Duhovnost

Pobjeda dolazi sa strpljenjem

SLAVLJENJE

Ponavljaj sa kosmosom slavljenje Allaha. Kosmos slavi svoga Gospodara, pa Ga i ti slavi. Pazi da ptice i ribe ne slave Gospodara više od tebe. Tvoja je obaveza da budeš ustrajan u tome, da uvijek budeš privržen hvaljenju Allaha i da tvoj jezik bude vlažan od zikra, kako bi našao rahatluk, sigurnost, pouzdanje i smirenost. Onaj koji slavi Allaha uvijek Mu sedždu čini,i dok ide i dok radi. Onaj ko slavi Allaha je plemenit čovjek koji zna smisao života. Kako je samo lahak, ugodan i lijep ovaj način života, a najbolji je: “Neka je slavljen i hvaljen Allah (subhanallahi ve bi hamdihi).”

IBADET

Nemoj zaboraviti svoj udio u ibadetu, jer je on radost duše. Svaki užitak se završi, osim užitka ibadeta.I svaka slast prođe, osim slasti pokornosti, jer jedino Allah posjeduje tvoju sreću, pa ako Mu se pokoriš i obožavaš Ga, učinit će te srećnim i zadovoljnim. Zato umnogostruči približavanje Slavljenom i Uzvišenom Allahu, ustraj u zikru i pokoravaj se Njegovoj naredbi-ući ćeš u dva dženneta: džennet na dunjaluku i Džennet na Ahiretu. Posveti se ibadetu sa skrušenošću, pobožnošću, ljubavlju i silnom željom, jer je on ključ svakog uspjeha, pobjede, dobra, blagodati i milosti.

KNJIGE

Knjige podučavaju mudrosti, ali ne proizvode mudrace. Sablja ubija, ali ako je u junačkoj ruci. Plivanje se ne uči iz svezaka, već u vodi. Sport se ne uči sa ekrana, već na stadionu.

LOŠA NAVIKA

Ako si iskušan lošom navikom ili grijehom, usredsredi pažnju na njega dok se ne pokaješ i ne napustiš ga. Učini ga svojom glavnom brigom i nemoj zanemarivati suprotstavljanje njemu sve dok ga ne pobijediš. Budi strpljiv, jer uistinu, pobjeda dolazi sa strpljenjem.

PETAK

Obilježi petak ibadetom, jer je on dan odmora.

Pripremi se za džumu-namaz:

– kupanjem,

– mirisanjem,

– misvakom,

– lijepom odjećom,

 – ranim odlaskomu džamiju,

 – sadakom,

 – mnoštvom salavata na Poslanıka, a.s.,

– učenjem sure El-Kehf,

 – pažnjom za vakat u kome se primaju dove nakon ikindije, – slušanjem hutbe, – posvećivanjem ovome danu, jer je on trofej i najbolji dan,

 – smanjenjem posjeta ili dunjalučkih poslova u njemu, jer je on odmor, praznik, ibadet, rahatluk i sezona dobrih djela.

Izvor: Mapa pravog puta

Autor: Aid el-Karni

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Elmedina R.

 

Ljubavna priča: Odgajan da mrzi muslimane, zaljubio se u muslimanku

Od želje da joj vidi kosu pa do ljubavi….

Odgajan da mrzi Arape, islam i muslimane, mladi Amerikanac je, nakon susreta sa muslimankom u hidžabu – prihvatio Islam. “Odrastao sam u Tacomi, nikad nisam vidio muslimana,” kazao je Carlos Sandoval za The Bellingham Herald.

“Za mene u to vrijeme – Arap, islam, musliman – sve je bilo isto." Vidjevši Bashir Alazadi, 16-godišnju pokrivenu muslimanku, u kampu za stipendiste u Washingtonu 2007. godine, 17-godišnjak katolik htio je saznati nešto više o njenim uvjerenjima.

Rođena u Iraku, Alazadi doselila sa svojom porodicom u Everettu u dobi od četiri godine. Naučena je na pitanja o islamu, pogotovo nakon događaja 11. septembra.

“On je upitao zašto nosim mahramu”, kaže Alazadi. “Htio je vidjeti moju kosu.”

Naravno, odgovor na Sandovalova pitanja uvijek je bio – Ne.

U nekom trenutku, Sandoval se odlučio dokazati joj da joj je ispran mozak.“U početku sam mrzio islam. Pokušao sam je uvjeriti da su joj isprali mozak, da joj je religija represivna,” kaže on. “Kupio sam Kur’an kako bih ga pročitao i dotukao je s pitanjima. Što sam više čitao, više sam naučio, i to sam više počeo cijeniti Islam.”

Odnos koji je započeo kao izazov promijenio je Sandovalov život.

“Bashir je bila pametnija od mene. Više se asimilirala u ovoj zemlji nego ja,” rekao je.

“Odrastao sam kao Meksikanac, a to je stigma. Ona je odrasla kao muslimanka, a to je stigma za nju, također.”

Zaljubivši se, Sandoval i Alazadi upitali su njenog oca za dozvolu za brak 29. avgusta 2009.

“Prihvatio sam islam prije vjenčanja. Nisam to učinio samo da oženim Bashir. Bio je to zadnji korak u mom istraživanju Islama,” rekao je.

“To nije pravi put za svakoga. Ali jeste pravi put za mene.”

Pronašavši Islam sa suprugom, Sandoval sada žešće brani Islam od nje.

“Ako neko kaže nešto što nije istina o Islamu, ja ga ignoriram. Ali Carlos ne odustaje”, kaže Alazadi.

“Odrasla sam kao muslimanka, ali on o Islamu više zna”.

“Otac ga nije volio kada ga je upoznao, ali sada ga tretira kao sina. Ponosni smo i na to kako su naši roditelji prihvatili našu odluku”, kazala je Alazadi. Sandoval dodaje i da je Alazadi impresionirala njegove roditelje pri prvom susretu.

U SAD, prema procjenama, živi oko 6 do 8 miliona muslimana. Prema studiji Pew foruma iz 2011. godine, oko 20 posto američkih muslimana su konvertiti, 54 posto muškaraca i 46 posto žena. Gallupovo istraživanje je ranije utvrdilo da je većina američkih muslimana lojalna svojoj zemlji i optimistična u pogledu svoje budućnosti u SAD.

 

Izvor: vakat.ba

Sanjao Ka'bu i prešao na islam

REPER koji je imao krivu sliku o islamu prešao na islam

Saudijske novine ”ALHAYAT” objavile su intervju sa mozambičkim reperom Arsenom Antisom, u kojem je on ispričao priču o tome kako je žrtvovao ogromne količine novca, bogatstva i slave, kako bi se upoznao sa islamom i postao musliman. Kao i mnogi drugi i Arsen Antis imao je posve krivu sliku o islamu. Ponajprije zbog nedostatka informacija o islamu, osim isključivo putem medija, koji islam redovno opisuju i predstavljaju kao religiju terorizma. No, Arsenu Antisu bilo je suđeno da, i pored silne antiislamske propagande, postane jedan od njegovih sljedbenika.

