Duhovnost

Palestinski kršćanin budi muslimane na sehur

Michael Ayoub je palestinski kršćanin koji već 12 godina tokom ramazana dobrovoljno budi komšije muslimane na sehur, objed pred početak dnevnog posta.

Ovaj čovjek iz grada Akka kaže da je sretan zbog toga jer se već stoljećima ukazuje na povezanost arapskih stanovnika muslimana i kršćana.

“Dolaskom mjeseca ramazana, svake godine, pripremam se za ovu priliku. To zanimanje je veoma teško, jer zahtijeva veoma rano buđenje. Ipak, rano ustajanje pomaže zdravlju”, rekao je Michael Ayoub.

Tradicionalnu odjeću koju oblači za ovu namjenu je posebno sašila njegova sestra.

“Činjenica da ja kao kršćanin budim braću muslimane na sehur pričinjava mi zadovoljstvo. Hvala Bogu, časni ramazan vidim kao zajednički mjesec, nije važno o kojoj vjeri je riječ”, dodao je Ayoub.

Ramazan kao simbol bratstva

Za njega mjesec ramazan predstavlja simbol pobjede, simbol bratstva, jer sarađuje s braćom muslimanima. Ramazan je mjesec ispita za svakog muslimana, čak i za svakog kršćanina, navodi Michael Ayoub.

Tokom ovog mjeseca osjećaji su pomiješani. “Kada braću muslimane budim na sehur, većina se odazove, a iz nekih kuća nema nikakvog odgovora, iako bi se trebali odazvati”, komentariše Ayoub.

Njegova poruka je da među ljudima trebaju vladati sloga, ljubav, mir i iskrena vjera. Sve te pozitivne stvari donosi ramazan.

Izvor: Al Jazeera

 

Uslišana ramazanska dova

Jedna muslimanka je svaki dan u toku ramazana okupljala svoju djecu pred iftar i učila dovu: ”Allahu dragi, podari meni i mojoj porodici kuću ispred koje teče rijeka.” Nakon što bi ona završila, njena djeca su učila istu dovu. Posmatrajući svaki dan isti prizor pred iftar, njen muž se smijao i govorio joj: ”To što tražiš da nam Allah podari kuću mogu shvatiti i prihvatiti, ali ne mogu to što tražiš da ispred nje bude rijeka, a mi živimo u pustinjskom mjestu.” Supruga mu je odgovorila: ”Naš Gospodar je rekao: Zovite Me i Ja ću vam se odazvati, i ja ću upućivati dove Allahu i tražiti od Njega ono što želim, jer On je plemeniti Gospodar.”

Tako je ona cijeli ramazan sa svojom djecom učila istu dovu. Na kraju ramazana, muž je ironično rekao: ”Cijeli ramazan si upućivala istu dovu, pa gdje ti je kuća i rijeka ispred nje?” Ona je odgovorila: ”Allah će mi dati ono što sam tražila i sigurno me neće ostaviti.”

Nakon toga, ona je ispričala sljedeće: ”Neposredno nakon što sam ispostila šest dana mjeseca ševvala, desilo se pravo čudo. Naime, moj muž je otišao na ikindija-namaz u džamiju i kada se vraćao iz džamije sreo je jednog bogataša iz Rijada kojeg nije poznavao. Nakon što su se poselamili i upoznali, on je rekao mome mužu: ‘Prijatelju, imam veliku kuću u Rijadu. U jednom dijelu kuće žive samo moji stari roditelji, a druga polovina kuće zjapi prazna i ja i moja porodica nemamo potrebe za njom. Stoga sam odlučio da tu kuću dadnem onome koga prvog sretnem i evo ti si prvi čovjek kojeg sam sreo u ovom mjestu i ja ti dajem svoju kuću u Rijadu ako želiš.”

Uistinu, ko je iskren prema Allahu, On će mu dati, ko je ubijeđen u to da Allah uslišava iskrene dove, Allah će mu i uslišati dovu. Tako smo mi poslije ramazana došli u posjed kuće u elitnom naselju u Rijadu. Međutim, jedna stvar mi je zapela za oko. Naime, ja sam svaki dan pred iftar molila Allaha da nam podari kuću ispred koje je rijeka, i evo kuću smo dobili, ali ispred nje nije bilo rijeke.

Ispričala sam svoj slučaj jednom šejhu i rekla mu: ”Zar Allah nije rekao: Zovite Me i Ja ću vam se odazvati?” ”Da”, odgovorio je. Ja sam mu onda rekla: ”Šejh, ja sam cijeli ramazan molila Allaha da meni i mojoj porodici podari kuću ispred koje teče rijeka, pa mi je poklonio kuću, ali gdje je rijeka?” Šejh se začudio mojoj dovi, a još više se čudio mom ubjeđenju da će mi Allah dati to što tražim od Njega. Zatim je upitao: ”A šta se sad nalazi ispred kuće koju ste dobili?” ”Džamija”, odgovorila sam.

Tada se šejh nasmijao i rekao: ”Pa to je ta rijeka koju si tražila. Zar ne znaš da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu: ‘Šta mislite kada bi neko od vas imao ispred kuće rijeku, pa da se u njoj kupa svaki dan pet puta, da li bi ostalo imalo nečistoće na njemu?’ Odgovorili su: ‘Ne bi ostalo nimalo nečistoće na njemu.’ Onda je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ‘Tako je i sa pet dnevnih namaza, Allah sa njima briše grijehe.”'(Buharija i Muslim)

Abdusamed Nasuf Bušatlić - saff.ba

 

Vjerski običaji Bošnjaka u ramazanu: Kako se nekad oglašavo iftar i sehur?

RAMAZANSKI OBIČAJI
Pripreme

Ramazan je za svakog muslimana odabrani mjesec u godini. To je mjesec posta, intenzivnog islamskog življenja i ibadeta. Otuda se svaki musliman istinski raduje ramazanu i priprema da ga dostojno dočeka, isposti i uživa u njegovim čarima.

U svakoj muslimanskoj kuci, u kojoj se posti ramazan, vrše se obimne pripreme. Na nekoliko dana prije njegovog dolaska vanredno se i temeljito čiste i uređuju džamije i mesdžidi. To naročito važi za mahalske i druge džamije u kojima se klanja samo preko ramazana, ili se, van ramazana, u njima klanjaju samo neki namazi. Običaj je u nekim mjestima u nas da to dobrovoljno rade i obavljaju djevojke iz mahala i mjesta u kojima se te džamije i mesdžidi nalaze.

Razni su vidovi i oblici ibadeta i islamskog življenja u ramazanu. Neki od njih su specifični i isključivo vezani samo za ramazan, a neki se u ramazanu samo intenzivnije obavljaju. Ovdje čemo ukratko opisati one osnovne.

