Duhovnost

DNA na vrhovima prsta

DNA NA VRHOVIMA PRSTA
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
S obzirom da je 21. stoljeće posebno ponosno svojim naučnim dostignućima, muslimanima je jako potrebna jedna detaljna analiza koja će objediniti sve ono šta je u Kur'anu rečeno što je vezano za nauku. Potrebno nam je da tražimo Allahove dokaze, ne oslanjajući se samo na puko vjerovanje, jer - u čemu bi se onda razlikovali od ostalih vjerovanja i mnoštva drugih religija? Kur'an je jedina sveta Knjiga (a to sasvim sigurno potvrđuje da je od Stvoritelja svjetova) koja nebrojeno puta upućuje čovjeka da traži Allahove dokaze. Njegova mudrost je neizmjerna, pa tako te iste dokaze možemo naći i u samom sebi, a o svemirskim prostranstvima ne treba ni trošiti riječi. Ako bi nas Allah ostavio da slijepo vjerujemo bez dokaza pa nas onda kaznio, to bi značilo da je Allah nepravedan, a tako nešto nije moguće. On je izvor milosti i pravde i svaki čovjek koji se samo malo potrudi naći će da je Allah Istina. Svaki Njegov dokaz učvršćuje naše vjerovanje i zato je potrebno da stalno tragamo i prenosimo naše znanje. Mnogi od nas kažu da vjeruju u Allaha, ali neizvršavanjem Njegovih naredbi dokazuju da nisu sigurni u Drugi svijet. Nekome ko je uvjeren u povratak Allahu je nezamislivo da recimo ne klanja namaz ili ne daje zekat i tako dalje. Upravo zato, potrebno nam je da stalno tražimo i prenosimo Allahove dokaze.
Konkretno, ovdje ćemo se pozabaviti o otisku prsta, tj. nauci koja proučava taj dio kriminalistike, daktiloskopiji. To je nauka koja je gotovo vrhunac ljudskog postignuća. Daktiloskopija se bavi proučavanjem linija na jagodici prsta u cilju dokazivanja identiteta određene osobe. Daktiloskopija je čovječanstvu donijela ogromnu korist, a najviše se koristi u kriminalistici. No to je manje-više svima poznato. Ono sto je mnogima nepoznato jeste način na koji Kur'an govori o tome.
Sama činjenica da je u svakog čovjeka otisak prsta različit, tj. da su različite njegove papilarne linije od svakog drugog čovjeka na planeti, upućuje nas na Inteligenciju, na stvaranje, na Mudrog i Svemoćnog. Kako ovakvo nešto moze biti slučajno? To mora biti kontrolirano, vrlo precizno, zapravo savršeno. Bez Vrhovne inteligencije ovo jednostavno ne bi bilo moguće jer je to potpuno nezamislivo.
Evo šta kaže Kur'an u vezi ovoga:
Zar čovjek misli da kosti njegove nećemo sakupiti? Hoćemo, Mi možemo stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo. (Sura Smak svijeta, 3 i 4 ajet).
Pogledajte ovaj savršeni opis u Kur'anu. Zasto bi Kur'an od svih dijelova tijela i to baš kod opisa proživljenja čovjeka upotrijebio izraz "stvoriti jagodice prsta njegovih ponovo"? U ljudskom tijelu postoji ogroman broj sastavnih dijelova, međutim Kur'an spominje baš te male, naizgled nebitne jagodice prstiju. I naravno da bi preciznost bila savršena, od svih ajeta upotrebljava jagodice prstiju baš kod proživljenja da bi čovjek znao da će se Allahu vratiti i da će svaki odgovarati sam za sebe, da Allah nikoga neće izostaviti, da će mu svi doći pojedinačno i da On dobro poznaje njegov identitet.
Dakle, vrhovi prsta su zapravo svojevrsna lična karta svakog čovjeka na planeti. Milijarde i milijarde raznolikih linija na samo jednom centimetru prostora.Ovo je nevjerovatno i pokazuje moć koju posjeduje Allah. Zapitajte se sada nakon ovoga kolika je glupost tvrditi da je to slučajno?
Dakle, DNA je u svakog čovjeka različit. Preko otiska prsta se može utvrditi o kojoj se individui radi. Treba naravno upozoriti na to da u vrijeme objave Kur'ana nauka nije dosegla niti blizu ovoga. Bilo je to primitivno društvo koje skoro nije ni poznavalo naučne discipline. Međutim, Allah je Kur'an poslao kao milost i pouku za svako vrijeme pa tako i naše.
Otkriće DNA je jedno od najvažnijih u historiji čovječanstva. DNA je osnova života jer sadrži genetički kod koji je osnova nasljednih svojstava svih živih bića. Fantastično je, da ako bismo pokušali zapisati informacije iz DNA, da bismo mogli sastaviti pravu biblioteku od oko 1000 knjiga od kojih bi svaka iznosila 500 stranica. Pogledajte ove nevjerovatne podatke i razmislite. Imate li hrabrosti reći da ovo nastaje samo od sebe, slučajno?
Pitanje je međutim koliko mi muslimani razmišljamo o ovim stvarima. Pitanje je koliko nas Kur'an i njegova čuda dirnu u srce. Prečesto nam se dešava da čitamo Kur'an samo mehanički, bez razmišljanja.
Vratimo se na otisak prsta. Allah nam je dakle pokazao pravo naučno čudo u ovome i nikako ne treba misliti da je ovo slučajno jer nam je Milostivi u Kur'anu dao još mnoštvo dokaza koji samo potvrđuju jedni druge. Sasvim je sigurno da će nas Allah na Sudnjem danu prozvati pojedinačno i da Mu nikakav problem neće predstavljati da stvori naše jagodice prsta još jednom.
Na kraju, još treba navesti 3 glavne karakteriskike otiska prsta:
1. Individualnost – ne postoje dva čovjeka na svijetu s identičnim otiscima papilarnih linija prstiju,
2. Trajnost – oblik papilarnih linija u čovjeka je trajan od rođenja do raspada kože, i
3. Stalnost – linije imaju stalan oblik koji nije nasljedan.
Eto tako nam Allah pokazuje svoje dokaze, ovaj put „u nama samima“ kao što to naš Stvoritelj navodi u jednom od svojih ajeta.