Na islam je prešao prije dvije godine, promjenio je ime u Jasin Hasan i ostavio je pjevanje, pisanje pjesama i sve što je vezano za tu vrstu muzike. Trenutno boravi u Mekki radi obavljanja hadža, a u svojstvu gosta kralja Selmana bin Abdul-Aziza. O svom putu u islam, Arsen Antis, sada Jasin Hasan, ispričao je: ”Bio sam reper više od 24 godine. Imao sam prijatelja koji se zove Bilal, a koji je također primio islam. Prije islama zvao se Lacoste i pod mojim utjecajem bavio se također rep-muzikom.

Jednog dana odlučio je da postane musliman, nakon što ga je prijatelj pozvao u islam. Kada smo ja i moji prijatelji čuli da je Lacoste prešao na islam, mi smo se izrugivali i govorili smo da je Lacoste poludio, da će sada morat nositi haljinu i da je, što nam je posebno bilo smiješno, promijenio ime u Bilal, umjesto nekadašnjeg Lacoste.

Međutim, taj isti Bilal došao je u moju kuću 2009. godine i pozvao me u islam. Ja sam to na početku odbijao i rekao sam mu: ”Poštujem tvoj poziv u islam, ali ja imam svoju vjeru.” Ali, nakon nekog vremena počeo sam razmišljati o onome što mi je Bilal govorio o islamu, a pored toga, u to vrijeme sam imao i kontakt sa mnogim prijateljima muslimanima.

U 2012. godini preselio sam na sjever Mozambika i tamo sam sreo mnogu afričku braću iz Gvineje, Malija, Senegala, Nigerije, Kenije i Tanzanije, od kojih su većina muslimani. Iako tada nisam bio musliman osjetio sam da me većina njih voli i doživljavao sam ih kao braću. A onda sam, jedne noći, sanjao da se nalazim pored Kabe. Sanjao sam sebe u autobusu u kojem su se nalazili mahom stariji ljudi koji su imali duge brade.

Nakon tog sna, povećalo se moje razmišljanje o islamu. Vratio sam se u glavni grad Mozambika i više nisam imao motivacije za muziku. Nazvao sam prijatelja Bilala i rekao sam mu da sam nesretan i zatražio sam njegov savjet. On mi je sa potpunim ubjeđenjem, rekao: ‘Postoji samo jedno mjesto gdje možeš naći mir i sreću, a to je islam.’ Odgovorio sam mu: ”Dobro, slažem se. Želim da kušam iskustvo islama."Nakon toga, skinuo sam sa sebe sav nakit koji sam nosio, pozvao sam Bilala i otišli smo u džamiju ”El-Takva” u Maputo. U džamiji sam izgovorio šehadet i primio islam. Plakao sam od sreće, a zatim sam abdestio i klanjao moj prvi namaz. Bila je to ikindija-namaz.

Budući da sam nakon primanja islama molio Allaha da mi omogući da obavim umru i hadž, evo ove godine, Allah je uslišao moje dove i moj san o stajanju pored Ka'be se ostvario. Presretan sam u ovom trenutku. Mnogo učim dove za svoje roditelje i ostalu porodicu, jer sam ja jedini musliman u mojoj porodici.

Uistinu, najbolja stvar koja mi se dogodilo u životu je islam, jer sam u islamu pronašao istinski mir i zadovoljstvo. Sad znam da je najvažnija stvar to što me je Allah uputio na Pravi put, a ostalo će sve biti dobro. Naš život na ovom svijetu je provjera i test od Allaha dž.š., koji želi da uđemo u Džennet. Stoga, naša veza sa Allahom mora biti zasnovana na potpunoj iskrenosti i predanosti.

Smatram da je sada moja glavna zadača pozivanje ljudi u islam. I mi to i radimo u sklopu projekta ”Ulična da'va”, tako da svake nedjelje izlazimo na ulice kada ima najviše svijeta i pozivamo nemuslimane u islam.

Jako sam sretan što se nalazim u svetim mjestima i što imam mogućnost da svakodnevno klanjam namaz u Poslanikovoj džamiji u Medini i u Mesdždul-Haramu u Mekki. To je nevjerovatna stvar! Mnogi ljudi su rođeni u islamu i umru kao muslimani, a da nikada nisu posjetili Meku i Medinu. To znači da sam ja u Allahovoj milosti, jer mi je omogućio da boravim u svetim mjestima, u Meki i Medini, da boravim u mjestima odakle je sve počelo, gdje je rođen i gdje je djelovao posljednji Allahov poslanik, Muhammed, s.a.v.s., gdje su živjeli njegovi ashabi i odakle su širili svjetlo islama diljem zemaljske kugle.”

 

Saff

Abdest i alternativna medicina: Blagodati abdesta – spoljašnji i unutrašnji uticaji

 U ime Allaha Milostivog Samilosnog

UVOD

Islamski Vjerozakon sastoji se od zapovijedi i zabrana koje je Allah dž.š propisao svojim robovima, kako bi ih sačuvao od onoga što je loše i uveo ih u ono što je dobro.

Nema nikakve sumnje da te zapovijedi i zabrane sadržavaju snažne razloge od kojih je Allah dž.š., neke sakrio, a neke je svojim robovima učinio vidljivim. U svakom slučaju, osnova robovanja je pokoravanje Allahovim naređenjima bez pitanja za povod i razlog.

Naučna tumačenja koja se odnose na skrivene dimenzije ibadeta sigurno predstavljaju nešto što osnažuje naše vjerovanje u mudrog Zakonodavca koji nas podržava znanjem o vjeri i ovome svijetu čineći tako muslimana skladnom jedinkom koja hodi Zemljom u saglasju sa tanahnom harmonijom i uravnoteženim preplitanjem uzroka i posljedica.

Allah, dž.š., me je nadahnuo da poslije dugog i napornog školovanja koje je obuhvatalo, između ostalog, alternativnu medicinu, vjerske nauke i islamsko pravo, iskoristim ove znanosti za otkrivanje vela sa nekih vidova nadnaravnosti što ih u sebi nose ibadeti. Uzet ćemo za primjer abdest koji se smatra jednim od ključeva za ulazak u svijet namaza i obraćanja Znalcu skrivenoga. On pročišćuje dušu, smiruje tijelo, srcu donosi spokoj i snaži vjeru.

U tome smislu nastala je i ova knjiga, a za nadati je se da će ona poslužiti kao put ka ispravnoj vjeri. Molim Allaha, dž.š., da ovu knjigu učini korisnom za islam i muslimane. On je kadar učiniti to.

