Duhovnost

Šta kvari i šta ne kvari post?!

• Ako ženi prestane hajz i nifas, ona će zapostiti, pa makar se i ne stigla okupati prije zore i to joj neće anulirati post.

•Puštanje krvi. Isto se odnosi i na davanje krvi za laboratorijske analize i slično.

• Kupanje i rashlađivanje, samo treba voditi računa da mu voda ne ode u grlo i da je ne proguta.

• Ispiranje usta i nosa, kao i pranje zuba četkicom ili misvakom. Ebu Hanife upozorava da će postač koji izapire usta i nos pokvariti post ako mu i nehotično voda ode niz grlo. Zato treba biti obazriv prilikom kupanja, izapiranja usta i nosa i pranja zuba.

• Primanje injekcije, bilo da se daje pod kožu ili venu, jer ne ulazi u unutrašnjost postača na prirodan način.

•Vađenje zuba, s tim što mora strogo voditi računa da mu krv ili nešto drugo ne ode u grlo. Takođe, primanje injekcije prilikom vađenja zuba neće pokvariti post, budući da injekcija nije hranljiva i nije ušla prirodnim načinom kako ide hrana.

• Poljubac, ali pod uvjetom da ne izazove ejakulaciju ili spolni odnos. U hanefijskoj pravnoj školi poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali je, svakako, preporučljivo za vrijeme posta kloniti se toga. Isto je i sa dodirivanjem ruke i zagrljajem.

• Podvlačenje surme i upotreba kapi za oči, uši i slično, pa čak kada bi okus toga osjetio postač i u grlu, jer tim načinom ne koristi prirodni način uzimanja hrane.

• Džunupluk. Naime, dozvoljeno je postaču da zaposti dok je džunub i da se okupa nakon pojave zore.

• Korištenje inhalatora, spreja za lakše disanje oboljelim od astme.

dr. Šefik Kurdić
________________________________________

Radnje kojima se kvari post

1. Jelo i piće.

2. Polni odnos. Ko bude spolno općio u danu ramazana morat će napostiti i dati otkup, a izbjegavat će zabrane posta tokom tog dana u kojem je počinio taj prekršaj. Isto se odnosi i na ženu. Otkup se ogleda u otpuštanju roba muslimana, a ako ne bude mogao onda mora uzastopno postiti dva mjeseca, a ako ne može onda će nahraniti šezdeset siromaha, a ako ni to ne može onda otkup sa njega pada za razliku od ostalih otkupa.

3. Izlazak krvi hajza i nifasa.

4. Odmetništvo od islama, jer Uzvišeni kaže: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: Ako učiniš širk, tvoja djela će sigurno propasti, a ti ćeš izgubljen biti.”

5. Ako se namjerava prekinuti post, kako se kaže u El-Kafiju. Isto se odnosi ako je neodlučan u odluci.

6. Post se prekida namjernim povraćanjem prema hadisu: „Ko se bude tjerao na povraćanje neka naposti a ko nenamjerno povrati ne treba napaštati.”(Prenose peterica)

7. Post se kvari izlaskom bijele tekućine iz muškog polnog organa ako iziđe dodirivanjem, a ako izađe sama onda neće biti pokvaren. Post je prekinut i ejakulacijom u svim situacijama, osim ejakulacijom u snu, jer ona nije namjerna.

8. Post se prekida upotrebom onoga što ulazi u unutrašnjost tijela. U El-Mugniju stoji: „Postač prekida post sa svim što namjerno unese u svoje tijelo ili unutrašnjost tijela kao npr. glavu ili grlo.

Što se tiče injekcija, postoji posebno pojašnjenje kod savremneih učenjaka koji kažu da nema smetnje za injekcije koje nisu hranjive, ali ih je bolje ne korisitit osim onoga koji je u prijekoj nuždi.”

Autor: Abdurrahman b. Abdulkerim el-Ubejjid
Iz knjige: Načela islamskog življenja – savremeni pristup islamskom vjerovanju, šerijatskim propisima i moralnim normama

 

Poslanik. a.s., kao uzor u odgajanju

Pojavom islama na Arabijskom poluotoku i njegovim naglim širenjem na prostoru nekadašnjeg Bizantijskog, Perzijskog i Rimskog carstva došlo je do prekretnice u historiji čovječanstva. Razmotrimo li neke Kur'anske izvještaje o stanju arabljanskog društva u predislamskom periodu, a onda i Ibn Hišamovu znamenitu biografiju poslanika Muhameda, a.s., sa sigurnošću možemo konstatovati da je to društvo – zbog idolopokloničke religije i svijesti – bilo dovedeno na ivicu moralne katastrofe. U takvom robovlasničkom i nemoralnom društvu, okarakteritziranom pojmom džahilijeta – arogancije i neznanja, javio se poslanik Muhamed, a.s, koji od tih istih ljudi formira takve moralne veličine da će s njima udariti temelje novoj, svjetskoj kulturi i civilizaciji, kulturi s kultom pisma i riječi, pravde, saosjećajnosti, društvene solidarnosti, ravnopravnosti, slobode.

Uzvišeni Allah kaže: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor.“

Muhamed, a.s., svoju pedagogiju je crpio iz Allahove knjige, Kur'ana. U svom prenošenju islamske poruke, poslanik Muhamed, a.s., služio se pedagoškim sredstvima koja će, zasigurno, zapanjiti savremene teoretičare i istraživače u pedagoškoj naci. Učitelji su zasigurno jedni od najuticajnijih ličnosti u životima ljudi, oni koji su nas naučili prvim slovima, abecedi, računanju , crtanju i pravilima ponašanja. Ove vrijednosti koje biološki život uzdižu na nivo ljudskog života, bez religije bi ostale nepotpune. Mnogi su pedagozi i učitelji tokom historije, u svojim naučnim djelima raspravljali o metodama i osobinama odličnog odgajatelja, i dok oni ostaju nemoćni da teoretski i praktično odgovore na izazov postavljanja uzornog učitelja i odgajatelja, islam je definiciju savršenog odgajatelja dao kroz primjer posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhamed, a.s. Bezbroj je primjera koji svjedoče da je Muhamed, a.s., bio i ostao najbolji i najsavršeniji primjer učitelja koga je čovječanstvo ikada zapamtilo. Časni Kur'an nam potvrđuje da je Poslanik, a.s., učitelj cijelom čovječanstvu.

Uzvišeni kaže: “On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.“

I historija potvrđuje da je Poslanik, a.s., bio učitelj. Ako se osvrnemo na čovječanstvo prije i čovječanstvo poslije Poslanika, doći ćemo do jasnih dokaza koji će nam potvrditi ovu historijsku činjenicu. Pred imenom Muhameda, a.s., marginalna su sva velika imena u povijesti pedagogije. Svaki ashab sam za sebe je očigledni dokaz koji govori o veličini ovog jedinstvenog učtelja. Jedan od stručnjaka je u svom govoru rekao: “Da Poslanik, a.s, nije imao ni jedne mu'džize osim što je imao ashabe, to bi bilo dovoljno da potvrdi njegovo poslanstvo.“

Dobra komunikacija je jedan od ključeva uspješnog odgajanja. Muhamed, a.s., je bio metodičan u svojim odgojnim nastupima i javnim govorima, nikada nije brzao u svom govoru. Također, prenosi se od ashaba da je imao običaj nekoliko puta ponoviti ono što je rekao, da bi slušalac što bolje čuo, shvatio i zapamtio ono što je rekao. Govorio je jasnim i razgovjetnim govorom, što je njegovom odgajanicima pomagalo da razumiju njegove riječi, te ih kasnije i primijene. Njegov uzorni život je svakako jedan od presudnih kvaliteta njegove ličnosti koje su ga delegirale u sami vrh ljestvice najboljih svjetskih odgajatelja u historiji čovječanstva. Sve o čemu je govorio svojim odgajanicima je primjenjivao i u vlastitom životu. Možda upravo u ovoj činjenici treba tražiti razlog neuspjeha današnjih odgajatelja. Nikada nije odustao, prekoravao, kao što je slučaj u današnjici.

Ako sa bilo kojeg aspekta analiziramo Poslanoikove, a.s., metode, uočit ćemo njihovu beskrajnu mudrost. Poslanik je svojim metodama odgajanja ostao najbolja paradigma do Sudnjeg dana.