Oglašavanje početka i prestanka posta

Nekada se uoči ramazana, poslije ikindije, pucalo iz prangija ili topova i tako najavljivalo nastupanje ramazana. U Sarajevu i još nekim gradovima pucalo se iz topova. Tako se radilo kada se najavljivao nastup i dolazak ramazana, a oglašavanje početka i prestanka posta obavljao se, i danas se obavlja, na više načina.

Uoči ramazana se na munarama u vrijeme akšamskog ezana pale kandilji. To se radi i tokom čitavog ramazana, u isto vrijeme, kao vidan znak onima koji poste daje dnevni post završen i da se mogu iftariti. Pored paljenja kandilja, u isto vrijeme, uz ramazan, pucalo se iz prangija ili topova kao znak daje vrijeme iftara. Paljenje kandilja u ramazanu, kao i uoči mubarek-večeri i muslimanskih praznika, ima svoj svečani karakter.

Posebna radost za mahalsku i seosku muslimansku djecu bilo je čekanje vremena iftara pred džamijom dok mujezin na munari, nekih pola sata ranije, priprema kandilje, a tobdžija čisti pa potom puni i nabija prangiju. Tako se radilo u vrijeme kada su kandilji bili na ulje i fitilje i kada nije bilo električnog osvjetljenja u džamijama. I tačno u akšamsko vrijeme, kada se satovi prisutnih pred džamijom usaglase, mujezin bi proučio akšamski ezan i istovremeno iznosio kandilje s vanjske strane šerefeta munare, jedan po jedan, a tobdžija bi, na prvo mujezinovo “Allahu ekber”, aktivirao prangiju, pošto bi prethodno uzviknuo iz svega glasa koliko ga grlo donosi: “Vaaarrdaaa.” Djeca bi ujedan glas povikala: “Upališe se kandilji!”, i sva bi trkom potrčala svojim kućama sa istim povicima. Zakratko poslije akšamskog ezana, paljenja kandilja i pucanja prangije ili topa, po mahalama i sokacima nije se mogao vidjeti ni odrasli ni dijete, sve je opustjelo, osim neki slučajni prolaznik. Po mahalama se širio miris iftara i čuo se samo zveket kašika. Tišina i tajanstven mir vladali su i u čaršiji. Tek poslije iftara, kada se klanja akšam, mahale i sokaci su ponovo oživljavali, a čaršija nastavljala svoj normalan život i to bi tako trajalo dugo u noć s jednim prekidom dok bi se u džamijama klanjala jacija s teravijom.

Autor: Enver Mulahalilović.

Sarajevo: El-Kalem, 2013. 3. izdanje

Akos.ba

 

Ramazanski vodič za žene u hajzu i nifasu

 

Dok su drugi zauzeti postom, ibadetom, namazom, čitanjem Kur’ana, itd., većina žena će provesti dio ramazana u hajzu (ili nifasu) što ih onemogućava da učestvuju u navedenim aktivnostima

 

Nije lahko ostati pozitivan tokom ovog perioda, naročito kada vidimo one oko nas kako žure u džamije na teravih- namaz, provode vrijeme u itikafu ili uče Kur’an. Ovo može dovesti do osjećaja uskraćenosti nagrade obećane u ovom mjesecu i često ovaj osjećaj završi smanjenjem imana umjesto da ga poveća.

Naš menstrualni ciklus/ hajz (ili postnatalno krvarenje/ nifas) su dio Allahovog, s.v.t., stvaranja i nešto što je On, s.v.t., odredio. Allah, s.v.t., nam kaže u Kur’anu: Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem. (Et-Tin, 4) Također nam je rečeno da je Allah ‘svemu već rok odredio‘ (Et-Talak, 2-3). Dakle, žaliti se bilo bi dovođenje u pitanje Allahove, s.v.t., mudrosti. Ovo nije nešto zbog čega bi trebale biti tužne ili se osjećati neugodno, već ga treba prihvatiti kao dio Božanske mudrosti.
Istu poruku nam je prenijela i Aiša, r.a., preko hadisa Poslanika, s.a.v.s.

Aiša, r.a., prenosi: “Krenuli smo obaviti hadž i kada smo stigli u Sarif, moj hajz je počeo. Poslanik, s.a.v.s. je došao do mene dok sam plakala i upitao me: “Šta je s tobom? Da li je počeo tvoj hajz?”, Odgovorila sam: “Da”. On reče: “To je nešto što je Allah odredio Ademovim kćerkama” (El-Hakim)

Islam je pravi put koji vodi zadovoljstvu Allaha, s.v.t., i konačni uspjeh na Ahiretu. Međutim, hvala Allahu, put islama je širok, odnosno postoji veliki izbor dobrih djela koja se mogu uraditi da bi se približili Allahu, s.v.t. Isto tako, postoje i mnogi drugi načini da se postigne duhovnost dok smo u periodu hajza ili nifasa osim namaza, posta ili itikafa. Ovo nam je pokazano kroz praksu supruga Poslanika, s.a.v.s.

Priča Memnuna, supruga Poslanika, s.a.v.s.: Tokom mog hajza, nikada nisam klanjala, ali sam uobičavala da sjedim na prostirci pored džamije Allahovog Poslanika….” (Buhari)

Ovdje je nekoliko praktičnih savjeta za dobra djela koje muslimanke mogu obavljati u stanju hajza ili nifasa.

U vrijeme ezana

  • Ponavljajte za mujezinom
  • Učite dovu za šefat Poslanika, s.a.v.s., nakon ezana:

Allahumme Rabbe hazihi-d-da veti-t-tammeti ve-s-salati-l-kaimeti ‘ati Muhammedeni-l-vessilete-l-fadilete ve-b-ashu mekamen mahmudeni-l-lezi ve‘ad tehu.

Allahu moj, Gospodaru ovog savršenog poziva i namaza koji se upravo uspostavlja, podari Muhammedu veliki stepen u Džennetu i svako dobro, uzdigni ga na uzvišeno mjesto, koje si mu obećao. (Buhari)

  • Učite dovu između ezana i ikameta. Dova tokom ovog perioda se ne odbija.

Kada se probudite

  • El-hamdu li-l-Lahi-llezi ahjana ba’de ma ematena ve ilejhi-nnušuru.

Hvala Allahu, Koji nas oživi nakon što nas umrtvi, i Njemu se, konačno, sve vraća. (Buhari)

  • La ilahe illallahu vahdehu la šerike lehu, lehul-mulku ve lehul-hamdu, ve huve’ ala kulli šej’in kadir. Subhanellahi vel-hamdu lillahi ve la ilahe illallahu vallahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa billahil-alijil-azim. Rabi-gfir li.