Ponizna Allahu, dž.š. Madžida Amir

 

U ime Allaha Milostivog Samilosnog

Neka je hvala Allahu bezbroj puta. Zahvaljujemo Mu onako kako dolikuje Njegovoj uzvišenosti i veličanstvenosti. On nam je objavio znanje o vjeri ispravnoj i obasjao svjetlom Svojim srca dobrih robova koje je On odabrao.

I neka je salavat i selam na Božijeg Poslanika Muhameda i na njegovu porodicu i ashabe.

Allah, dž.š., nam je objavio da je sve stvorio od vode, voda je pomiješana sa zemljom pa je nastalo blato: “On vas od zemlje stvara” (el-En‘am, 2), pa ga je ostavio da nadolazi i postalo je ustajalo blato: “I kad Gospodar tvoj reče melekima: Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog.” (el-Hidžr, 28). Zatim mu je Allah, dž. š., udahnuo od Svoga Duha (ruha): “l kad mu dam lik i u nj udahnem dušu…” (el-Hidžr, 29).

Niko od nas nije doživio stvaranje ali svi ćemo doživjeti smrt tj. prestanak života, a prestanak nečega je suprotan njegovom stvaranju. Prvo izlazi duša, pa se tijelo osuši i postaje kao glina, zatim se pretvara u blato, pa se ispari voda iz njega i postaje zemlja. Uzvišeni je rekao: “Onako kako smo stvorili tako ćemo vratiti…” (el-Enbija’, 104).

Čovjek je stvoren od vode i zemlje, a mudrost je u tome da se čovjek vraća svome izvoru. Uslov je robu da bude čist kad stoji pred svojim Stvoriteljem, tj. da abdesti, a ako ne može da uzme tejemum.

U jeziku riječ vudu‘ (abdest) znači čistoća, jasnoća i blistavost.[1] Abdest (vudu‘) u fikhu znači pranje određenih dijelova tijela,[2] ali da je cilj abdesta samo čistoća, Allah ne bi propisao tejemum.

 

BLAGODATI ABDESTA – SPOLJASNI l UNUTRAŠNJI UTJECAJI

Abdest je ključ dženneta, i to po onome što je Božiji poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko od vas upotpuni abdest i po završenom abdestu kaže: ‘Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha i da je Muhamed Božiji rob i poslanik’- bit će mu otvorena osmera vrata dženneta da uđe na koja hoće”.[3]

Abdest je svjetlost na dunjaluku i ahiretu. Na ovom svijetu abdest ostavlja trag u vidu svjetlosti na licima i smirenosti u srcima, čini Čovjekov život oazom mira i izvorom čvrste vjere, a na budućem svijetu ta svjetlost će krasiti lica i noge vjernika. Ona će biti znak Poslaniku, s.a.v.s., na Sudnjem danu po kome će on prepoznati vjernike.

‘Tako će i vjernici kada budu dolazili do vrela (havd) imati svijetlo lice i noge kao trag abdesta”.[4]

Allah dž.š pomaže ljudima da se putem abdesta čiste od grijeha, i time ih uzdiže na viši stupanj. Zahvaljujući abdestu oni će spremnij i dočekati susret sa Allahom dž.š, kao što je rekao Božiji Poslanik, s.a.v.s.,: “Hoćete li da vam kažem čime Allah briše grijehe i uzdiže? Rekli su: Hoćemo Božiji Poslaniče. On reče: Propisnim uzimanjem abdesta, mnogobrojnim koracima do džamije, iščekivanje namaza za namazom, to je vaša borba, to je vaša borba.” (Bilježe: Muslim, u Poglavlj u o čistoći, hadis br. 4 1 ; Tirmizi, 1: 51.)

Božiji poslanik Muhamed, s.a.v.s., kazao je i: “Čistoća je pola vjere”.[5]

Eto tako islam vodi računa o pravilnom uzimanju abdesta i podstiče time unutrašnju i vanjsku čistoću muslimana. A najbolja potvrda da islam naglašeno istrajava na duhovnoj i tjelesnoj čistoći jesu slijedeće riječi Allahovog vjerovjesnika, s.a.v.s.,: “Ko propisno uzme abdest, ode obaviti propisani namaz i obavi ga, bit će mu oprošteni grijesi”.[6]

 


[1] el-Kamus el-muhitel-vudu‘

[2] Šerh Feth el-kadir, 1: 14

[3] Bilježe: Ahmed, 3: 265; Muslim, 2:17; Ebu Davud, 1: 169; Nesai, 1: 195. Albani kaže da je ovaj hadis vjerodostojan, vidi: Sahih el-džami’ el-hadis, hadis br. 5803.

[4] Bilježe: Muslim, 2: 249; Nesai, 1: 49; Ibn Madždže, 2: 4306.

[5] Bilježi Muslim, hadis br. 2696.

[6] Bilježe Ahmed, a Albani u Sahih el-džami'u ocjenjuje da je ovaj hadis vjerodostojan; Muslim, 2: 232.

 

Nastavlja se, ako Bog da.

Odlomak iz knjige: 

DR. MADŽIDA AMIR “MUDŽIZE U STVARANJU ČOVJEKA – ALTERNATIVNA MEDICINA I ABDEST”

Preveli: Al-Ali Adelito i Nihad Omanović

Izdavac: Bookline, Sarajevo, 2008.
Tvrdi uvez; 80 strana; 20 cm 

Akos.bA

 

Savjeti: Utješi ljude svojim dobročinstvima!

ODMOR

Kako je samo prijatan odmor nakon uspješno obavljenog posla! Drijemanje umornog je slađe od spavanja bezuspješnih ljudi. Kada spustiš tijelo na postelju nakon dugog dana, ispunjenog trudom, borbom i aktivnošću, postaješ junak koji odmor koristi kako bi se svjež vratio na poprište žrtvovanja.

NAJOPASNIJE RIJEČI

Poslije ću su najopasnije riječi, a znače odlaganje. Kada vidiš čovjeka da ih često upotrebljava, shvatit ćeš da je bezuspješan, jer brzina življenja ne dopušta odgadanje. Iskoristi datu priliku, jer dan nema garancije. Nemoj današnji posao odlagati za sutra. Sada, a ne sutra!

LIJEP IZGLED

Nemoj zanemarivati svoju odjeću, pa da uznemiriš razum. Prljanje i mašćenje odjeće su stvari koje povlače brigu i tugu. Čuvaj čistoću svoje odjeće i nemoj zanemarivati lijep izgled kako bi osjetio blagodat duševnog rahatluka. Zaista je parfem, lijep izgled i čistoća odjeće dokaz dobrog ukusa i duševne stabilnosti. Stvari za čistoću ne koštaju puno: malo šampona, nešto vode i jedno prskanje parfemom uz pranje zuba i bit ćeš boljega stanja od stanja jadnosti i prljavštine, koja ti privlače tugu. Kosmos je lijep, a priroda je očaravajuća, pa budi u skladu sa njima.

