Duhovnost

Sedam štetnih posljedica bluda po čovjekovu vjeru i život

Jedan od najopasnijih grijeha po čovjekovu sreću, budućnost i uspjeh jeste blud ili zinaluk. Iz bluda proizilaze mnogi drugi grijesi i problemi, poput abortusa (čedomorstva), raspada porodica, erupcije nasilja, gubljenja časti, imetka i ponosa. Nažalost, nisu rijetki slučajevi i da ljubomorni muž ili žena u naletu ljubomore ubiju osobu koja ih je prevarila, ili da mladić ili djevojka izvrše samoubistvo zbog ‘ljubavnih’ problema.Muhammed, a.s., je rekao: „Najčešći razlog ulaska u Vatru bit će usta i spolni organ.“ U drugom hadisu koji govori o predznacima Sudnjeg dana, Muhammed, a.s., je rekao: „Među predznacima Sudnjeg dana jeste da će biti izuzeto znanje, a pojavit će se neznanje! Konzumirat će se alkohol, i raširit će se blud! Bit će manje ljudi, a više žena, tako da će na pedeset žena biti jedan čovjek.“ (Buhari i Muslim)U svom djelu „Bolest i lijek“, čuveni učenjak Ibnu-l-Kajjim nabraja mnogobrojne štetne posljedice bluda koje čovjek osjeti već na ovom svijetu.Među njima su:

– Blud privlači siromaštvo i skraćuje životni vijek. Blud privlači brigu, tugu i strah, i udaljava čovjeka od Allaha, dž.š.
– Blud okuplja sva zla svojstva kao što su pomanjkanje vjere, gubitak pobožnosti i ljudskosti i pomanjkanje (nestanak) ljubomore. Neceš naći bludnika koji se ustručava da učini bilo koji grijeh, da ispunjava ugovoreno, da je iskren u govoru, da održava prijateljstvo sa nekim i da je ljubomoran prema svojoj porodici.
– Blud biva uzrokom crnine i potamnjenosti lica i prekriva ga brigom i mrzovoljom što mogu primijetiti oni što ga gledaju. Blud dovodi do bolesti srca, ukoliko ga čak i ne ubije.
– Blud oduzima onome koji ga čini čistotu (ljepotu) kojom je Allah opisao čestite i kreposne robove, a zamjenjuje je pokvarenjaštvom (nečistoćom) s kojom je Allah opisao bludnike kao što kaže Uzvišeni: “Pokvarene žene su za pokvarene ljude, a pokvareni ljudi su za pokvarene žene, čestite žene su za čestite ljude, a čestiti ljudi su za čestite žene.” (Kur’an, En-Nur, 26.)

– Ljudi na bludnike gledaju okom nepovjerenja, i niko od njih nije siguran da neće narušiti čast baš njegove porodice (supruge ili kćeri).
– Bludnik osjeća tjeskobu i nemir u svojim prsima. Allah, dž.š., im daje suprotno od onoga što je bio naumio, a bio je naumio slast i užitak. Takav je slučaj sa svakim onim koji bude slasti i užitak tražio u onome što je Allah, dž.š., zabranio. Ono što je kod Allaha, može se dobiti samo pokornošću Njemu i nikada se nije dogodilo da grijeh (nepokornost) bude uzrokom dobra (blagostanja). Kada bi razvratnici (bludnici) znali koliko samo slasti, radosti, lijepog života, prostranosti prsa leži u čestitosti, shvatili bi da je to neuporedivo više od onoga što osjeća prilikom bludnog čina.
– Blud biva uzrokom gubljenja stida. Kada se čovjek navikne na činjenje grijeha, slijepo se pokoravajući svojoj strasti, dospijeva u stanje u kojem ne mari za tim što ljudi znaju ili vide njegove odvratne (pokvarene) postupke. Štaviše, počne govoriti ljudima ono što radi, hvalisati se pred njima.“

 

Za Akos.ba piše: Nedim Botić

Razdvoji bitno od nebitnog i ne gubi vrijeme na sitnice!

Čudan je ovaj današnji čovjek! Kad se suoči sa lošim vijestima, nevaspitanim ljudima ili nekim vidom trenutačnog razočarenja, obično pribjegne besmislenim reakcijama: potpuno nepotrebno, preuveličano i intenzivno priča o onom što ga je trenutačno zadesilo ili što je doživio (čuo). Svu svoju energiju usmjeri ka tome, gubi sliku realnog svijeta, te potrebnu širinu uvida u cjelokupnu stvar, a uz to i prenagli do te mjere da preoptereti i zamori i one koji bi mu inače rado pomogli, pa se ljudi, jedan po jedan, od njega povlače, ostavljajući ga tako samog u svom stanju (halu) i ”problemu” da i dalje truje sebe vjerujući kako je to nešto što je doživio ili čuo, ”najgore” i ”najstrašnije”. Od svog života tako obično napravimo jedno veliko vanredno stanje.

Pošto svemu u životu pridajemo baš preveliki značaj, onda svoj cjelokupan život pretvaramo u veliku dramu iz koje jedino možemo izaći kao ozlojađeni gubitnici.

Nigdje nema sabura, niti onog, za vjernike svojstvenog, zračka nade, optimizma i maštovitosti. Učahureni u neki svoj čudni svijet, ne vidimo da svako ima obaveza, briga i problema i da su oni sastavni dio naših života. Htjeli mi to ili ne.

Nema čovjeka koji nema neku brigu ili neki problem. Ali oni koji znaju da se ne treba sikirati zbog svega i da sve što nas ljuti i brige u konačnici ima i svoj kraj, puno lakše prolaze kroz sve to, i obično, na posljedku izlaze kao pobjednici.

Često pridajemo značaj stvarima koje nam se samo na prvi pogled učine bitnim. Kasnije kad malo bolje izanaliziramo stvari, vidjećemo da se u biti uglavnom zamaramo nepotrebnim sitnicama i da živce gubimo zbog malih stvari.

U nastavku pomenuću nekoliko kratkih preporuka uz koje svoj svakodnevni život možemo učiniti manje stresnim, ljepšim i sretnijim.

1. Ne sikirajmo se zbog sitnica i ne trošimo svoju dragocjenu energiju i vrijeme na njih. Sitnice obično same po sebi prođu i tek kasnije uvidimo da smo se samo bespotrebno brinuli. Obično sve biva puno bolje nego smo mislili da će biti!

2. Pomirimo se sa činjenicom da smo nesavršeni, i mi i ljudi oko nas. Ne zamjerajmo drugima za sitnice i zapamtimo: ”Svaki čovjek je sklon pogrešci. Najbolji je onaj koji tu pogrešku uvidi i blagovremeno i adekvatno je umanji ili otkloni.” Pomozimo drugima da lakše otklone svoje mahane i propuste, ali i mi budimo svjesni da ih i mi sami imamo, pa stoga prvo ispravimo svoje nedostatke, pa tek onda gledajmo na nedostatke i pogreške drugih.

3. Ne upadajmo u riječ svojim sagovornicima. Naviknimo se da ih saslušamo do kraja, i znajmo da i mi puno više cijenimo one koji nas saslušaju negoli one koji nas prekidaju i stalno nam upadaju u riječ želeći nametnuti svoje mišljenje ili nametnuti tok razgovora u nekom svom pravcu. Ljudi sa kojima komuniciramo biće opušteniji kada osjete da ih pažljivo slušamo, da poštujemo njihovo mišljenje i da nam je do istoga stalo.

4. Uradimo nešto lijepo za drugoga i nemojmo nikome govoriti o tome. Pokušajmo osjetiti tu čar dobročinstva kad znaš da si nešto korisno, dobro i lijepo učinio isključivo u ime Boga, a ne zarad ljudske pohvale. Ne tražimo od onih kojima nešto dadnemo, pomognemo ili koje obradujemo nekim drugim vidom dobročinstva, da nam nešto daruju zauzvrat. Dajite, dijelite i činite dobročinstva isključivo zbog toga što je to dobročinstvo i što to činimo zarad Boga. Budi dobročinitelj zarad dobročinstva, a ne zbog želje da budeš viđen, pohvaljen ili da nešto dobiješ zauzvrat!

5. Slavu i prestiž prepustimo drugima. Uživaj da ostaneš iskreni dobročinitelj koji će u toku svog života obveseljavati ljude, a slavu ostavi drugima. Ona je ionako prolazna. Dobra djela nisu. Ona nas prate i na onom svijetu.

6. Kad se raspravljamo sa nekim oko nečega upitajmo se prvenstveno da li je to nešto uistinu vrijedno toga. Zapitajmo se da li će to nešto oko čega se eventualno raspravljamo s nekih biti važno za godinu, dvije ili pet? Pomislimo je li to možda još jedan u nizu nebitnih životnih detalja oko kojeg bespotrebno gubimo živce i svoju energiju?

 Upitajte se da li baš vi morate uvijek biti u pravu? Ima li mjesta pod ovim nebeskim svodom i za druge? Je li baš zbog vas i vašeg mišljenja Bog stvorio svijet? Jeste li vi možda neki odabrani Mesija ili ste samo jedan mali sićušni atom u svemiru koji misli da je pokupio svu pamet svijeta?

Ukoliko tako budemo razmišljali shvatićemo da ne moramo uvijek baš mi biti u pravu i da nije rješenje i izlaz u stalnim svađama i raspravama.

7. Zamislimo da nam je još sasvim malo vremena ostalo od ovog prolaznog dunjalučkog života. Razmislite šta biste uradili u zadnjim sedmicama života na ovom svijetu. Čemu biste se posvetili i o čemu biste razmišljali?

Odmah počnite to i da radite. Angažujte se oko djela i ljudi koji su vam važni. Njima se posvetite, pa ćete vidjeti koliko život uistinu zna biti lijep i manje stresan kad svoju energiju usmjerite na najbitnije.