  • Odgajajući ljude Poslanik a. s. prilagođavao se njihovim individualnim osobenostima, stepenu njihovih spoznajnih mogućnosti, jačini njihovog imana.
  • Posjedovao je izuzetnu sposobnost da procjeni u kojem momentu i kome šta reći.
  • Ponavljanje bitnih činjenica bila je Poslanikova, a.s., stalna metoda odgoja. Ova metoda posebnom je bila izražena kada je ponavljao neke velike grijehe, kako bi ljude što više od njih udaljio.
  • Pozivanje jedne osobe više puta, bila je jedna od Poslanikovih metoda. Ponovljeno pozivanje imalo je za cilj da istakne važnost onoga o čemu Poslanik govori i da zaokupi pažnju onoga kome se govori.
  • Postepenost u odgajanju Poslanik, a.s,. je preporučivao i drugima kao djelotvornu metodu. U odgajanju treba početi sa onim što je najbitnije.
  • Istina i iskrenost bili su prepoznatljivo oružje Allahovog Poslanika, a.s., na putu odgajanja ljudi. Njegova iskrenost plijenile je ljudska srca. Čak i u šali govorio je istinu.
  • Lijep odnos spram svih generacija, naročito prema mladim i prema iznemoglim doprinio je jačanju interesa za ideju koju je zastupao. Njegov bratski i očinski odnos prema mlađoj generaciji rezultirao je prelaskom velikog broja mladića na islam.
  • U svom odgojnom radu često je koristio metodu obećanja i nagrade i nikada nije nešto obećao, a da to nije i izvršio. Njegova obećanja često se odnose na onaj svijet i džennetske ljepote, što je još više motiviralo njegove odgajanike.
  • Kratko obraćanje ljudima , utemeljeno na čvrstim argumentima i njegovom lijepom odnosu prema svakome, rezultirali su briljantnim uspjesima. U svojim odgojnim nastupima ne ostavlja vjerniku prostor za razočarenje. Uvjek budi nadu zbog koje vjernik i iz poteškoća izlazi jači.
  • Jedna od prepoznatljivih Poslanikovih metoda koja je vezivala ljude za određenu ideju jeste stalno odazivanje na molbe onih koji nešto traže, samo ako je to u skladu s islamskim propisima, svejedno da li se radilo o davanju savjeta, materijalnom pomaganju ili pak, dovi Allahu za nekog od svojih sljedbenika
  • Velikodušnost i stalna praksa praštanja i onda kada je bio superioran i imao mogućnost druge kazniti, osvajala je srca ljudii mijenjala njihov život iz korjena.

Zbog svoje duboke mudosti i prefinjenih odgajateljskih vještina, Poslanik, a.s., je uspio pridobiti veliki broj sljedbenika i uspješno odgojiti generaciju koja će stoljećima nakon njegove smrti sijati visoko iznad svih ostalih zajednica. U današnjici nam preostaje samo da se ugledamo na tu generaciju i konstantno preispitujemo naše odgojne metode i postuke poučavanja.

Poslanik je jedne prilike rekao: „Čovjek će biti sa onim koga voli.“

Sa ovim hadisom nas je podstakao na ljubav prema njemu i ulaganje napora da se slijedi njegova odgojna praksa, a sada je na nama u kojoj mjeri ćemo izvršiti ovaj zadatak, i sačuvati preuzeti emanet.

Za Akos.ba piše: Rabija Arifović

 

Bereket sehura

Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu. Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” 

Allah, subhanehu ve te´ala, propisao je muslimanima post kao što je bio propisan i vjerskim zajednicama prije objave islama, ehlul-kitabijama. Allah, subhanehu ve te´ala, rekao je: “O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (Prijevod značenja El-Bekare, 183)

Vrijeme i propisi prvobitno propisanog islamskog posta bili su istovjetni vremenu i propisima posta koji je bio propisan ehlul-kitabijama: propisano je potpuno odricanje od jela i pića i spolnog općenja koje je trajalo od vremena odlaska na večernje spavanje pa sve do naredne večeri. Dakle, ovakav post prvobitno je bio propisan i muslimanima. Nedugo nakon toga, ovaj je propis derogiran i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je sehur da bi se post muslimana razlikovao od posta ehlul-kitabija. Od Amra ibn El-Asa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru.” (Muslim, br. 1096)

VRIJEDNOSTI SEHURA

  • U sehuru je bereket, što se potvrđuje u sljedećim hadisima:

Od Selmana, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Bereket je u tri stvari: džematu, popari i sehuru.‘” (Et-Taberani u “El-Kebiru”, br. 6127, Ebu Nu’ajm u “Zikr ahbari Asbehan”, 1/57, od Selmana el-Farisija)

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Allah, subhanehu ve te´ala, dao je bereket u sehuru i vaganju (prilikom trgovanja).’” (Navodi ga Eš-Širazi u “El-Elkabu”, kao što stoji u “El-Džami’us-sagiru”, br. 1715, i El-Hatib u “El-Muveddihu”, 1/263, od Ebu Hurejre)

Abdullah ibn El-Haris prenosi da je jedan od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba rekao: “Ušao sam kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je sehurio pa reče: ‘Ovo je bereket koji vam je Allah podario, pa ga ne ostavljajte.’” (En-Nesai, 4/145, i Ahmed, 5/270)

Bereket sehura je očigledan jer on predstavlja slijeđenje sunneta, jača tijelo za post, pojačava želju da se on što više čini radi smanjenja teškoće za postača. Također, sehur predstavlja razliku u odnosu na post ehlul-kitabija jer oni ne sehure. Zbog svega toga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je sehur mubarek obrokom, kako se navodi u hadisima El-Irbada ibn Sarije i Ebu Derda’a: “Dođite na mubarek obrok, tj. sehur.” (Ahmed, 4/126, Ebu Davud 2/303, i En-Nesai, 4/145, Ibn Hibban, 223 – Mevarid. Postoji i drugi hadis koji ga potvrđuje od El-Mikdama ibn M’adijja Keriba, navodi ga Ahmed, 4/133, i En-Nesai, 4/146)

  • Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure. Vjerovatno je najveći bereket sehura to što Allah, subhanehu ve te´ala, obuhvata Svojim oprostom one koji sehure, spušta na njih Svoju milost, a Njegovi meleki traže oprosta za njih i mole Allaha da pređe preko njihovih grijeha, kako bi bili od onih koje Milostivi oslobađa Vatre u mjesecu Kur’ana – ramazanu.

Od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.’” (Prenose ga Ibn Ebu Šejbe, 3/8, i Ahmed, 3/12 i 3/44, na tri načina od Seida el-Hudrija. A oni pojačavaju jedni druge.)

Zbog toga je muslimanu potrebno da ne propusti ovu veliku nagradu od Milostivog Gospodara, a najbolji sehur vjernika su temre – datule. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Najbolji sehur vjernika su datule.” (Ebu Davud, 2/303, Ibn Hibban, br. 223, El-Bejheki, 4/237)

U slučaju da osoba nema ništa za jelo, ipak treba voditi računa o ustajanju na sehur, pa makar popila samo gutljaj vode, što možemo, pored ranije spomenutog, zaključiti iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Prenosi ga Ebu Ja’la, br. 3340, od Enesa, ali hadis je slab. Međutim, u istom značenju je naveden hadis Abdullaha ibn Amra kod Ibn Hibbana, br. 884, u kojem Katade prenosi sa ’an. Stoga je hadis hasen.)

ODGAĐANJE SEHURA

Preporučeno je odgoditi sehur do pred samu zoru, jer su Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, sehurili, pa kada su završili, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ustao je i klanjao namaz. Između završetka njihovog sehura i namaza bilo je vremena koliko treba čovjeku da prouči pedeset ajeta iz Kur’ana. Enes, radijallahu anhu, prenosi od Zejda ibn Sabita da je rekao: “Sehurili smo sa Poslanikom, sallallahu ´alejhi ve sellem, a zatim je on ustao na namaz. Upitao sam: ‘Koliko je prošlo vremena između ezana i sehura?’ Rekao je: ‘Koliko je potrebno za pedeset ajeta.’” (Muttefekun alejhi)

U vezi sa sehurom neophodno je istaći i sljedeće: ako čovjek sumnja da li je nastupila zora, u tom slučaju može jesti, piti i spolno općiti sve dok ne bude potpuno siguran da je zora nastupila.