Piše: Semir Bašić

Gdje je nestao rahmet?

Savremeni način života doveo je do rasipanja životne energije, nemira i nezadovoljstva što na kraju rezultira akumulacijom stresa koja dovodi do različitih društvenih poremećaja. Svjedoci smo svakodnevnih loših dešavanja oko nas, crna hronika u dnevnoj štampi zauzima sve veći broj stranica, internetom se šire strašne vijesti velikom brzinom Ljudi su izgubili rahmet i osjećaj za konstruktivnu kritiku. Ponose se etiketom čovjeka “kratkog fitilja” i svaki savjet smatraju povikom protiv njih iz kojeg se rađa nasilnički odbrambeni stav. U vrijeme Poslanika s.a.w.s. savjet i kritika primali su se kao poklon. Onaj ko vam je ukazao na pogrešku smatrao se iskrenim prijateljem. Rijetko se susrećemo sa ljudima lijepog ahlaka. Svi se takmičimo u disciplini “čiji je fitilj kraći”, loše ponašanje se toleriše i smatra normalnim, a lijep gest i ruka prijateljstva nas ostave bez riječi. Gdje griješimo? Šta nas je to udaljilo od savjeta i života Poslanika s.a.w.s. i njegovih ashaba?!

Omer r.a. poznat po svojoj pravednosti, žestini i oštrini uzimao je savjet sa zahvalnošću, posebno u doba svoj hilafeta. Bilo mu je jako važno da ga ima ko posavjetovati, ukazati mu na grešku i usmjeriti ga. Želio je znati kako bi se ljudi čiji je on vođa ponašali kad bi ga dunjaluk obuzeo i kad bi dunjaluku dao prednost nad islamom i muslimanima. Jednom prilikom je upitao skupinu: “O ljudi, šta biste rekli kad bih ja zbog dunjaluka ovako nadmeno podigao svoju glavu?!” Ljudi su šutjeli. Od straha niko ništa ne reče. Omer, r.a., ponovi isto pitanje: “Šta biste rekli kad bih ja zbog dunjaluka ovako nadmeno podigao svoju glavu?!” Opet niko ništa ne reče. On ponovi isto pitanje treći put, nakon čega ustade jedan ashab i reče: “Allaha mi, vladaru pravovjernih, kad bi ti zbog dunjaluka glavu tako nadmeno podigao, mi bismo našim sabljama uradili ovo.” Ovaj ashab se nije bojao i otvoreno mu je rekao da bi ga oni pogubili, bez obzira na njegovu snagu i žestinu. Želići da ga zaplaši, Omer povika snažnim glasom: “Šta si rekao?!” – “Allaha mi, vladaru pravovjernih, kad bi ti zbog dunjaluka glavu tako nadmeno podigao, mi bismo našim sabljama uradili ovo”. “Hvala Allahu” – reče Omer – “pobojao sam se da neće niko ustati i podići svoj glas. Bojao sam se za sebe da me niko, bojeći me se, neće smjeti posavjetovati. Sad sam miran!”[1]