Tek tako možete razdvojiti bitno od nebitnog, te se u ostatku svog života posvetiti onom prvom, želeći što više dobra učiniti i za sebe i za svoje najmilije (najzaslužnije).

8. Svaki dan se nekom zahvalimo i pri susretu sa ljudima budimo vedri, nasmijani i ozareni. To će nam biti najlakša sadaka i najjednostavnije dobročinstvo. I znajmo: i osmijeh u lice unesrećenog i tužnog se ubraja u dobročinstvo i Bogu ugodno djelo.

9. Svakodnevno odvojimo vremena za sebe. Neka dnevna molitva (namaz) i veličanje Boga budu obavezno vrijeme koje će te posvetiti sebi i svom odnosu prema Gospodaru. Nakon toga, upražnjavajte korisne tjelovježbe, čitajte neku omiljenu literaturu ili otiđite na šoljicu čaja ili kafe sa nekom dragom i voljenom osobom. Počastite svoju dušu korisnim muhabbetom (razgovorom) koje će, svakako, biti prožet veličanjem i spominjanjem Božijih blagodati, jer život vjernika svakodnevno je i u svim prilikama vezan za zikr (spominjanje Gospodara i zahvalnost Njemu Uzvišenom na svim životnim radostima koje nam daje).

10. Volimo ljude oko sebe i budimo sretni kada uvidimo da i oni nas vole. Kada se neko odvaži i prizna ti da te zavolio u ime Uzvišenog Gospodara, ti mu iz sveg srca reci: ”Volio te Onaj u čije ime ti mene voliš!”

Za Akos. ba piše: Admir Iković 

Izlaz iz stanja očaja i depresije: Poruke sure „AD-DUHA“

Kur'anska sura, koju bi trebao da zna napamet svaki vjernik, ima izuzetno jaku poruku, izuzetno smirujući poziv, djeluje opuštajuće na čovjeka i daje mu novu nadu, nadu da nije sve gotovo. Posebno bi psihijatrima muslimanima preporučio izučavanje ove sure, mislim da bi im olakšala rad sa pacijentima…

Često zapadamo u depresivna stanja, posebno danas, kad sve imamo a nemamo ništa. Kur'an je lijek, Kur'an je savjet, Kur'an ti je najbolji prijatelj i vaiz, jednostavno kazano, Kur'an ti je spas i Uputa za sretan život. Svaka kur'anska sura, svaki ajet, ima svoju poruku i pouku, problem je u nama, što zbirku tih pouka „iz poštovanja“ prema Kur'anu, čuvamo umotano u peškire u svojim komodama, visoko podignut, da ga djeca ili neko od ukućana ne bi dirao, jer to je Božija Knjiga, Kur'an. Kur'anska sura, koju bi trebao da zna napamet svaki vjernik, ima izuzetno jaku poruku, izuzetno smirujući poziv, djeluje opuštajuće na čovjeka i daje mu novu nadu, nadu da nije sve gotovo. Posebno bi psihijatrima muslimanima preporučio izučavanje ove sure, mislim da bi im olakšala rad sa pacijentima.

Sura „Ad-Duha“. Želim da vas upoznam sa njenim tumačenjem i sa njenim porukama. Njeno učenje, a posebno ako se zna njen prevod i pogotovo ako se zna, njeno tumačenje (tefsir), nevjerovatnom pozitivnom energijom utječe na stanje srca. Ona te jednostavno tjera da razmišljaš pozitivno, nema mjesta mraku ni sumnji. Ova sura objavljena je u Mekki, objavljena je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u vrijeme kad mu Objava nije dolazila šest mjeseci. Ništa se nije dešavalo šest mjeseci, nije imao poslaničke snove, melek Džibril mu nije dolazio, ništa, nikakva veza sa Allahom kad je u pitanju Objava. Za to vrijeme, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, polahko, kao da je počeo da pada u očaj, počeo je da se brine, počeo je da se boji, kako nije nešto uradio pa je Allah ovako dugo prekinuo vezu sa njim.

Desi se, iako klanjamo, postimo, učimo Kur'an, dijelimo sadaku, često pomislimo kako od toga možda nema ništa, kako to možda samo džaba radimo, gubimo nadu, osjećamo se umorno. Okruženje oko nas, naš posao, porodica, toliko nas izmore da i ono od ibadeta što radimo, radimo polijeno, na brzaka i onda počnemo da sumnjamo. Dešava se a nema ništa gore kad vjernik počne da pada u vjersku ili duhovnu depresiju. I nakon šest mjeseci, nazovimo ga depresivnog stanja, nekog straha, Allah, dž.š. spušta Obajvu, spušta suru Ad-Duha.

1. Tako mi jutra – Poruka onome koji misli da je u nekom mraku, boji se nekog straha, poruka da se probudi, jer nastajanjem jutra, nastupa novi dan i rađa se Sunce. Sunce, zora, jutro, dan, svjetlost su pozitvni efekti za novu nadu. Tuga nije vječna, nisu svi dani crni.

2. I noći kad se utiša – Noć, stvorena da se čovjek u njoj odmara, da svoje tijelo i dušu odmori. Ljudi koji noć pretvore u dan a dan u noć, su uglavnom depresivni, ljuti, neraspoloženi. Nisu naspavani, jer čitavu noće sjede a danju spavaju. Noć je stvorena da bi se insan u njoj duševno i tjelesno odmorio kako bi danju bio raspoložen i odmoran.

3. Gospodar tvoj te nije napustio ni omrznuo – Muhamede, Allah te nije zaboravio, nije te napustio i On nema prema tebi nikakva prezira. Allah nikog ne prezire, Allah nikoga ne mrzi i nikoga ne zaboravlja. Zato se ne smije gubiti nada u Allahovu milost, ako hoćeš da živiš smirenim životom.

4. Onaj svijet je zaista bolji za tebe od obog svijeta – Da, stanje u kojem se nalazimo na ovom svijetu, ne može se ni uporediti sa stanjem budućeg svijeta koje nam se polahko približava. Svjestan vjernik treba imati to na umu, jer sve patnje i iskušenja su prolazna, a za strpljivost, nagrada će biti vječno uživanje na onom svijetu. Zato odbaci sve brige, probleme, osloni se na Allaha i strpljivo čekaj ono što je Allah od dobrote svoje obečao.

5. A Gospodar tvoj će tebi sigurno dati, pa ćeš zadovoljan biti – Da, uskoro, jer Allah nagrađuje strpljive, Allah će ti dati ono što će tebe i tvoju dušu da usreći na ovom svijetu a na drugom posebno. Allah će da ulije zadovoljstvo u tvoje srce. Allah nam poručuje, da će nam uvijek dati izlaz iz svake situacije, da će nam dati pobjedu i pomoć, bilo nama kao skupini ili kao pojedincu.

6. Zar nisi siroče bio, pa ti je On utičište pružio – Allah podsjeća Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na period kad je bio jetim, pa ga je On u svoju zaštitu uzeo. Allah nikad ne napušta svoje robove na cjedilu. Koliko nas je Allah puta spasio dok smo bili mali, dok smo bili u mladosti, koliko nas je puta izliječio, koliko nam je puta dao da napredujemo? Mnogo, samo što slabo pamtimo i kad nam ne krene kao mi želimo, padamo u očaj i depresiju, gubeći nadu u Allahovu milost. Allah će nam uvijek utočište da pruži, samo Mu se trebamo obratiti.

7. I za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio – Gdje bismo danas bilo da nas Allah nije uputio na Pravi put, gdje bi bili da nas Allah nije pogledao i sputio na nas Svoju milost i uputu? Nismo klanjali a danas klanjamo, nismo postili a danas postimo, učimo Kur'an, trudimo se da na taj način iskažemo svoju zahvalanost Allahu na uputi. Vjerujemo u Njega a zapadamo u stanje očaja i depresije, potraži utočište kod Allaha u dovama i činjenju dobrih djela, pa ćeš da vidiš kako duša uživa.

8. I siromah si bio, pa te je imučnim učinio – Allah nam daje razna bogastva, samo što ih ne vidimo i što smo uglavnom uvijek nezadovoljni, stalno smo gladni i tražimo još. Nije samo bogatsvo u novcu, bogatsvo je u djeci, zdravlju, znanju, ponašanju, zdravo odgojenoj djeci. Allah nas na razne načine opskrbljuje i daje nam, ponekad više nego što zaslužujemo, ali smo nezahvalni pa zbog umišljenjnog siromaštva, padamo u očaj i gubimo se.

9. Zato siroče ne ucvili – Jaka poruka od Allaha da se siročetu ne smije bilo koja vrsta nepravde učiniti.

10. A na prosjaka ne podvikni – Ako ti neko zatraži i ne daš, nemoj da ga još vrijeđaš i ponižavaš. Allah nam šalju poruku da prema dvije vrste ljudi, trebamo biti pažljivi, to su jetimi i prosjaci. A znate li kako se duša može najbolje da smiri? Ako pomgneš jetima i ako pomogneš prosjaka, kad vidiš da su oni nasmijani, znaj da će se osmijeh naseliti u tvoj srce.

11. I o blagodati Gospodara svoga kazuj – Nabrojte mi blagodati koje nam je Allah dao? Ne možete, jer ih nismo sposobni ni nabrojati a kamoli nešto drugo. Blagodat vida, govora, sluha…. Ako nas Allah ne voli, zašto smo još živi, Allah želi da Mu se vratimo, da Mu se na vrijeme pokajemo, kako bi sa nama bio zadovoljan.

Savjet meni i Vama! Kad zapadnete u očaj, stanje sekirnacije i depresije, učite i iščitavajte suru Ad-Duha, čitaje njen prevod, poruke koje nam Allah šalje i koje važe do Sudnjega dana. Ova sura je unijela smiraj i zadovoljstvo u srce Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, trebala bi i u naše.

