Duhovnost

Ako Bog postoji, zašto je ovoliko patnje u svijetu?

To je bio samo san. U trenutku je imao jak uticaj na mene, kao da je bilo realno. A ipak, ta noćna mora je bila samo iluzija, privremena, poput treptaja oka.  Ali, zašto moram osjetiti bol, strah, tugu u mojim snovima? Na jednoj većoj razini, to je pitanje koje se stalno prožima: zašto patimo u životu? Za mnoge ljude, odgovor na to pitanje ih je ili doveo do vjere, ili ih udaljio od nje. Vjera u Boga, smisao života i konačno odredište – se često oslanja na to kakav odgovor damo na ovo pitanje. Pa, kada postavjamo ovo pitanje, zapravo pitamo o životu i svojoj svrsi.
 
Zašto patimo? Zašto se “loše” stvari dešavaju “dobrim” ljudima? Kako to da postoji Bog ako nedužna djeca gladuju, a zločinci su na slobodi? Kako da postoji neko božanstvo koje nas voli i koje je svemoćno, a dozvoljava da se toliko nesreća događa? I ako je Bog zaista pravedan i dobar, zar ne bi dobre stvari trebale da se događaju samo dobrim ljudima, a loše samo lošim?
 
Odgovor je: Da, apsolutno. Dobre stvari se zaista dešavaju dobrim ljudima. A loše se dešavaju lošim ljudima. Zašto? Zato što Bog jeste pravedan i Onaj koji voli. I On nema manjkavosti u svom znanju kao mi. Da bismo razumjeli izjavu: “Dobre stvari se dešavaju dobrim, a loše lošim ljudima” moramo prvo definisati šta je to “dobro” i “loše”. Iako postoji mnogo definicija, svi otprilike isto posmatraju na to. Na primjer, većina ljudi bi se složila da ostvarivanje nekog cilja kojeg smo željeli je dobra stvar. Dok s druge strane, kada ne uspijemo da ostvarimo šta smo htjeli, je loše. Ako je moj cilj da se udebljam jer imam malo kilograma, onda bi dobijanje na težini bila dobra stvar. A ako bih htjela da smršam, međutim ja se udebljam, to bi za mene bilo loše. Isti slučaj može biti dobar ili loš zavisno od mojih želja. Dakle, “dobro” u mojim očima počiva na tome šta su moje želje i ciljevi. 
 
Ali, šta je moj cilj? To nas dovodi do osnovnog pitanja: pitanja naše svrhe i smisla života. U suštini postoje dva gledišta o smislu života. Prvo gledište drži do toga da je ovaj svijet jedina realnost, krajnje odredište i krajnji cilj naših napora. Drugo gledište drži do toga da je ovaj svijet samo most, sredstvo koje je samo poput treptaja oka u odnosu na čitavu vječnost. Za one koji su u prvoj grupi, ovaj život je sve. On je jedini kraj ka kome težimo našim djelima. Za one u drugoj grupi, ovaj život teži ka nuli. Zašto?  Jer, u poređenju sa vječnošću, čak i najveći broj postaje nula.  Ništa. Kao prolazan san. Ova dva gledišta direktno utiču na naše poimanje smisla života. Ako neko vjeruje da je ovaj život jedina realnost, krajnje odredište, cilj svih naših poduhvata, onda je smisao njegovog života da što više uživa i dobije u ovom životu. Ako tako gledamo na život, onda se zaista loše stvari dešavaju dobrim ljudima svake sekunde. U okviru te paradigme, ljudi dođu do zaključka da nema pravde, a samim tim nema ni Boga, ili da taj Bog nije pravedan. 
 
To je kao da kažemo da Bog sigurno ne postoji jer smo imali loš san. Ali, zašto ne dajemo našim snovima mnogo težine? Neki snovi su užasni, i veoma često ga sanjaju i “dobri” ljudi. U našim snovima, zar ne okusimo velike užase ili pak ljepote? Da. Ali zašto ne pridajemo tome veliki značaj? Jer kada ga stavimo u kontekst našeg života, san je ništa, nije bitan.
 
Kod ove druge paradigme, svrha stvorenja nije da dođemo do svih mogućih uživanja u ovom životu, koji je kao poput sna. U ovakvom pogledu na svijet, smisao života je definisan od Boga koji nam kaže: Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju(Kur’an, 51:56) Treba primijetiti konstrukciju ove izjave. Počinje sa negacijom: “Nisam stvorio džine i ljude (ni zbog koje druge svrhe)...” Allah, subhanehu ve te’ala, prvo odbacuje sve druge svrhe, prije nego što iznese jednu i jedinu svrhu: “osim da Me obožavaju.” To znači da kao vjernik, znam da ne postoji nijedan drugi smisao mog postojanja osim da spoznam, volim i približim se Bogu. Ovo je jedan i jedini razlog zašto sam stvoren. I ovo je suštinsko, jer definiše sve drugo što radim i u šta vjerujem. Definiše sve stvari oko mene, i sve što doživim tokom života.
 
Vratimo se sad na značenja “dobra” i “zla”. Sve što nas približava našem jedinom cilju je dobro, a sve što nas od toga odvraća je loše. Za one kojima su cilj materijalna dobra, te stvari definišu njihovo “dobro” i “loše”. Za njih, stvari poput postizanja imetka, statusa, slave je dobro, a gubitak sve toga je loše. Prema ovakvom gledištu, kada jedna dobra osoba izgubi sve što ima, to je onda nešto loše što se desilo dobroj osobi. Ali to je jedno pogrešno viđenje koje dolazi kao rezultat krnjavog posmatranja svijeta. Kada su sočiva iskrivljena, tada i slika postoja nejasna.
 