Nema boga osim Allaha Jedinoga, koji Sebi ravnoga nema. Njemu vlast pripada i Njemu je zahvalnost svaka. Njegova je moć iznad svake druge moći, neka je slavljen Allah i neka Mu je hvala: nema boga osim Allaha. Allah je najveći. Nema moći i sile osim Allahove, Moćnog i Velikog. Gospodaru moj, oprosti mi. (Buhari)

U jutarnjim satima (nakon sabah- namaza)/ navečer (prije akšam namaza)

Allahu la ilahe illa hu. El-hajju-l-kajjum. La te’huzuhu sinetun ve la nevm. Lehu ma fi-s-semavati ve ma fi-l-erd. Men ze-l-lezi ješfe‘u ‘indehu illa bi iznih. Ja‘lemu ma bejne ejdihim ve ma halfehum ve la juhitune bi šej-in min ‘ilmihi illa bima ša’. Vesi‘a kursijjuhu-s-semavati ve-l-erd. Ve la je-uduhu hifzuhuma ve huvel-‘alijjul-‘azim.

Allah je, nema boga osim Njega, Živi i Vječni! Održavatelj! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati bez Njegovog dopuštenja?! On zna šta je bilo prije i šta će biti poslije njih i oni ne mogu obuhvatiti od Njegovoga znanja osim koliko On želi! Njegov Prijesto obuhvata i nebesa i Zemlju i Njemu nije teško održavati ih! On je Svevišnji i Veličanstveni!” (El-Bekare, 255)
Proučte suru el- Ihlas, el-Felek i en-Nas svaku po tri puta ujutro i naveče. (Ebu Davud i et-Tirmizi)

Prijedlog-

Pročitajte pola džuza prijevoda Kur’ana nakon sabah- namaza i pola džuza prijevoda Kur’ana prije akšam- namaza kako biste svakog dana završili po jedan džuz, inšaAllah.

Tokom popodneva

Slušajte islamska predavanja ili pročitajte neku islamsku knjigu.

Za vrijeme akšama
Pomozite ljudima da se iftare nudeći im hurme i vodu.
Pripremite iftar za porodicu i goste.

Za vrijeme ikindije namaza
Ogranizujte halku kod kuće i neka članovi porodice uče Kur’an ostatku porodice uz tefsir proučenih ajeta.

Prije spavanja
Skupite dlanove, lagano puhnite u njih i proučite suru el- Ihlas, suru el- Felek i suru en-Nas. Zatim prođite svojim rukama po tijelu koliko možete dohvatiti, počevši od glave, lica a zatim cijelog prednjeg dijela tijela. Uraditi ovo tri puta. (Buhari)
Proučite Ajetul-kursiju. (Buhari)
Proučite zadnja dva ajeta sure Bekare. (Buhari)
Proučite suru Mulk. (En-Nesai)

Druge radnje koje možete učiniti

U mesdžidu/ džamiji
Rukovati se sa sestrama i širiti selam u mesdžidu, naročito sa pridošlicama.
Organizovati iftare u različitim mesdždima ukoliko je to moguće.
Volontirati u čišćenju mesdžida nakon toga.
Čuvati djecu tokom teravih- namaza tako da majke (i svi ostali) mogu smireno i koncentrisano klanjati.
Napravite CD sa lijepim učenjem Kur’ana ili dovama i podijelite ih džematlijama,

Kod kuće

Organizujte kijam program za ostale sestre u vašoj kući- pripremite za njih iftar i sehur.
Potražite konvertite, one koji su tek počeli da praktikuju islam ili osobe koje su izgubile kontakt za džematom i pozovite ih na iftar i bajram.
Razmislite o idejama za proslavu bajrama/poklone porodici, bračnom drugu, djeci, komšijama i počnite pripreme.

U svoje slobodno vrijeme
Naučite napamet ajete iz Kur’ana.
Donirajte – odjeću, hranu, igračke, novac, itd.
Činite tevbu i zahvaljujte se Allahu, s.v.t., na blagodatima.
Naučite napamet Allahova imena i njihova značenja. Koristite ih u vlastitim dovama.
Posjetite bolesne u komšilu ili u bolnici.
Neka vam jezik uvijek bude vlažan spominjanjem Allaha, s.v.t. Izgovarajte subhanAllah, elhamdulillah, la illahe illallah, Allahu ekber i donosite selame i salavate na Poslanika, s.a.v.s., dok kuhate, čistite, vozite, itd.

Iskreno dovim da ovaj ramazan bude svjedok svima nama u povećanju našeg imana i poboljšanja u našem odnosu sa Allahom, s.v.t. Da nam Allah primi post, ibadete i dove kao i da nam dadne šansu da naši ibadeti budu teški na vagi dobrih djela na Sudnjem danu, amin.

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Kanika Aggarwal

Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 

Kako napraviti dobar ramazanski plan

Za Akos.ba piše: hfz. Hidajeta Mahalbašić

Ramazan, koji je pred nama, može biti prekretnica poslije koje ćemo zakoračiti u život potpune osvještenosti, sigurnosti, ljubavi, radosti i, u svakom segmentu, izvrsnosti. Zato, pripremimo se da bismo u potpunosti iskoristili mjesec bremenit blagodatima.

Podijelit ću vlastito iskustvo iz predramazanske pripreme, čiji je rezultat bio da poslije svakog ramazana ostvarim nove, do tada nevjerovatne, ciljeve na putu ličnog uspjeha.

Najbolja priprema za ramazan je planska priprema uz zapisivanje postavljenih ciljeva. Ciljevi koji se ne zapišu ostaju samo želje.

Allah, dž.š., se kune perom: “Nun. Tako mi pera i onoga što ona pišu u redove.” (Al-Qalam, 1). Mnogi mufessiri zakletve u Kur’anu razumijevaju, kao i Ebu Kasim el-Kušejri, koji kaže: “Zakletva nečim je iz dva razloga: zbog vrline (vrijednosti) određene stvari ili njene koristi.”

Pošto se Allah, dž.š., kune perom ukazuje nam na vrlinu i korist zapisivanja, kako u svrhu pamćenja prilikom učenja tako i u svrhu podsjećanja zarad ustrajnosti na putu do cilja.

Da bismo došli do vlastitih ciljeva, koji su samo naši, ne prepisani od nekog drugog ili nečija očekivanja od nas, neophodno je proći nekoliko faza.

  1. Klanjati istihara-namaz (namaz za odluku) radi sigurnosti u ispravan izbor misije.
  2. Napisati izjavu o misiji, odnosno o svrsi svoga postojanja na ovome Svijetu.
  3. U skladu sa misijom odgovoriti na pitanje: Koja je moja uloga i koji su mi zadaci na ovom Svijetu, ovdje i sada?
  4. Prateći misiju i u skladu sa definisanom ulogom i zadacima postaviti sebi dugoročne ciljeve: ciljeve koje ćemo ostvariti za 5 godina i sl.
  5. Postaviti konkretne ciljeve koje ćemo realizirati do sljedećeg ramazana (za godinu dana).
  6. U skladu sa godišnjim ciiljevima odrediti ramazanske ciljeve, imajući na umu, da u ramazanu obavljamo najveći dio posla. Naprimjer, ako postavljamo za cilj da za godinu dana naučimo Kur’an napamet tada u ramazanu planiramo ostvariti jednu četvrtinu posla do realizacije cilja. Neophopdno je napraviti skalu mjerljivosti ostvarenja godišnjieg cilja da bismo odredili četvrtinu ili više, koju ćemo realizirati u ramazanu.