Piše: Saudin Cokoja

n-um.com

Ovim ćeš najviše obradovati Uzvišenog Allaha

Koje to djelo, Allahov robe, koje Allaha čini veoma, veoma sretnim. Možda kažeš to je namaz, reći ću ti ne. Ili kažeš to je post, kažem ne. Možda kažeš da je hadždž, reći ću ti opet ne. Ovo su djela koja jako raduju Allaha, tebareke we te’ala. Međutim, ono čemu se tvoj Gospodar raduje više nego ovim djelima, jeste…

tvoja tevba, tvoje pokajanje. Da digneš ruke, pozoveš svoga Gospodara, poniziš Mu se i tražiš skrušeno oprost od tvojih grijeha. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, opisujući koliko se Allah raduje tvojoj tevbi, kaže: “Allaha više raduje tevba nego čovjeka koji u pustinji izgubi svoju jahalicu sa svom opskrbom na njoj, pa kad bude siguran da će ga u pustinji zadesiti smrt, ode do jednog drveta, povuće se, pa zaspe, nakon što se probudi, ugleda je iznad svoje glave, jahalicu. Toliko se jako obraduje da kaže: “Allahu, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar.

Od prevelike sreće čovjek se toliko obraduje da pogriješi, pa zahvaljujući se Allahu kaže da je on Allahov Gospodar. Znači, Allah se više obraduje tvojoj tevbi nego ovaj čovjek u pustinji kada mu se vrati život ponovo.

Nemoj da škrtariš na samom sebi, digni ruke i traži od Gospodara, tebareke we te’ala, oprost. A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kao najbolje Allahovo biće je tražio oprosta od Gospodara svijetova, i do 100 puta na dan.

Preuzeto sa jednog video klipa prof. Harisa Hećimovića
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić

___________________

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj koji se pokaje od grijeha kao da i nema grijeha” (Ibn Madza, Sunen, 3446. Albani ga je ocjenio dobrim)

Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova rđava djela u dobra pretvoriti, a Allah prašta i samilostan je, a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio.” (Kur’an; Al-Furqan, 70.-71.)

 

Praznovjerja vezana za udaju i ženidbu

Ženidba između dva Bajrama

Jedno od najraširenijih sujevjerja na prostorima Balkana, koje je u velikoj mjeri prisutno i kod onih koji redovno čine sedždu Allahu, jeste da nema ženidbe, niti udaje između dva Bajrama, aludirajući na vrijeme između ramazanskog i kurbanskog Bajrama, a upravo je tu smješten mjesec ševal. Tvrde da se ”ne valja” vjenčavati tada. Jasno je da je ovo jedno od predislamskih vjerovanja. Islamska obaveza je svima kod kojih se zadržalo ovakvo vjerovanje da ga se otarase i oslobode njegova tereta. Oni koji su prispjeli za ženidbu, odnosno udaju, ne trebaju obraćati pažnju na ova sujevjerja, nego se ženiti i udavati onda kada steknu uslove za to. Allahov Poslanik, s.a.v.s., oženio je Aišu, r.a., u mjesecu ševalu (između dva Bajrama).

– Vjeruje se da kada djevojka opazi mladi mjesec, treba uzeti neki kamen, zatim reći: ,,O mjeseče, tako ti mladine, ti putuješ po cijelome svijetu, pa na tom putu viđaš i mog dragog, naredi neka mi se po imenu javi!” To treba izgovoriti tri puta i saslušati koje će prvo muško ime čuti. Vjeruje se da će to biti ime njenog suđenika.

– U nekim krajevima bivše Jugoslavije rašireno je vjerovanje da kada djevojka dođe pred mladoženjinu kuću treba uzeti kakav sud s vodom i proliti ga, kako bi joj u novom domu sve teklo kao voda. Vjeruje se i da djevojka, kada prvi put ulazi u mladoženjinu kuću, treba proći ispod njegove ruke čime želi naišaretiti da će ga uvijek poštivati. Jedno od sujevjerja je i to da prije nego svedu mladence, ukućani trebaju uzeti neko muško dijete i provaljati ga po postelji, kako bi nevjesta rađala mušku djecu. Na kraju, kada mladu dovedu u kuću, ona treba zovnuti muža imenom i reći: ,,Koliko ti je u kući robova, toliko ti rodila sinova. ”

Oko svadbi i samog čina ženidbi i udaja ima mnogo različitih lokalnih izmišljenih običaja, kojima su ljudi sami sebe opteretili, pod uvjerenjem da su pobožniji i bolji vjernici ako te neutemeljene običaje i praznovjerne postupke budu prakticirali. Uglavnom su ti postupci i uvjerenja u direktnoj suprotnosti sa islamom i sunnetom. Obaveza je napustiti ih i uputiti se čistom stazom islama koja vodi sreći na ovom i neprekidnim uživanjima na onom, neprolaznom svijetu.

_________

JOŠ NEKA SUJEVJERJA:

Kucanje u drvo radi sreće i berićeta

Slobodno se može reći da je ovo jedan od najraširenijih vidova sujevjerja. Prakticiraju ga i muslimani i nemuslimani. Ovo se zasniva na starom vjerovanju po kojem su bogovi živjeli u drveću koje je raslo po šumama. Kada bi neko dolazio da moli nekog od tih bogova za nešto, ritual je zahtjevao da najprije dodirne koru drveta. Ako bi mu se ta želja kasnije ispunila,on je ponovo dolazio do istog drveta da kucne u njega. Ovo je bila poruka bogu da je molba urodila plodom, a istovremeno gest zahvalnosti za uslišenu molbu. Kada se kod muslimana komentariše neka dobra situacija ili povoljan preokret u životu, onda se kaže: mašallah, naravno bez kucanja u drvo. Uzvišeni Allah je rekao: “A zašto nisi, kada si u vrt svoj ušao, rekao: Mašallah! – moć je samo u Allaha!“ (Kehf,39)

Prelazak crne mačke preko puta

Vjerovanje u crnu mačku kao simbol zla i loš znak nastalo je u vrijeme mračnog Srednjeg vijeka, i to u Španiji, za vrijeme zloglasne krstaške inkvizicije. Tada su, pod patronatom i odobrenjem katoličke crkve, na lomači pogubljene mnoge žene, a zajedno sa njima spaljivane su i mačke koje su prethodno zatvarane u korpe od pruća. Zbog svoje vitke građe, mačke su povezivane sa Venerom, Grčkom boginjom ljubavi i erotizma, što je crkva u ono vrijeme smatrala grijehom.

Vjerovanje da mačka ima devet života potiče još od starih Egipćana, koji su obožavali mačke. Oni su se divili njihovoj vitalnosti i sposobnosti da prežive pad sa velike visine, pa je iz toga proisteklo vjerovanje da mačke imaju devet života. Također, dovodili su je, kao predmet obožavanja, u vezi sa njihovim tadašnjim Trojstvom, koje su činili Majka, Otac i Sin.Tri puta tri, bio je najviši izraz iskazane časti, pa je tako stvoreno vjerovanje da mačka ima devet života.

Petak trinaesti

Još jedno prisutno sujevjerje je i vjerovanje u petak trinaesti, kao nesretan dan. Ono potiče od kršćana, a sa islamom i muslimanima nema ništa zajedničko. Zanimljivo je da ova fobija Ameriku svake godine košta milijarde dolara zbog izostajanja ljudi s posla, otkazanih letova i željezničkih polazaka, te smanjenog saobraćaja svakog trinaestog u mjesecu. Srž ovog sujevjerja jeste kršćanska dogma po kojoj je petak dan u kojem je razapet Isus Hrist (Isa, a.s.) te stoga neki od njih taj dan smatraju nesretnim. Također, broj trinaest ukazuje na broj učesnika posljednje tajne večere kada je Juda izdao Isusa.

Razbijeno ogledalo kao znak nesreće

Vjerovanje po kojem razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće i velike tegobe u životu jeste jedno od mnogobrojnih sujevjerja. Poznato je još i kao đavolije ogledalo. Raširilo se među kršćanima koji vjeruju da su njihovi preci uz pomoć ogledala posmatrali zvijezde i hvatali njihovu energiju. Bez naučnog znanja o prirodi, čovjek je mislio da je njegov odraz, koji je vidio na površini jezera ili bare, bio njegovo drugo ja, ili njegova druga duša. Plašio se da, ako bi uznemirio to svoje drugo ja ,uznemirio bi na neki način i samog sebe. Kada su kasnije napravljena staklena ogledala, njihovo razbijanje značilo je i ozbiljnu povredu svoje duše.

Stari Rimljani su vjerovali da se čovjekov život obnavlja svakih sedam godina. Pošto je razbijanjem ogledala taj život bio ugrožen, trebalo je čekati cijelih sedam godina da bi se on obnovio. I ovo sujevjerje je, kao i većina drugih, zasnovana na praktičnim razlozima ekonomskog karaktera. Staklena ogledala su nekada bila veoma skupa, pa je njihovim vlasnicima dobro došlo ovo vjerovanje koje je pomagalo da ona što duže ostanu čitava. Slično ovome razvilo se i vjerovanje da odlaganje hljeba naopako donosi glad. Neki kršćani vjeruju da je odlaganje hljeba naopako znak podcjenjivanja zbog toga što hljeb, uz vino smatraju najvažnijom namirnicom ”tajne večere”. Također, po kršćanskom vjerovanju koje je naslijeđeno od mušrika (paganskih naroda), prolazak ispod merdevina naslonjenih na zid donosi nesreću, zbog toga što one, po ovom vjerovanju, ometaju silazak sreće ili bogova koji trebaju stići do ljudi da bi im pomogli. Sve je ovo jasna zabluda,od koje se istinski utječemo Uzvišenom Allahu, dž.š.