Osobe koje imaju problem sa primanjem savjeta su obično one kojima je ovladao njihov ego. Takve osobe su obično duhovno prazne, bez osjećaja unutrašnje ispunjenosti i često su jako nesigurne. Svako ko im uputi savjet ili konstruktivnu kritiku njihov ego proglasi za neprijatelja. Svoju nesigurnost takvi ljudi pokušavaju prikriti zauzmanjem nasilničkog odbrambenog stava kako bi zastrašili imaginarnog protivnika. U odnosima bilo koje vrste sa takvim profilom ličnosti, nužno je biti izuzetno strpljiv, razuman i popustljiv. Allah, dž.š., obraćajući se Poslaniku, s.a.v.s., kaže: “Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima, a da si osoran i grub, razbježali bi se od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima! A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega!” (Alu Imran,159)

Nikada ne smijemo dopustiti da pomislimo da smo veći i bolji od drugih. To što je neka osoba u određenom trenutku još uvijek duhovno nezrela, ne znači da će takva i ostati. Na nama je da osaburimo, zahvalimo se dragom Allahu na razumu i razumijevanju vjere koju nam je dao, i uputimo dovu da omekša srce svima nama.

Za Akos.ba piše: Alma Kazić

Senaid Zajimović: Praksa uvakufljavanja nije prestala i u najgorim vremenima

Vakufska direkcija i ove godine organizira sedmu po redu manifestaciju „Dani vakufa u BiH“ koja će se održati u periodu od 21. do 29. aprila u Sarajevu, Banjoj Luci, Bosanskoj Gradišci, Jajcu, Bužimu i Kiseljaku.

Tim povodom razgovarali smo sa dr. Senaidom Zajimovićem, direktorom Vakufske direkcije BiH.

Društveno aktivna majka je cool majka

Kako su brojni dječiji psiholozi i potvrdili – Roditelji od djece očekuju da uče, da budu vrijedni u školi, da se obrazuju, dok oni čak ne čitaju ni novine. Kakav primjer šalju svojim naraštajima? Zašto misle da imaju pravo kao takvi očekivati od svoje djece da jedva čekaju uzeti knjigu?

Zaista je velika odgovornost svake obrazovane muslimanke, odnosno žene koja vlada nekom vještinom, kako u društvu, tako i unutar porodice, jer je ona uzor u ponašanju svojoj djeci i drugim ženama. Ona vlastitim primjerom ne podstiče svoju djecu samo na obrazovanje, nego i na društveni aktivizam.

Najveći poraz za roditelje je da njihovo dijete oponaša druge ljude, jer su mu oni bliži, primamljiviji, njihove ličnosti su im prihvatljivije, a da svoje posmatra kao oca i majku i ništa više. Da li mi peremo ruke prije i poslije svakog jela, a to isto zahtijevamo od svoga djeteta? Da li će nas ono shvatiti ozbiljno ukoliko vidi da odstupamo od pravila koja zagovaramo?

Posebno je specifična situacija u porodicama u kojima imamo tinejdžere, osjetljive adoloscente, kojima je i najmanja sitnica dovoljna da „prekriže“ roditelje kao uzorite primjere. A to je vjerovatno najvažniji period za našu djecu kada im svojim primjerima pokazujemo kako da sutra budu korisni zajednici, kako da izađu iz udobnosti svoga doma, te da svoje vrijeme daruju za potrebe drugih, ne očekujući ništa zauzvrat.

To je period kada djeca ne žele da slušaju pridike, savjete, kada se povlače u sebe, kada pronalaze modele i uzore u raznim karakterima i ličnostima, te im riječi roditelja samo „podižu živce“ i čine ih nepristupačnim. Majke takve djece treba najviše računa da vode o tome kakve signale, i neverbalne poruke šalju svojim tinejdžerima.