Nije rijetka pojava da su hafizi Kur’ana godinu ili dvije učili pola Kur’ana napamet, a drugu  polovicu bi prelazili u toku jednog  ramazana.

 
  1. Kada su nam jasni ramazanski ciljevi, prelazimo na “to do” listu ili spisak neophodnih priprema za uspješnu realizaciju ciljeva. Lista će obuhvatati sve ciljeve i datume do kojih se određene pripreme trebaju obaviti. Ove pripreme se obavljaju u periodu prije ramazana.
  2. Jako je bitno imati na umu da u ramazanu već realiziramo ciljeve kojima je vremenski rok 21. ili posljednji dan ramazana. Prema tome izrađujemo ramazanske “to do” liste, gdje su pri vrhu zapisani dnevni ciljevi, za svaki dan ramazana, a ispod cilja spisak neophodnih svakodnevnih postupaka za njegovu realizaciju.

 Prilikom pripreme  i prilikom realizacije imajmo na umu posebne trenutke za dovu, u kojima tražimo Allahovu, dž.š., podršku u radu i trudu.

Iskoristimo ovaj ramazan da ostvarimo izvrsnost u svemu čime se bavimo, jer – vjerniku ne dolikuje drugačije osim izvrsnosti!

akos.ba

 

 

Šta kvari i šta ne kvari post?!

• Ako ženi prestane hajz i nifas, ona će zapostiti, pa makar se i ne stigla okupati prije zore i to joj neće anulirati post.

•Puštanje krvi. Isto se odnosi i na davanje krvi za laboratorijske analize i slično.

• Kupanje i rashlađivanje, samo treba voditi računa da mu voda ne ode u grlo i da je ne proguta.

• Ispiranje usta i nosa, kao i pranje zuba četkicom ili misvakom. Ebu Hanife upozorava da će postač koji izapire usta i nos pokvariti post ako mu i nehotično voda ode niz grlo. Zato treba biti obazriv prilikom kupanja, izapiranja usta i nosa i pranja zuba.

• Primanje injekcije, bilo da se daje pod kožu ili venu, jer ne ulazi u unutrašnjost postača na prirodan način.

•Vađenje zuba, s tim što mora strogo voditi računa da mu krv ili nešto drugo ne ode u grlo. Takođe, primanje injekcije prilikom vađenja zuba neće pokvariti post, budući da injekcija nije hranljiva i nije ušla prirodnim načinom kako ide hrana.

• Poljubac, ali pod uvjetom da ne izazove ejakulaciju ili spolni odnos. U hanefijskoj pravnoj školi poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali je, svakako, preporučljivo za vrijeme posta kloniti se toga. Isto je i sa dodirivanjem ruke i zagrljajem.

• Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči, uši i slično, pa čak kada bi okus toga osjetio postač i u grlu, jer tim načinom ne koristi prirodni način uzimanja hrane.

• Džunupluk. Naime, dozvoljeno je postaču da zaposti dok je džunub i da se okupa nakon pojave zore.

• Korištenje inhalatora, spreja za lakše disanje oboljelim od astme.

dr. Šefik Kurdić
________________________________________

Radnje kojima se kvari post

1. Jelo i piće.

2. Polni odnos. Ko bude spolno općio u danu ramazana morat će napostiti i dati otkup, a izbjegavat će zabrane posta tokom tog dana u kojem je počinio taj prekršaj. Isto se odnosi i na ženu. Otkup se ogleda u otpuštanju roba muslimana, a ako ne bude mogao onda mora uzastopno postiti dva mjeseca, a ako ne može onda će nahraniti šezdeset siromaha, a ako ni to ne može onda otkup sa njega pada za razliku od ostalih otkupa.

3. Izlazak krvi hajza i nifasa.

4. Odmetništvo od islama, jer Uzvišeni kaže: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako učiniš širk, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.”

5. Ako se namjerava prekinuti post, kako se kaže u El-Kafiju. Isto se odnosi ako je neodlučan u odluci.

6. Post se prekida namjernim povraćanjem prema hadisu: „Ko se bude tjerao na povraćanje neka naposti a ko nenamjerno povrati ne treba napaštati.”(Prenose peterica)

7. Post se kvari izlaskom bijele tekućine iz muškog polnog organa ako iziđe dodirivanjem, a ako izađe sama onda neće biti pokvaren. Post je prekinut i ejakulacijom u svim situacijama, osim ejakulacijom u snu, jer ona nije namjerna.

8. Post se prekida upotrebom onoga što ulazi u unutrašnjost tijela. U El-Mugniju stoji: „Postač prekida post sa svim što namjerno unese u svoje tijelo ili unutrašnjost tijela kao npr. glavu ili grlo.

Što se tiče injekcija, postoji posebno pojašnjenje kod savremneih učenjaka koji kažu da nema smetnje za injekcije koje nisu hranjive, ali ih je bolje ne korisitit osim onoga koji je u prijekoj nuždi.”

Autor: Abdurrahman b. Abdulkerim el-Ubejjid
Iz knjige: Načela islamskog življenja – savremeni pristup islamskom vjerovanju, šerijatskim propisima i moralnim normama

 

Poslanik. a.s., kao uzor u odgajanju

Pojavom islama na Arabijskom poluotoku i njegovim naglim širenjem na prostoru nekadašnjeg Bizantijskog, Perzijskog i Rimskog carstva došlo je do prekretnice u historiji čovječanstva. Razmotrimo li neke Kur'anske izvještaje o stanju arabljanskog društva u predislamskom periodu, a onda i Ibn Hišamovu znamenitu biografiju poslanika Muhameda, a.s., sa sigurnošću možemo konstatovati da je to društvo – zbog idolopokloničke religije i svijesti – bilo dovedeno na ivicu moralne katastrofe. U takvom robovlasničkom i nemoralnom društvu, okarakteritziranom pojmom džahilijeta – arogancije i neznanja, javio se poslanik Muhamed, a.s, koji od tih istih ljudi formira takve moralne veličine da će s njima udariti temelje novoj, svjetskoj kulturi i civilizaciji, kulturi s kultom pisma i riječi, pravde, saosjećajnosti, društvene solidarnosti, ravnopravnosti, slobode.