Za ljude iz druge grupe, sve što nas približava Bogu i Njegovoj ljubavi je dobro, a sve što nas odaljava je loše. Zbog toga, osvojiti milijardu dolara može biti najveća nesreća koja mi se dogodila ako to prouzrokuje da zaboravim na mog Gospodara. Dok s druge strane, ako ostanem bez posla, imetka, ako se razbolim, to može biti najveća blagodat koja mi je data ako me to približi Bogu. Ovo je realnost o kojoj nas Allah obavještava u Kur’anu: Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi ne znate. (2:216)
 
Kao vjerniku, moje mjerilo nije dobitak ili gubitak materijalnih stvari. Moje mjerilo je nešto više. Ono što imam i ono što radim je jedino bitno u smislu koliko me to približava ili odaljava od mog cilja: Boga. Ovaj dunjaluk nije ništa više od sna koji sam okusila na kratko, a zatim sam se probudila. Da li je taj san bio dobar ili loš, zavisi od mog stanja nakon što sam se probudila.  Dakle, kad se sve to uzme u obzir, zaista postoji pravda. Bog daje dobro samo dobrim ljudima, a loše lošim. Najveće dobro jeste Njegova blizina, u ovom i budućem svijetu. I samo dobri ljudi su dobili ovu blagodat. Zato je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čudan li je primjer vjernika. Šta god da ga zadesi, njemu je dobro, a u takvoj situaciji nije niko osim vjernika. Ako ga zadesi nešto lijepo, on se zahvali Allahu i to bude dobro za njega, a ukoliko ga zadesi nešto loše, on se strpi, pa to opet bude dobro za njega.” (Muslim)
 
Kao što ovaj hadis objašnjava – da li je nešto dobro ili loše nije definisano vanjskim pojavama. “Dobro” u ovom hadisu je definisano kao unutrašnje stane: strpljenje i zahvalnost, oba kao manifestacija naše blizine s Bogom. Sa druge strane, najveća nesreća je biti daleko od Boga, na ovom i budućem svijetu. I samo loši ljudi su kažnjeni ovim. Sve to što ovakvi ljudi imaju, ili nemaju, od imetka, statusa, slave je samo iluzija, ništa više realna i bitna od toga da imaš sve te stvari u nekom najljepšem snu, ili da ih nemaš u nekom najgorem košmaru. O ovoj iluziji Allah kaže: I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna. (20:131)
 
Vječni život nastupa onda kada se probudimo iz ovog svijeta. I tek nakon tog buđenja ćemo shvatiti da je sve ovo bilo kao san.
 
Yasmin Mogahed
Prevod: Islamski portal N-um.com

 

Sitnice mnogo znače, posebno u braku!

Svakog jutra, moj muž odlazi na sabah u džemat, a potom se vraća kući, sprema se za posao. Prije nego napusti kuću, obavezno me zagrli za oproštaj. Taj nas zagrljaj oboje ispuni ljubavlju toga dana, i to je za nas veoma poseban trenutak…Otišao je dok sam još klanjala, i kad sam predala selam i proučila zikr, shvatila sam da je on već otišao i ponio svoj ručak. To je značilo da se tog jutra neće više vraćati, i da se nećemo zagrliti

Mnogi od nas slušaju samo negativne priče i bračna iskustva koja se dešavaju vjernicima i vjernicama. Konstantan priliv negativnih vijesti može dovesti do tog da se mnogi pribojavaju i plaše braka. Međutim, stvarnost je da unutar naše zajednice postoje mnoge nevjerovatne, prelijepe, romantične i saosjećajne ljubavne priče. Donosimo samo jednu takvu, o muslimanskom bračnom paru koji istinski cijene male romatične geste između njih, a koju su odlučili jedan detalj svog života podijele s nama.

Žena kazuje:

„Svakog jutra, moj muž odlazi na sabah u džemat, a potom se vraća kući, sprema se za posao. Prije nego napusti kuću, obavezno me zagrli za oproštaj. Taj nas zagrljaj oboje ispuni ljubavlju toga dana, i to je za nas veoma poseban trenutak. Jednog jutra sam zaboravila da je vrijeme klanjanja sabah-namaza u džematu promijenjeno i da je bilo kasnije nego obično. Klanjala sam namaz, a muž mi se spremao za posao, ali nisam se sjetila da se on neće vraćati kući nakon namaza, već će odmah otići na posao. Otišao je dok sam još klanjala, i kad sam predala selam i proučila zikr, shvatila sam da je on već otišao i ponio svoj ručak. To je značilo da se tog jutra neće više vraćati, i da se nećemo zagrliti.

Utopila sam se u tuzi; nedostajao mi je. U braku smo mnoge godine, ali mi i dalje nedostaje nakon samo sat vremena kad nismo zajedno…Možete samo zamisliti kako mi je teško kad smo razdvojeni po čitav dan! Odmah da kažem da ja ne sjedim po čitav dan i čekam njegov povratak, već imam veoma mnogo obaveza. Ali i pored posla, i dalje odbrojavam sate do kraja dana, kad ćemo ponovo biti zajedno.

Dok sam se podsjećala da bih trebala biti zahvalna što mi je muž živ i zdrav i dobro, kritikujući sebe kako sam razmaženo derište koje se samosažaljeva jer joj nedostaje zagrljaj, a toliko ljudi je izgubilo svoje voljene i nisu imali više priliku da ih vide, zazvonio je telefon. Bio je to moj muž. Znala sam da je klanjao namaz u džematu i jedva sam čekala da čujem njegov glas. Rekao mi je: „Znaš šta? Moram se vratiti kući, zaboravio sam nešto!“

Oduševila sam se, elhamdulillah! Milostivi je dao da muž nešto zaboravi, i sad ćemo imati još jednu priliku da zajedno podijelimo taj poseban jutarnji trenutak! Kada je stigao kući, zagrlili smo se tako jako kao nikad. Počela sam ga zadirkivati: „Da nisi možda zaboravio naš jutarni zagrljaj?“ On reče: „Jesam!“ Zastala sam na trenutak od šoka i jedva izustila: „To si zaboravio? Stvarno si samo to zaboravio? Samo si se radi zagrljaja vratio?“ Zagrlio me je ponovo i odgovorio: „Zaboravio sam naš zagrljaj! Bez njega nisam mogao započeti dan!“

_________

Ukoliko običan zagrljaj može biti toliko važan da se za njim tuguje, razmislite samo o značaju drugih dijelova bračne veze kada se oba supružnika trude da ispune svoje susrete s ljubavlju i saosjećanjem. Istinska ljubav postoji. Ona postoji u muslimanskim porodicama. To je možda i vaša priča danas, ili sutra. Vaša veza je možda teška, možda završena, ili još nije ni počela. Kada ste u problematičnim odnosima, možda je teško da se vratite kući samo radi zagrljaja, ili možda postoje mnoge prepreke između vas dvoje koje vas spriječavaju da provodite vrijeme zajedno.