Majke treba da pokažu da su i one cool, da imaju organiziran i smislen život, da im se svakodnevnica ne svodi na kuću i posao, nego da pored toga, imaju hobije, različite interese, zanimanja. Kada majka nakon ručka ustane i kaže: „Večeras idem u islamski centar, džamiju, mekteb, tamo ćemo raditi to i to. Nužno je da budem na pomoći, da doprinesem koliko mogu“, ona automatski šalje poruku svome tinejdžeru da, iako umorna od posla, uspjela je da spremi ručak i da pospremi stan, te da i pored toga ide iz kuće kako bi bila društveno korisna. Čvrsto vjerujem da je njezino dijete ponosno na nju, te da potajno želi biti vrijedno i aktivno poput nje, te će cijeli život tome i težiti.

Majka koja nakon posla počne da nabraja koliko je umorna, kako je sve nervira, galami na dijete zbog nekog njegovog postupka, automatski negativnim djelovanjem čini da se dijete zatvara u sebe, nema želje da bude prisutno u kući, te kroz život vuče teret napetog odnosa sa majkom (roditeljima).

Zaista je velika odgovornost u svakom postupku majke, jer ona kako verbalno tako i neverbalno odgaja. Ona uvijek i neprestano odgaja, a da toga često nije ni svjesna.

“Ugrožavaju djetinjstvo i oni roditelji koji previše naglašavaju važnost svoga djeteta, odbacivanjem vlastitih života, daveći ih svojom “roditeljskom požrtvovanošću” i zaštitom, zanemarujući čak i svoje radne obaveze, napredovanje u struci u kojoj rade i čak napuštanjem radnog mesta “kako bi se posvetili djeci”. (Prof. dr. Svetomir Bojanin)

Djetetu nije potrebno da smo uvijek kod kuće, posebno tinejdžerima. Dijete želi da i mi imamo svoje živote, odvojene od njegovog, jednu posebnu distancu koja je potrebna i roditeljima i djeci. Vjerovatno će dijete aktivnog i svestranog roditelja i samo krenuti istim stopama još u ranom djetinjstvu želeći biti poput svoje cool majke. Žena muslimanka treba i mora da se vodi imperativima svoje vjere prije svega, a oni joj nalažu da daje sadaku na svoje slobodne vrijeme, na svoje znanje, na svoje vještine. Budimo korisne, uključimo se u rad svoje Zajednice, okusimo slast višestrukog uspjeha.

Koji su načini da budemo društveno aktivne?

Prvi korak je ponuditi svoje vrijeme osobi koja je koordinatorica aktivnosti u tvome džematu, ili sličnoj nevladinoj organizaciji, biti prisutna na programima, pratiti tokove rada te vidjeti na koji način možemo doprinijeti.

Uvijek me fasciniraju detalji iz američkih filmova kada majke pripremaju školske priredbe, plesove, izložbe, potpuno se uključe u odgojno obrazovni proces svoga djeteta kroz školu. Vjerovatno je tako koncipirana saradnja sa roditeljima u školama, ali njihov entuzijazam koji pokazuju ostavlja bez daha, jer zaista svi smo skloni nekim projektima, definiranim a koji imaju određeni cilj.

Isto tako, mi kao majke se možemo uključiti u mektepski odgoj naše djece. Ponudimo svoje znanje i vještine imamu/muallimi, organizirajmo zajedno sa njima priredbe, izlete, radionice. Učestvujmo na koristan način u životu naše Zajednice. Ovo bi mogla biti ideja za neki projekat saradnje roditelja sa imamima/muallimama, jer do sada nigdje ništa slično nemamo u našoj domovini.

Čak sam na jednom druženju sa ženama u svome džematu čula zanimljiv primjer koji se nažalost nije realizirao jer zahtijeva vrijeme i zalaganje, a nismo mi generalno, nažalost, toliko vrijedni, a glasio je „Hajmo mi za našu djecu napraviti predstavu. Da oni dođu i da gledaju. Ne moraju oni uvijek za nas praviti priredbe. Neka i oni malo uživaju“.

A nagrade su mnogobrojne za ta naša mala zalaganja, kako na ovom tako i na budućem svijetu, ako Bog da. To nam obećava Uzvišeni Allah, dž.š. kada govori o vrijednosti sadake, a načini sticanja sadake su mnogobrojni i najčešće su vrijedniji oni nematerijalni.

Svako naše vrijeme koje podarimo zajednici ubraja se u sadaku, a sadaka je jedino djelo zbog kojeg ćemo moliti Uzvišenog da nas vrati na Dunjaluk kako bismo je što više činili.

Upravo zbog velike vrijednosti sadake na ovom svijetu, a i nakon smrti, onaj kome se približi smrtni čas, tražit će od Allaha dž.š. da ga još zadrži na ovom svijetu kako bi udjeljivao sadaku. Kao što kaže Allah Uzvišeni u Kur'anu: I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: “Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!” (Munafikun, 10.)