TVOJI GRIJESI

Razmišljaj o svojim, a ne o grijesima ljudi. Problem mnogih je bavljenje tuđim grijesima, a ostavljanje svojih, kao da su čisti meleki ili bezgriješni poslanici, oholeći se nad Allahovim robovima. Da li na dunjaluku imamo vremena za istraživanje života ljudi i otkrivanje njihovih propusta? Velika je glupost udubiti se u tuđe grijehe, a daviti se u moru sopstvenih! Posvećivanje svojim mahanama odvratit će ti pažnju od mahana drugih. Tada ćeš biti milostiv prema njima, sažalit ćeš se na njih i izmiriti se, a napustit ćeš uobraženost, umišljenost i oholost.

SKRUŠENOST

Neka ti srce bude prisutno i skrušeno u namazu. Nemoj se dok klanjaš posvećivati bilo čemu, osim razgovoru sa Allahom. Smiri se na rukuu i sedždi. Nemoj se okretati, niti na brzinu obavljati namaz. Nemoj umnožavati pokrete. Upotpuni abdest, namiriši se, koristi misvak, slušaj učenje imama i razmišljaj o proučenom. Vodi računa o sunnetima, poput poravnavanja safova, čuvanja prvoga safa, slijeđenja imama, učenja zikrova u namazu i slavljenja Allaha poslije njega, te čuvanja nepritvrđenih sunneta.

LOMLJENJE SRCA

Nemoj lomiti srca, jer ih je teško popraviti.

Postoji više vrsta lomljenja srca:

lomljenje srca siromaha, oholim ponašanjem, istjecanjem blagodati i luksuza oblačenja.

lomljenje srca učenjaka, lošim ophođenjem i nepoštivanjem njihovih prava;

lomljenje srca običnih ljudi, nipodaštavanjem i ismijavanjem;

lomljenje srca djece, okrutnošću i vikanjem na njih;

Dakle, nemoj slomiti ničije srce. Utješi ih dobročinstvom, toplim osjećajima, nježnim postupkom, plemenitim moralom.To će te smjestiti u njihova srca uz ljubav, poštivanje i uvažavanje.

Izvor: Mapa pravog puta

Autor: Aid el-Karni

Za Akos.ba izdvojila i priredila: Elmedina R.

 

Stigla ga kletva obespravljenog čovjeka

Neki je čovjek ispričao sljedeće: “Čuo sam jednog čovjeka amputirane ruke da uzvikuje: ‘Neka onaj ko vidi ovaj moj patrljak nipošto ne čini nepravdu!’ Prišao sam mu i upitao ga zbog čega mu je ruka amputirana, pa mi je stao kazivati: ‘Eh, moja je ispovijest veoma začudna! Bio sam na strani zulumćara i nanosio sam ljudima nepravdu. Jednom, vidio sam da je neki čovjek ulovio veliku ribu, pa sam zatražio da je meni dā. On je, međutim, rekao da će ribu prodati i kupiti svojoj djeci brašna. Ja ribu oteh i odoh. Riba me, jer je još bila živa, ugrizla za palac. Stigao sam kući i prst me poče strašno boljeti. Te noći nisam oka sklopio, a ruka mi je otekla. Ujutro sam otišao ljekaru i on je konstatirao da sam dobio gangrenu. Obavijestio me je da moram amputirati prst ukoliko želim spasiti šaku.

No, ni nakon amputacije prsta nisam mogao podnijeti bolove, pa mi je rečeno da amputiram šaku – pristao sam i na to. Ali ni to nije pomoglo jer se bol zahvatila podlakticu. Nakon toga otišao sam kod hirurga da mi amputira podlakticu. Mislio sam da će bol tad prestati, ali je ona obuhvatila i nadlakticu, te sam zahtijevao da mi se ruka amputira u ramenu. Neki su me ljudi kasnije upitali šta se dogodilo, i ja sam im ispričao da sam od siromaha oteo ribu. Kazali su da sam odmah trebao tražiti oprost od siromašnog ribara, ali da to ni sad nije kasno učiniti. Poslušao sam ih i pošao tražiti siromaha koga sam obespravio.

Kad sam ga našao, pao sam pred njegove noge te ih počeo ljubiti plačući i govoreći da moli Svevišnjeg Allaha da mi oprosti. On me nije prepoznao, pa je upitao ko sam ja. Rekao sam mu da sam ja zulumćar što mu je oteo ribu i potanko sam mu ispričao šta se sve dogodilo. Zaplakao je kad sam mu pokazao patrljak. Oprostio mi je. Upitao sam ga je li protiv mene uputio dovu onda kad sam mu iz ruku oteo ribu. Rekao je da je zamolio Allaha da meni, zulumćaru koji mu otima ono što mu je Allah dao, pokaže Svoju moć. Rekao sam mu da mu je Allah, džellešanuhu, uslišio dovu i pokazao mu Svoju moć na meni, i da sam se pokajao te da više nikad, inšallah, neću biti na strani zulumćarā.”
____________________________

Halifa el-Kahir

Halifa el-Kahir bio je silnik i golemi zulumćar. Vlast je preuzeo nakon smrti svog brata po ocu el-Muktedira. Pošto mu je data prisega, počeo je zlostavljati narod i ubijati. Lično je istukao nepokretnu majku svog brata el-Muktedira i svezao je; nedugo zatim umrla je svezana. Zlostavljao je i hanbelijskog učenjaka el-Berbeharija, oteo je kuće svojih neistomišljenika, odvraćao je od činjenja zabranjenih djela, a sam ih je činio, pa je konzumirao opojna pića i sudjelovao u terevenkama u kojima se pjevale i igrale robinje. Naposlijetku je zbačen s trona i ostao bez igdje ičeg, pa je prosio po džamijama govoreći: “Udijelite mi milostinju, vi znate ko sam ja!”

Iz knjige: ““Stotinu kazivanja o onima koji su činili nered na Zemlji i nastradali”
Prijevod: hfz. Abdurrahman Kuduzović

 

Kur'anski princip šure (savjetovanje – dogovaranje)

Piše: Azmir Jusufi

Jedna od osnovnih, ako ne i najvažnijih odlika islamskog sistema organizovanja društvenih poslova i potreba zajednice je institucija šure, savjetodavnoga tijela, koja se u sklopu drugih institucija islamskog sistema zalaže za zajedničke interese i štiti ih shodno šerijatskim normativima i dobrobiti čitavog društva.