Međutim, moguće da je dovoljno da pronađete jedan zajednički, mali gest ljubavi koji možete zajednički praktikovati (poput zagrljaja iz ove priče), a koji može pomoći obnavljanju vaše bračne ljubavi.

Autor: hafiza Mejrem Amiribrahimi –

Za Sebil.eu preveo: Nedim Botić

 

Kada ti se nešto uskrati, to je radi dobrote prema tebi

Jedna od vrsta Allahovog čuvanja roba u njegovoj vjeri jeste i ta da mu Allah onemogući nešto za čim rob žudi od dunjalučkih dobrota

Tabereani i drugi bilježe od Enesa, radijallahu anhu, hadis u kome Uzvišeni Allah kaže: “Ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim siromaštvo, pa kada bih im dao bogatstvo, to bi ih pokvarilo. A ima Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bogatstvo, pa kada bi ih učinio siromašnima, to bi ih pokvarilo. Ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim

zdravlje, pa kada bi ih učinio bolesnim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova kojima za njihov iman ne odgovara ništa osim bolest, pa kada bi ih učinio zdravim, to bi ih pokvarilo. A ima i Mojih robova koji traže određenu vrstu ibadeta pa ih Ja u tome spriječim da ne bi zbog toga pali u samoljublje (udžb). Zaista Ja određujem za Svoje robove po Svom znanju onoga što je u njihovim srcima. Ja sam Onaj Koji sve zna i Koji je o svemu obaviješten.” (Ibn Ebid-Dun’ja i Bejheki)

Abdullah bin Mes’ud, radijallahu anhu, kaže: “Nekada rob poželi trgovinu ili upravu da bi sebi olakšao, pa ga Allah pogleda i kaže melekima: “Otklonite to od njega. Jer ako mu Ja to olakšam, to će ga uvesti u vatru!” Pa mu Allah to otkloni. To rob shvati lošim znakom pa počne govoriti: “Prestigao me je taj i taj, prevario me je taj i taj.’ A to je u suštini samo dobrota Uzvišenog Allaha.

Prenosi se da je Ibn Abbas, radijallahu anhu, riječu Uzvišenog: “I neka znate da se Allah upliće između čovjeka i srca njegova.” (El-Enfal, 24) prokomentarisao i rekao: “Upliće se između vjernika i grijeha koji ga vuče u vatru.” (Taberi)

Iz knjige: Poslanikov savjet Ibn Abbasu
Autora: Ibn Redžeb el-Hanbeli

 

Najbolji lijek za brigu

Savremeni uvjeti i tempo života doveli su do pojave mnogih oboljenja, kako psihičke tako i fizičke prirode. Depresija, anksioznost, razni psihički poremećaji sve su zastupljeniji i zahtijevaju ozbiljan pristup i adekvatno liječenje. U liječenju ovih ‘’tihih ubica’’ savremenog društva primjenjuju se razne metode i sredstva, a i islam je preporučio liječenje svim dozvoljenim medikamentima i lijekovima koji neće prouzrokovati štetnije i opasnije nuspojave. U islamu je poznato medicinsko liječenje, ali kada ova vrsta liječenja ne poluči pozitivne rezultate, onda se preporučuje liječenje islamskom rukjom – učenjem kur’anskih ajeta. Ova vrsta liječenja bila je poznata još u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i primjenjuje se kako za liječenje psihičkih oboljenja, kao što su briga, tuga, depresija, tako i fizičkih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio je svoj ummet i korištenju raznih prirodnih lijekova, koje je Uzvišeni Allah dao u vidu meda i raznih ljekovitih biljaka, a čije korištenje ne uzrokuje nikakve nuspojave.  Kako je u današnjem društvu izražena duhovna i moralna kriza, tako su i psihičke bolesti postale sve zastupljenije kod savremene populacije. Najčešći lijekovi koji se koriste za liječenje ovih bolesti su sedativi i antidepresivi koji ne mogu izliječiti ni tugu ni brigu ni depresiju, nego samo ublažavaju simptome i izazivaju ovisnost.

Imansko-duhovna terapija

S obzirom da su psihička oboljenja prije svega duševna oboljenja, tako treba i da se tretiraju i liječe – imansko-duhovnom terapijom. Prva terapija kojoj se podvrgava svaki psihički bolesnik i osoba koju se obuzele briga, tuga ili depresija jeste povećanje imana i povjerenja i oslonca na svoga Gospodara, mnoštvo upućivanja dove i naravno redovno i ustrajno obavljanje namaza. Na ovaj način čovjek će otkloniti brigu koja je pritiskala njegova prsa, a izlječenje će biti efikasnije ako svemu tome pridoda i činjenje dobrih i bogougodnih djela.

U liječenju psihičkih oboljenja veliku ulogu ima i odlazak psihijatru, odnosno psihoterapija. Međutim, treba naglasiti da je neophodno izbjegavati odlazak psihijatru čije je vjerovanje neispravno, a naročito nevjerniku. Dakle, ukoliko psihoterapija bude neophodna u liječenju, potrebno je izabrati psihijatra vjernika i samo takav liječnik  bit će koristan za bolesnika i njegovo izlječenje, kao što kaže Uzvišeni: ”Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.”(En-Nahl, 97.) Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čudno je stanje vjernika, njemu je uvijek dobro i u takvom stanju nije niko osim kod vjernika: ako ga zadesi dobro, on zahvaljuje Allahu i dobro mu je, a ako ga zadesi kakva nedaća, on se strpi i opet mu je dobro.” (Hadis bilježi imam Muslim)

Jedan od osnovnih razloga psihičkih oboljenja jeste i briga u pogledu dunjaluka i stjecanja opskrbe.  Čovjek se treba truditi, ali dunjaluk ne treba da mu bude najveća briga i ne smije dozvoliti da briga za opskrbom ovlada njegovim srcem i razumom i da mu na taj način uveća bolest. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kome ahiret bude najveća briga – Allah, dž.š., će mu dati bogatstvo u srcu, bit će miran i spokojan, a dunjaluk će mu silom doći, a kome dunjaluk bude najveća briga – Allah će mu siromaštvo pred oči posaditi, neće biti miran i spokojan, a od dunjaluka će mu doći samo ono što mu je određeno.” (Hadis bilježi Tirmizi, a šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim, vidjeti Sahihu Džamiu, br. hadisa 6510)