Allah, subhanehu ve te´ala, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnili su granicu kada čovjek postaje ubijeđen u to. Jer, Allah, subhanehu ve te´ala, oprašta nenamjernu grešku i zaborav, i čini dozvoljenim jelo, piće i spolni odnos sve dok se ne postigne ubjeđenje, a onaj koji sumnja, nije ubijeđen. Jer, ubjeđenje je čvrst jekin u kojem nema trunke sumnje, pa tako treba i postupati!

PROPIS SEHURA

Prakticiranje sehura je potvrđeni sunnet i nareba Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je rekao: “Ko želi da posti, neka nečim sehuri.” (Prenosi ga Ibn Ebi Šejbe, 3/8, Ahmed, 3/367, Ebu Ja’la, 3/438, i El-Bezzar, 1/465, putem Šurejka od Abdullaha ibn Muhammeda ibn Akila, od Džabira. Šurejk je daif – slab prenosilac. Međutim, postoji mursel hadis od Seida ibn Mensura u njegovom “Sunenu” koji pojačava ovaj hadis, a on glasi: “Sehurite, pa makar jedan zalogaj”, kao što je rekao Hafiz u ”El-Fethu”, 4/140. Također, postoji još jedan hadis koji ga pojačava, a spomenut ćemo ga u nastavku.)

Također je rekao: “Sehurite, jer u sehuru je bereket.” (Muttefekun alejhi)

Poslanik je objasnio vrijednost sehura u odnosu na njegov ummet, pa je rekao: “Ono po čemu se naš post razlikuje od posta ehlul-kitabija jeste jelo na sehuru”. (Ranije je naveden izvor)

Također je zabranio da se sehur ostavlja, rekavši: “Sehur je obrok bereketa pa ga ne ostavljajte, makar neko od vas popio samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Ranije je naveden izvor)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Sehurite, pa makar gutljajem vode.” (Ranije je naveden izvor)

Iz navedenih predaja jasno se vidi potvrđenost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, naredbe i to sa tri stanovišta:

  • naredba o prakticiranju sehura;
  • sehurom se odlikuje posta muslimana i razlikuje od posta u drugim religijama;
  • zabrana izostavljanja sehura.

Ovo su vrlo jaki dokazi i jasni znakovi. Pored svega što smo naveli, Ibn Hadžer navodi u “Fethul-Bari”, 4/139, da postoji konsenzus islamskih učenjaka o pohvalnosti i poželjnosti sehura!! Allah najbolje zna.

Iz Knjige: “Sifetu savmin-Nebijji, sallallahu alejhi ve sellem, fi ramadan” Autor: Selim el-Hilali i Alijj Hasen Abdul-Hamid

 

Ahmed Džinović, prof. – www.el-asr.com

Kako da “provjerite” da li Vas Allah voli?

Šejh Ali el-Tantavi, rekao je: ”Pitao sam se: da li me, zaista, Allah voli?” Zaintrigiralo me ovo pitanje, pa sam se sjetio da Allahova ljubav prema Njegovim robovima dolazi preko uzroka i svojstava iskrenih vjernika koja su opisana u Kur'anu. Premetao sam ta svojstva i uzroke po svom sjećanju kako bi ih suprostavio i uporedio sa mojim stanjem i kako bi dobio odgovor na gornje pitanje.

Između ostaloga, otkrio sam da Allah voli bogobojazne, a ja se ne usuđujem sebe svrstati među njih.

Otkrio sam da Allah voli strpljive, pa sam se sjetio manjkavosti i nedostatka strpljivosti i sabura kod mene.

Otkrio sam da Allah voli mudžahide i trudbenike, pa sam se sjetio svoje nemarnosti i nedostatka snage.

Otkrio sam da Allah voli dobročinitelje, a ja sam od takvih udaljeniji nego od svih prethodno spomenutih.

U tom trenutku prestao sam pretraživati ostala svojstva i uzroke koji vode do Allahove ljubavi i pobojao sam se da kod sebe ne mogu naći ništa zbog čega bi me Allah volio.

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 saff.ba
 

Nafaka traži čovjeka više nego što ga traži smrt

Allahovo lijepo ime Er-Rezzak – Onaj Koji obilnu opskrbu daje, spomenuto je u Ku'ranu samo jedanput: ”Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!” (Ez-Zarijat, 58.)  Dok je sintagma: Hajrur-Razikin – Najbolji Opskrbitelj, spomenuta na pet mjesta u Kur'anu, a riječ rizk – opskrba, spomenuta je na više od sto mjesta u Kur'anu.

U svom djelu El-Mufredat, Ragib el-Isfahani veli: ”Er-Razik se kaže za Onoga ko stvara opskrbu, ko je daje i ko je uzrok opskrbe, a to je Allah. Taj izraz se koristi i za ljude koji su na neki način uzrok da se dođe do ospkrbe, ali Er-Rezzak se ne može reći ni za koga osim za Allaha.” (Ragib el-Isfahani, El-Mufredat, 194. str.) Kod imena Er-Rezzak – upotrijebljena je hiperbola, pojačano značenje ove riječi u odnosu na riječ Er-Razik, a to znači da Allah daje opskrbu nakon opskrbe, tj. obilno, u izobilju opskrbljuje.

Vrste opskrbe

Postoje dvije vrste rizka ili opskrbe: opća i posebna opskrba.

– Opći rizk odnosi se na materijalnu, dunjalučku opskrbu i ona obuhvata sva stvorenja. Allah je svim stvorenjima, ljudima, džinima i životinjama, olakšao i omogućio da dođu do opskrbe, i ona obuhvata i dobre i loše ljude, vjernike, licemjere i nevjernike. Ova vrsta opskrbe je opća i u pogledu načina sticanja, odnosno halala i harama, pa se i za halal opskrbu kaže da je rizk, kao i za haram opskrbu zbog koje čovjek zaslužuje kaznu.

– Posebna vrsta opskrbe je opskrba srca riznicama imana i bogatstvom pokornosti Allahu, te fizičke i srčane (duhovne) pokornosti za kojima srce ima nasušnu potrebu. Pod opskrbom srca misli se na istinsko znanje, spoznaju, iman, uputu, ubjeđenje, užitak u ibadetu, smirenost zbog upute i sl.

Ovu vrste opskrbe ne ostvaruju i ne dobijaju osim istinski vjernici i dobročinitelji, makar bili najsiromašniji u pogledu materijalne opskrbe. I kada vjernik i vjernica traže od Allaha obje vrste nafake i opksrbe, moraju biti potpuno prisutni srcem u svojim dovama, jer se Allahov Poslanik, s.a.v.s., utjecao Allahu od nevjerstva (kufr), ali i od siromaštva (fakr). Kufr ili nevjerstvo upropaštavaju ahiretski rizk i opskrbu, a siromaštvo upropaštava dunjalučki rizki opskrbu.

Zašto je Allah Sebe nazvao ”Hajrur-Razikin”-”Najbolji Opskrbitelj”?

– Zato što je On najbolji od onih koji opskrbljuju i daju;

– Zato što On opskrbljuje i one koji vjeruju i one koji ne vjeruju, opskrbljuje i one koji Mu ponizno i skrušeno dove upućuju i od Njega traže i one koji to nikad ne čine;

– Zato što Allah opskrbljuje iz riznica koje ne mogu nestati niti se, i pored obilatog davanja, može umanjiti nešto od njih;

– Zato što je Allah jedini Koji daje opskrbu iz ničega, a što se tiče stvorenja, odnosno ljudi, oni mogu biti posrednici u davanju već postojećeg rizka i opskrbe i njima se pripisuje ime opskrbitelj samo u prenesenom značenju;

– Zato što Allah daje opskrbu koja se ne može mjeriti, kao što se Njegove blagodati ne mogu izbrojati;

– Zato što Allah zna šta čovjeku koristi od rizka, a šta će ga pokvariti, pa mu daje sukladno tome;

– Zato što Allah, i kada se rasrdi zbog ljudskih grijeha i nepokornosti, ne prekida i ne uskraćuje opskrbu, a ljudi kad se rasrde na nekoga odmah mu uskraćuju ono što su mu prije davali.

– Zato što Allahova opskrba nikada ne kasni, ona dolazi onda kada je potrebna.