Međusobno dogovaranje ili savjetovanje, na ličnom nivou ili nivou zajednice, sa ciljem ostvarivanja najbolje moguće dobrobiti bi trebalo biti sastavni dio našeg života, jer putem njega je veća mogućnost da se postigne ispravnije mišljenje ili odluka. Uzvišeni Allah je naredio Svome Poslaniku, s.a.v.s., da se dogovara sa svojim drugovima o činjenicama koje su podložne savjetovanju: "Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima." (Ali Imran, 159.) Međusobno dogovaranje u sebi sadrži mnogobrojne dunjalučke i ahiretske dobrobiti.

Značenje termina „šura“

Ovdje se nećemo upuštati u sva etimološka značenja riječi šura i izvedenica iz korijena 'š-v-r' koji literalno znači „cijeđenje meda iz pčelinjeg sača“. Biće dovoljno ako kažemo da prema Lisanu-l-Arebu šura može biti:

1) dogovaranje, konsultovanje, savjetovanje (tj. proces),

2) predmet dogovaranja ili savjetovanja,

3) savjetodavno tijelo,

4) odluku do koje se stiglo u procesu dogovaranja.

Definicija šure

„Šura je najviše savjetodavno tijelo islamskog sistema vlasti, sastavljeno od više članova sposobnih da u granicama ljudskih mogućnosti ispoštuju sprovođenje šerijata u unutarnjim i vanjskim pitanjima države, koje će, shodno zakonu opće dobrobiti, izabrati halifa ili sam narod.“

Iz prethodne definicije islamske šure slijedi zaključak:

- Šura je samo savjetodavno tijelo, a ne zapovjedni organ vlasti.

- Šura treba da bude sastavljena od više članova.

- Članovi šure trebaju da se odlikuju sposobnošću, što podrazumijeva posjedovanje šerijatskog znanja, mudrosti i iskustva.

- Članovi šure moraju biti pravedni, gdje će se u granicama ljudske moći truditi da iznesu najpovoljniji i ispravniji islamski stav o pitanju kojeg razmatraju, pri čemu na njih neće uticati subjektivnost, lični interesi ili neki strani faktori.

- Jedini cilj šure je sprovođenje Allahovog zakona na zemlji, kako u unutarnjem životu islamskog društva tako i u odnosu islamske države sa drugim narodima.

- Članove šure izabire halifa ili svi muslimani, shodno interesima zajednice.

Šura je nezamjenjivo i neosporivo pravo ummeta kod halife i ukoliko ga ovaj ne ispoštuje to je dovoljan razlog za smjenu halife sa vlasti. Ibn Atijje kaže: ”Šura je od osnova šerijata i propis koji se mora ispoštovati. Onaj (vladar) koji ne traži savjet učenjaka, njegova smjena je obavezna-vadžib.”

Šura (savjetovanje-dogovaranje) u Kur'anu


)فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ(

"Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno i dogovaraj se s njma." (Ali Imran, 159.)

Kur'an ne toleriše razlikovanje između jednog i drugog vjernika, muškarca i žene, kada je u pitanju njihovo podjednako učešće u životu Zajednice. U harmoniji s ovom vizijom, Kur'an je postavio princip šure da vodi Zajednicu u procesu donošenja odluka. Nažalost, tokom stoljeća među muslimanima se razvila strahovita pogreška u razumijevanju naravi šure zahvaljujući pogrešnoj i obmanjujućoj praksi i strukturama koje su bile prihvaćene izvana bez vođenja računa o etosu islama. Tako je opšte-rasprostranjeno ubjeđenje da šura znači da jedan čovjek, vladar, konsultuje ljude koji, po njegovu mišljenju, posjeduju mudrost, bez obaveze da sprovede njihov savjet. Prije svega, ovakva slika totalno ruši strukturu koju šura pretpostavlja. Kur'an opisuje vjernike kao "one koji se o poslovima svojim dogovaraju (emruhum šura bejenhum)." Šura, dakle, ne znači da jedna osoba pita druge za savjet, već, radije, međusobno savjetovanje kroz zajedničku diskusiju na ravnopravnoj osnovi. Ovo direktno implicira da vrhovni izvršitelj ili izvršna vlast ne mogu jednostavno odbaciti odluku do koje se stiglo šurom.

U tumačenju spomenutog ajeta sure Ali Imran, 159., imam Er-Razi u svome tefsiru (Mefatihu-l-gajbi / Tefsir Er-Razi) navodi sljedeće riječi El-Hasana i Sufjan ibn Ujejnea, gdje stoji:

قال الحسن وسفيان بن عيينة إنما أمر بذلك ليقتدى به غيره في المشاورة ويصيرسنة في أمته٠

Allah mu je naredio (šuru), kako bi se i drugi (tj. vođe muslimana) poveli za njim, s.a.v.s., u uspostavljanju šure i ona time postala jasni put njegovog ummeta.

Muhammed Asad, u tumačenju ovog ajeta kaže: „Ovu izričitu naredbu koja implicira vladanje i savjetovanje, treba smatrati kao jednu od temeljnih kauzula čitavog kur'anskog zakonodavstva koje se odnosi na državništvo. Zamjenica „njima“ odnosi se na vjernike, tj. na cijelu zajednicu, dok riječ el-emr koja se javlja u ovom kontekstu – kao i znatno ranije objavljenoj rečenici emruhum šura bejnehum u 42:38 – označava sve poslove od javnog značaja, uključujući i državnu upravu. Svi stručnjaci se slažu u tome da je gornja naredba, iako u prvom redu upućena Poslaniku, obavezujuća za sve muslimane i u svako doba.“

Ibn Džuzejj El-Kilbi El-Endelusi, u tumačenju ovog ajeta kaže: „Dogovaranje (mušavera) je šerijatom naređeno. Allahov Poslanik, s.a.v.s., dogovarao se sa ljudima u pogledu borbi i dr., ali ne i u pogledu šerijatskih propisa. Ibn Abbas veli: „Dogovarao se sa njima u nekim stvarima.“

Sejjid Kutb, u tumačenju ovog ajeta kaže: „Zadaća i funkcija šure je razmjena mišljenja i odabir jednog od ponuđenih mišljenja. Kada se zauzme odgovoran stav, uloga šure prestaje, a počinje period realizacije, realizacija, s čvrstinom i odlučnošću, uz puno pouzdanje u Allaha, dž. š., i prepuštanje stvari na kraju Allahovoj odredbi i Njegovoj volji da stvara i oblikuje rezultate i posljedice.“

Ibn Kesir, u tumačenju ovog ajeta navodi praktične primjere Poslanikovog, s.a.v.s., dogovaranja sa svojim drugovima su mnogobrojni, kao što je bitka na Bedru, Uhudu, Bitke ptotiv saveznika, ugovor na Hudejbijji i drugim situacijama.  Es-Seadi, u svome tefsiru, o tumačenju spomenutog ajeta, kaže da nam se nameće logično pitanje:

فإذا كان الله يقول لرسوله - صلى الله عليه وسلم- وهو أكمل الناس عقلا، وأغزرهم علما، وأفضلهم رأيا: {وشاورهم في الأمر} فكيف بغيره؟

 "Ako se Allah obratio Svome Poslaniku, koji je najpotpunijeg razuma, najučeniji, najboljeg mišljenja sa 'dogovaraj se s njima', pa šta je onda sa drugim osobama?“

Uzvišeni Allah, dž.š.,, u suri Šura, opisao je pravovjerne sa nizom atributa od kojih je: "i koji se o poslovima svojim dogovaraju" (Eš-Šura, 38.)