Uvaženi islamski učenjak Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Ukoliko Allahov rob osvane i omrkne, a njegova briga bude jedino Allah, On će na sebe preuzeti sve njegove potrebe i sve ono što ga dovodi u brigu, i učinit će da se njegovo srce u potpunosti posveti Njegovoj ljubavi, njegov jezik Njegovom zikru, a njegovi udove pokoravanju Njemu. A ukoliko Allahov rob osvane i omrkne a njegova briga bude dunjaluk, On će ga natovariti sa njegovim brigama i prepustit će ga samom sebi, i učinit će da njegovo srce bude zauzeto ljubavlju prema stvorenjima u odnosu na Njegovu ljubav, da njegov jezik bude zauzet  spominjanjem stvorenja u odnosu na zikr – spominjanje Njega, a njegovi udovi usluživanjem stvorenja, a ne pokornošću Njemu. Tako će se umarati kao što se umaraju životinje u služenju ljudi. Ko god se okrene od Allahovog obožavanja, Njegove pokornosti  i ljubavi, bit će iskušan obožavanjem stvorenja, ljubavlju prema njima i njihovom služenju. Uzvišeni Allah rekao je: ”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.’’ (Ez-Zuhruf, 36.) (Knjiga Fevaid)

Kada je šejh Usejmin upitan da li mu`min može da psihički oboli i ako može, koji je šerijatom preporučeni lijek za tu bolest, on je, uz napomenu da savremena medicina liječi ta oboljenja samo primjenom savremenih lijekova, odgovorio: ”Nema sumnje da osobu pogađaju psihička oboljenja, izazvana najčešće brigom za budućnošću i tugom za prošlosti. Psihička oboljenja više utječu na tijelo nego fizička oboljenja. Kao što je poznato, liječenje ovih oboljenja šerijatskom terapijom – rukjom, efikasnije je od njihovog liječenja medikamentima. Na imanski, duhovni lijek za brigu ukazao nam je Poslanik u vjerodostojnom hadisu koji prenosi Abdullah ibn Mes’ud, Allah bio zadovoljan njime: “Nijednu osobu neće pogoditi briga i tuga, i potom kaže: ‘Allahu moj, ja sam Tvoj rob, sin roba Tvoga i sin ropkinje Tvoje, moja kika u Tvojim je Rukama, Tvoja zapovijed vezana za mene već je izvršena, a Tvoja odredba o meni pravedna je. Molim Te svakim imenom Tvojim koje Ti pripada, kojim si sam Sebe nazvao, ili koje si objavio u Knjizi Svojoj, ili kojem si poučio nekoga od Svojih stvorenja, ili kojega si sačuvao u znanju o skrivenome koje se nalazi kod Tebe, da učiniš Kur’an proljećem moga srca, svjetlošću mojih grudi, udaljavanjem moje tuge i brige’, a da mu Allah neće dati izlaz.

Isto tako treba osoba reći: ”Nema istinskog božanstva mimo Tebe, uzvišen si Ti, zaista sam ja od nepravednika.’’ Onaj koji želi više upoznati šerijatsko liječenje, neka se vrati na djela učenjaka u kojima su načini liječenja ovih oboljenja zabilježeni u poglavljima o zikru , kao što je knjiga “Vabil Sejjib”, od Ibn Kajjima, “Kelimu tajib”, od Ibn Tejmijje, “Ezkar’’, od Nevevija i “Zadul-me‘ad”, od Ibn Kajjima.

Kada iman oslabi, tada oslabi i prihvatanje šerijatskog lijeka i opće je poznato da se sada ljudi više oslanjaju na medikamente nego na šerijatsko liječenje, a kada je iman bio jači, šerijatsko liječenje u potpunosti je djelovalo, čak staviše imalo je brže djelovanje od liječenja medicinskim preparatima.

Nije nam nepoznata priča o ashabima koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao u vojni pohod: Grupa ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, otišla je u vojni pohod. Na putu su došli do jednog logora beduina i tražili su njihovo gostoprimstvo. Beduini su ih odbili primiti, pa su ashabi odsjeli u blizini  i krenuli na počinak. U međuvremenu, zapovjednik beduina se razbolio od uboda škorpiona. Njegovi su prijatelji pokušali sve što su znali (da ga izliječe), ali bez uspjeha. Napokon, otišli su i upitali ashabe da li imaju išta što bi izliječilo njihovog vođu. Jedan od ashaba je odgovorio: “Uistinu, slavljen neka je Allah, ja znam koje se djelotvorne dove uče kao lijek za otrovan ujed. Ipak, mi smo vas upitali da nas primite, a vi ste odbili da ponudite gostoprimstvo, i ja neću proučiti ove dove dok se ne nagodimo.” Beduini su ih obradovali i obećali nagraditi s nekoliko ovaca ako uspiju u liječenju njihovog vođe. Odmah zatim je ashab otišao u vođin šator i učio mu suru Fatiha, pljuckajući po njemu. Najednom, zapovjednik je povratio snagu kao da je čvrsta otpuštena vrpca.

Sura Fatiha djelovala je na ovog čovjeka jer je učena iz srca ispunjenog imanom. Kada su se ashabi vratili u Medinu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kako ste znali da je Fatiha rukja? Uistinu, bili ste u pravu…’’

U današnjem vremenu kada su vjera i iman na veoma niskom stupnju, ljudi se oslanjaju na vidljive stvari, kojima su poslije iskušani. S druge strane, postoje sljedbenici izmišljotina koji se poigravaju sa razumom i imecima ljudi, predstavljajući se kao čestiti učači rukje, iskorištavaju tuđu nedaću za prevare i bespravno uzimanje tuđih imetaka. U pogledu islamskog načina liječenje, tj. rukje, ljudi najčešće odlaze u dvije krajnosti: jedni smatraju da rukje uopće ne djeluju, a drugi iskorištavaju tuđe nevolje i priskrbljuju sebi korist učenjem lažnih i izmišljenih rukji. Pored ove dvije kategorije, postoje i umjerena grupa onih koji rukju smatraju ispravnih načinom izlječenja i pribjegavaju joj u neophodnim situacijama. (Fetava islamijje, 4/ 465, 466)

