustavi zajedničkog obavljanja namaza u džamiji zbog proglašenog stanja prirodne nesreće – pandemije koronavirusa i zaštite zdravlja ljudi. Odlučeno je da će se  ezani u džamijama učiti redovno, a namaz u džamiji će obavljati samo imam, dok će džuma namazima prisustvovati imam i članovi džematskog odbora, radi održavanja kontinuiteta ibadeta.

Tu iznenadnu vijest su vjernici primili sa žalom i nevjericom jer naše generacije ne pamte takvo nešto u skorijoj prošlosti. Čak i u toku agresije na našu domovinu i ratna dejstva, džamije su bile otvorene za vjernike, a u opkoljenom Sarajevu su ezane sa Begove, Alipašine i Ferhadija džamije povremeno prekidale granate ispaljene sa agresorskih položaja oko šehera.

Svaki musliman i muslimanka znaju da je obavljanje namaza u džematu i džamiji od izuzetnog značaja i ima veliku važnost u našim životima. Džamija u srcu vjernika ima značaj Allahove kuće u kojoj je samo dobro, koja je izvor pozitivne energije, smiraja i duševnog zadovoljstva. Džamija je tokom povijesti islama imala centralnu ulogu u svim vjerskim i društvenim događanjima.

Ipak, vjernici znaju i čvrsto vjeruju u sve imanske šarte pa i onaj koji glas: vjerujem da sve što se događa i biva, biva Allahovom voljom i Njegovim određenjem. Također, vjernici su ubijeđeni u Allahovo obećanje u Objavi, a Njegova obećanja su istina, da poslije iskušenja i teškoće dolaze dva olakšanja i radosti. Vjernici su svjesni da Allahovo znanje, mudrost i moć obuhvata sve, cijeli univerzum i sve svjetove. Vjernici znaju da je Poslanik alejhi sselam rekao da je vjerniku uvijek dobro, kada ga kakvo dobro zadesi, on se zahvali Allahu na blagodati pa bude nagrađen, a kada ga zadesi nedaća i iskušenje, on se strpi pa opet bude nagrađen.

Džamija kroz povijest

Kako nas uči Uzvišeni Gospodar u Kur’anu Časnom, prvi hram (džamija) je Kaba u Mekki koju je sagradio Adem alejhi sselam, prvi čovjek na Zemlji i Allahov poslanik, a obnovljena je od strane poslanika Ibrahima i njegovog sina Ismaila alejhimu sselam.

Posljednji Allahov poslanik Muhammed alejhi sselam je nakon učine hidžre, preseljenja iz Mekke u Medinu, napravio džamiju odakle je nastavio svoju poslaničku misiju u medinskom razdoblju.

Poslanik alejhi sselam nas uči da je namaz obavljen u džamiji vrijedniji preko 20 puta nego namaz obavljen pojedinačno. Namaz obavljen u haremu Kabe je kao 100.000 namaza obavljenih van tog harema. Namaz obavljen u Poslanikovoj džamiji je kao 1.000 namaza obavljenih van tog harema osim u haremu Kabe. Namaz obavljen u Mesdžidu-l-Aqsa u Jerusalemu je kao 500 namaza obavljenih van tog harema osim u haremu Kabe i Poslanikovoj džamiji.

 

Posebnu vrijednost u srcima vjernika ima sedmični namaz – džuma namaz a može biti obavljen samo u džematu – džamiji. To je namaz kojeg je Uzvišeni Allah naredio vjernicima u Objavi – Kur’anu a kolika je njegova važnost govori i propis da vjernik koji 3 puta izostane sa džuma namaza, bez opravdanog i valjanog šerijatskog razloga, prestaje biti musliman.

Vjernicima fali džamija

Svjesni značaja džamije i džemata u svakodnevnom životu vjernika, tokom ovih mjesec dana zabrane obavljanja namaza u džematu, vjernicima fali džamija, slušaju ezane – pozive na namaz a ne mogu otići u džamiju da klanjaju, gledaju na televiziji prijenos hutbe iz džamije a ne mogu prisustvovati džuma namazu, kad dođe petak nedostaje im priprema za džumu i odlazak u džamiju, što je inače centralni događaj petka…

Još kad se sjetimo da se bliži mjesec posta – mjesec ramazan i da postoji mogućnost da nećemo moći obavljati teravih namaz u džamiji, osjećaj stezanja u prsima se povećava. Kako zamisliti 27. noć ramazana bez prepunih džamija i rijeka vjernika koje hrle ka džamijama u potrazi za noći Lejletul-kadr.

Bez obzira na trenutnu situaciju, moramo biti optimisti i vjerovati da će nam Uzvišeni ponovo omogućiti blagodat namaza u džematu i korištenje blagodati džamija. Možda je ovo test našeg vjerovanja kako bismo preispitali svoj odnos prema blagodatima koje uživamo a nismo ih dovoljno svjesni i zahvalni Allahu Uzvišenom na njima.