U tumačenju ovog ajeta, Es-Seadi u svome tefsiru, kaže: "Dogovaraju se u svojim dunjalučkim i ahiretskim činjenicama i niko se od njih ne podvaja sa mišljenjem u njihovim zajedničkim stvarima. A kada budu u situaciji koja traži dogovaranje, sastanu se i dogovaraju, te kada im se predoči dobrobit, iskoriste je i požure prema njoj."

Kada je Poslanik bio upitan što znači konsultuj ih (vjernike) u svim stvarima od važnosti; i kad odlučite, onda se uzdajte u Allaha, dž.š.? Ovo ukazuje na to da se moramo konsultovati u svim važnim stvarima i to treba da bude urađeno.      

Kur'anski princip šure, sporazumijevanja, zahtijeva da na svim područjima i na svim razinama članovi zajednice budu pozvani da učestvuju, pred Božijim pogledom, u izradi i primjeni odluka o kojima ovisi njihova sudbina.

Taj princip istovremeno isključuje despotizam jednog čovjeka, jedne klase ili jedne partije, kao i svaki oblik čisto statističke demokratije, koja se ostvaruje putem delegata i koja je otuđena od naroda.

Zaključke:

Dobro poznata tvrdnja je da šerijat ne propisuje detalje niti određuje specifične procedure političkog procesa već samo generalna pravila važeća za šuru kao i za većinu drugih, ako ne i ostale institucije islamskog političkog sistema.

Detalji su prepušteni muslimanima da ih razrade prema zahtjevima vremena i okolnostima u kojima se zateknu, a u svjetlu generalno postavljenih pravila. Na žalost, to nikada nije bilo urađeno na zadovoljavajući način.

Šura, iako je smatrana od skoro svih muslimanskih učenjaka za jedan od osnovnih principa islamskog društveno-političkog uređenja, nije nikada bila institucionalizirana, a vrlo rijetko primijenjivana u muslimanskoj povjesti. Čini se da dok neki muslimani nalaze teškim sprovođenje detaljnih šerijatskih odredbi, svi muslimani još težim nalaze razradu detalja kad im Allah, dž.š., ukaže priliku.

Klasični muslimanski autoriteti su o šuri raspravljali samo usputno i sami često bivajući žrtvama postojećih (definitivno ne-šura) tipova vlasti. Danas muslimani pišu puno o šuri, međutim, postoji suštinsko neslaganje po pitanju značaja i implikacija ovog koncepta na ustavne aranžmane islamske države.

Korištena literatura:

1.       ASAD, Poruka Kur’ana, s engleskog preveo: Hilmo Ćerimović, IC EL-KALEM, Sarajevo, 2004.

2.       EL-ENDELUSI, Ibn Džuzejj El-Kilbi, Olakšani komentar Kur’ana, Knjiga 1., Preveo s arapskog i bilješke: Doc. Dr Almir Fatić, Libris d.o.o., Sarajevo, 2014.

3.       ER-RAZI, Fahruddin, Tefsiru Fahri-r-Razi, Tom 9., Daru-l-Fikri, 1981.

4.       GARAUDY, Roger, Islam: vjera, zajednica, svijet (Religija i društvo, priredio:dr. Hilmo Neimarlija), FIN, Sarajevo, 2006.

5.       IBN KESIR, Tefsir Ibn Kesir (skraćeno izdanje), Izabrao najispravnije verzije Muhammed Nesib er-Rifa’i, Grupa prevodilaca, Sarajevo, 2012.

6.       KORKUT, Besim, Kur'an s prevodom značenja, Kompleks Hadim al-Haramajn aš-Šerifajn al-Malik Fahd u Medini, pod pokroviteljstvom Ministarstva za hadždž i vakuf u Saudijskoj Arabiji, 2000.

7.       KUTB, Sejjid, U okrilju Kur'ana, Knjiga 4., Sarajevo, 2007.

 

Internet:

1.       http://almoslim.net/node/83148, preuzeto dana: 23. 03. 2015.

2.       http://el-asr.com/tekstovi/i-ne-govori-o-allahu-bez-znanja/, preuzeto dana: 23. 03. 2015.

3.       http://islamskiedukativni.blog.com/2013/02/14/institucija-sure-u-islamu/,preuzeto dana: 23. 03. 2015.

4.       http://www.bosanskialim.com/rubrike/tekstovi/000303R011.PDF,preuzetodana: 23. 03. 2015.

5.       http://www.rijaset.ba/index.php?option=comcontent&view=article&id=13827:islamski-politicki-sistem-pociva-na-medusobnom-dogovaranju&catid=41:aktuelnosti, preuzeto dana: 23. 03. 2015.

 

Odgoj djece – poseban emanet

Roditeljstvo jeste jedna od najljepših Allahovih blagodati ali u isto vrijeme i poseban emanet koji nam je povjeren. U svakom vremenu odgoj djeteta je bio poseban izazov, i potpuno nepravedno bi bilo podcijeniti napore koje su ulagali roditelji, od postanka svijeta pa do danas, u odgoj svoje djece. Međutim, suočeni sa toliko grijeha u jednom vremenu, što je zaista teško i za odraslog insana- nameće nam se pitanje- kako danas uspjeti sačuvati i očuvati mlado biće od štetnosti koje su se nadvile nad njim? Tako smo danas svjedoci grijeha zbog kojih je uništen Lutov a.s. narod, zatim Šuajbov a.s. narod… gotov da nema grijeha zbog kojeg neki od naroda prijašnjih Poslanika nije uništen, a da taj grijeh nije prisutan danas.

Da bismo shvatili principe odgoja nužno je da se vratimo kur’anskim kazivanjima u kojima se upravo spominju odnosi na relacijama roditelj- dijete i dijete- roditelj.