Iz teksta: Top lista najraširenijih praznovjerja među Bošnjacima – Admir Iković / akos.ba

 

Ruža me naučila

Ruže su oduvijek bile moje najdraže cvijeće. Uvijek bih ostala zapanjena njenom ljepotom, ali samo na trenutak. Ali baš u tom trenutku i trenucima koji bi dolazili poslije, ruža me naučila neprocjenjivu lekciju. Pod ovim ne mislim na lekciju iz botanike ili hortikulture.

Mislim na lekciju života.

Šta se desi savršeno oblikovanim laticama ruže čak i nakon nekoliko dana poslije cvjetanja? U šta se pretvori predivna crvena boja koja joj daje ljepotu koja odzima dah?

Te latice uvehnu. Ta crvena boja koja oduzima dah postaje smeđa. I ruža koja je jednom bila puna ljepote i života pretvara se u sasušene komadiće koji se izmrve i na najnježniji dodir.

Nevažno koliko truda uložimo u ružu, koliko puta joj promijenimo vodu ili damo hranu, ne možemo spriječiti da uvehne.

Ovaj proces, tako značajan i smislen ako ga pokušamo razumjeti, se ne dešava bez svrhe. Allah u Kur anu jasno ukazuje na životnu lekciju koju možemo naučiti od ruže.

On kaže: “Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.“ (El-Hadid, 20)

Vehnjenje ruže je ustvari nama pouka. Ona treba da nas nauči jednu od najvažnijih ali i najtežih životnih lekcija, a to je da ništa ne traje vječno. Sve će nestati – osim Allaha.

Stalno gledamo prelijepe filmske zvijezde na televiziji. Stalno ih susrećemo na naslovnicama novina. Idealiziramo njihova lijepa lica i savršene tjelesne građe. Ali šta se desi tim licima nakon 10, 20, 30 godina? Ostare, poboraju se, izblijede i onda nestanu. Šta se desi najbistrijim umovima 50 godina nakon što se proslave sa nekim senzacionalnim otkrićem. Možda leže spokojno u staračkim domovima pokušavajući se sjetiti svoga imena.

Da li je cilj ove spoznaje da nas deprimira i stjera nas u zonu komfora? Ne. Ovi primjeri su tu kao znak i uputa. Sa postepeniim propadanjem ruže i svakom opalom laticom Allah nas podsjeća da sve što je na ovom svijetu prolazi i umire. On nas opominje da ništa na ovom svijetu neće ostati, osim Njega. Cilj ovih poruka nije da nas rastuže, već da nas probude iz sna zablude i da nas podsjete da naša krajnja povezanost nikada ne treba biti za prolazne stvari. U Kur anu se kaže: „I ne klanjaj se, pored Allaha, drugom bogu! Nema boga osim Njega! Sve će, osim Njega, propasti! On će suditi, i Njemu ćete se povratiti!“ (El-Ankebut, 88)

U drugom ajetu se kaže: “Sve što je na zemlji prolazno je, ostaje samo Gospodar tvoj, Veličanstveni i Plemeniti.“ (Er-Rahman, 26-27)

Ovo su spoznaje koje bi trebale da nas pogode do srži. Kur anska sura Al-Asr, koja sadrži samo tri kratka ajeta, prelijepo sumira dubinu ove istine. Sura počinje Allahovom zaketvom vremenom. Slijedeći tu zakletvu, Allah koristi riječi „inna“ i „la“ (doista) kojima se dodatno naglašava značenje. Upotreba zakletve zajedno sa dvostrukim naglašavanjem ukazuje na to koliku jačinu i važnost ima izjava koja slijedi: „čovjek, doista, gubi,“

Ali pitanje je šta to ljudi ustvari gube. To je gubljenje, čega?

Svega. Gubljenje vremena, gubljenje ljudi i stvari koje volimo, gubljenje zdravlja, ljepote i konačno gubljenje beskrajne borbe. I ove stvari, jednom izgubljne, su zauvijek izgubljne – osim za jednu grupu ljudi:

samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni prema drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje. (El-Asr, 3)

Za njih, ništa nije izgubljeno.

Jedino našom vjerom i djelima mi možemo uzeti nešto od ovog prolaznog života. Jedino, izbjegavajući lažne zavisnosti, puštajući prolazne vezanosti i uzdajući se u Allaha možemo se vratiti noseći vodu sa okeanskih fatamorgana.

Jedino je Allah vječan. Zato, samo ono što je urađeno u Njegovo ime, traje. Jedino što je voljeno u Njegovo ime nam se vraća na kraju. Sa svim ostalim, mi smo u konstantnom procesu gubljenja. Sve ostalo je samo prolazna latica u koju se zaljubimo danas a već sutra ona je uvehla.

Izvor: wawasocijacija.com

Duga nada je uzrok zaboravljanja ahireta

Duga nada čini da čovjek zaboravlja ahiret, a slijeđenje strasti ga odvraća od istine.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: „Najviše čega se za vas plašim jesu duga nada i slijeđenje strasti!“

Također je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Tri stanja tvrdim za tri osobe: onome koji navaljuje na dunjaluk, onome koji žudi za njim i onome koji je škrt radi njega; siromaštvo poslje kojeg neće doći bogatstvo, zauzetost poslije koje neće doći slobodno vrijeme i brigu poslije koje neće doći rasterećenje.“

Kada je Ebu Derda, r.a., došao u Hims (grad u Siriji), njegovim stanovnicima je rekao: „Zar vas nije stid da gradite ono u čemu nećete živjeti? Da se nadate onome što nećete dočekati? Da sakupljate ono što nećete pojesti? Oni koji su bili prije vas sagradili su čvrste objekte, sakupili su mnogo imetka i imali duge nade, pa su njihovi stanovi postali kaburovi, njihove nade su se pokazale kao obmane, a njihov imetak kao propast!“ (Gazali)

Za Akos.ba pripremio Fahrudin Vojić

HADISI Hadisi koji počinju sa “tri“

U djelu Sahihul-džamius-sagir ve zijadetuhu, šejh Albani bilježi pedeset pet vjerodostojnih hadisa koji počinju sa brojem tri, a ovo njegovo djelo zapravo je obrada djela El-Džamius-sagir, imama Dželaluddina es-Sujutija, rahimehullah. Tokom obrade ovog djela, šejh Albani razdvojio je vjerodostojne od nevjerodostojnih hadisa, i tako su, na temelju toga, nastala dva djela: Sahihul-džamius-sagir ve zijadetuhu i Daiful-džamius-sagir ve zijadetuhu, a to znači da je šejh Albani ocijenio hadise koji se navode u El-Džamius-sagiru ili kao sahih – vjerodostojne ili kao daif – slabe.


Ono što je zanimljivo jeste da se u Sujutijevom djelu bilježe pedeset tri hadisa koja počinju brojem tri, tako da ćemo ih navesti u ovom i narednom broju El-Asra. S obzirom na to da se nekoliko hadisa ponavlja više puta, ja ih, zbog raznovrsnosti verzija, nisam izostavio, već sam ih, kako se i navode u djelu, sve uvrstio. U ovom broju navodimo hadise od broja 3021 do broja 3047.

1.

Aiša, Ibn Mesud i Ebu Umama, radijallahu anhum, prenose da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kunem se za tri stvari:

● Allah neće isto postupiti prema onom ko je musliman i prema onom ko s islamom nema ništa. A tri su dijela islama: namaz, post i zekat.

 Allah neće biti zaštitnik nekom robu na ovom svijetu pa ga onda na Sudnjem danu prepustiti nekom drugom.

 I nijedan čovjek neće voljeti jedan narod a da ga Allah neće sastaviti s njima.”

A četvrta, kad bih se zakleo za nju, nadam se da ne bih bio grješan: Allah neće prikriti robu sramotu na ovom svijetu a da mu je neće prikriti i na Sudnjem danu.” (Hadis je sahih, a od Aiše, radijallahu anha, bilježe ga imam Ahmed, Nesai, Hakim i Bejheki, od Ibn Mesuda bilježi ga Ebu Ja’la u Musnedu, i od Ebu Umame bilježi ga imam Taberani)

2.

Džabir b. Semura, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troga se bojim za svoj ummet: traženja kiše putem zvijezda, nasilja (nepravde) vladara i negiranja kadera (odredbe).” (Hadis je sahih, a bilježe ga imami Ahmed i Taberani.)

3.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se troje pojavi, nijednom čovjeku neće biti od koristi to što će tada vjerovati, ako prije nije vjerovao ili ako nije, kao vjernik, kakvo dobro uradio: pojava Sunca sa zapada, Dedžal i životinja iz zemlje.” (Hadis je sahih, a bilježe ga imami Muslim i Tirmizi.)

4.

Ebu Kebša Amr b. Sa’d el-Enmari, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Zaklinjem se da su tri stvari istinite, i još ću vam nešto reći, pa to zapamtite:

● sadaka ne umanjuje čovjekov imetak;

● čovjeku kojem bude učinjena nepravda, pa je on strpljivo podnese, Allah će zbog toga uvećati čast i ugled;

● čovjek neće otvoriti vrata prosjačenja a da mu Allah zbog toga neće otvoriti vrata siromaštva i neimaštine.

I još ću vam ovo reći pa zapamtite: stanje svih ljudi na dunjaluku poput je stanja četverice ljudi:

– čovjeka kojem je Allah dao imetak i znanje, pa se on boji svoga Gospodara, i koristeći podareno, održava rodbinske veze i zna čime ga Allah u pogledu njih dúži – ovaj je na najboljem stepenu; čovjeka kojem je Allah dao znanje, a nije mu dao imetak, pa on sa iskrenim nijetom govori: ‘Kada bih imao imetka, i ja bih radio kao taj i taj’, i on će biti nagrađen prema svojoj namjeri, a nagrada njih dvojice je jednaka;

– čovjeka kojem je Allah dao imetak, a nije mu dao znanje, pa on nepromišljeno raspolaže svojim imetkom i u tome se ne boji svoga Gospodara, niti pomaže bližnju rodbinu, niti priznaje Allahovo pravo u njemu – ovaj je čovjek na najgorem stepenu;

– čovjeka kojem Allah nije dao ni imetak ni znanje, pa on govori: ‘Kada bih imao imetak, i ja bih radio kao taj i taj’ (zadnja spomenuta osoba), i on će biti kažnjen prema svojoj namjeri, a grijeh njih dvojice je jednak.” (Hadis je sahih, a bilježe ga imami Ahmed i Tirmizi.)