Dok se ne vratimo u džamije, koristimo vrijeme za pojačani ibadet u ovo mubarek vrijeme mjeseca ša’bana. Uredovimo učenje Kur’ana, svjesni da za svaki proučenih harf imamo desetorostruku nagradu, redovno učimo jutarnji i večernji zikr, postimo koji dan i klanjajmo noćni namaz.

Za Akos ba: Esed Ivojević

 

Deset načina kako dočekati ramazan

Pitanje: Koji su to ispravni načini za doček mjeseca ramazana?

Musliman mora da ne posustaje u sezonama pokornosti i dobrih djela, kao što mora da bude od onih koji prednjače u svakom dobru i koji se takmiče na tom polju kao što kaže Allah Uzvišeni: „I u tome neka se takmiče oni koji se takmiče“. (El-Mutaffifun, 26)

Nastoj, dragi brate, da dočekaš mjesec ramazan na sljedećih deset načina:

PRVI NAČIN

Dova tj. da doviš Allaha da te poživi da dočekaš i ovaj mjesec u zdravlju i blagostanju, kako bi ti to bilo podstrek da budeš aktivniji u ibadetima poput posta, namaza i zikra.

Priča Enes, radijellahu anhu: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec redžeb govorio: „Allahu naš, daj nam bereketa u redžebu i šabanu, i daj da dočekamo ramazan.“ (Hadis bilježi Ahmed i Taberani)

A poznato je da su naši dobri prethodnici dovili Allaha da ih poživi do ramazana a zatim bi dovili da ga prihvati i ukabuli od njih.

Pa kada nastupi ramazan i pojavi se mjesec mlađak, zadovi i reci: „Allah je najveći! Allahu, započni nam mjesec sigurnošću, imanom, selametom, islamom i uputi nas da radimo ono što voliš i čime si zadovoljan. Moj i tvoj Gospodar je Allah.“ (Hadis bilježi Tirmizi i Darimi, a Ibn-Hibban ga ocjenjuje vjerodostojnim)

DRUGI NAČIN

Zahvala na tome što si ga dočekao. Rekao je Nevevi, rahimehullah, u svojoj knjizi El-Ezkar: „Znaj da je mustehab i lijepo svakom onom kome se ponovi jasna blagodat ili od koga se otkloni jasna nesreća, da učini sedždu Allahu Uzvišenom te da mu zahvali onako kako mu dolikuje“. A od najvećih blagodati Allaha prema robu jeste da ga uputi i pomogne na pokornosti i ibadetu.

Znaj da onaj ko dočeka ramazan u zdravlju je u velikoj blagodati koja zahtjeva zahvalu i priznanje Allahu koji je to sve dao; pa neka je hvala Allahu Uzvišenom kao što dolikuje plemenitosti lica Njegova i veličini Njegove vlasti.

TREĆI NAČIN

Radost i veselje jer je došlo vjerodostojnim putem do nas da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj da obraduje svoje ashabe dolaskom mjeseca ramazana, i govorio bi: „Došao vam je mjesec ramazan. Ramazan je mjesec bereketa, u njemu vam je Allah propisao post. U njemu se otvaraju džennetska vrata i u njemu se zatvaraju vrata Džehennema….“ (Hadis bilježi Ahmed)

A prijašnje generacije od ashaba i tabi’ina su se radovali dolasku ramazana, a ima li veća radost od one kada se čuje o nastupanju mjeseca ramazana, sezone dobrih djela i spuštanja milosti.

ČETVRTI NAČIN

Pripremanje i prijašnje planiranje kako iskoristiti mjesec, jer veliki broj ljudi – nažalost – pa čak i oni koji drže do vjere veoma precizno planiraju kada se radi o dunjaluku, ali veoma mali broj je oni koji planiraju za onaj svijet. To je produkt jedne činjenice, a ta činjenica je nespoznaja stvarne zadaće vjernika na ovom svijetu, kao i zaborav da musliman ima prilike sa Allahom kao i da postoje bitne sezone i vremena u kojima insan odgaja svoju dušu kako bi ustrajala na Pravom putu.

Od planiranja za ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Tako ćemo imati jedan radni program za iskorištavanje dana i noći ramazana u pokornosti Allahu Uzvišenom.

Ova brošurica koja je u tvojim rukama ti pomaže na tom putu da iskoristiš ramazan na najbolji način, ako Allah da.

PETI NAČIN

Čist i jak nijjet i čvrsta odluka da ćeš iskoristiti mjesec i provesti vrijeme u dobrim djelima, a onaj ko bude iskren prema Allahu i Allah će biti prema njemu i pomoći ga na pokornosti i olakšati mu puteve hajra. Rekao je Allah: „A da su bili iskreni prema Allahu, to bi im bolje bilo…“ (Muhammed, 21)

ŠESTI NAČIN

Spoznaja i razumjevanje ramazanskih propisa, jer je obaveza na svakom vjerniku da Allaha obožava sa znanjem, i niko nema opravdanja da nije znao u fardovima koje je Allah propisao svojim robovima, a od toga je post u ramazanu.