Tako imamo u Kur’anu različite situacije:

  1. Roditelj vjernik- dijete nevjernik. Primjer Nuha a.s. i njegovog sina koji je stradao u potopu. Zanimljivo je da sve do posljednjeg trenutka, iako je kazna već počela, Nuh a.s. ne odustaje od pozivanja sina na pravi put, put spasa. Kako? Na najljepši i najblaži način.

i Nuh zovnu sina svoga koji se nalazio podaleko: “O sinko moj, ukrcaj se s nama, ne budi s nevjernicima!” (sura Hud, 42)

  1. Roditelj nevjernik- dijete vjernik. Primjer Ibrahima a.s. i njegovog oca Azera. Sin najljepšim riječima savjetuje oca- pokazujući time svoju ljubav i naklonost, kao i poštovanje.
  2. Otac vjernik- sin vjenik. Primjer Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismaila a.s. Ibrahim, iako otac, Poslanik i nadahnut objavom da zakolje Ismaila- opet pita sina za njegovo mišljenje o tome. Šta bi mnogi uradili? Rekli bi da je to naredba od Allaha- da se sin nema tu šta pitati. Pogledajmo koja je mudrost i plemenitost Ibrahima a.s. kada želi da aktivno uključi sina- da čuje njegovo mišljenje, da ne upotrijebi prisilu.

I kad on odraste toliko da mu poče u poslu pomagati, Ibrahim reče: “O sinko moj, u snu sam vidio da te trebam zaklati, pa šta ti misliš?” – “O oče moj,” – reče – “onako kako ti se naređuje, postupi; vidjećeš, ako Bog da, da ću sve izdržati.” (sura Es-Saffat, 102)

  1. Otac vjernik, a djeca griješnici. Primjer Jakuba a.s. i njegovih sinova koji su napakostili Jusufu a.s. Također i ovdje imamo divan primjer roditelja koji izbjegava direktni ukor svojim sinovima, već ih podstiče na razmišljanje.

U vašim dušama je ponikla zla misao” – reče on – i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.” (sura Jusuf, 18)

Jakub a.s. nije upotrijebio riječi poput:“Lažovi jedni“ ili „Teško vama, Allah će vas kazniti“. Naprotiv, ukazuje im na njihovu grešku ali bez direktnog ukora.

  1. Otac vjernik- sin vjernik. Primjer Lukmana a.s. i njegovog sina. Otac savjetuje sina.

Također imamo i razgovor između Jakuba a.s. i njegovog sina Jusufa- kada ga savjetuje da ne govori svoj san braći svojoj, kako to ne bi kod njih izazvalo zavist i ljubomoru.

Iz svih ovih kur’anskih primjera možemo zaključiti jedno: ne postoji upotreba sile, upotreba grubosti niti ucjene. Savjet ili „mev’iza“ je put koji zagovara Kur’an kada je u pitanju pozivanje na dobro i odvraćanje od zla, kao i u odgoju djece. Važno je shvatiti iz kur’anskih primjera da postoje različite situacije, tako da nije neobično da se desi u porodici da roditelj bude privržen vjeri a dijete bude potpuno drugačije ili obratno, da roditelj bude na stranputici a da dijete bude na pravome putu. Shodno ovome ne smijemo osuđivati niti jednu niti drugu situaciju, naprotiv, jedino roditelju koji nije uložio trud i pokazao primjerom svome djetetu, može se prigovoriti. Roditelj koji je pokazao primjerom islamski život svome djetetu nije odgovoran ako dijete nije nastavilo tim stopama- onda ostaje da Allah upućuje onoga koga On hoće.

Međutim, ono što treba naglasiti jeste da je razgovor jedna od najbitnijih tačaka u odgoju djeteta, odmah nakon pozitvnog ličnog primjera.

Dakle, prvo i osnovno jeste izgradnja sebe i svoje ličnosti, čak mnogo prije rođenja djeteta.

Drugo po bitnosti jeste razgovor sa djetetom/djecom– ono čemu nas uče ova kur’anska kazivanja, i to čak onda kada smo potpuno sigurni u ispravnost našeg postupka. Ovo je nažalost jedna od zapostavljenih tačaka odgoja jer jednostavno većina roditelja ne smatra za veliku potrebu razgovarati sa djetetom- pogotovo ne kao sa ravnopravnim sagovornikom – to smo upravo vidjeli iz primjera Ibrahima a.s. i njegovog sina Ismaila a.s. Nije značajno samo reći djetetu da klanja, makar mu i primjerom pokazali. Mnogo je značajnije da kroz razgovor s njim dovedemo ga do zaključka- zašto je namaz bitan, da pobudimo interes u njemu da obavlja namaz iz ljubavi a ne iz prisile. Jer, ono što se radi iz prisile ne može dugo trajati.

Izbor društva roditelja u mnogome može utjecati i na izbor društva djeteta, a društvo je bitan faktor u formiranju ličnosti djeteta- poput drugih faktora kao što su TV programi i internet- posebno društvene mreže. Roditelj nikako ne bi trebao ostaviti neograničenu slobodu djetetu u izboru TV kanala, filmova ili serija. Jer, veoma često- svijet filma počinje da se prenosi na stvarni život.

Također, primjena nagrade i kazne treba biti prisutna u odgojnom procesu– ali opet bez upotrebe sile. Sila nužno rezultira silom, a islam se na sve načine bori protiv sile. Kada roditelj primjenjuje jednu od ove dvije metode mora biti veoma oprezan da ne pređe granice. Jer opet- dijete niti smije raditi nešto zbog neprekidnog ovozemnog interesa, niti iz straha za kaznom. U svemu treba postojati granica.

Isto tako, kada roditelj upoznaje dijete sa negativnim pojavama u društvu, nužno je da ih samo ne osudi već da dadne djetetu valjano obrazloženje, zašto nešto nije dobro. Odgoj djeteta je proces koji iziskuje mnogo strpljenja, mudrosti i ustrajnosti. Sam naš pristup djetetu zapravo odgaja dijete. Stoga je ovaj emanet izuzetno velik. Svakako, vjernik ne smije da zaboravi dovu Uzvišenom Allahu za pomoć u odgoju djeteta. Jedna od veoma lijepih Kur’anskih dova jeste: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’” (sura Furqan, 74)

Molim Allaha da nas učini od onih koji će ući u Džennet zajedno sa svojim supružnicima i svojom djecom. Amin.

HALIMA LJ.

 

7 savjeta za približavanje Kur'anu

 

U svakom slučaju, ovo su neki jednostavni savjeti koji vam mogu pomoći da se zbližite sa Kur'anom.

  1. Prije nego što ga dodirnete, provjerite svoje srce

Ključ za stvarnu korist od Kur'ana je da prvo provjerite svoje srce, prije nego što čak dotaknete Allahovu knjigu.

Zapitajte se, iskreno, zašto ga čitate. Da li je to samo da dobijemo neke informacije i da pređemo preko njih “onako”?

Zapamtite da je Poslanika Muhammeda, alejhi sselam,  njegova supruga je opisala kao “hodajući Kur'an”; drugim riječima, on nije samo čitao i recitovao Kur'an, on ga je živio.

  1. Abdest

Abdest je dobra fizička i mentalna priprema koja vas podsjeća da ne čitate običnu knjigu. Vi ste spremni za interakciju s Bogom, tako da biti čist je prioritet u komunikaciji s Njim i učenjem Njegovih riječi.