Izvor www.islamqa.info/ar
Priredio: mr. Osman Smajlović

 

Mudre izreke

1. Poznati halifa iz dinastije Emevija Omer ibn Abdulaziz govorio je jednom prilikom o smrti i, između ostalog, rekao: ”Zaista se stanovnici kabura u svojim grobovima kaju zbog onoga što su propustili od dobrih dijela dok su bili živi, i zaista stanovnici dunjaluka čekaju smrt i nemilice upropaštavaju ono zbog čega se umrli kaju. Niti se mrtvi mogu vratiti na dunjaluk da nadoknade ono što su propustili, niti živi uzimaju pouku od onih koji su kabure nastanili iako ih ista sudbina čeka.”…

2. Halifa Abdulaziz ibn Mervan na samrti je naredio da mu se donesu ćefine u koje će biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donijeli ćefine i stavili ih pored njega, rekao je: ”SubhanAllah, jeli ovo moguće da od dunjaluka i silnog bogastva koje sam posjedovao neću ponijeti ništa osim ova tri čaršava u koja će zamotati moje tijelo?!”

A onda je bolno uzdahnuo i dodao: ” Dunjaluče , usitinu si ti bijedan i ništavan! Tvoje mnoštvo se na kraju pretvori u pravu melenkost, a tvoja dužina postane simbol kratkoće i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom.”

3. Ko misli da mu je neko veći prijatelj od Allaha mala mu je spoznaja Allaha. Ko misli da mu je neko veći neprijatelj od njega samog, sasvim malo zna sebe.

4. Prošlo je ono vrijeme sa kojim smo se mogli igrati; sada je vrijeme koje se sa
nama igra.

5. Bio jednom jedan stari čovjek koji je svakog jutra šetao morskom plažom. Jednog dana je ugledao dječaka koji je pažljivo podigao nešto i bacio u more. Zovnuo ga je i rekao : “Dobro jutro dječače, šta radiš tu?” Dječak se uspravio i odgovorio : “Bacam zvijezde nazad u more. Oseka je, a i sunce prži. Ako to ne uradim umrijeće.” “Ali mladiću, da li je tebi jasno da se plaža kilometrima i kilometrima proteže. I posvuda leže morske zvijezde. Nemoguće je da ih sve spasiš i to što radiš nema nikakvog smisla.” Dječak je učtivo saslušao čovjeka, sagnuo se, podigao jednu zvijezdu i bacio je u more smiješeći se :
“Ali za ovu zvijezdu ima smisla.”

 

6. Hasan el Basri:
“Jasan znak da je čovjek daleko od Allahove milosti i da ga je Allah napustio jeste njegovo bavljenje i zanimanje onim što ga se ne tiče”

Naučite svoju djecu da upravljaju novcem još od djetinjstva

Ako vi ne naučite svoju djecu kako da upravljaju novcem, učinit će to neko drugi, a to je rizik koji ne trebate preuzeti. Poznati američki biznismen i radijski voditelj dao je niz savjeta kako da djecu od vrtića do tinejdžerskih godina naučite kako da upravljaju novcem.

Savjeti za djecu predškolske dobi

1. Koristite teglicu za štednju

Kasice su odlična ideja, ali djeca ne mogu shvatiti nešto dok ne vide. Zbog toga je odlaganje novca u tegle puno bolja ideja.

2. Budite zdrav primjer

Studija Univerziteta Cambridge pokazala je da se navike o upravljanju novcem formiraju do sedme godine. Mališani vas posmatraju i uče. Budite zdrav primjer za njih.

3. Pokažite im da stvari koštaju

Morate učiniti više od toga da kažete: “Taj automobil košta 5 KM”. Neka uzmu nekoliko maraka iz svojih teglica, odvedite ih u prodavnicu i neka sami daju novac prodavaču. Ovo će imati veći utjecaj nego petominutna usmena lekcija.

Savjeti za djecu koja idu u osnovnu školu

1. Pokažite im mogućnosti trošenja

Rečenica poput “Ako kupiš ovu igru, nećeš imati novca za tene” jedan je od načina da djeca ovih godina shvate posljedice i sama donesu odluku.

2. Dajite provizije, ne naknade

Ne dajite novac svojoj djeci samo zato što dišu. Nagradite ih za kućanske poslove koje obave, poput iznošenja smeća, čišćenja sobe i sl. Djeca trebaju shvatiti da novac treba zaraditi.

3. Izbjegavajte impulsivnu kupovinu

Djeca ovih godina imaju poriv da uzmu ono što im se na prvu svidi, pogotovo ako plaćaju tuđim novcem. Umjesto da im date novac za svaku od ovih stvari, naučite dijete koliko teško se novac zaradi. Ohrabrite ih da sačekaju najmanje jedan dan za sve što odluče kupiti, a što je skuplje od 20 KM, ovo će ih natjerati da razumnije donose odluku o kupovini.

4. Naglasite važnost davanja

Kada počnu zarađivati novac, naučite ih o važnosti davanja u humanitarne svrhe ili osobama kojima je potrebna pomoć. Shvatit će kako davanje ne utječe samo na ljude kojima je novac dat, već i na one koji daju.

Savjeti za tinejdžere

1. Naučite ih da se obavežu

Vaši tinejdžeri sigurno provode dosta vremena ispred ekrana i na društvenim mrežama na kojima vide kako su neki roditelji njihovim prijateljima kupili skupocjene automobile i druge stvari. Naučite ih da ono što imaju, a funkcioniše, može biti korisno bez obzira na vrijednost te da se mogu odlično zabaviti bez velikih svota novca.

2. Otvorite im račun

Djeca ovih godina trebaju imati otvoren račun kako bi naučila upravljati njime. Ovo će ih pripremiti za budućnost.

3. Naučite ih da štede za fakultet

Ukoliko dijete odluči raditi tokom ljeta, dio novca treba odvajati za fakultet. Ovo će učiniti da se osjećaju korisno i da rad ima smisla.