Uzvišeni Allah kaže: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.“

Muhamed, a.s., svoju pedagogiju je crpio iz Allahove knjige, Kur'ana. U svom prenošenju islamske poruke, poslanik Muhamed, a.s., služio se pedagoškim sredstvima koja će, zasigurno, zapanjiti savremene teoretičare i istraživače u pedagoškoj naci. Učitelji su zasigurno jedni od najuticajnijih ličnosti u životima ljudi, oni koji su nas naučili prvim slovima, abecedi, računanju , crtanju i pravilima ponašanja. Ove vrijednosti koje biološki život uzdižu na nivo ljudskog života, bez religije bi ostale nepotpune. Mnogi su pedagozi i učitelji tokom historije, u svojim naučnim djelima raspravljali o metodama i osobinama odličnog odgajatelja, i dok oni ostaju nemoćni da teoretski i praktično odgovore na izazov postavljanja uzornog učitelja i odgajatelja, islam je definiciju savršenog odgajatelja dao kroz primjer posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhamed, a.s. Bezbroj je primjera koji svjedoče da je Muhamed, a.s., bio i ostao najbolji i najsavršeniji primjer učitelja koga je čovječanstvo ikada zapamtilo. Časni Kur'an nam potvrđuje da je Poslanik, a.s., učitelj cijelom čovječanstvu.

Uzvišeni kaže: “On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“

I historija potvrđuje da je Poslanik, a.s., bio učitelj. Ako se osvrnemo na čovječanstvo prije i čovječanstvo poslije Poslanika, doći ćemo do jasnih dokaza koji će nam potvrditi ovu historijsku činjenicu. Pred imenom Muhameda, a.s., marginalna su sva velika imena u povijesti pedagogije. Svaki ashab sam za sebe je očigledni dokaz koji govori o veličini ovog jedinstvenog učtelja. Jedan od stručnjaka je u svom govoru rekao: “Da Poslanik, a.s, nije imao ni jedne mu'džize osim što je imao ashabe, to bi bilo dovoljno da potvrdi njegovo poslanstvo.“

Dobra komunikacija je jedan od ključeva uspješnog odgajanja. Muhamed, a.s., je bio metodičan u svojim odgojnim nastupima i javnim govorima, nikada nije brzao u svom govoru. Također, prenosi se od ashaba da je imao običaj nekoliko puta ponoviti ono što je rekao, da bi slušalac što bolje čuo, shvatio i zapamtio ono što je rekao. Govorio je jasnim i razgovjetnim govorom, što je njegovom odgajanicima pomagalo da razumiju njegove riječi, te ih kasnije i primijene. Njegov uzorni život je svakako jedan od presudnih kvaliteta njegove ličnosti koje su ga delegirale u sami vrh ljestvice najboljih svjetskih odgajatelja u historiji čovječanstva. Sve o čemu je govorio svojim odgajanicima je primjenjivao i u vlastitom životu. Možda upravo u ovoj činjenici treba tražiti razlog neuspjeha današnjih odgajatelja. Nikada nije odustao, prekoravao, kao što je slučaj u današnjici.

Ako sa bilo kojeg aspekta analiziramo Poslanoikove, a.s., metode, uočit ćemo njihovu beskrajnu mudrost. Poslanik je svojim metodama odgajanja ostao najbolja paradigma do Sudnjeg dana.

  • Odgajajući ljude Poslanik a. s. prilagođavao se njihovim individualnim osobenostima, stepenu njihovih spoznajnih mogućnosti, jačini njihovog imana.
  • Posjedovao je izuzetnu sposobnost da procjeni u kojem momentu i kome šta reći.
  • Ponavljanje bitnih činjenica bila je Poslanikova, a.s., stalna metoda odgoja. Ova metoda posebnom je bila izražena kada je ponavljao neke velike grijehe, kako bi ljude što više od njih udaljio.
  • Pozivanje jedne osobe više puta, bila je jedna od Poslanikovih metoda. Ponovljeno pozivanje imalo je za cilj da istakne važnost onoga o čemu Poslanik govori i da zaokupi pažnju onoga kome se govori.
  • Postepenost u odgajanju Poslanik, a.s,. je preporučivao i drugima kao djelotvornu metodu. U odgajanju treba početi sa onim što je najbitnije.
  • Istina i iskrenost bili su prepoznatljivo oružje Allahovog Poslanika, a.s., na putu odgajanja ljudi. Njegova iskrenost plijenile je ljudska srca. Čak i u šali govorio je istinu.
  • Lijep odnos spram svih generacija, naročito prema mladim i prema iznemoglim doprinio je jačanju interesa za ideju koju je zastupao. Njegov bratski i očinski odnos prema mlađoj generaciji rezultirao je prelaskom velikog broja mladića na islam.
  • U svom odgojnom radu često je koristio metodu obećanja i nagrade i nikada nije nešto obećao, a da to nije i izvršio. Njegova obećanja često se odnose na onaj svijet i džennetske ljepote, što je još više motiviralo njegove odgajanike.
  • Kratko obraćanje ljudima , utemeljeno na čvrstim argumentima i njegovom lijepom odnosu prema svakome, rezultirali su briljantnim uspjesima. U svojim odgojnim nastupima ne ostavlja vjerniku prostor za razočarenje. Uvjek budi nadu zbog koje vjernik i iz poteškoća izlazi jači.
  • Jedna od prepoznatljivih Poslanikovih metoda koja je vezivala ljude za određenu ideju jeste stalno odazivanje na molbe onih koji nešto traže, samo ako je to u skladu s islamskim propisima, svejedno da li se radilo o davanju savjeta, materijalnom pomaganju ili pak, dovi Allahu za nekog od svojih sljedbenika
  • Velikodušnost i stalna praksa praštanja i onda kada je bio superioran i imao mogućnost druge kazniti, osvajala je srca ljudii mijenjala njihov život iz korjena.

Zbog svoje duboke mudosti i prefinjenih odgajateljskih vještina, Poslanik, a.s., je uspio pridobiti veliki broj sljedbenika i uspješno odgojiti generaciju koja će stoljećima nakon njegove smrti sijati visoko iznad svih ostalih zajednica. U današnjici nam preostaje samo da se ugledamo na tu generaciju i konstantno preispitujemo naše odgojne metode i postuke poučavanja.

Poslanik je jedne prilike rekao: „Čovjek će biti sa onim koga voli.“

Sa ovim hadisom nas je podstakao na ljubav prema njemu i ulaganje napora da se slijedi njegova odgojna praksa, a sada je na nama u kojoj mjeri ćemo izvršiti ovaj zadatak, i sačuvati preuzeti emanet.

Za Akos.ba piše: Rabija Arifović

 

Bereket sehura

Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” 

Allah, subhanehu ve te´ala, propisao je muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je: “O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183)

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

VRIJEDNOSTI SEHURA

  • U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a: “Dođite na mubarek obrok, tj. sehur.” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

  • Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji sehur vjernika su datule.” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Prenosi ga Ebu Ja’la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

ODGAĐANJE SEHURA

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.’” (Muttefekun alejhi)

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati!

PROPIS SEHURA

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i nareba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: “Ko želi da posti, neka nečim sehuri.” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja’la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

Također je rekao: “Sehurite, jer u sehuru je bereket.” (Muttefekun alejhi)

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao: “Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Ranije je naveden izvor)

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši: “Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Ranije je naveden izvor)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

  • naredba o prakticiranju sehura;
  • sehurom se odlikuje posta muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;
  • zabrana izostavljanja sehura.