5.

Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaklinjem se za tri stvari (istina su, op. pr.): sadaka ne umanjuje imetak čovjeka, pa dijelite sadaku; čovjek neće oprostiti zulum (nepravdu) koji mu je učinjen a da mu Uzvišeni Allah zbog toga neće povećati ponos, pa opraštajte Allah će vam povećati ponos; i čovjek neće otvoriti vrata prosjačenja a da mu Allah zbog toga neće otvoriti vrata siromaštva.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ibn Ebu Dun’ja u djelu Zemmul-gadab.)

6.

Ukba b. Amir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ako i u čemu ima lijeka, onda ga ima u troje: hidžami, konzumiranju meda i kauterizaciji, koja je bolna. I ja prezirem kauterizaciju i ne volim je.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ahmed.)

7.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U tri se slučaja riječi izgovorene i u šali uzimaju ozbiljno: prilikom sklapanja braka, prilikom razvoda i prilikom opoziva braka.” (Hadis je hasen, a bilježe ga imami Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madža.)

8.

Jedan ashab, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje je obaveza svakom muslimanu: kupanje petkom, korištenje misvaka i mirisanje.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ibn Ebu Šejba u Musannefu.)

9.

Nafi b. Abdulharis, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri stvari muslimanu donose sreću na ovom svijetu: čestit komšija, prostran stan i udobna jahalica.” (Hadis je sahih, a bilježe ga imami Ahmed, Taberani i Hakim.)

10.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri dove se, u to nema sumnje, uslišavaju: dova postača, dova mazluma (onoga kome je učinjena nepravda) i dova putnika.” (Hadis je sahih, a bilježe ga Ukajli u djelu Ed-Duafa, i Bejheki.)

11.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri dove se, u to nema sumnje, uslišavaju: dova roditelja protiv djeteta, dova putnika i dova mazluma.” (Hadis je hasen, a bilježe ga imami Ahmed, Buhari u Edebul-mufredu, Ebu Davud i Tirmizi.)

12.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Trojici se dova ne odbija: dova roditelja za dijete, dova postača i dova mazluma.” (Hadis je hasen, a bilježi ga Ebu Hasen b. Mehrvejh, u djelu Selasijjat, i Dija.)

13.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri dove se, u to nema sumnje, uslišavaju: dova mazluma, dova putnika i dova roditelja za dijete.” (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Ibn Madža.)

14.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “U troje je lijek od svake bolesti osim od smrti: kasiji (žutom bagremu) i medi (ili kuminu). Treće prenosilac nije spomenuo.” (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Nesai.)

15.

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje je obaveza svakom muslimanu: obilazak bolesnika, prisustvovanje dženazi i reći ‘jerhamukallah’ onome koji je kihnuo i rekao ‘elhamdulillah’.” (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Buhari u El-Edebul-mufredu.)

16.

Ala b. Hadremi, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Muhadžir ima pravo boravka (u Meki nakon obavljenih propisa hadža) samo tri dana.” (Hadis je sahih, a bilježe ga imami Buhari i Ibn Madža.)

17.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje nikada neće iščeznuti u mom ummetu: hvalisanje položajem, naricanje i gatanje pomoću zvijezda.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ebu Ja’la u Musnedu.)

18.

Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje je dio poslaničkog ahlaka: požurivanje sa iftarom, odgađanje sehura i stavljanje desne ruke na lijevu u namazu.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Taberani.)

19.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje donosi spas: osjećaj strahopoštovanja prema Uzvišenom Allahu i tajno i javnopravednost i u zadovoljstvu i u srdžbi, i umjerenost i u siromaštvu i u bogatstvu. Troje donosi propast: strast koja se slijedi, gramzljivost izadivljenost čovjeka samim sobom. (Hadis je hasen, a bilježe ga Ebu Šejh u djelu Et-Tevbih i imam Taberani u djelu El-Evsat.)

20.

Džunada b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri su stvari koje su radili sljedbenici džahilijeta, a neće ih napustiti ni sljedbenici islama: traženje kiše putem zvijezda, vrijeđanje porijekla i naricanje za mrtvim. (Hadis je sahih, a bilježe ga imam Buhari, u djelu Tarih, i Taberani.)

21.

Abdullah b. Muavija el-Gadiri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude radio troje, osjetit će slast imana: onaj ko bude robovao Allahu, Jednom, Jedinom, svjedočeći da nema drugog boga osim Njega, onaj; onaj ko sa zadovoljstvom svake godine bude davao zekat na svoju imovinu; i onaj ko na u ime zekata ne bude davao staro, šugavo, bolesno, suhonjavo i ono što nema mlijeka, nego bude davao osrednje. Allah od vas ne traži da date najbolje, niti vam naređuje da podijelite ono najgore. I ko očisti sebe.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Ebu Davud.)

22.

Ebu Katada, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Postiti ramazan i tri dana u svakom mjesecu, to je kao post čitave godine.” (Hadis je sahih, a bilježe ga imami Muslim, Ebu Davud i Nesai.)

23.

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kod koga se nađe troje, on je licemjer, pa makar i postio i klanjao (i obavio hadž i umru) i govorio: ‘Ja sam musliman’: kada govori – laže, kada obeća – ne ispuni i kada nešto uzme u emanet – pronevjeri.” (Hadis je sahih, a bilježe ga Rusteh, u djelu El-Iman, i Ebu Šejh, u djelu Et-Tevbih. Ovaj dio u zagradi “i obavio hadž i umru” slab je prema šejhu Albaniju. Pogledati njegovo djelo Daiful-džamiis-sagir, hadis br. 2554.)

24.

Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koga budu krasila tri svojstva, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega, da brata muslimana voli samo u ime Allaha, i da mrzi povratak u kufr, nakon što ga je Allah iz njega izbavio, kao što ne želi biti bačen u vatru.” (Hadis je sahih, a bilježe ga imami Ahmed, Buhari, Muslim, Tirmizi, Nesai i Ibn Madža.)

25.

Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri stvari su propast, tri su spas, tri su iskup za grijehe, a tri povećavaju stepene – deredže.

● Što se tiče onih stvari koje donose propast, pa to su: gramzljivost, strast koja se slijedi i zadivljenost čovjeka samim sobom.

● Što se tiče stvari koje donose spas, pa to su: pravednost i u srdžbi i u zadovoljstvu, umjerenost i u siromaštvu i u bogatstvu i strahopoštovanje prema Uzvišenom Allahu i javno i tajno.

● Što se tiče stvari koje su iskup za grijehe, pa to su: iščekivanje sljedećeg namaza nakon tek obavljenog namaza, upotpunjavanje abdesta u poteškoćama i mnoštvo koraka do džamije.

A što se tiče stvari koje povećavaju stepene, pa to su: nahraniti nekoga (siromaha), širiti selam i klanjati noću dok drugi spavaju.“ (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Taberani u El-Evsatu)

26.

Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Troje se ne odbija: jastuk, parfem i mlijeko.” (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Tirmizi.)

27.

Fedala b. Ubejd, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tri su postupka s kojima se ne treba poigravati: razvod braka, sklapanje braka i oslobađanje roba.” (Hadis je hasen, a bilježi ga imam Taberani.)

 Halil Makić, prof.  / www.el-asr.com

 

Dova kao poslanička metoda zaštite od poroka i nesreća

POSEBNA DOVA

Mnogo je sličnih dova koje je Poslanik učio, a čije su poruke svestrane i uzvišene, ali ovdje ćemo se zadržati na jednoj dovi koja je posebna tema ovog teksta i koja je sasvim dovoljna da opravda naslov ovog teksta. To je dova koju bilježi imam Buhari u svom Sahihu od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, koji kazuje: “Služio sam Resulullaha, sallallahu alejhhi ve sellem, kad god bi negdje odsjeo. Čuo sam ga da mnogo izgovara: ‘Allahumme inni e‘uzu bike minel-hemmi vel-huzni, vel-adžzi vel-keseli, vel-buhli vel-džubni, ve dal’I-d-dejni ve galebetir-ridžali („Allahu, ja kod Tebe tražim zaštitu od brige i tuge, od nemoći i lijenosti, od škrtosti i kukavičluka te od tereta duga i premoći ljudi.”) U ovoj dovi Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, objedinio je osam zanimljivih detalja čovjekova bića i poredao ih je, poslaničkom preciznišću, u parovima: briga i tuga, nemoć i lijenost, škrtost i kukavičluk i teret duga i premoć ljudi.

● Briga i tuga su slične sebi u svom efektu koji ostavljaju na čovjeka.

● Nemoć i lijenost su poput blizankinja… nešto što je neurađeno ostaje neurađeno i sasvim je sporedno da li je razlog tome nemoć ili lijenost.

● Škrtost govori o nepostojanju želje za žrtvovanjem imetka, a kukavičluk se tiče bojazni da se žrtvuje tijelo.

● Teret duga i premoć ljudi su dva izvanjska faktora koji mogu biti strahovito opterećavajući onima koji su njima pogođeni. Ove dvije zadnje stvari spomenute u ovoj dovi itekako se dotiču društvenih odnosa, čime se aspekti ove dove sa jedinke proširuju i na međuljudske odnose.

Komentirajući ovu dovu u svom djelu Fethul-Bari, imam Ibn Hadžer, rahimehullah, navodi riječi imama El-Kermanija koji kaže: “Ova dova je od ‘sažetih izraza’ (dževamiul-kelim) jer tri su vrste poroka: duševni, tjelesni i izvanjski.