Jedan od ajeta u kojem se spominje sintagma: Hajrur-Razikin – Najbolji Opskrbitelj, jeste i ajet iz sure El-Hadždž, u kojem dolazi: ”Allah će zaista lijepo nagraditi one koji su svoj rodni kraj napustili da bi se na Allahovu putu borili, pa zatim poginuli ili umrli – jer Allah najbolje nagrađuje.” (El-Hadždž, 58.)

Ovim ajetom Allah ulijeva smirenost u srca muhadžira na Allahovom putu, da se njihova opskrba zbog hidžre neće nimalo umanjiti, jer je Allah ”Hajrur-Razikin”, tj. Allah opskrbljuje na ovome svijetu i najveće nevjernike i oni neće umrijeti dok god im ne nestane nafake, pa kako da ne opskrbi one koji u ime Njega hidžru čine i koji se u ime Njega žrtvuju.

Prenosi se da su neki ashabi govorili: ”Kako da idemo u tuđu zemlju u kojoj nemamo ništa, nemamo osnovnih sredstava za život?”, pa je Allah objavio ajet: ”A koliko ima životinja koje ne sakupljaju hranu sebi, Allah ih hrani, a i vas! On sve čuje i sve zna.” (El-Ankebut, 60.)

Dakle, to je bio smiraj za duše i srca onih koji su učinili hidžru i kojima se prekinula veza sa rodnim krajem, imetkom i svim onim što su imali. Allah ih podučava da Onaj Koji opskrbljuje životinje i ptice, koje se ne znaju snalaziti kao ljudi, opskrbljuje i ljude, pa makar im se u određenom trenutku činilo da su putevi opskrbe prekinuti.

Ova sintagma spominje se i u ajetu: ”Reci: ‘Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće od robova Svojih, a kome hoće uskraćuje; što god vi udijelite, On će to nadoknaditi, On najbolje opskrbljuje.'” (Saba’, 39.)

Ovim ajetom Allah unosi smirenost i sigurnost u srca vjernika koji dijele na Allahovom putu, da se ne boje i ne strahuju da će im sadaka i dijeljenje na Allahovom putu umanjiti imetak.  Komentirajući ovaj ajet, Ibn Kesir, rekao je: ”Nadoknađuje vam na dunjaluku boljim od onoga što ste udijelili, a na Ahiretu nagradom i sevabom.”

Nafaka je davno propisana i određena

Prenosi se od Abdullaha ibn Amra ibnul-Asa da je rekao: ”Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: ‘Allah je propisao sudbine stvorenjima, 50.000 godina prje nego je stvorio nebesa i Zemlju.”’ (Muslim)

A u hadisu koji prenosi Ebu Derda, r.a., dolazi: ”Zaista opskrba ili nafaka više traži čovjeka nego što ga traži edžel.” (Taberani, Sahihul-džami’, 1630.)

Kao da se želi reći: ”Da li ste nekada vidjeli nekoga, ili da li znate za nekoga ko je pobjegao od smrti? Također, nema toga ko može pobjeći od svoje nafake i od opskrbe koja mu je određena. Čovjek traga za svojom nafakom, a i ona njega traži, i neće se sresti nikada ako to Allah nije odredio.”

Međutim, problem je u tome što ljudi općenito požuruju nafaku, a Allah je objavio Svome Poslaniku, s.a.v.s.: ”Nemojte biti nestrpljivi u čekanju nafake, jer nijedan čovjek neće umrijeti dok ga ne stigne i posljednji dio opksrbe koja mu je određena. Bojte se Allaha i uljepšajte vaše traženje.” (Hakim i Bejheki, Sahihul-džami’, 7323.)

Spominje se da je nekom čovjeku umro brat iza kojeg je ostalo petero djece (jetima). Brat mu je plakao jer su djeca ostala bez onoga ko će im donositi i zarađivati hranu, pa je sreo svoga šejha i on ga je upitao: ”Zašto plačeš?” Odgovorio mu je da mu je umro brat i ostavio petero jetima. Šejh je upitao: ”Je li im išta ostavio od imetka?” Odgovorio je: ”Jeste za ovu godinu, a kako će nakon toga?” Šejh mu je rekao: ”Dobro, kad prođe godina i ostanu bez nafake, onda plači, a nemoj sad.” Prenosi se da je taj čovjek umro tri mjeseca prije nego je prošla godina.

Požurivanje opskrbe je glavni razlog koji ljude tjera da posežu za haram imetkom, te se olahko upuštaju u haram poslove kao što su mito i korupcija, uzimanje kamate i jedenje imetka na nedozvoljen način, iako je svakome od nas nafaka određena i niko neće umrijeti dok mu ne istekne nafaka. Međutim, kao da nismo ubijeđeni i kao da ne vjerujemo Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., pa upadamo u haram misleći da nema izlaza i druge mogućnosti osim u haram imetku.

Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava. I, tako mi Gospodara neba i Zemlje, to je istina, kao što je istina da govorite!”(Ez-Zarijat, 21.-22.)

Ovaj ajet upućuje na dva veličanstvena značenja: prvo, čovječe, tvoja opskrba je na nebesima pa nemoj sebe ponižavati pred onima na Zemlji. I drugo, ono što je kod Allaha, ne postiže se i ne traži osim pokornošću Njemu.

Imam Kušejri je vrlo nadahnuto prokomentirao ovaj ajet, rekavši: ”Na nebesima je vaša opskrba, prema nebesima se dižu vaša djela, pa ako želiš da bude spuštena tvoja opskrba, onda prema nebu uputi svoje dobro djelo. Zato je rečeno: ‘Namazom se kuca na vrata opskrbe.’ Uzvišeni Allah objavio je u Kur'anu: ”Naredi čeljadi svojoj da namaz obavljaju i istraj u tome! Mi ne tražimo od tebe da se sâm hraniš, Mi ćemo te hraniti!” (Ta-ha, 132.) (El-Kušejri, Letâiful-išarât, III/465.)

Mudri ljudi i učenjaci su kazali: ”Kao što svaki čovjek govori svojim jezikom i ne može govoriti tuđim jezikom, tako isto svaki čovjek jede samo svoju nafaku i nemoguće je da jede tuđu nafaku.” (Tefsirul-Kurtubi, 17/42.)

Islamski historičari spomenuli su slučaj imama Affana ibn Muslima es-Saffara, jednog od šejhova imama Ahmeda, kojeg su tjerali da prizna da je Kur'an stvoren, pa je on odbio. Onda mu je rečeno: ”Uskratit ćemo ti tvoju plaću”, a svaki mjesec je dobijao 1.000 dirhema, a on im je citirao ajet: ”A na nebu je opskrba vaša i ono što vam se obećava.”

Kada se vratio kući kritikovali su ga njegovi ukućani zbog toga što je porodicu ostavio bez opskrbe, a u njegovoj kući je bilo oko četrdesetero čeljadi ukupno, i u tom trenutku dok su ga oni kritikovali, neko je pokucao na vrata. Kada su otvorili, u kuću je ušao trgovac (bakal) koji je u ruci držao kesu sa 1.000 dirhema. On je šejhu rekao: ”Ebu Osmane, Allah te učvrstio i učinio postojanim, ovo je hiljadu dirhema koje ćeš dobijati od mene svaki mjesec.” (Tarihu Bagdad, 14/201.)

Spominje se da je Hišam ibn Abdul-Melik ušao u harem Ka'be i ugledao je Salima ibn Abdullaha ibn Omera ibn Hattaba, pa mu je rekao: ”Salime, traži od mene šta želiš.” Salim je reka: ”Stidim se Allaha da u Njegovoj kući tražim od nekoga drugoga mimo Njega.” Kada je izašao iz harema Ka'be, halifa mu je rekao: ”Traži sad kad smo izašli iz harema.” Salim je upitao: ”Je li misliš na dunjalučku ili ahiretsku potrebu?” Halifa je odgovorio: ”Na dunjalučku potrebu.” Salim je rekao: ”Tako mi Allaha, ja nisam tražio dunjaluk od Onoga Koji ga posjeduje, pa kako da ga tražim od onoga koji ga ne posjeduje.” (El-Dinveri, El-Mudžalesetu ve dževahirul-‘ilmi)

Iskreni vjernik se ne boji za nafaku

Plod istinske spoznaje Allahovog lijepog imena Er-Rezzak je istinska ljubav i tevekkul u pogledu opskrbe.