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

Iz Knjige: “Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan” Autor: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid

 

Ahmed Džinović, prof. – www.el-asr.com

Kako da “provjerite” da li Vas Allah voli?

Šejh Ali el-Tantavi, rekao je: ”Pitao sam se: da li me, zaista, Allah voli?” Zaintrigiralo me ovo pitanje, pa sam se sjetio da Allahova ljubav prema Njegovim robovima dolazi preko uzroka i svojstava iskrenih vjernika koja su opisana u Kur'anu. Premetao sam ta svojstva i uzroke po svom sjećanju kako bi ih suprostavio i uporedio sa mojim stanjem i kako bi dobio odgovor na gornje pitanje.

Između ostaloga, otkrio sam da Allah voli bogobojazne, a ja se ne usuđujem sebe svrstati među njih.

Otkrio sam da Allah voli strpljive, pa sam se sjetio manjkavosti i nedostatka strpljivosti i sabura kod mene.

Otkrio sam da Allah voli mudžahide i trudbenike, pa sam se sjetio svoje nemarnosti i nedostatka snage.

Otkrio sam da Allah voli dobročinitelje, a ja sam od takvih udaljeniji nego od svih prethodno spomenutih.

U tom trenutku prestao sam pretraživati ostala svojstva i uzroke koji vode do Allahove ljubavi i pobojao sam se da kod sebe ne mogu naći ništa zbog čega bi me Allah volio.

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 saff.ba
 

Nafaka traži čovjeka više nego što ga traži smrt

Allahovo lijepo ime Er-Rezzak – Onaj Koji obilnu opskrbu daje, spomenuto je u Ku'ranu samo jedanput: ”Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” (Ez-Zarijat, 58.)  Dok je sintagma: Hajrur-Razikin – Najbolji Opskrbitelj, spomenuta na pet mjesta u Kur'anu, a riječ rizk – opskrba, spomenuta je na više od sto mjesta u Kur'anu.

U svom djelu El-Mufredat, Ragib el-Isfahani veli: ”Er-Razik se kaže za Onoga ko stvara opskrbu, ko je daje i ko je uzrok opskrbe, a to je Allah. Taj izraz se koristi i za ljude koji su na neki način uzrok da se dođe do ospkrbe, ali Er-Rezzak se ne može reći ni za koga osim za Allaha.” (Ragib el-Isfahani, El-Mufredat, 194. str.) Kod imena Er-Rezzak – upotrijebljena je hiperbola, pojačano značenje ove riječi u odnosu na riječ Er-Razik, a to znači da Allah daje opskrbu nakon opskrbe, tj. obilno, u izobilju opskrbljuje.

Vrste opskrbe

Postoje dvije vrste rizka ili opskrbe: opća i posebna opskrba.

– Opći rizk odnosi se na materijalnu, dunjalučku opskrbu i ona obuhvata sva stvorenja. Allah je svim stvorenjima, ljudima, džinima i životinjama, olakšao i omogućio da dođu do opskrbe, i ona obuhvata i dobre i loše ljude, vjernike, licemjere i nevjernike. Ova vrsta opskrbe je opća i u pogledu načina sticanja, odnosno halala i harama, pa se i za halal opskrbu kaže da je rizk, kao i za haram opskrbu zbog koje čovjek zaslužuje kaznu.

– Posebna vrsta opskrbe je opskrba srca riznicama imana i bogatstvom pokornosti Allahu, te fizičke i srčane (duhovne) pokornosti za kojima srce ima nasušnu potrebu. Pod opskrbom srca misli se na istinsko znanje, spoznaju, iman, uputu, ubjeđenje, užitak u ibadetu, smirenost zbog upute i sl.

Ovu vrste opskrbe ne ostvaruju i ne dobijaju osim istinski vjernici i dobročinitelji, makar bili najsiromašniji u pogledu materijalne opskrbe. I kada vjernik i vjernica traže od Allaha obje vrste nafake i opksrbe, moraju biti potpuno prisutni srcem u svojim dovama, jer se Allahov Poslanik, s.a.v.s., utjecao Allahu od nevjerstva (kufr), ali i od siromaštva (fakr). Kufr ili nevjerstvo upropaštavaju ahiretski rizk i opskrbu, a siromaštvo upropaštava dunjalučki rizki opskrbu.

Zašto je Allah Sebe nazvao ”Hajrur-Razikin”-”Najbolji Opskrbitelj”?

– Zato što je On najbolji od onih koji opskrbljuju i daju;

– Zato što On opskrbljuje i one koji vjeruju i one koji ne vjeruju, opskrbljuje i one koji Mu ponizno i skrušeno dove upućuju i od Njega traže i one koji to nikad ne čine;

– Zato što Allah opskrbljuje iz riznica koje ne mogu nestati niti se, i pored obilatog davanja, može umanjiti nešto od njih;

– Zato što je Allah jedini Koji daje opskrbu iz ničega, a što se tiče stvorenja, odnosno ljudi, oni mogu biti posrednici u davanju već postojećeg rizka i opskrbe i njima se pripisuje ime opskrbitelj samo u prenesenom značenju;

– Zato što Allah daje opskrbu koja se ne može mjeriti, kao što se Njegove blagodati ne mogu izbrojati;

– Zato što Allah zna šta čovjeku koristi od rizka, a šta će ga pokvariti, pa mu daje sukladno tome;

– Zato što Allah, i kada se rasrdi zbog ljudskih grijeha i nepokornosti, ne prekida i ne uskraćuje opskrbu, a ljudi kad se rasrde na nekoga odmah mu uskraćuju ono što su mu prije davali.

– Zato što Allahova opskrba nikada ne kasni, ona dolazi onda kada je potrebna.

Jedan od ajeta u kojem se spominje sintagma: Hajrur-Razikin – Najbolji Opskrbitelj, jeste i ajet iz sure El-Hadždž, u kojem dolazi: ”Allah će zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli – jer Allah najbolje nagrađuje.” (El-Hadždž, 58.)

Ovim ajetom Allah ulijeva smirenost u srca muhadžira na Allahovom putu, da se njihova opskrba zbog hidžre neće nimalo umanjiti, jer je Allah ”Hajrur-Razikin”, tj. Allah opskrbljuje na ovome svijetu i najveće nevjernike i oni neće umrijeti dok god im ne nestane nafake, pa kako da ne opskrbi one koji u ime Njega hidžru čine i koji se u ime Njega žrtvuju.

Prenosi se da su neki ashabi govorili: ”Kako da idemo u tuđu zemlju u kojoj nemamo ništa, nemamo osnovnih sredstava za život?”, pa je Allah objavio ajet: ”A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.” (El-Ankebut, 60.)