● Prvi je, shodno snazi, koja je u čovjeku i njega postoje tri vrste: razumski, srdžbeni i strastveni. Briga i tuga povezane su sa razumskim, kukavičluk sa srdžbenim, škrtost sa strastvenim, a nemoć i lijenost sa tjelesnim porocima.

● Drugi porok (tj. lijenost) manifestira se kad je čovjekovo tijelo zdravo i snažno (ali duh je slab), a prvi (tj. nemoć) kod nedostatka organa i slično.

● Teret duga i premoć ljudi povezani su sa izvanjskim porokom. Prvi je u imetku, a drugi je u ugledu. I ova dova obuhvata sve to.” (Pogledati: Ibn Hadžer el-Askalani, Fethul-Bari, 11/178) Ova bi dova, preslikana u dijagramu, izledalo ovako: (Pogledati dijagram: “Poroci”) Naša posljednja dova je: Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!

 

Iz teksta: Dova kao poslanička metoda zaštite od poroka i nesreća – Halil Makić, prof.

Pozitivna psihologija: Tehnike razmišljanja kroz primjere iz Kur'ana

Čovjek može proživjeti svoj život bez dubokog promišljanja pošto puko preživljavanje ne traži promišljanje i dalekosežne umne kombinacije(1). Dovoljno se uklopiti u postojeće sisteme i prepustiti inertnoj sili da djeluje u pravcu kretanja većine. Slično je sa šahom. Čovjek može igrati šah, pa i doći u završnu fazu igre bez kombinovanja, ali samo kao gubitnik.

Piše: Edin Tule

Ogroman umni potencijal se krije ispod nesavladanih vještina razmišljanja koje se često ljubomorno čuvaju i njeguju u rijetkim porodicama koje oprezno prenose te vještine s koljena na koljeno, sniženog tona, samo u najdraže uši.

Kada je riječ o jednom takvom kapitalu kao što su vještine razmišljanja donekle je razumljiva sebičnost i opreznost majstora tih vještina baš kao što je razumljiva i selektivnost onih koji ostavljaju svojim nasljednicima samo novac i nekretnine. Za razliku od novopečenih «bogataša» koji su imali više sreće nego pameti, mudri ljudi raskošnim lepezama prodornog i pobjedničkog razmišljanja pušu u krila mlađim naraštajima, instalirajući u njihove živote fleksibilne sisteme koji ih usmjeravaju na konstantno usavršavanje duha, tijela i uma.

Osobe sa najsiromašnijom lepezom tehnika razmišljanja su ljudi koji su se u potpunosti oslonili na vlastito ubjeđenje u ispravnost određene ideje(2), nepromišljeno vjerujući da su vjera, dobra namjera te prosječna djela dovoljne za ostvarenje viših ciljeva. Dok svijetom baulja milijarda uspavanih jahača na jednoj podjarmljenoj ideji, ta ista ideja na razne načine doziva potencijalne nosioce oštroga uma:

Eksperimentalno razmišljanje

Pa pošto se nad njim smrači noć, ugleda zvijezu. Reče: «Ovo je gospodar moj(?!)” pa pošto zađe, reče: ”Ne volim one koji zalaze.” …   (V. El-En’am 76 – 79)

Tvorac nam navodi u Kur’anu primjer čovjeka (Ibrahim a.s.) koji je, živeći pored obožavaoca nebeskih tijela i drugih lažnih autoriteta, odlučio natjerati na razmišljanje svoje sunarodnjake, i u tom nastojanju koristi cijelu lepezu interesantnih metoda (vodi učtive diskusije sa bližnjima, primjenjuje proračunatu silu, utiče na podsvijest, vodi debate na najvišem nivou itd.).

U prethodnom citatu Ibrahim a.s. razmišlja naglas u prisustvu grupe ljudi s ciljem podsticanja logičkog razmišljanja. Vidimo ga kako proračunato posmatra nebo i izdvaja određena tijela ističući kako su ta tijela relativne veličine te da ta tijela izlaze i zalaze. Po logici stvari – sve što izlazi i zalazi ima svoju ustaljenu putanju, a sve što ima svoju ustaljenu putanju indicira postojanje veće sile koja je uspostavila ta tijela i te kretnje.

Ibrahim a.s. u prethodnom promišljanju vrši više mentalnih aktivnosti:

a) definiše problem (mnogoboštvo);
b) aktivno opservira (nebeska tijela);
c) vrši komparaciju (između predmeta obožavanja);
d) pravi hipotezu (npr. ako nešto izlazi i zalazi onda….);
e) dolazi sa eksperimentom (vodi vid monologa);
f) iznosi zaključak;

Dodatna kvaliteta njegovih mentalnih aktivnosti se ogleda u indirektnom uticaju na kognitivne procese svojih sunarodnjaka pošto kroz zagledanost u nebo i razmišljanje naglas mudro i nenametljivo sugerira zdravu logiku, vješto izbjegavajući prizvuk «pametovanja» koji često rezultuje u izgradnju «zida» i distance od strane osoba koje osjete da neko hoće da ih (direktno) mijenja.

Allah dz.š. nam ovdje kroz Ibrahimov a.s. primjer skreće pažnju na praktičnu odgojnu metodu koja je upotrebljiva u mnoštvu različitih situacija. Tako npr. dva prijatelja koja hoće ukazati – na jedan efikasan način – greške u razmišljanju kod neke treće osobe, mogu se unaprijed dogovoriti da, naizgled, spontano povedu razgovor indirektno tretirajući aktuelnu problematiku ciljane osobe.(3)
Na kraju krajeva, svi smo mi rezultat razgovora naših roditelja čiji su dijalozi oblikovali naše svijesti i liste vrijednosti dok smo se – naizgled odsutno – igrali oko njihovih nogu.

Revolucionarno razmišljanje

(Musa) reče: “Gospodaru moj! Proširi mi grudi moje….I razveži čvor jezika mog…  (Ta Ha 25 – 27);

U Kur’anu su ciljano ostavljene mnoge dove različitih likova. Dova, pored toga što nam ukazuje na želje i potrebe pojedinaca, odslikava i sistem razmišljanja prisutan kod tih likova, njihovo shvatanje prioriteta, pa i njihovu strategiju. (4)

U prethodnom citatu Tvorac života na planeti nam navodi primjer pojedinca (Musa a.s.) koji je imao zadatak da se suprostavi tadašnjoj supersili (faraonu) i zaštiti svijet od njenog zla.  Ono što nas danas interesuje, uzimajući u obzir da živimo u sličnim prilikama, je: Kako je taj pojedinac razmišljao? Kako se pripremao za taj zadatak? Šta su mu bili prioriteti i šta je tražio od Allaha? Vojsku, naoružanje, atomsko oružje…ili nešto posve drugo?

Ako uzmemo u obzir da su odlike elitnog revolucionara:

a) odsustvo uskih ličnih interesa;
b) shvatanje prioriteta;
c) odlične retoričke sposobnosti;
d) konstantan rad sa masama;

-uvidjet ćemo da je Musaova a. s. dova odraz jednog sređenog sistema razmišljanja u kojem su prioriteti, strategija i fokus usklađeni sa konkretnom fazom djelovanja.

Musa a.s., u samom početku vlastitih priprema za suočavanje sa nepravednim, nasilničkim sistemom, traži upravo osobine bez kojih je nezamisliv jedan elitni revolucionar. Bitno je istaknuti da potreba za njegovanjem pomenutih kvaliteta nije ograničena samo na Musaa a.s., pošto ostavljenost njegovog primjera na iščitavanje u Kur’anu – svim generacijama do Zadnjeg dana – ukazuje na potrebu usvajanja njegovog načina razmišljanja od strane svih onih koji se nađu u situaciji sličnoj njegovoj.  Šta je spriječavalo ine jučerašnje i današnje vjersko-političke «lidere» da izrastu u kvalitetne reformatora opipljivih rezultata, ako ne strah, uskogrudnost, opterećenost uskih ličnim interesima, nedostatak kolektivne svijesti i vrlo oskudno poznavanje osnova ubjedljive motivacione retorike.

Analitičko razmišljanje

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši… ( El-Kehf : 71);

Citat iznad govori o dvojici saputnika i njihovim percepcijama određenih događaja. Poznato je da se radi o Musau a.s. i jednom dobrom čovjeku izvanrednih analitičkih sposobnosti (Hidr).

Musa mu reče: «Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si naučen – ispravnosti?»  (El-Kehf : 66)

Ovdje je bitno primjetiti da Musa .a.s, iako je Božiji poslanik tj. osoba direktno povezana sa objavom te jedan od pet najznačajnijih poslanika, ponizno – poput dječačića – traži dopuštenje da uči od druge osobe.(5)

Vidjet ćemo u nastavku da Hidr Musaa a.s. nije podučavao šerijatskom znanju nego praktičnom životnom iskustvu, šireći njegove vidike i ukazujući mu na potrebu posmatranja «veće slike» pri analizi događaja(6)

akon što je Hidr dozvolio Musau a.s. da ga prati na njegovom putu, zajedno su se ukrcali na jednu lađu koju je Hidr, nonšalantno, probušio.

Slijedi Musaova a.s. začuđena reakcija:

…Reče: «Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao sa stvari teškom!»  (El-Kehf : 71)

U ovom konkretnom događaju Musa a.s. je reagovao na bazi slijedećih opservacija (te donio presudu):

a) lađa pripada siromašnim ljudima koji putem nje (ribolovom) hrane svoje porodice;
b) Hidr, ničim izazvan, buši tu lađu;
c) Učinjena je težak prijestup;
d) Reaguje osuđujući taj čin;

Nakon što se upoznamo sa Hidrovom percepcijom pomenute lađe, njenih korisnika i još mnogo čega, uvidjet ćemo Musaovo a.s. neiskustvo u datom momentu i površno posmatranje određenih životnih događaja.