Zato nemojmo škrtariti i dijelimo sadaku, a sadaka nije samo u dijeljenju imetka, nego u davanju od sebe onoga čime raspolažemo zarad dobrobiti drugih, naše zajednice, kako bismo bili na dvostrukom dobitku, ovoga i budućeg svijeta.

Piše: Šejla Mujić Kevrić

Read more...

Budi blag!

Jedan prijatelj mi je ispričao priču o bračnom paru iz neke od evropskih država, koji su, zbog posla, došli u arapski svijet. Par godina nije ništa čuo za njih, kada je iznenada saznao da su se i oni i njihova djeca odmetnuli od vjere.

INFOGRAFIKA – Gotovo polovina izbjeglica u svijetu smještena u deset država

Podaci UNCHR-a iz 2015. godine pokazuju da je dom za gotovo polovinu izbjeglica na svijetu pružilo deset zemalja. Najviše izbjeglica primila je Turska, tačnije 3,1 miliona, javlja Anadolu Agency (AA).
Podaci UN-ovog Visokog komesarijata za izbjeglice (UNHCR) iz 2015. godine pokazuju kako se na svijetu nalazi 21,3 miliona izbjeglica.

Osim toga, 65,3 miliona ljudi je prisilno raseljeno, od toga je 40,8 miliona ljudi raseljeno unutar zemlje, a 3,2 miliona ljudi tražilo je azil u razvijenim zemljama.

UNHCR je saopćio kako je u 2015. godini u prosjeku svake 24 minute neko ostajao bez krova nad glavom, odnosno dnevno više 34.000 ljudi bilo je primorano na migracije.

Čak 51 posto izbjeglica čine maloljetnici. U 2015. godini u domovinu se vratilo ukupno 201.400 izbjeglica, a većinom je riječ o izbjeglicama iz Afganistana.

Podaci za 2016. godinu Direkcije za migracije pri turskom Ministarstvu unutrašnjih poslova pokazuju kako se u Turskoj nalazi 3,1 miliona izbjeglica, što je najviše na svijetu.

Većinu izbjeglica u Turskoj, odnosno 2,8 miliona, čine Sirijci, a ostale izbjeglice porijeklom su iz Iraka, Afganistana, Irana, Somalije i ostalih zemalja.

Ostalih devet zemalja koje su primile najviše izbjeglica, prema podacima UNHCR-a iz 2015. godine, su Pakistan (1,6 miliona), Liban (1,1 miliona), Iran (979.400), Etiopija (736.100), Jordan (664.100), Kenija (552.000), Uganda (428.400), Čad (420.000) i Sudan (356.200).

Najviše izbjeglica porijeklom je iz Sirije (4,9 miliona), zatim Afganistana (2,7 miliona) i Somalije (1,1 miliona).

Izbjeglice iz Pakistana gotovo u potpunosti potiču iz Afganistana.

Turska, Pakistan i Liban pružaju dom za 30 posto izbjeglica na svijetu.

Migrantska kriza u 2015. godini podijelila je Evropu. Dok su jedni zagovarali politiku otvorenih vrata, drugi su postavljali žice i druge barijere.

Kako je i zašto osuđen Mustafa Busuladžić?

Piše: Mevludin DIZDAREVIĆ

Mustafa Busuladžić jedna je od prvih i vjerovatno najtragičnija žrtva uspostave novog režima među vjerskom inteligencijom. Njegov slučaj postat će urnek ponašanja spram društveno angažiranih vjernika tokom cijelog tog perioda. U ovim suđenjima optuženi nisu uživali presumpciju nevinosti, tj. pretpostavku da je neko nevin dok se na objektivnom sudu ne dokaže suprotno. Također, teret dokazivanja nije bio na tužitelju već na optuženom. Optuženi nisu imali nikakve pravne zaštite, pravnog zastupnika ili prava na žalbu. K tome, organizirana je snažna medijska kampanja koja je trebala dijabolizirati optužene i stvoriti pretekst za drakonske kazne koje su se izricale i za najsitnija djela.

Je li Bosna imala alima?

U hedonizmu samoproglašavanja učenjacima i učenim ljudima, često uho pažljivog posmatrača primijeti antagonizam pseudo-teološke misli umišljene duše. Takav odnos je naveo mnoge čiste duše da nipodaštavaju ogromni doprinos kojeg su naši učenjaci ostvarili u prethodnom vremenskom periodu.