Dakle, to je bio smiraj za duše i srca onih koji su učinili hidžru i kojima se prekinula veza sa rodnim krajem, imetkom i svim onim što su imali. Allah ih podučava da Onaj Koji opskrbljuje životinje i ptice, koje se ne znaju snalaziti kao ljudi, opskrbljuje i ljude, pa makar im se u određenom trenutku činilo da su putevi opskrbe prekinuti.

Ova sintagma spominje se i u ajetu: ”Reci: ‘Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.'” (Saba’, 39.)

Ovim ajetom Allah unosi smirenost i sigurnost u srca vjernika koji dijele na Allahovom putu, da se ne boje i ne strahuju da će im sadaka i dijeljenje na Allahovom putu umanjiti imetak.  Komentirajući ovaj ajet, Ibn Kesir, rekao je: ”Nadoknađuje vam na dunjaluku boljim od onoga što ste udijelili, a na Ahiretu nagradom i sevabom.”

Nafaka je davno propisana i određena

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Allah je propisao sudbine stvorenjima, 50.000 godina prje nego je stvorio nebesa i Zemlju.”’ (Muslim)

A u hadisu koji prenosi Ebu Derda, r.a., dolazi: ”Zaista opskrba ili nafaka više traži čovjeka nego što ga traži edžel.” (Taberani, Sahihul-džami’, 1630.)

Kao da se želi reći: ”Da li ste nekada vidjeli nekoga, ili da li znate za nekoga ko je pobjegao od smrti? Također, nema toga ko može pobjeći od svoje nafake i od opskrbe koja mu je određena. Čovjek traga za svojom nafakom, a i ona njega traži, i neće se sresti nikada ako to Allah nije odredio.”

Međutim, problem je u tome što ljudi općenito požuruju nafaku, a Allah je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.: ”Nemojte biti nestrpljivi u čekanju nafake, jer nijedan čovjek neće umrijeti dok ga ne stigne i posljednji dio opksrbe koja mu je određena. Bojte se Allaha i uljepšajte vaše traženje.” (Hakim i Bejheki, Sahihul-džami’, 7323.)

Spominje se da je nekom čovjeku umro brat iza kojeg je ostalo petero djece (jetima). Brat mu je plakao jer su djeca ostala bez onoga ko će im donositi i zarađivati hranu, pa je sreo svoga šejha i on ga je upitao: ”Zašto plačeš?” Odgovorio mu je da mu je umro brat i ostavio petero jetima. Šejh je upitao: ”Je li im išta ostavio od imetka?” Odgovorio je: ”Jeste za ovu godinu, a kako će nakon toga?” Šejh mu je rekao: ”Dobro, kad prođe godina i ostanu bez nafake, onda plači, a nemoj sad.” Prenosi se da je taj čovjek umro tri mjeseca prije nego je prošla godina.

Požurivanje opskrbe je glavni razlog koji ljude tjera da posežu za haram imetkom, te se olahko upuštaju u haram poslove kao što su mito i korupcija, uzimanje kamate i jedenje imetka na nedozvoljen način, iako je svakome od nas nafaka određena i niko neće umrijeti dok mu ne istekne nafaka. Međutim, kao da nismo ubijeđeni i kao da ne vjerujemo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa upadamo u haram misleći da nema izlaza i druge mogućnosti osim u haram imetku.

Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!”(Ez-Zarijat, 21.-22.)

Ovaj ajet upućuje na dva veličanstvena značenja: prvo, čovječe, tvoja opskrba je na nebesima pa nemoj sebe ponižavati pred onima na Zemlji. I drugo, ono što je kod Allaha, ne postiže se i ne traži osim pokornošću Njemu.

Imam Kušejri je vrlo nadahnuto prokomentirao ovaj ajet, rekavši: ”Na nebesima je vaša opskrba, prema nebesima se dižu vaša djela, pa ako želiš da bude spuštena tvoja opskrba, onda prema nebu uputi svoje dobro djelo. Zato je rečeno: ‘Namazom se kuca na vrata opskrbe.’ Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sâm hraniš, Mi ćemo te hraniti!” (Ta-ha, 132.) (El-Kušejri, Letâiful-išarât, III/465.)

Mudri ljudi i učenjaci su kazali: ”Kao što svaki čovjek govori svojim jezikom i ne može govoriti tuđim jezikom, tako isto svaki čovjek jede samo svoju nafaku i nemoguće je da jede tuđu nafaku.” (Tefsirul-Kurtubi, 17/42.)

Islamski historičari spomenuli su slučaj imama Affana ibn Muslima es-Saffara, jednog od šejhova imama Ahmeda, kojeg su tjerali da prizna da je Kur'an stvoren, pa je on odbio. Onda mu je rečeno: ”Uskratit ćemo ti tvoju plaću”, a svaki mjesec je dobijao 1.000 dirhema, a on im je citirao ajet: ”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.”

Kada se vratio kući kritikovali su ga njegovi ukućani zbog toga što je porodicu ostavio bez opskrbe, a u njegovoj kući je bilo oko četrdesetero čeljadi ukupno, i u tom trenutku dok su ga oni kritikovali, neko je pokucao na vrata. Kada su otvorili, u kuću je ušao trgovac (bakal) koji je u ruci držao kesu sa 1.000 dirhema. On je šejhu rekao: ”Ebu Osmane, Allah te učvrstio i učinio postojanim, ovo je hiljadu dirhema koje ćeš dobijati od mene svaki mjesec.” (Tarihu Bagdad, 14/201.)

Spominje se da je Hišam ibn Abdul-Melik ušao u harem Ka'be i ugledao je Salima ibn Abdullaha ibn Omera ibn Hattaba, pa mu je rekao: ”Salime, traži od mene šta želiš.” Salim je reka: ”Stidim se Allaha da u Njegovoj kući tražim od nekoga drugoga mimo Njega.” Kada je izašao iz harema Ka'be, halifa mu je rekao: ”Traži sad kad smo izašli iz harema.” Salim je upitao: ”Je li misliš na dunjalučku ili ahiretsku potrebu?” Halifa je odgovorio: ”Na dunjalučku potrebu.” Salim je rekao: ”Tako mi Allaha, ja nisam tražio dunjaluk od Onoga Koji ga posjeduje, pa kako da ga tražim od onoga koji ga ne posjeduje.” (El-Dinveri, El-Mudžalesetu ve dževahirul-‘ilmi)

Iskreni vjernik se ne boji za nafaku

Plod istinske spoznaje Allahovog lijepog imena Er-Rezzak je istinska ljubav i tevekkul u pogledu opskrbe.