Na kraju putovanja Hidr objašnjava motive za svoja djela pa kaže:

Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa sam želio da je oštetim – a iza njih je bio vladar koji svaku lađu uzima nasilno.  (El-Kehf: 79)

Opservacija pomenutog događaja iz Hidrove perspektive se razlikovala u odnosu na Musaa a.s. u slijedećem:

a) Hidr uzima u obzir cio ekonomsko-politički sistem – kojeg odlično poznaje – u čijem okviru žive i rade pomenuti ribari kao kategorija društva ugrožena od strane tog nepravednog sistema;
b) Hidr poznaje tačke u zakonu na osnovu kojih vlast daje sebi za pravo da oduzme tuđu imovinu (ispravne lađe) ugrožavajući njihovu egzistenciju;
c) Promućurno iznalazi «rupu» u tom nepravednom zakonu i osigurava zaštitu vitalnih interesa te ugrožene populacije;

Hidr koristi dozu proračunatog rizika služeći se konceptom nanošenja manje štete u cilju ostvarenja veće koristi; (7)
Drugim riječima rečeno, jedan sudionik pomenutog događaja je reagovao emotivno poput neinformisanog šerijatskog pravnika koji ne vidi dalje od rupe u lađi, žureći sa osudom, dok drugi – potpuno hladnokrvo – posmatra vrstu političke vlasti, profil i osobine vladara (8), upoznat je sa stanjem najugroženijih kategorija društva, te rupu u lađi vidi kao spasonosnu «rupu» u jednom nepravednom ekonomsko-političkom sistemu.(9)

Dakle, ono čemu je Hidr podučio Musaa a.s. – i sve nas preko Musaa a.s. – je:

1) Nužnost iscrpne ekonomsko-političke analize događaja;
2) Cjelovito sagledavanje događaja na lokalnom nivou je moguće samo u kontekstu globalnih dešavanja;
3) Ništa ne mora biti onakvim kakvim izgleda;
4) Potreba detektovanja, i korištenja, «rupa» u nepravednim ekonomsko-političkim sistemima;
5) Rupa u brodu može biti spas za ribolovce ako se stavi u pravi kontekst;
6) Nužnost pravovremenog prepoznavanja koristi i šansi;
7) Sačuvati «hladnu glavu» u svakoj situaciji pošto usijana glava brzo strada;

Hipotetičko razmišljanje

Gotovo da je nemoguće zamisliti određenu socio-psihološku situaciju a da ista nema svoj ekvivalent u Kur’anu. Gledanje ubijanja djece je jedna od ekstremnih životnih situacija koja se, nažalost, ponavlja iz dana u dan. Čovjek koji svojim očima vidi kako snjaperista ubija dijete u naručju majke ili kako granata pogađa dječije igralište puno bezbrižne djece može, površno razmišljajući, vrlo lahko posmunjati u postojanje Boga.(10)

Upravo jedna takva situacija je dokumentovana u Kur’anu:

I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka, pa ga onaj ubi…  (El-Kehf : 74)

Vidimo Musaa a.s. kako emotivno i burno reaguje posmatrajući cio događaj (Hidra u svojstvu djecoubice(11) izuzetno tragično:

…reče: «Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si učinio stvar strašnu!»  (El-Kehf : 74)

Musa a.s. je ponovo bolno površan, i to iz prostog razloga što se previše unio u cio slučaj, posmatrajući situaciju sa kratke distance. (12)

Hidr poslije određenog vremena – potpuno smireno – objašnjava cio događaj pa kaže:

A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem, Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega čistoćom i bližeg samilosti.(13)

Ponovo vidimo Hidra, baš kao i pri analizi događaja oko lađe, kako se povlači unazad i sagledava jednu «veću sliku» i širi kontekst cijelog događaja.

Ono što je Tvorac podučio (podsjetio) Musaa a.s. – ali i sve nas – preko Hidra je:

a) Svi ljudi, bili ono pozitivci ili negativci, su u jednom periodu svoga života bili djeca;
b) Djecu ne odgajamo samo mi – ma koliko dobri i obrazovani bili – nego i naša okolina;
c) Uzimajući u obzir da su se naši životi već desili u Stvoriteljevom znanju, On dž.š. unaprijed zna u šta će izrasti svako dijete i kakav će impakt imati njegovo/njeno djelovanje na okolinu; Rano preseljenje djece je ponekad milost za roditelje, okolinu ali i tu djecu;(14)
d) Ono što djecu, iako porijeklom iz dobrih porodica, može učiniti negativcima je predominantna negativnost okoline koju nismo nastojali dovoljno jako promijeniti;
e) Našim nereagovanjem na negativnosti oko nas (nemoral i raznorazne motivatore bluda, razvrata, perverzije, neznanja, mržnje itd.), te našim indiferentnim, nereformatorskim stavom mi doprinosimo pojavi svih negativnosti u našoj okolini koje će kasnije oblikovati stavove i karakter novih generacija te postajemo direktni saučesnici u kreiranju tragične sudbine naše djece koju kasnije nemoćno oplakujemo;
f) Sve što nam se desi, bilo dobro ili loše, djelo je naših ruku;
g) Ako su individualne sudbine isprepletene sa kolektivnim sudbinama, a jesu, onda naša briga i odgovornost ne smije niti može biti ograničena sam na nas i naše najbliže;

Dugoročno razmišljanje

…kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi.   (El-Kehf : 77)

Sa ovim citatom dolazimo do trećeg, i završnog, slučaja na ovom izvanrednom putovanju u kojem su učestvovali Musa a.s. i Hidr. Ovog puta dvojica saputnika dolaze, umorni gladni od dugog puta, u jedno selo gdje traže hranu i piće. Međutim, biva im grubo uskraćena dobrodošlica. Uprkos negostoljubivom odnosu mještana, Hidr nalazi u njihovom selu zid u fazi rušenja kojeg samoinicijativno iznova gradi, neračunajući ni na kakvu finansijsku nadoknadu. Musa a.s. ponovo zbunjen ishitreno reaguje pa kaže:

… «Da si htio, sigurno bi za to uzeo naknadu.» (El-Kehf : 77)

Drugim riječima, Musa a.s. se čudi Hidrovom postupku iz dva razloga:

1) Hidr popravlja ruševinu u selu čiji mještani su se ponijeli prema njima krajnje nekorektno;
2) Hidr ne traži nikakvu nadoknadu od tih mještana za to svoje djelo;

Hidr na kraju objašnjava stvari iz svoje perspektive pa kaže:

A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov pravedan. Pa je želio Gospodar tvoj da dostignu zrelost svoju i izvade blago svoje…  (El-Kehf : 82)

Hidr ponovo naglašava bitnost pravovremene informacije, ističući da je upoznat i sa dobrim i sa lošim u tom selu te da ga nedjelo nekolicine u jednom mjestu neće ponukati da digne ruke od svih. Ponovo mu je fokus, baš kao i na početku, na ugroženim kategorijama društva, pa ističe svoju brigu za dvoje siročadi i pokreće konkretan projekat kojim želi zaštititi interese te nejake djece te im omogućiti pristojnu budućnost.

Kroz ovaj način promišljanja problema društva i konkretnog djelovanja Allah dž.š. Musaa a.s. – i sve nas – podučava, pored ostaloga, i slijedećem:

a) Izbjegavati generalizacije jer su sve generalizacije pogrešne, a posebno ova;
b) Potreba za uočavanjem dobra i pozitivnosti u svemu i svugdje;
c) Nužnost dugoročnog planiranja;
d) Obezbjeđenje finansijskih injekcija naraštajima u razvoju;
e) Zaštita interesa mladih kroz oštroumno djelovanje;
f) Osoba čije su misli u budućnosti ima kvalitetniju sadašnjost i ne troši vrijeme i energiju na sitne pakosti;
g) Razlika između plemenitih ljudi širokog srca i sitnih profitera je u tome sto prvi čine i ona djela za koja ne očekuju (finansijsku) nadoknadu;

Ovdje se možemo zapitati zašto je Hidr, od samog početka, pa do kraja druženja sa Musaom a.s. insistirao na tome da ga Musa a.s. ništa ne pita dok on sam ne odluči da mu objasni svoja djela? Dodano k tome, njegova djela su bila toliko šokantna da bi ih teško prihvatila bilo koja normalna osoba bez zapitkivanja i određene doze zbunjenosti. Zašto nije npr. prije ukrcavanja na lađu pripremio Musaa a.s. unaprijed pojašnjavajući razloge njenog bušenja? Ili, zašto nije unaprijed pojasnio razloge ubistva djeteta ili izgradnje zida?

U čemu je poenta? Da li se radi o posebnoj odgojnoj metodi koja kroz dozu šoka, neizvjesnosti i tajnovitosti uspješno aktivira sva čula i maksimum umnog angažmana samom učenika, ostavljajući mu/joj dovoljno prostora da samostalno pokuša odgonetnuti skrivene motive i šire okolnosti koje se kriju oko svakodnevnih događaja?

Da je Hidr unaprijed detaljno objasnio sva tri svoja postupka, pored toga što tokom putovanja ne bi imao puno pažnju svoga učenika, ne bi ga mogao ni upoznati kroz njegove iskrene reakcije, niti bi učenik upoznao samoga sebe i greške u svojoj percepciji. (15)

A zar to upravo nije maksimum jednog ispravnog pedagoškog pristupa?

Oportunističko razmišljanje

Uistinu, oni koji su došli sa laži, skupina su od vas. Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas…  (En-Nur : 11)

Povod objave prethodnog citata je potvora na čast, ni krive ni dužne, Aiše r.a. od strane određene grupe licemjera koja je počela da širi o njoj r.a. nemoralne glasine. Te glasine su uzele tolikog maha da je na kraju Allah dž. š. morao intervenisati spuštajući ajete u kojima dokazuje njenu nevinost.