4. Naučite ih da izbjegavaju studentske kredite

Prije nego što vaše dijete aplicira za fakultet potrebno je da razgovarate s njim o tome na koji način ćete platiti troškove studiranja. Učinite da shvati kako studentski krediti nisu dobar način za finansiranje i pronađite alternative poput apliciranja za stipendije ili rad na pola radnog vremena tokom studija.

5. Naučite ih opasnosti zvanoj kreditna kartica

Kada napune 18 godina dobit će ponude za otvaranje kreditnih kartica. Ukoliko ne nauče upravljati novcem, vrlo brzo mogu postati žrtve ovih kartica zbog dozvoljenog prekoračenja.

6. Dajte im jednostavan budžet na upravljanje

S obzirom na to da su tinejdžeri svakako na svojim mobilnim uređajima, neka skinu aplikaciju EveryDollar. Vrijeme je da vaš tinejdžer stekne naviku upravljanja budžetom bez obzira na to koliko je mali. Trebaju naučiti koliko je bitno napraviti plan za trošenje novca.

7. Pomozite im da shvate kako da zarade novac

Tinejdžeri imaju dosta slobodnog vremena. Ako žele novac, pomozite im da nađu posao ili još bolje, neka postanu poduzetnici.

Klix.ba

 

Infografika: Knjigu najviše vole Indijci, Kur'an najčitaniji u svijetu

 

Indija, Tajland i Kina prednjače na listi zemalja čiji su stanovnici najposvećeniji čitanju knjiga.

Stanovnik Indije sedmično u prosjeku odvoji više od 10 sati na čitanje, piše Anadolija. 

Na 28. Generalnoj konferenciji UNESCO-a održanoj u Parizu 1995. godine donesena je odluka da se 23. aprila svake godine obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava, kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su na taj dan 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare. 

Prema informacijama koje je prikupio novinar Anadolije iz Svjetskog indeksa kulture čitanja, na listi zemalja čiji stanovnici najviše čitaju prednjači Indija, a prate je Tajland i Kina. 

Indeks mjerenja temelji se na vremenu izdvojenom za čitanje tokom jedne sedmice, a u to se pored knjiga, ubraja i čitanje novina, magazina i drugog pisanog materijala. 

Kinezi čitaju osam sati sedmično

Prva na listi zemalja čija su društva posvećena knjizi nalazi se Indija, a svaki njen stanovnik u prosjeku sedmično na čitanja izdvaja 10 sati i 42 minute.

Na drugom mjestu je Tajland sa 9 sati i 24 minute po stanovniku, dok je na trećem mjestu Kina. Svaki Kinez za čitanje sedmično izdvaja 8 sati. 

 

Indeks mjerenja temelji se na vremenu izdvojenom za čitanje tokom jedne sedmiceAnadolija

 

Prve tri zemlje na listi prate Filipini (7 sati i 36 minuta), Egipat (7 sati i 30 minuta), Češka (7 sati i 24 minuta), Švedska (7 sati i 6 minuta), Francuska (6 sati i 54 minuta), Mađarska (6 sati i 48 minuta) te Saudijska Arabija (6 sati i 48 minuta). 

Kada je riječ o najčitanijim knjigama na prvom mjestu je Kur'an, zatim Evanđelje, a na trećem mjestu je knjiga „Citati Mao Zedonga“. 

Među najčitanijim knjigama u svjetskoj književnosti su i „Don Kihot“ autora Miguela Cervantesa, te Harry Potter britanske književnice JK Rowling. Osim toga, čitana je i knjiga „Priča o dva grada“ Charlesa Dickensa, trilogija „Gospodar prstenova“ JRR Tolkiena, „Mali princ“ Antoine de Saint-Exupery, „Alisa u zemlji čuda“ Lewisa Carrolla, te „Deset malih crnaca“ Agathe Christie.

Izvor: Agencije

Majko, oče, zašto ste me gurnuli u džehennemsku vatru?

Nakon toga dođe vakat kada se sinovi “zamomče”, a kćerke “zacure”, ona najgora i najkritičnija vremena, puberteta i tinejdžerskih godina. Eh, u tom vremenu djeca najmanje svoje roditelje pitaju za mišljenje i udaljavaju se od njih, a tada su mnogi roditelji najviše zabrinuti za svoju djecu, i onda bi neke odgojne mjere upotrebljavali. Tad su djeca u nekom svome svijetu, stalno zaljubljeni, zaneseni, pa razočarani zbog neuzvraćenih ljubavi, loših prijateljstava, ocjena u školi, neprihvaćenosti u društvu itd

Zamisli da ti neko uzme tvoje voljeno dijete, pa ga pred tvojim očima muči na najgore načine, zatim ga u vatru baci, a ti to moraš gledati, slušati njegove vriske i plač i ništa ne možeš učiniti osim posmatrati slomljenog srca. Gledaš kako tvoje voljeno dijete, koje si s toliko ljubavi odgajao, trudio se da mu ispuniš njegove želje, učiniš ga sretnim, sada vrišteći od bolova nestaje u rasplamsaloj vatri. Teško, zar ne? Duša ti se kida pri samoj pomisli na takvo što.

Tvoj Gospodar te obraduje djetetom. Podari ti da osjetiš blagodat i ljepotu roditeljstva. Kad je maleno, obasipaš ga pažnjom, igraš se i zabavljaš s njim, “podjetiniš” i sam, sve radi ljubavi prema njemu. Kako odrasta, raste i tvoja ljubav iz dana u dan.
Svoje dijete odmalena trebaš odgajati u islamu, upućivati na dobro i odvraćati od zla. Uzmi primjer od našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je s djecom postupao mudro, s puno milosti i ljubavi, ali u ranom dobu odvraćao ih je od loših stvari.