Muhamed Kutb je rekao: ”Uzvišeni je objavio: ”Opskrbu daje jedino Allah, Moćni i Jaki!”(Ez-Zarijat, 58.)  Kada bi upitao bilo kojeg čovjeka muslimana kojeg sretneš: ‘Ko ti daje opksrbu?’, rekao bi ti: ‘Allah!’ Ali, pogledaj kada mu nafaka i opskrba postanu oskudni, kako govori: ‘Taj i taj želi da mi prekine opskrbu!’ Na šta upućuju ove riječi? One nam govore da je to samo trenutačno njegovo mišljenje koje je postojano samo u vrijeme izobilja i sigurnosti, jer se on pokoleba i prepadne čim bude izložen iskušenju i teškoj situaciji u pogledu nafake. Tvrdnja da Allah jedini daje opskrbu neće koristiti osim onome kod koga se ona učvrstila do stepena istinskog ubjeđenja (jekina) da je Allah Er-Rezzak, da je On svemoćan, da On oživljava i usmrćuje, da On daje i uskraćuje i da je u Njegovoj ruci sve.” (Vaki'una el-mu'âsir, str. 486.)

Vjernik se ne boji za svoju nafaku, jer strahovanje za nafaku je svojstvo munafika, na šta aludira ajet: ”Oni govore: ‘Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!’ A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.” (El-Munafikun, 7.)

Seid Kutb je govorio da su ove riječi munafika dokaz iskvarene ljudske prirode i da su nevjernici i munafici u svim generacijama ostavljali u nasljeđe ovu metodu kako bi se borili protiv islama, protiv ispravne akide, jer oni, zbog ograničenosti njihovih umova, misle da je zalogaj hljeba sav život, zato što oni tako vide, pa misle da se tako i vjernici osjećaju, i onda se bore protiv vjernika i na takav način da im pokušavaju uskratiti opskrbu.

Zar Kurejšije nisu primijenili ovu metodu sa Benu Hašim, osudili ih na izolaciju i udarili im embargo, samo kako bi odustali od pomaganja Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. I to je metoda i strategija i danas u borbi protiv islama i muslimana.

Međutim, kad su Kurejšije došle da se žale Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., na glad i nestašicu koja je bila pogodila Mekku, a Sumame ibn Usal im, nakon što je primio islam, prestao izvoziti pšenicu iz Jemame, Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio je Sumami da im odveze pšenicu i da ne prekida trgovinu sa njima iako su ratovali protiv muslimana.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., želio je time skrenuti pažnju da Allahu pripadaju riznice nebesa i Zemlje i da se iz tih riznica hrane i oni koji pokušavaju drugima uskratiti hranu, te da su pravi maloumnici oni koji pokušavaju drugim ljudima uskratiti njihovu opskrbu.

Srca se najlakše smekšaju jedenjem halal imetka

Onaj ko je siguran da Allah daje opskrbu, neće pružati ruku prema haramu, i onaj ko se susteže od harama, Allah će mu sigurno otvoriti puteve halala. U tom smislu su i riječi Abdullaha ibn Abbasa: ”Nema ni jednog vjernika ni nevjenika a da mu Allah nije propisao opskrbu u halalu, pa ako se strpi dok dođe ta opskrba, Allah će mu i dati halal opskrbu, a ako bude očajavao, pa posegne za haramom, Allah će mu umanjiti halal opskrbu.” (Hilyetul-evlija, I/326.)

Strpljivost je vrhunac hrabrosti i snage imana u vremenu kada se proširi haram imetak i uđe u svaku kuću, kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.v.s.: ”Doći će vrijeme kada ljudi neće obraćati pažnju hoće li uzeti halal ili haram imetak.” (Buharija i Ahmed, Sahihul-džami’, br. 5344.) Sufjan es-Sevri je govorio: ”Preporučujem vam djela istinskih junaka: zarađivanje halal imetka i dijeljenje potrebnima.” (Ibn Ebi Hatim er-Razi, El-Džerhu vet-t'adilu, I/85.)

Upitan je imam Ahmed ibn Hanbel: ”Čime se smekšaju srca?” Odgovorio je: ”Sinko, srca se najlakše smekšaju jedenjem halal imetka.” (Hilyetul-evlija, IX/182.)

Ključevi riznica opskrbe

Najbolji ključ kojim se otključavaju riznice opskrbe je bogobojaznost (takvaluk). Uzvišeni Allah, objavio je u Kur'anu: ”A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2.-3.) Takvaluk je ključ sreće, pa i one iznenadne, i što je čovjek bogobojazniji dolazi mu čišća i bolja opskrba odakle se i ne nada, a rečeno je da je najslađa iznenadna halal opskrba.

Odgovarajući na pitanje: ”Mi često vidimo takve prizore gdje je upravo bogobojaznima uskraćena nafaka, a onima koji nisu bogobojazni, njima nije uskraćena, imaju je u obilju, kako to objasniti?”, Ibn Tejmijje je rekao: ”Ajet zahtijeva da bogobojazan čovjek bude opskrbljen odakle se i ne nada, ali to nije dokaz da oni koji nisu bogobojazni neće biti opskrbljeni, jer sva stvorenja imaju svoju nafaku, kao što dolazi u ajetu: ”Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani.” (Hud, 6.), tako da i ono što čovjek uzme od harama ulazi u značenje rizka i opskrbe, jer nevjernici nekada budu opskrbljeni lijepom opskrbom i preko haram uzroka, a nekada ne budu opskrbljeni osim uz veliki napor. A bogobojazne Allah opskrbi odakle se i ne nadaju i njihova opskrba nije stečena preko haram uzroka i nije uprljana haramom. Bogobojaznom nije uskraćeno ono što mu je potrebno od nafake, već on nekada bude sačuvan od dunjalučkih otpadaka iz milosti i dobročinstva prema njemu.” (Medžmu'ul-fetava, 16/53.)

Dijeljenje sadake povećava imetak

Jedan od ključeva nafake je i udjeljivanje sadake. Kad god se iz imetka uzme na ime sadake, imetak se poveća. Dža'fer ibn Muhamed je govorio: ”Ja nekada ostanem bez imetka, pa onda sklopim trgovinu sa Allahom tako što podijelim sadaku te brzo zaradim i ostvarim dobit.” (Ibn Abdul-Berr el-Kurtubi, Behdžetul-medžalis ve unsul-mudžalis, I/25.) Nije poenta u obilnoj nafaki, već u bereketu. Grijesi predstavljaju široka vrata umanjivanja nafake ili nestanka bereketa. Sevban, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Zaista se čovjeku uskraćuje opskrba zbog grijeha koji je počinio.”

Islamski učenjaci su kazali: ”Kao što Allah nema sudruga u stvaranju, tako isto nema sudruga u opskrbi, kao što nema drugog boga osim Allaha, tako isto nema drugog opskrbitelja, osim Allaha.” Stoga, ne strahuj za nafaku i budi zadovoljan sa nafakom koju ti daje Er-Rezzak. A ako budeš zadovoljan sa propisanom nafakom bit ćeš najbogatiji čovjek.

Molimo Allaha da nas opskrbi istinskom spoznajom, istinskim imanom i jekinom. Molimo Allaha da nas opskrbi halalom zbog kojeg nas neće kazniti, i da nas opskrbi zadovoljstvom sa onim što nam je propisao i dao. Molimo Allaha da nas opskrbi dobrom većim nego što tražimo u dovama, i da otkloni od nas svako zlo koje se tiče naše našeg dunjaluka i našeg Ahireta.

Piše: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Saff.ba

Allah dobročiniteljima potčini ljude koji će i njima dobročinstvo činiti

Jedan mladić je ispričao: ”Vraćajući se sa posla primijetio sam prodavača banana koji je promrzao od hladnoće čekao posljednjeg mušteriju. Zastao sam na trenutak, a onda sam krenuo prema njemu želeći da ja budem zadnji mušterija koji će, iz samilosti prema njemu, kupiti preostale banane, iako sam u svojoj kući imao veću količinu banana.