Muhamed Kutb je rekao: ”Uzvišeni je objavio: ”Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!”(Ez-Zarijat, 58.)  Kada bi upitao bilo kojeg čovjeka muslimana kojeg sretneš: ‘Ko ti daje opksrbu?’, rekao bi ti: ‘Allah!’ Ali, pogledaj kada mu nafaka i opskrba postanu oskudni, kako govori: ‘Taj i taj želi da mi prekine opskrbu!’ Na šta upućuju ove riječi? One nam govore da je to samo trenutačno njegovo mišljenje koje je postojano samo u vrijeme izobilja i sigurnosti, jer se on pokoleba i prepadne čim bude izložen iskušenju i teškoj situaciji u pogledu nafake. Tvrdnja da Allah jedini daje opskrbu neće koristiti osim onome kod koga se ona učvrstila do stepena istinskog ubjeđenja (jekina) da je Allah Er-Rezzak, da je On svemoćan, da On oživljava i usmrćuje, da On daje i uskraćuje i da je u Njegovoj ruci sve.” (Vaki'una el-mu'âsir, str. 486.)

Vjernik se ne boji za svoju nafaku, jer strahovanje za nafaku je svojstvo munafika, na šta aludira ajet: ”Oni govore: ‘Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!’ A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.” (El-Munafikun, 7.)

Seid Kutb je govorio da su ove riječi munafika dokaz iskvarene ljudske prirode i da su nevjernici i munafici u svim generacijama ostavljali u nasljeđe ovu metodu kako bi se borili protiv islama, protiv ispravne akide, jer oni, zbog ograničenosti njihovih umova, misle da je zalogaj hljeba sav život, zato što oni tako vide, pa misle da se tako i vjernici osjećaju, i onda se bore protiv vjernika i na takav način da im pokušavaju uskratiti opskrbu.

Zar Kurejšije nisu primijenili ovu metodu sa Benu Hašim, osudili ih na izolaciju i udarili im embargo, samo kako bi odustali od pomaganja Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. I to je metoda i strategija i danas u borbi protiv islama i muslimana.

Međutim, kad su Kurejšije došle da se žale Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na glad i nestašicu koja je bila pogodila Mekku, a Sumame ibn Usal im, nakon što je primio islam, prestao izvoziti pšenicu iz Jemame, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je Sumami da im odveze pšenicu i da ne prekida trgovinu sa njima iako su ratovali protiv muslimana.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio je time skrenuti pažnju da Allahu pripadaju riznice nebesa i Zemlje i da se iz tih riznica hrane i oni koji pokušavaju drugima uskratiti hranu, te da su pravi maloumnici oni koji pokušavaju drugim ljudima uskratiti njihovu opskrbu.

Srca se najlakše smekšaju jedenjem halal imetka

Onaj ko je siguran da Allah daje opskrbu, neće pružati ruku prema haramu, i onaj ko se susteže od harama, Allah će mu sigurno otvoriti puteve halala. U tom smislu su i riječi Abdullaha ibn Abbasa: ”Nema ni jednog vjernika ni nevjenika a da mu Allah nije propisao opskrbu u halalu, pa ako se strpi dok dođe ta opskrba, Allah će mu i dati halal opskrbu, a ako bude očajavao, pa posegne za haramom, Allah će mu umanjiti halal opskrbu.” (Hilyetul-evlija, I/326.)

Strpljivost je vrhunac hrabrosti i snage imana u vremenu kada se proširi haram imetak i uđe u svaku kuću, kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Doći će vrijeme kada ljudi neće obraćati pažnju hoće li uzeti halal ili haram imetak.” (Buharija i Ahmed, Sahihul-džami’, br. 5344.) Sufjan es-Sevri je govorio: ”Preporučujem vam djela istinskih junaka: zarađivanje halal imetka i dijeljenje potrebnima.” (Ibn Ebi Hatim er-Razi, El-Džerhu vet-t'adilu, I/85.)

Upitan je imam Ahmed ibn Hanbel: ”Čime se smekšaju srca?” Odgovorio je: ”Sinko, srca se najlakše smekšaju jedenjem halal imetka.” (Hilyetul-evlija, IX/182.)

Ključevi riznica opskrbe

Najbolji ključ kojim se otključavaju riznice opskrbe je bogobojaznost (takvaluk). Uzvišeni Allah, objavio je u Kur'anu: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2.-3.) Takvaluk je ključ sreće, pa i one iznenadne, i što je čovjek bogobojazniji dolazi mu čišća i bolja opskrba odakle se i ne nada, a rečeno je da je najslađa iznenadna halal opskrba.

Odgovarajući na pitanje: ”Mi često vidimo takve prizore gdje je upravo bogobojaznima uskraćena nafaka, a onima koji nisu bogobojazni, njima nije uskraćena, imaju je u obilju, kako to objasniti?”, Ibn Tejmijje je rekao: ”Ajet zahtijeva da bogobojazan čovjek bude opskrbljen odakle se i ne nada, ali to nije dokaz da oni koji nisu bogobojazni neće biti opskrbljeni, jer sva stvorenja imaju svoju nafaku, kao što dolazi u ajetu: ”Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6.), tako da i ono što čovjek uzme od harama ulazi u značenje rizka i opskrbe, jer nevjernici nekada budu opskrbljeni lijepom opskrbom i preko haram uzroka, a nekada ne budu opskrbljeni osim uz veliki napor. A bogobojazne Allah opskrbi odakle se i ne nadaju i njihova opskrba nije stečena preko haram uzroka i nije uprljana haramom. Bogobojaznom nije uskraćeno ono što mu je potrebno od nafake, već on nekada bude sačuvan od dunjalučkih otpadaka iz milosti i dobročinstva prema njemu.” (Medžmu'ul-fetava, 16/53.)

Dijeljenje sadake povećava imetak

Jedan od ključeva nafake je i udjeljivanje sadake. Kad god se iz imetka uzme na ime sadake, imetak se poveća. Dža'fer ibn Muhamed je govorio: ”Ja nekada ostanem bez imetka, pa onda sklopim trgovinu sa Allahom tako što podijelim sadaku te brzo zaradim i ostvarim dobit.” (Ibn Abdul-Berr el-Kurtubi, Behdžetul-medžalis ve unsul-mudžalis, I/25.) Nije poenta u obilnoj nafaki, već u bereketu. Grijesi predstavljaju široka vrata umanjivanja nafake ili nestanka bereketa. Sevban, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zaista se čovjeku uskraćuje opskrba zbog grijeha koji je počinio.”

Islamski učenjaci su kazali: ”Kao što Allah nema sudruga u stvaranju, tako isto nema sudruga u opskrbi, kao što nema drugog boga osim Allaha, tako isto nema drugog opskrbitelja, osim Allaha.” Stoga, ne strahuj za nafaku i budi zadovoljan sa nafakom koju ti daje Er-Rezzak. A ako budeš zadovoljan sa propisanom nafakom bit ćeš najbogatiji čovjek.

Molimo Allaha da nas opskrbi istinskom spoznajom, istinskim imanom i jekinom. Molimo Allaha da nas opskrbi halalom zbog kojeg nas neće kazniti, i da nas opskrbi zadovoljstvom sa onim što nam je propisao i dao. Molimo Allaha da nas opskrbi dobrom većim nego što tražimo u dovama, i da otkloni od nas svako zlo koje se tiče naše našeg dunjaluka i našeg Ahireta.

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Saff.ba
Subscribe to this RSS feed