  1. Učite Kur'na barem 5 minuta svaki dan

Često mislimo da bismo trebali čitati Kur'an najmanje sat vremena. Ako nemate naviku da redovno čitate, to je puno. Počnite sa učite barem pet minuta dnevno. Ako ste se pobrinuli za prvi korak, uz Božiju pomoć, primijetit ćete da će tih pet minuta polahko postajati deset, zatim pola sata, zatim sat vremena, a možda i više!

  1. Pobrinite se da razumijete ono što ste proučili

Pet minuta čitanja Kur'ana na arapskom je dobro, ali morate razumjeti što čitate. Pobrinite se da imate tu negdje i prijevod Kur'ana na jeziku koji najbolje razumijete. Uvijek pročitajte prijevod onoga što ste pročitali tog dana radi razumijevanja.

  1. Zapamtite, Kur'an je interaktivniji od CD-a

U doba “interaktivnih” CD-ROM-ova, kompjuterskih programa, pametnih telefona, mnogi ljudi misle da su knjige pasivne i dosadne. Ali Kur'an nije takav. Zapamtite da kada čitate Kur'an, vi ste u interakciji s Allahom Uzvišenim. On vam govori kroz Kur'an, zato obratite pažnju.

Sada ima mnogo web stranica, video klipova, audio učenja Kur'ana, a neki od njih imaju i prijevode. Ovo je sjajno da se sluša u automobilu dok se vozite na posao ili putujete negdje drugo. Koristite ovo kao dodatak vašem svakodnevnom čitanju Kur'ana, a ne kao zamjenu za njega.

  1. Učite dovu

Zamolite Allaha da vam olakša učenje Kur'ana. Vaš cilj je da iskreno, za Allahovu ljubav, stupite u interakciju s Njim čitanjem, razumijevanjem i primjenom Njegovih blagoslovljenih riječi. Upućivanje dove za pomoć će biti vaš najbolji alat za ovo.

Piše: Samana Siddiqui

Izvor: Sound Vision

Prijevod i obrada: Akos.ba

 

Bijegom od odgovornosti bježimo od svoje slobode

Bez svake sumnje čovjek je društveno biće, zoon politikon. Kao takav, on je odgovoran za ono što čini i što u krajnosti predstavlja njegov život. Sve što postigne u životu, i uspjeh i sreću, sve je to od njega i do njega. Također, i ono što je loše, neuspjeh i negativno tiče se i vezuje za čovjeka, tj. nas samih. Odgovorni smo tako „za ono što radimo, ali i za ono što ne radimo“ , upozorava Voltaire. Što prije to prihvatimo to bolje po nas. Najbolje je da prihvatimo i slijedimo odgovornost za svoje živote. Ono što nam se dešava, i dobro i loše, nužno je stoički podnijeti.

Od realnosti se, ustvari, i ne može pobjeći. Štaviše, potrebno je suočiti se i preuzeti odgovornost. U suprotnome, odrekli bismo se svog mišljenja i svog prava na izbor čime bismo drugima dali u ruke da odlučuju o nama i našim životima. Nismo li time danas našu odgovornost prepustili drugima kojima sada samo služimo kao brojka. Riječ je o političarima koji nam obećavaju bolji život. Sada kad uviđamo da je to teško ostvarljivo, još je gore zavaravati se i šutjeti. Naprosto, ne želimo priznati da smo predajući svoju odgovornost ogradili se od aktivnog djelovanja i utopili se u kolektivnu neodgovornost. Zato nemojmo krivca tražiti u drugima. Jer, ako nismo odgovorni prema sebi ne možemo očekivati da budemo odgovorni ni prema drugima. Nemojmo svoj teret prebacivati drugima na pleća samo zato što nismo spremni ponijeti ga sami.

Preuzimanje krivice

„Kada osoba preuzme odgovornost za svoj život i sve ono što iz toga proističe, prestaće da krivi druge za posljedice svojih akcija. S obzirom na to da ne možeš promijeniti druge ljude, onda je i svaljivanje krivice neumjesno. Kriviti druge čini da osoba ostane unutar zidina zatvora koji je sama stvorila. Kada preuzmeš odgovornost, krivica se eliminiše i postaješ slobodan da rasteš“ ukazuje Val Van De Vol jednom od uspješnijih biznismena današnjice Bobu Proktoru. Rekli bismo sve je do glave, odnosno mentalnog sklopa. Vjera u sebe i svoje sposobnosti je nešto što je glavni pokretač. Ukoliko već odbijamo biti odgovorni i za sebe i za svijet tada moramo biti svjesni da se odričemo i svojih vrijednosti. Naime, predajući svoju odgovornost predali smo i svoju slobodu. To znači da ne kontroliramo ni svoju budućnost. Na taj način gube se i ljudska prava, pa oni koji se ograđuju od svojih postupaka, s druge strane, postaju dio kolektivne neodgovornosti.

Moramo priznati da je taj dio većinski, te da ne treba isključivati one koji su intelektualno i materijalno imućni a žele pomoći razvoju zajednice. Međutim, mi se ovdje referiramo na društvo kolektivne neodgovornosti koju čine zajednica ravnodušnih pojedinaca, a koji nisu spremni reagirati i podići svoj glas spram nepravde onih kojima su oni ustvari dali svoju odgovornost. Svjesni situacije u koju su se doveli oni olako prepuštanje svoje odgovornosti drugima sada pravdaju time da se ne žele više ponižavati i dodvoravati. Danas, upravo, odgovaramo ljudima kojima smo velikodušno dali za pravo da upravljaju našim životima. Problem je tim izraženiji što je društvo u kom živimo svoju odgovornost prenijelo nadalje na određene institucije i pojedince koji misle da su odgovorni za druge. To znači da osim gubitka predane odgovornosti, na taj način gubi se i osjećaj slobode, te se otvara prostor za razna manipuliranja.

Za slobodu se moramo izboriti

Šta nam to govori? Pa, bijegom od odgovornosti čovjek bježi i od svoje slobode. I, što je više takvih bježanja i predavanja odgovornosti drugima to je manje slobode u društvu. Zapravo, bez odgovornosti i slobode čovjek i ne može biti čovjek. I, čovječanstvo bez te sprege zapada u opasnost opstanka. No, ljudi su nadasve proaktivna bića koja su sposobna donositi odluke u kriznim situacijama. Razum nam govori da ako nemamo slobodu tada nećemo znati ni šta je to odgovornost. Sloboda jeste stanje uma i za nju se moramo izboriti sami. Njenim permanentnim potvrđivanjem mi, ujedno, snosimo odgovornost za svoj izbor. I, ne zaboravimo, kao bića koja koje je Bog stvorio za sve ono što smo uradili ili nismo odgovarat ćemo na Sudnjem danu. Vjernici imaju posebnu odgovornost.

preporod.com

 
Subscribe to this RSS feed