Kad sam se uputio prema starcu ugledao sam mladića koji je prelazio ulicu i kretao se također u pravcu starca koji je prodavao banane. Dao sam mu priliku da on kupi ostatak banana od starca, rekavši mu: ‘Ja sam iz samilosti htio kupiti preostale banane od ovog starca, jer mi je žao da i dalje stoji na ulici po ovoj hladnoći.’ Iznenadio sam se kad mi je mladić rekao da je i on iz istog razloga krenuo da kupi banane. Pomislio sam: ‘Subhanallah, Allah je ovom starcu poslao dvojicu ljudi u isto vrijeme da kupe od njega banane.’ Saznao sam i zašto. Naime, sutradan sam vidio uličnog čistača kako mete pored stola na kojem je starac prodavao banane, a onda je starac uzeo nekoliko banana, stavio ih u kesu i dao čistaču. Tada sam shvatio da Allah, dž.š., dobročiniteljima potčinjava ljude koji će i njima činiti dobročinstvo, a da to oni i ne znaju.”

saff.ba

 

Ako Bog postoji, zašto je ovoliko patnje u svijetu?

To je bio samo san. U trenutku je imao jak uticaj na mene, kao da je bilo realno. A ipak, ta noćna mora je bila samo iluzija, privremena, poput treptaja oka.  Ali, zašto moram osjetiti bol, strah, tugu u mojim snovima? Na jednoj većoj razini, to je pitanje koje se stalno prožima: zašto patimo u životu? Za mnoge ljude, odgovor na to pitanje ih je ili doveo do vjere, ili ih udaljio od nje. Vjera u Boga, smisao života i konačno odredište – se često oslanja na to kakav odgovor damo na ovo pitanje. Pa, kada postavjamo ovo pitanje, zapravo pitamo o životu i svojoj svrsi.
 
Zašto patimo? Zašto se “loše” stvari dešavaju “dobrim” ljudima? Kako to da postoji Bog ako nedužna djeca gladuju, a zločinci su na slobodi? Kako da postoji neko božanstvo koje nas voli i koje je svemoćno, a dozvoljava da se toliko nesreća događa? I ako je Bog zaista pravedan i dobar, zar ne bi dobre stvari trebale da se događaju samo dobrim ljudima, a loše samo lošim?
 
Odgovor je: Da, apsolutno. Dobre stvari se zaista dešavaju dobrim ljudima. A loše se dešavaju lošim ljudima. Zašto? Zato što Bog jeste pravedan i Onaj koji voli. I On nema manjkavosti u svom znanju kao mi. Da bismo razumjeli izjavu: “Dobre stvari se dešavaju dobrim, a loše lošim ljudima” moramo prvo definisati šta je to “dobro” i “loše”. Iako postoji mnogo definicija, svi otprilike isto posmatraju na to. Na primjer, većina ljudi bi se složila da ostvarivanje nekog cilja kojeg smo željeli je dobra stvar. Dok s druge strane, kada ne uspijemo da ostvarimo šta smo htjeli, je loše. Ako je moj cilj da se udebljam jer imam malo kilograma, onda bi dobijanje na težini bila dobra stvar. A ako bih htjela da smršam, međutim ja se udebljam, to bi za mene bilo loše. Isti slučaj može biti dobar ili loš zavisno od mojih želja. Dakle, “dobro” u mojim očima počiva na tome šta su moje želje i ciljevi. 
 
Ali, šta je moj cilj? To nas dovodi do osnovnog pitanja: pitanja naše svrhe i smisla života. U suštini postoje dva gledišta o smislu života. Prvo gledište drži do toga da je ovaj svijet jedina realnost, krajnje odredište i krajnji cilj naših napora. Drugo gledište drži do toga da je ovaj svijet samo most, sredstvo koje je samo poput treptaja oka u odnosu na čitavu vječnost. Za one koji su u prvoj grupi, ovaj život je sve. On je jedini kraj ka kome težimo našim djelima. Za one u drugoj grupi, ovaj život teži ka nuli. Zašto?  Jer, u poređenju sa vječnošću, čak i najveći broj postaje nula.  Ništa. Kao prolazan san. Ova dva gledišta direktno utiču na naše poimanje smisla života. Ako neko vjeruje da je ovaj život jedina realnost, krajnje odredište, cilj svih naših poduhvata, onda je smisao njegovog života da što više uživa i dobije u ovom životu. Ako tako gledamo na život, onda se zaista loše stvari dešavaju dobrim ljudima svake sekunde. U okviru te paradigme, ljudi dođu do zaključka da nema pravde, a samim tim nema ni Boga, ili da taj Bog nije pravedan. 
 
To je kao da kažemo da Bog sigurno ne postoji jer smo imali loš san. Ali, zašto ne dajemo našim snovima mnogo težine? Neki snovi su užasni, i veoma često ga sanjaju i “dobri” ljudi. U našim snovima, zar ne okusimo velike užase ili pak ljepote? Da. Ali zašto ne pridajemo tome veliki značaj? Jer kada ga stavimo u kontekst našeg života, san je ništa, nije bitan.
 
Kod ove druge paradigme, svrha stvorenja nije da dođemo do svih mogućih uživanja u ovom životu, koji je kao poput sna. U ovakvom pogledu na svijet, smisao života je definisan od Boga koji nam kaže: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju(Kur’an, 51:56) Treba primijetiti konstrukciju ove izjave. Počinje sa negacijom: “Nisam stvorio džine i ljude (ni zbog koje druge svrhe)...” Allah, subhanehu ve te’ala, prvo odbacuje sve druge svrhe, prije nego što iznese jednu i jedinu svrhu: “osim da Me obožavaju.” To znači da kao vjernik, znam da ne postoji nijedan drugi smisao mog postojanja osim da spoznam, volim i približim se Bogu. Ovo je jedan i jedini razlog zašto sam stvoren. I ovo je suštinsko, jer definiše sve drugo što radim i u šta vjerujem. Definiše sve stvari oko mene, i sve što doživim tokom života.
 
Vratimo se sad na značenja “dobra” i “zla”. Sve što nas približava našem jedinom cilju je dobro, a sve što nas od toga odvraća je loše. Za one kojima su cilj materijalna dobra, te stvari definišu njihovo “dobro” i “loše”. Za njih, stvari poput postizanja imetka, statusa, slave je dobro, a gubitak sve toga je loše. Prema ovakvom gledištu, kada jedna dobra osoba izgubi sve što ima, to je onda nešto loše što se desilo dobroj osobi. Ali to je jedno pogrešno viđenje koje dolazi kao rezultat krnjavog posmatranja svijeta. Kada su sočiva iskrivljena, tada i slika postoja nejasna.
 
Za ljude iz druge grupe, sve što nas približava Bogu i Njegovoj ljubavi je dobro, a sve što nas odaljava je loše. Zbog toga, osvojiti milijardu dolara može biti najveća nesreća koja mi se dogodila ako to prouzrokuje da zaboravim na mog Gospodara. Dok s druge strane, ako ostanem bez posla, imetka, ako se razbolim, to može biti najveća blagodat koja mi je data ako me to približi Bogu. Ovo je realnost o kojoj nas Allah obavještava u Kur’anu: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate. (2:216)
 
Kao vjerniku, moje mjerilo nije dobitak ili gubitak materijalnih stvari. Moje mjerilo je nešto više. Ono što imam i ono što radim je jedino bitno u smislu koliko me to približava ili odaljava od mog cilja: Boga. Ovaj dunjaluk nije ništa više od sna koji sam okusila na kratko, a zatim sam se probudila. Da li je taj san bio dobar ili loš, zavisi od mog stanja nakon što sam se probudila.  Dakle, kad se sve to uzme u obzir, zaista postoji pravda. Bog daje dobro samo dobrim ljudima, a loše lošim. Najveće dobro jeste Njegova blizina, u ovom i budućem svijetu. I samo dobri ljudi su dobili ovu blagodat. Zato je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čudan li je primjer vjernika. Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se zahvali Allahu i to bude dobro za njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro za njega.” (Muslim)
 
Kao što ovaj hadis objašnjava – da li je nešto dobro ili loše nije definisano vanjskim pojavama. “Dobro” u ovom hadisu je definisano kao unutrašnje stane: strpljenje i zahvalnost, oba kao manifestacija naše blizine s Bogom. Sa druge strane, najveća nesreća je biti daleko od Boga, na ovom i budućem svijetu. I samo loši ljudi su kažnjeni ovim. Sve to što ovakvi ljudi imaju, ili nemaju, od imetka, statusa, slave je samo iluzija, ništa više realna i bitna od toga da imaš sve te stvari u nekom najljepšem snu, ili da ih nemaš u nekom najgorem košmaru. O ovoj iluziji Allah kaže: I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna. (20:131)
 
Vječni život nastupa onda kada se probudimo iz ovog svijeta. I tek nakon tog buđenja ćemo shvatiti da je sve ovo bilo kao san.
 