Jednom je Hasan ili Husein, radijallahu anhu, htio pojesti datulu koju je neko dao da se podijeli kao milostinja, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah ju je uzeo iz njegove ruke i rekao: “Sve što je dato za milostinju nama je zabranjeno.” (Ibn Hanbel, Muslim)

Kako počinju greške u odgoju

Kada dijete odraste do vremena kada bi se trebalo učiti da obavlja namaz, i upućivati na lijep način na to, tebi  bude žao da ga opterećavaš time, pravdajući to kako ima vremena i da mu nije obaveza, ili budeš nemaran prema tome misleći da je još premalen za to. Tvoje dijete vidi da ti obavljaš namaz, pa i ono poželi da to čini s tobom, jer dječica uvijek vole da svoje roditelje imitiraju u onome što oni rade, ali ti želiš da namaz obaviš sam, u miru, i počneš da izbjegavaš da klanjaš u prostoriji gdje se tvoje dijete nalazi.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojom unukom Umamom često je obavljao namaz tako što ju je stavljao na svoja leđa.  Kada bi pao na sedždu, spustio bi je, a kad bi završio, stavio bi je ponovo na leđa. (Muslim)

Zatim dođe vrijeme kada dijete ima obavezu da obavlja namaz, međutim, kako nije steklo naviku i nije mu usađena ljubav prema tome, niti ga je ko upućivao na to toliko, teško ga je sada primorati da tek tako počne da obavlja namaz. Neki od roditelja će se ljutiti na djecu, iako se do tada nisu posebno trudili da im namaz omile, pa će djecu i udariti radi toga, jer sad kad je dijete obavezno da obavlja namaz, velika odgovornost pada na roditelja.

Od Abdullaha b. Omera, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika,  sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: ‘Svi ste vi pastiri i svi ste odgovorni za svoje stado: vođa je pastir i on je odgovoran za svoje stado, čovjek je pastir u svojoj porodici i on je odgovoran za svoje stado, žena je pastirica u kući svoga muža i odgovorna je za svoje stado, sluga je pastir u imetku svoga gazde i on je odgovoran za svoje stado; svi ste vi pastiri i svi ste vi odgovorni za svoje stado.’” Drugi roditelji će opet biti nemarni, pravdajući se da ima vremena, da su to još uvijek samo djeca. Neki će opet reći da Allah upućuje i da ništa silom ne valja itd.

Tvoje dijete sada živi u modernom dobu. Djevojčice idu u školu u kratkim suknjicama, minicama, gola leđa, stomak, prost rječnik koji je naučila u kući i komšiluku. Zidovi njene sobe prekriveni su slikama razgolišenih pjevačica i pjevača u kojima ona vidi svoje uzore. Dječaci su preokupirani video igricama i nogometnim utakmicama, te su slavni nogometaši njihovi najveći uzori. Igrače svake reprezenacije već zna da nabroji, ali ne zna nabrojati imena trojice plemenitih ashaba. A tebi žao da se tvoje dijete osjeća manje vrijednim među njima, pa svojoj kćerki od 12 godina kupuješ kratke haljinice i majičice, jer ona tako želi, da bi izgledala kao i njene ostale vršnjakinje.

Imam Ibn En-Nuhas, Allah mu se smilovao, rekao je: “Kako čovjek koji je saznao da će ga Uzvišeni Allah na Sudnjem danu pitati za njegovo stado, može zapostaviti djecu i sluge i njihov odgoj, i pustiti ih kao stoku s lanca, bez ikakvog obuzdavanja uzdama šerijata i sunneta!? Kako može dozvoliti da odrastaju bez potrebnog znanja i kako može zanemariti njihov intelektualni razvoj!? Nekima je važnije da im sin zaradi koju marku nego da na vrijeme obavlja namaze, a ako bi zbog obavljanja nekog farza zakasnio da udovolji njihovoj potrebi, tada bi tek nastao haos. Takvi postupci su daleko od vjere. Zato neka svako preispita sebe i svoje postupke, jer mnogo je onih koji su upropašteni zbog svoga nemara prema grijesima drugih a da to i ne osjećaju.”

Nakon toga dođe vakat kada se sinovi “zamomče”, a kćerke “zacure”, ona najgora i najkritičnija vremena, puberteta i tinejdžerskih godina. Eh, u tom vremenu djeca najmanje svoje roditelje pitaju za mišljenje i udaljavaju se od njih, a tada su mnogi roditelji najviše zabrinuti za svoju djecu, i onda bi neke odgojne mjere upotrebljavali. Tad su djeca u nekom svome svijetu, stalno zaljubljeni, zaneseni, pa razočarani zbog neuzvraćenih ljubavi, loših prijateljstava, ocjena u školi, neprihvaćenosti u društvu itd.

Čitava zbrka se dešava u njihovim glavama i životima, a nemaju ništa što bi tu zbrku smirilo, jer na namaz koji bi trebao biti njihov bijeg od surove stvarnosti nisu naviknuti. Umjesto časnog Kur’ana, lijek za dušu traže u muzici, plesanju i igranju uz razgolišene pjevačice. Neki od momaka počnu da konzumiraju razna opojna sredstva, kao i djevojke. Roditelje doživljavaju kao strance koji ih sputavaju da budu sretni, ako im ne dozvoljavaju da izlaze s društvom, provode se i sl. Roditelji koji svoju djecu žele sačuvati od harama, poroka, ulice, pa im zabranjuju neke stvari, čine da ih djeca u tom dobu gledaju s prezirom, jer oni sad ne žele biti “izrodi” od ostatka društva i omladine, to im je sad iz poniženja.

I dođe to vrijeme da se svaki od roditelja upita – GDJE SAM TO POGRIJEŠIO SA SVOJIM DJETETOM, te počinje film premotavati unazad, tješeći sebe da nije kasno da se greške isprave i da se njegovo dijete popravi i odvoji od loših navika i društva, ali za mnoge već bude kasno, pogotovo kada dijete već ima godine i mogućnost da se osamostali od roditelja. Ali nada zadnja umire… Ako si i pogriješio tako u životu, sjeti se da još uvijek imaš uz sebe najjače oružje i počni ga upotrebljavati odmah. Imaš roditeljsku dovu, koja se kod tvoga Gospodara ne odbija.

A ti, majko, oče, sestro moja, brate, koji imate još uvijek šansu da svoje dijete usmjerite na Pravi put, ne čekajte više nijedan tren. Svoje dijete uzmite za ručicu i uputite se ka Allahovoj kući. Zajedno, u džematu, u jednome safu, svome Gospodaru padajte na sedždu. Svojoj miloj kćerkici kupite lijepe haljine, hidžabe da joj bude milije, jer to je ono što djevojčice vole. Ne zaboravite, vi ste najbolji primjer svojoj dječici, pa popravljajte svakodnevno sebe u svakome smislu, a samim tim ćete i svoju djecu.