Musliman mora da zna pitanja posta i njegove propise prije nego što mjesec nastupi, kako bi mu post bio ispravan i primljen kod Allaha: „Pitajte one koji znaju, ako vi sami ne znate.“ (El-Enbija, 7)

SEDMI NAČIN

Moramo dočekati ramazan sa čvrstom odlukom da ćemo ostaviti grijehe i loša djela, te da ćemo se pokajati iskreno od svih grijeha, ostaviti ih i nikada se ne vratiti. Pa ramazan je mjesec pokajanja; ko se ne pokaje u njemu pa kada će se pokajati?! Kaže Allah: „I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ (En-Nur, 31)

OSMI NAČIN

Duševno čišćenje i pripremanje putem čitanja korisnih knjiga i brošurica, slušanja korisnih islamskih kaseta od predavanja i dersova koji pojašnjavaju vrijednost posta i njegove propise. Sve to kako bi se duša pripremila za pokornost i ibadet u njemu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem bi pripremao duše svojih ashaba, pa bi rekao na kraju mjeseca šabana: „Došao vam je mjesec Rmazana…“ pa sve do kraja hadisa. (Hadis bilježe Ahmed i Nesai. A tekst ovog načina je preuzet uz male promjene iz knjige Letaiful-mearif od Ibn-Redžeba, rahimehullah.)

DEVETI NAČIN

Ozbiljno pripremanje da se vrši dava i misionarstvo u njemu i to putem:

  • Pripremanja nekoliko riječi i savjeta te ih podjeliti sa braćom u svom mesdžidu;
  • Podjelom knjižica i brošurica klanjačima u mesdžidu četvrti. Lijepo je da knjige budu savjetodavnog karaktera, kao i da sadrže fikhske propise ramazanskog posta;
  • Pripremom ramazanskog poklona; možeš staviti u kovertu kasetu lijepog sadržaja i knjižicu, te napisati ramazanski poklon, a zatim pokloniti kome hoćeš;
  • Prisjećanjem na siromašne i miskine, te davanjem sadake i zekata upravo njima.

DESETI NAČIN

Dočekujemo ramazan sa novom bijelom stranicom u našim životima:

  • Pokajenjem Allahu Uzvišenom iskrenom tevbom;
  • Sljeđenjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radeći ono što naredi i kloneći se svega što zabrani;
  • Prema roditeljima, bližnjima, rodbini, ženi i djeci održavati veze dobročinstva i rodbinstva;
  • Biti dobri u zadjednici i društvu u kojem živimo kako bi bili korisni Allahovi robovi. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem: „Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste ljudima“.

Ovako dočekuje musliman mjesec ramazan, kao što suha zemlja željno očekuje kišu, kao što bolesnik očekuje doktora i kao što čovjek očekuje svoga voljenog sa puta.

Allahu naš, kao što si dao da dočekamo ramazan, daj da ga ispostimo u zdravlju sa potpunom nagradom, doista si Ti onaj koji sve čuje i sve zna.

Izvor: Iz knjige “Deset načina kako dočekati ramazan i deset podsticaja kako ga provesti na najbolji način”

 

Nafaka je kod Allaha

Jedan vrijedni Allahov rob je ušao u sobu svoje supruge i zatekao djecu kako spavaju. Upitao je svoju suprugu: “Da li su djeca klanjala jaciju?” Ona mu odgovori: ”Nisam imala čime da ih nahranim pa sam ih zabavila i uspavala prije nego su klanjali.” “Probudi ih” reće on. “Ako ih probudim plakaće od gladi, a nemam čime da ih nahranim!” odgovori ona. “Slušaj me, ja sam obavezan da im naređujem namaz, a njihova nafaka nije moja obaveza. Budi ih na namaz, a njihova nafaka je kod Allaha!”

Allah kaže: “Svojim ukućanima naređuj namaz i budi ustrajan u tome. Mi od tebe ne tražimo obskrbu, nego mi tebe opskrbljujemo. A lijep završetak je u bogobojaznosti.” Reće on. Majka je poslušala i probudila svoju djecu da klanjaju. Kada su završili sa namazom neko je zakucao na vrata. Bio je to jedan bogati komšija koji je donio punu tepsiju raznovrsne hrane.

“Uzmi ovo za svoje ukućane” reće on domaćinu. A ovaj ga upita: “Šta je to?” On mu odgovori: “Bio u mi je u posjeti jedan od uglednika ovog mjesta, pa sam ovu hranu pripremio mahsus za njega. Međutim, mi smo se u razgovoru razišli i posvađali prije jela, te se on zakleo da neće okusuti ništa i otišao. Ja sam uzeo hranu ponio je i rekao sebi: Daću je onome pred čijim vratima moje noge stanu.” I evo stao sam pred tvojim vratima. Tako mi Allaha ne znam šta me je dovelo baš pred tvoja vrata!”

Gospodaru moj učini me od onih koji namaz redovno obavljaju i daj da takvi budu i moji potomci, i primi moju dovu!” AMIN!

 

Subscribe to this RSS feed