Yasmin Mogahed
Prevod: Islamski portal N-um.com

 

Sitnice mnogo znače, posebno u braku!

Svakog jutra, moj muž odlazi na sabah u džemat, a potom se vraća kući, sprema se za posao. Prije nego napusti kuću, obavezno me zagrli za oproštaj. Taj nas zagrljaj oboje ispuni ljubavlju toga dana, i to je za nas veoma poseban trenutak…Otišao je dok sam još klanjala, i kad sam predala selam i proučila zikr, shvatila sam da je on već otišao i ponio svoj ručak. To je značilo da se tog jutra neće više vraćati, i da se nećemo zagrliti

Mnogi od nas slušaju samo negativne priče i bračna iskustva koja se dešavaju vjernicima i vjernicama. Konstantan priliv negativnih vijesti može dovesti do tog da se mnogi pribojavaju i plaše braka. Međutim, stvarnost je da unutar naše zajednice postoje mnoge nevjerovatne, prelijepe, romantične i saosjećajne ljubavne priče. Donosimo samo jednu takvu, o muslimanskom bračnom paru koji istinski cijene male romatične geste između njih, a koju su odlučili jedan detalj svog života podijele s nama.

Žena kazuje:

„Svakog jutra, moj muž odlazi na sabah u džemat, a potom se vraća kući, sprema se za posao. Prije nego napusti kuću, obavezno me zagrli za oproštaj. Taj nas zagrljaj oboje ispuni ljubavlju toga dana, i to je za nas veoma poseban trenutak. Jednog jutra sam zaboravila da je vrijeme klanjanja sabah-namaza u džematu promijenjeno i da je bilo kasnije nego obično. Klanjala sam namaz, a muž mi se spremao za posao, ali nisam se sjetila da se on neće vraćati kući nakon namaza, već će odmah otići na posao. Otišao je dok sam još klanjala, i kad sam predala selam i proučila zikr, shvatila sam da je on već otišao i ponio svoj ručak. To je značilo da se tog jutra neće više vraćati, i da se nećemo zagrliti.

Utopila sam se u tuzi; nedostajao mi je. U braku smo mnoge godine, ali mi i dalje nedostaje nakon samo sat vremena kad nismo zajedno…Možete samo zamisliti kako mi je teško kad smo razdvojeni po čitav dan! Odmah da kažem da ja ne sjedim po čitav dan i čekam njegov povratak, već imam veoma mnogo obaveza. Ali i pored posla, i dalje odbrojavam sate do kraja dana, kad ćemo ponovo biti zajedno.

Dok sam se podsjećala da bih trebala biti zahvalna što mi je muž živ i zdrav i dobro, kritikujući sebe kako sam razmaženo derište koje se samosažaljeva jer joj nedostaje zagrljaj, a toliko ljudi je izgubilo svoje voljene i nisu imali više priliku da ih vide, zazvonio je telefon. Bio je to moj muž. Znala sam da je klanjao namaz u džematu i jedva sam čekala da čujem njegov glas. Rekao mi je: „Znaš šta? Moram se vratiti kući, zaboravio sam nešto!“

Oduševila sam se, elhamdulillah! Milostivi je dao da muž nešto zaboravi, i sad ćemo imati još jednu priliku da zajedno podijelimo taj poseban jutarnji trenutak! Kada je stigao kući, zagrlili smo se tako jako kao nikad. Počela sam ga zadirkivati: „Da nisi možda zaboravio naš jutarni zagrljaj?“ On reče: „Jesam!“ Zastala sam na trenutak od šoka i jedva izustila: „To si zaboravio? Stvarno si samo to zaboravio? Samo si se radi zagrljaja vratio?“ Zagrlio me je ponovo i odgovorio: „Zaboravio sam naš zagrljaj! Bez njega nisam mogao započeti dan!“

_________

Ukoliko običan zagrljaj može biti toliko važan da se za njim tuguje, razmislite samo o značaju drugih dijelova bračne veze kada se oba supružnika trude da ispune svoje susrete s ljubavlju i saosjećanjem. Istinska ljubav postoji. Ona postoji u muslimanskim porodicama. To je možda i vaša priča danas, ili sutra. Vaša veza je možda teška, možda završena, ili još nije ni počela. Kada ste u problematičnim odnosima, možda je teško da se vratite kući samo radi zagrljaja, ili možda postoje mnoge prepreke između vas dvoje koje vas spriječavaju da provodite vrijeme zajedno.

Međutim, moguće da je dovoljno da pronađete jedan zajednički, mali gest ljubavi koji možete zajednički praktikovati (poput zagrljaja iz ove priče), a koji može pomoći obnavljanju vaše bračne ljubavi.

Autor: hafiza Mejrem Amiribrahimi –

Za Sebil.eu preveo: Nedim Botić

 

Kada ti se nešto uskrati, to je radi dobrote prema tebi

Jedna od vrsta Allahovog čuvanja roba u njegovoj vjeri jeste i ta da mu Allah onemogući nešto za čim rob žudi od dunjalučkih dobrota

Tabereani i drugi bilježe od Enesa, radijallahu anhu, hadis u kome Uzvišeni Allah kaže: “Ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim siromaštvo, pa kada bih im dao bogatstvo, to bi ih pokvarilo. A ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bogatstvo, pa kada bi ih učinio siromašnima, to bi ih pokvarilo. Ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim

zdravlje, pa kada bi ih učinio bolesnim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bolest, pa kada bi ih učinio zdravim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova koji traže određenu vrstu ibadeta pa ih Ja u tome spriječim da ne bi zbog toga pali u samoljublje (udžb). Zaista Ja određujem za Svoje robove po Svom znanju onoga što je u njihovim srcima. Ja sam Onaj Koji sve zna i Koji je o svemu obaviješten.” (Ibn Ebid-Dun’ja i Bejheki)

Abdullah bin Mes’ud, radijallahu anhu, kaže: “Nekada rob poželi trgovinu ili upravu da bi sebi olakšao, pa ga Allah pogleda i kaže melekima: “Otklonite to od njega. Jer ako mu Ja to olakšam, to će ga uvesti u vatru!” Pa mu Allah to otkloni. To rob shvati lošim znakom pa počne govoriti: “Prestigao me je taj i taj, prevario me je taj i taj.’ A to je u suštini samo dobrota Uzvišenog Allaha.

Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, riječu Uzvišenog: “I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova.” (El-Enfal, 24) prokomentarisao i rekao: “Upliće se između vjernika i grijeha koji ga vuče u vatru.” (Taberi)

Iz knjige: Poslanikov savjet Ibn Abbasu
Autora: Ibn Redžeb el-Hanbeli

 

Najbolji lijek za brigu

Savremeni uvjeti i tempo života doveli su do pojave mnogih oboljenja, kako psihičke tako i fizičke prirode. Depresija, anksioznost, razni psihički poremećaji sve su zastupljeniji i zahtijevaju ozbiljan pristup i adekvatno liječenje. U liječenju ovih ‘’tihih ubica’’ savremenog društva primjenjuju se razne metode i sredstva, a i islam je preporučio liječenje svim dozvoljenim medikamentima i lijekovima koji neće prouzrokovati štetnije i opasnije nuspojave. U islamu je poznato medicinsko liječenje, ali kada ova vrsta liječenja ne poluči pozitivne rezultate, onda se preporučuje liječenje islamskom rukjom – učenjem kur’anskih ajeta. Ova vrsta liječenja bila je poznata još u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i primjenjuje se kako za liječenje psihičkih oboljenja, kao što su briga, tuga, depresija, tako i fizičkih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio je svoj ummet i korištenju raznih prirodnih lijekova, koje je Uzvišeni Allah dao u vidu meda i raznih ljekovitih biljaka, a čije korištenje ne uzrokuje nikakve nuspojave.  Kako je u današnjem društvu izražena duhovna i moralna kriza, tako su i psihičke bolesti postale sve zastupljenije kod savremene populacije. Najčešći lijekovi koji se koriste za liječenje ovih bolesti su sedativi i antidepresivi koji ne mogu izliječiti ni tugu ni brigu ni depresiju, nego samo ublažavaju simptome i izazivaju ovisnost.