Kako učiti iz vlastitih grešaka

Najčešći razlog zbog kojeg mnogi ne uspjevaju da ostvare svoje ciljeve, jeste strah. Mnogi se pribojavaju toga da budu u krivu, da pogreše, da ne ostavre uspjeh, ispadnu glupi i pokušavaju nove stvari. Upravo taj strah ih paralizira i odvlači od našeg istinskog potencijala.

Čast je biti imam!

Biti imam i daija na Božijem putu velika je odgovornost, ali istovremeno i velika čast. Svi oni koje je Uzvišeni počastio tim plemenitim da'vetskim pozivom trebaju biti ponosni na činjenicu da njihov posao spada u krug onih najčestitijih i najčasnijih.

Allahov poslanik Muhammed, a.s. je bio i učitelj, i državnik, i odličan govornik, ali istovremeno i prvi imam u časnom i odabranom ummetu.

Nastojao je da u svom imamskom poslu olakšava vjeru ljudima i da ih blago i postepeno podučava propisima namaza, ali i svih drugih ibadeta i životnih aktivnosti, naglašavajući da je islam cjelokupan sistem i način života, i nije samo sveden na jedan ili dva ibadeta.

Imam je čovjek koji poziva ljude Allahovoj vjeri i stalno ih podsjeća na Njegove ajete. Imam je osoba koja najbolje poznaje Kur'an, ali i osoba koja odlično poznaje sunnet Poslanika, s.a.v.s., te intencije većine šerijatsko-pravnih propisa.

Stoga, imam ima potpuno razumijevanje prema muslimanima svih pravnih škola. Imam, u našem vremenu, je taj koji shvata stremljenja i aktivnosti mutesavvifuna (sufija), ali isto tako i aktivnosti muvehhiduna (selefija), kao i postupke starih bosanskih muslimana koji nisu znali puno o fikhskoj i hadiskoj nauci, ali su bili iskreni u svojoj vjeri.

Imam je taj koji u svom džematu sve te različitosti objedinjava i stavlja pod lupu Kur'ana i hadisa, te neutemeljeno i nesunnetsko djelovanje mudro i blago preusmjerava na ono što je sahih (ispravno) i što je u skladu sa intencijama i propisima naše časne vjere.

Imam miri sve te različitosti i u duhu ehlisunnetskog nauka svoj džemat usmjerava na ono najljepše, najispravnije i najkorisnije.

Imam je taj koji spaja razdvojene i posvađane. On je taj koji uživa u tome da bude prvi u svim vidovima dobročinstva, ma gdje god se nalazio.

Imam smjerno i marljivo radi da proširi svoj džemat da'vetski djelujući i želeći da svakog mjeseca u svoj džemat pridobije po kojeg novog aktivnog klanjača. Svjestan je važnosti svakog džematlije, ali i same činjenice da je ogroman sevap ukoliko bi Uzvišeni Allah njegovim sevepom (djelovanjem, uzrokom) u vjeru uputio samo jednog insana.

Odgovoran imam naučava svoj džemat da je islam univerzalna vjera i da su svi vjernici braća. Ne dijeli ih ni po kakvim strankama ili skupinama. Ne dijeli ljude na ”naše” i ”njihove”.

On je svim stanovnicima svoje mahale, ulice, čaršije ili sela, pastir i sa svima treba biti u lijepim i dobrim odnosima, bez obzira da li ti ljudi bili aktivne ili pasivne džematlije. Bez obzira da li oni bili veći ili manji ”griješnici”, ili pak bili ljubitelji ovog ili onog tarikata, mezheba ili menhedža.

Imam (efendija) ima tu čast da kao poštovani uglednik u svom mjestu stekne najviše sevapa mireći, povezujući i sunnetu podučavajući sve one kojima to povezivanje i podučavanje treba.

Imami su ti koji trebaju nastojati da u svom gradu, svojoj čaršiji ili svom selu gdje službuju, budu omiljeni i prihvaćeni od strane svih stanovnika tog mjesta. Imami, shodno svom najvećem uzoru i učitelju, Muhammedu, a.s., svuda šire ljubav, pravdu, povjerenje i istine Allahove vjere. Čine to sa osmijehom i sa lijepom riječju.

Allahu moj, pomozi naše imame da ispravno spoznaju intencije Tvojih propisa i da ih iskreno i sa sveg srca prakticiraju i sprovode u svojim džematima.

Subscribe to this RSS feed