I ne zaboravite da ćete pred svojim Gospodarom račun polagati za ono na što ste svoje dijete navodili i kako ste ga odgajali. Vi imate veliki teret na sebi. Teret da jednog insana izvedete na Pravi put, uz Allahovu pomoć. Ne budite nemarni, da vas vaše vlastito dijete ne bi na onome svijetu, ne dao Allah, krivilo da ste ga upropastili i svojim lošim odgojem u Vatru gurnuli.

Kada vam šejtan donese misli da je vašoj kćerkici od 12 godina teško, naporno da nosi hidžab u školi, u kojoj se njeni vršnjaci ismijavaju njenom hidžabu, sjetite se te užarene Vatre, pa pomislite na lijepa džennetska prostranstva u kojem ćete za pokornost vašem Gospodaru vaša kćerka i vi vječno uživati, inšallah, a život na dunjaluku je treptaj oka u odnosu na to, pa zar ne vrijedi da se malo i napatimo za njega? Budite joj najveća podrška, da kad dođe kući, nakon što su joj rekli nešto loše zbog njenog hidžaba, utjehu pronađe u vašem toplom krilu, zagrljaju i lijepoj riječi.

I na kraju: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6)

Ummu Sara Žužić

 

Dobitnik nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu dokazao da je post zdravstveno koristan

 

Yoshinori Ohsumi, biolog iz Japana, 2016. godine., dobio je Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu „za otkriće mehanizma autofagije (autophagy).”

U saopćenju za javnost Komiteta  Nobelove nagrade navodi se: „Ohsumijevo otkriće dovelo je do nove paradigme u našem razumijevanju kako ćelija obrađuje svoj sadržaj. Njegova otkrića su otvorila novo načino razumijevanje temeljne važnosti autofagije za velik broj fizioloških procesa, kao što su prilagođavanje gladi i odgovor na infekciju.”

Autofagija je proces korištenje i recikliranje nepotrebnih ili disfunkcionalnih ćelijskih komponenti koje se nakupljaju u ćelijama.

Pojam „autofagija” potječe od dvije grčke riječi i sažeto znači „samo-jedenje.” Autofagija je svojstvena živim organizmima, uključujući i ljudska bića.

Zahvaljujući autofagiji ćelije se rješavaju viška dijelova, a organizam nepotrebnih ćelija.

Japanski stručnjak naučno je obrazložio da je post dobar za zdravlje. Autofagija postaje posebno intenzivna kada je organizam pod stresom, naprimjer, kad se posti. U ovom slučaju ćelije proizvode energiju pomoću unutrašnjih resursa,  uključujući i patogene bakterije.

Otkriće dobitnika Nobelove nagrade ukazuje na to da su suzdržavanje od hrane i post zdravi za tijelo i da se tijelo na taj način čisti, što potvrđuje i nagrada Komiteta Nobelove nagrade.

Prema Ohsuminim kolegama, autofagija štiti organizam od prerane senilnosti. Ovaj proces vjerojatno čak i pomlađuje organizama stvaranjem novih ćelija, uklanjanjem neispravnih proteina ​​i oštećenih unutarćelijskih organa od njih, održavajući ih tako u dobrom stanju.

Pripremio: Abdullah Nasup

Zašto je Hava stvorena dok je Adem spavao?

Allah je stvorio Adema, prvo ljudsko biće, i iako je bio u Džennetu, on je osjećao samoću, pa kada je Adem zaspao, Allah je stvorio Havu od njegovog rebra!!!
Pitam se šta je tome razlog?? Zašto je Hava stvorena od Adema dok on spava??

Zašto je nije stvorio dok je budan??

Kažu da čovjek kad ga nešto boli, da tada osjeća mržnju, nasuprot žene koja kada je boli povećava svoju ljubav i suosjećanja.

Da je Hava stvorena od Adema dok je on bio budan, osjetio bi bol zbog njenog izlaska/stvaranja iz rebra, pa bi je zamrzio, ali je stvorena dok on spava, da ne osjeti bol, kako je ne bi zamrzio…

Dok žena rađa budna je, i vidi smrt svojim očima, ali njena osjećanja se povećavaju i voli svoje novorođenče… Ma poklonila bi mu svoj život…

Da se vratimo Ademu i Havi… Hava je stvorena od krivog rebra, od rebra koji čuva srce, znate li razlog???

Jer Allah ju je stvorio da čuva srce… To je njena uloga.. Čuvarica srca.. Dakle, stvorena je od mjesta kojim će se baviti, gdje će boraviti… Dok je Adem stvoren od zemlje jer će na njoj raditi i baviti se zemljoradnjom, obrađivati zemlju.

Žena je stvorena da radi sa osjećanjima, sa srcem, jer će biti suosjećajna majka, milostiva sestra, pažljiva kćerka i vjerna žena…

Da se vratimo… Rebro od koje je stvorena Hava krivo je!!!!

Moderna medicina potvrđuje da nije tog krivog rebra, onda bi i najmanji udarac prouzrokovao krvarenje, pa je Allah stvorio to rebro da čuva srce, zatim ga stvorio krivim da čuva srce sa druge strane… Da nije kriv i najmanji udarac bi prouzrokovao krvarenja koje zasigurno vodi do smrti.

Zbog toga… Treba Hava da se ponosi što je stvorena od krivog rebra!!!

A na Ademu je da ne pokušava ispraviti tu krivinu, jer kao što je rekao Poslanik, a.s. „Ako bi pokušao čovjek da ispravi tu krivinu polomio bi je“ – a misli se na krivinu osjećanja žene koja pobjeđuju osjećanja čovjeka.

O Ademe, nemoj se ismijavati osjećanjima Have… Ona je tako stvorena… I ona je tako lijepa… Ona vama kao takva treba… Njena posebnost je u njenim emocijama… Nemoj se poigravati sa njenim osjećanjima…

I ti Havo, nemoj da ti smeta ako bi te nazvali…(kako se kaže da ima manje mozga/pameti kao ono u hadisu), to su tvoja osjećanja koja su potrebna cijelom svijetu…

Za Akos.ba priredila: Merjem Kapo

 
Subscribe to this RSS feed