Imansko-duhovna terapija

S obzirom da su psihička oboljenja prije svega duševna oboljenja, tako treba i da se tretiraju i liječe – imansko-duhovnom terapijom. Prva terapija kojoj se podvrgava svaki psihički bolesnik i osoba koju se obuzele briga, tuga ili depresija jeste povećanje imana i povjerenja i oslonca na svoga Gospodara, mnoštvo upućivanja dove i naravno redovno i ustrajno obavljanje namaza. Na ovaj način čovjek će otkloniti brigu koja je pritiskala njegova prsa, a izlječenje će biti efikasnije ako svemu tome pridoda i činjenje dobrih i bogougodnih djela.

U liječenju psihičkih oboljenja veliku ulogu ima i odlazak psihijatru, odnosno psihoterapija. Međutim, treba naglasiti da je neophodno izbjegavati odlazak psihijatru čije je vjerovanje neispravno, a naročito nevjerniku. Dakle, ukoliko psihoterapija bude neophodna u liječenju, potrebno je izabrati psihijatra vjernika i samo takav liječnik  bit će koristan za bolesnika i njegovo izlječenje, kao što kaže Uzvišeni: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.”(En-Nahl, 97.) Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čudno je stanje vjernika, njemu je uvijek dobro i u takvom stanju nije niko osim kod vjernika: ako ga zadesi dobro, on zahvaljuje Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakva nedaća, on se strpi i opet mu je dobro.” (Hadis bilježi imam Muslim)

Jedan od osnovnih razloga psihičkih oboljenja jeste i briga u pogledu dunjaluka i stjecanja opskrbe.  Čovjek se treba truditi, ali dunjaluk ne treba da mu bude najveća briga i ne smije dozvoliti da briga za opskrbom ovlada njegovim srcem i razumom i da mu na taj način uveća bolest. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kome ahiret bude najveća briga – Allah, dž.š., će mu dati bogatstvo u srcu, bit će miran i spokojan, a dunjaluk će mu silom doći, a kome dunjaluk bude najveća briga – Allah će mu siromaštvo pred oči posaditi, neće biti miran i spokojan, a od dunjaluka će mu doći samo ono što mu je određeno.” (Hadis bilježi Tirmizi, a šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim, vidjeti Sahihu Džamiu, br. hadisa 6510)

Uvaženi islamski učenjak Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Ukoliko Allahov rob osvane i omrkne, a njegova briga bude jedino Allah, On će na sebe preuzeti sve njegove potrebe i sve ono što ga dovodi u brigu, i učinit će da se njegovo srce u potpunosti posveti Njegovoj ljubavi, njegov jezik Njegovom zikru, a njegovi udove pokoravanju Njemu. A ukoliko Allahov rob osvane i omrkne a njegova briga bude dunjaluk, On će ga natovariti sa njegovim brigama i prepustit će ga samom sebi, i učinit će da njegovo srce bude zauzeto ljubavlju prema stvorenjima u odnosu na Njegovu ljubav, da njegov jezik bude zauzet  spominjanjem stvorenja u odnosu na zikr – spominjanje Njega, a njegovi udovi usluživanjem stvorenja, a ne pokornošću Njemu. Tako će se umarati kao što se umaraju životinje u služenju ljudi. Ko god se okrene od Allahovog obožavanja, Njegove pokornosti  i ljubavi, bit će iskušan obožavanjem stvorenja, ljubavlju prema njima i njihovom služenju. Uzvišeni Allah rekao je: ”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.’’ (Ez-Zuhruf, 36.) (Knjiga Fevaid)

Kada je šejh Usejmin upitan da li mu`min može da psihički oboli i ako može, koji je šerijatom preporučeni lijek za tu bolest, on je, uz napomenu da savremena medicina liječi ta oboljenja samo primjenom savremenih lijekova, odgovorio: ”Nema sumnje da osobu pogađaju psihička oboljenja, izazvana najčešće brigom za budućnošću i tugom za prošlosti. Psihička oboljenja više utječu na tijelo nego fizička oboljenja. Kao što je poznato, liječenje ovih oboljenja šerijatskom terapijom – rukjom, efikasnije je od njihovog liječenja medikamentima. Na imanski, duhovni lijek za brigu ukazao nam je Poslanik u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Abdullah ibn Mes’ud, Allah bio zadovoljan njime: “Nijednu osobu neće pogoditi briga i tuga, i potom kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i sin ropkinje Tvoje, moja kika u Tvojim je Rukama, Tvoja zapovijed vezana za mene već je izvršena, a Tvoja odredba o meni pravedna je. Molim Te svakim imenom Tvojim koje Ti pripada, kojim si sam Sebe nazvao, ili koje si objavio u Knjizi Svojoj, ili kojem si poučio nekoga od Svojih stvorenja, ili kojega si sačuvao u znanju o skrivenome koje se nalazi kod Tebe, da učiniš Kur’an proljećem moga srca, svjetlošću mojih grudi, udaljavanjem moje tuge i brige’, a da mu Allah neće dati izlaz.

Isto tako treba osoba reći: ”Nema istinskog božanstva mimo Tebe, uzvišen si Ti, zaista sam ja od nepravednika.’’ Onaj koji želi više upoznati šerijatsko liječenje, neka se vrati na djela učenjaka u kojima su načini liječenja ovih oboljenja zabilježeni u poglavljima o zikru , kao što je knjiga “Vabil Sejjib”, od Ibn Kajjima, “Kelimu tajib”, od Ibn Tejmijje, “Ezkar’’, od Nevevija i “Zadul-me‘ad”, od Ibn Kajjima.

Kada iman oslabi, tada oslabi i prihvatanje šerijatskog lijeka i opće je poznato da se sada ljudi više oslanjaju na medikamente nego na šerijatsko liječenje, a kada je iman bio jači, šerijatsko liječenje u potpunosti je djelovalo, čak staviše imalo je brže djelovanje od liječenja medicinskim preparatima.

Nije nam nepoznata priča o ashabima koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u vojni pohod: Grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otišla je u vojni pohod. Na putu su došli do jednog logora beduina i tražili su njihovo gostoprimstvo. Beduini su ih odbili primiti, pa su ashabi odsjeli u blizini  i krenuli na počinak. U međuvremenu, zapovjednik beduina se razbolio od uboda škorpiona. Njegovi su prijatelji pokušali sve što su znali (da ga izliječe), ali bez uspjeha. Napokon, otišli su i upitali ashabe da li imaju išta što bi izliječilo njihovog vođu. Jedan od ashaba je odgovorio: “Uistinu, slavljen neka je Allah, ja znam koje se djelotvorne dove uče kao lijek za otrovan ujed. Ipak, mi smo vas upitali da nas primite, a vi ste odbili da ponudite gostoprimstvo, i ja neću proučiti ove dove dok se ne nagodimo.” Beduini su ih obradovali i obećali nagraditi s nekoliko ovaca ako uspiju u liječenju njihovog vođe. Odmah zatim je ashab otišao u vođin šator i učio mu suru Fatiha, pljuckajući po njemu. Najednom, zapovjednik je povratio snagu kao da je čvrsta otpuštena vrpca.

Sura Fatiha djelovala je na ovog čovjeka jer je učena iz srca ispunjenog imanom. Kada su se ashabi vratili u Medinu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kako ste znali da je Fatiha rukja? Uistinu, bili ste u pravu…’’

U današnjem vremenu kada su vjera i iman na veoma niskom stupnju, ljudi se oslanjaju na vidljive stvari, kojima su poslije iskušani. S druge strane, postoje sljedbenici izmišljotina koji se poigravaju sa razumom i imecima ljudi, predstavljajući se kao čestiti učači rukje, iskorištavaju tuđu nedaću za prevare i bespravno uzimanje tuđih imetaka. U pogledu islamskog načina liječenje, tj. rukje, ljudi najčešće odlaze u dvije krajnosti: jedni smatraju da rukje uopće ne djeluju, a drugi iskorištavaju tuđe nevolje i priskrbljuju sebi korist učenjem lažnih i izmišljenih rukji. Pored ove dvije kategorije, postoje i umjerena grupa onih koji rukju smatraju ispravnih načinom izlječenja i pribjegavaju joj u neophodnim situacijama. (Fetava islamijje, 4/ 465, 466)

Izvor www.islamqa.info/ar
Priredio: mr. Osman Smajlović

 

Subscribe to this RSS feed