Sasvim izvjesno, i Aiša r.a. i cijela njena porodica (otac Ebu Bekr r.a.) bili su izuzetno uznemireni zbog te potvore, osjećajući veliku emocionalnu bol i psihološki pritisak. Stvoritelj prepoznaje to njihovo stanje i spušta ajete utjehe, učeći ih – ali i sve nas koji se nađemo u sličnoj situaciji – prepoznavanju pozitivnih strana različitih neugodnih životnih situacija.

Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas. ..

Na koji način je ova situacija dobra za one koji je smatraju zlom:

a) Zahvaljujući potvori Aišina r.a. čast i čistoća su istaknuti u Kur’anu;
b) Time joj je ukazana počast i vječna uspomena pošto je Stvoritelj direktno intervenisao dokazujući njenu nevinost;
c) Potvora je bila povodom objavljivanja ajeta i propisa koji su potrebni ljudima bez obzira na vrijeme i mjesto življenja, a tiču se odnosa prema informacijama i njihovim izvorima;
d) Zahvaljujući potvori licemjeri su isplivali na površinu te su bili markirani kao potencionalni sijači nereda i u budućnosti;

Zanimljivo je da se u Kur’anu na više mjesta spominju citati:

…I moguće je da nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas…  (El-Bekare : 216)

…ta moguće je da nešto mrzite, a učinio je Allah u tome veliko dobro. (En-Nisa’ : 19)

Tim citatima Stvortielj nas podučava vrsti oportunističkog razmišljanja tj. uočavanju pozitivnih strana u situacijama koje većina vidi samo štetnim.

Činjenica je da ništa – od onoga što nam se dešava – ne mora biti dobro niti loše samo po sebi nego to postaje našom interpretacijom. Jedna od stvari na koju se ljudi najviše žale i jedno od stanja koje najviše preziru jesu bol i stanje patnje. Štaviše! Većina ljudi bi, da ima mogućnost, likvidirala svaki oblik boli i patnje za sva vremena! Međutim, činjenica je da i bol ima svoje prednosti, a to su:

a) u stanju patnje i boli, čula su izoštrenija, osjetila receptivnija te je čovjek sposoban da bolje zapaža detalje svijeta oko sebe;
b) sa izoštrenijim čulima čovjek je osposobljeniji da prodre u samu srž stvari i izazova koji ga čekaju;
c) u stanju boli vrijeme se – kao izuzetno važan faktor – razvlači i puno sporije prolazi u odnosu na vrijeme ”sretnika”;
d) izoštrena čula u kombinaciji sa dovoljnom količinom vremena su dvije najbolje stvari koje može poželjeti čovjek koji u intelektualnoj produktivnosti vidi najveći užitak;

S druge strane, bitno je prepoznati iluzije većine i imati izbalansiraniji stav prema onome što ljudi uglavnom beskrajno vole:

…i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas…  (El-Bekare : 216)

Tako su npr. ljudi neumorni u traženju sreće koju žele po svaku cijenu, iako ista ima i svoje štetnosti:

a) u stanju sreće ljudska čula su površna i otupljena te je čovjekov pristup životu površan i bez potrebne dubine;

b) u stanju sreće vrijeme – kao izuzetno važan faktor – munjevito brzo prolazi;
c) otupljena čula u kombinaciji sa nedostatkom vremena su dvije najgore stvari koje normalan čovjek, na ovom svijetu, može sebi poželjeti;

Uzimajući u obzir da se muslimani diljem planete – poput Aiše r.a. – od skorijeg datuma nalaze u stanju velike potvore od strane određenih svjetskih licemjernih centara moći, podučeni smo da to ne smatramo zlom za nas. Naprotiv. To je bolje za nas.

Kako? Zavjera usmjerena protiv određene grupe redovno rezultuje u:

a) jačanje kolektivne svjesti kod te ciljane grupe;(16)
b) ubrzano sazrijevanje pod uticajem pritiska okoline;
c) zanemarivanje trivijanih sukoba među njenim članovima;
d) fokus na prioritete;
e) organizovano djelovanje prema uspostavljenim dugoročnim ciljevima;

Ambiciozno razmišljanje

Postavi me nad magacinima zemlje. Uistinu, ja sam čuvar, znalac.  (Jusuf : 55)

Prethodnu rečenicu je izgovorio odabrani Allahov rob i poslanik Jusuf a.s. nakon što je izašao iz zatvora. Ta rečenica odslikava jedan način promišljanja sebe i svijeta oko sebe koji dovodi u pitanje brojne poruke i odgojne metode, koje se muslimanima serviraju iz neukih roditeljskih usta, sa prašnjavog efendijskog ćursa, sa dasaka koje život znače (mimbera) – a tiču se nakaradno shvaćenog koncepta zadovoljstva s malim, neodvažnosti upakovane u ruho skromnosti, neambicioznosti koja se novim naraštajima prodaje pod etiketom bogobojaznosti i golog kukavičluka koji se interpretira kao sabur (strpljenje).

Interesantno je primjetiti da je Jusuf a.s. izašao iz zatvora na poziv kralja kome je trebala određena Jusufova a.s. vještina (tumačenje snova). Nakon što uspješno razjašnjava dilemu kralja vlastitom sposobnošću koju je gajio od rane mladosti, Jusuf a.s. prepoznaje povoljan momenat za vlastitu afirmaciju te, na bazi poznavanja onoga u čemu je dobar i preko čega može imati najveći uticaj na život oko sebe, samouvjereno i odlučno traži – ni više ni manje nego – položaj ministra finansija.

Neke poruke i sugestije koje izviru iz ove ovjekovječene situacije su:

a) Aktivno razvijati vještine i sposobnosti koje društvo treba;
b) Upoznavati sebe i vlastite afinitete;
c) Težnja ka ključnim pozicijama u cilju većeg uticaja;
d) Nužnost prodornog i samouvjerenog nastupa;
e) Kreirati šanse umjesto iščekivanja istih, pošto je životni tempo prebrz a okolnosti prekompetitivne da bi mogli dopustiti sebi luksuz pasivnog čekanja ”ukazivanja prilike”;
f) Cijena gotovo svakog uspjeha je sažeta u izrazu ”usuditi se”;

Ofanzivno razmišljanje

Zar govore: “Izmišlja ga.” Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu, izmišljenih, i pozovite koga možete mimo Allaha, ako ste istiniti!”  (Hud : 13)

U citatu iznad imamo duel između Muhammeda a.s. koji dolazi sa novim idejama i njegovih sunarodnjaka koji sumnjaju u božanski izvor tih ideja, optužujući ga da su te ideje njegove izmišljotine. U momentu kada je suočen sa neosnovanim optužbama Stvoritelj ga uči – kao i sve one koji su pročitali taj događaj – načinu na koji će odgovoriti na te optužbe, pa kaže:

Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu…”

Tom izjavom Muhammed a.s. je podučen, ali i svi mi – da ne dozvolimo drugima da nas tek tako lahko stave na optuženičku klupu sa koje nam ne preostaje ništa drugo nego da se služimo inferiornom i defanzivnom retorikom, koju ako izaberemo unaprijed smo poraženi. Naprotiv! Stvoritelj nas podučava samouvjerenom i ofanzivnom nastupu putem kojeg – u tren oka – uzvraćamo drugoj strani istom mjerom, dovodeći vlastite optužitelje u situaciju da se moraju braniti i dokazivati.

Sportskim rječnikom rečeno, protivničku lopticu koja se nađe u našem polju vraćamo dovoljno jakim i odlučnim udarcima natrag u protivničko polje, nedopuštajući da ta loptica odskoči dva puta na našoj strani. U slučaju da protivnik nije u stanju odgovoriti na naš udarac, a i dalje je uporan u potcjenjivanju darovanog nam talenta, potrebno ga je poniziti u njegovoj bahatosti na način na koji se sportisti poigravaju sa nedostojnim protivnicima – ležernim podizanjem loptice:

A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte suru sličnu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu govorite.  (El-Bekare : 23)

Nakon što Muhammedovi a.s. protivnici nisu uspjeli odgovoriti na njegov izazov – doći sa deset sura – tad im se sugerira da dođu makar sa jednom jedinom surom, ističući na taj način više bitnih životnih pravila:

a) Nikom ne dozvoliti da nas posjedi na optuženičku klupu jer je defanzivna retorika odlika gubitnika;
b) Gajiti duh uvijek spreman na izazove i prodor naprijed – bez obzira na profesiju – jer izazivanje iziskuje konstantne pripreme i usavršavanja;
c) Samo osoba koja je čvrsto ubjeđena u kvalitet onoga što nudi (npr. vlastitog produkta), te to dokaže kroz karakteran nastup i profesionalno zalaganje, može ubjediti druge da posjeduje kvalitet za koji vrijedi živjeti;
d) Svijest o vlastitoj snazi rađa samopouzdanje i samouvjerenje;
e) Prekaljene negativce i inatdžije poniziti u njihovom inatu;

Zaključak:

Najbolju stvar koju čovjek može da ostavi svojoj djeci jeste dobar odgoj. Dobar odgoj ne podrazumjeva samo učtivost (persiranje starijih), pristojnost (nebrisanje nosa rukavom) i urednost (nositi ispeglanu košulju).(17)

Dobar odgoj podrazumjeva osposobljavanje djeteta da se ispravno odnosi prema sebi, roditeljima, starijim, mlađim, učiteljima, neznalicama, prijateljima, neprijateljima, poštenima, lopovima tj. svim elementima jednog realnog i dinamičnog života te na taj način zaštiti samoga sebe, i druge, od eventualne emocionalne ili materijalne štete koja mu može biti nanesena ili je on može nanijeti. (18)
Gledano u tom kontekstu, najbolja stvar koju čovjek može ostaviti svojoj djeci jesu ispravni sistemi razmišljanja. U slučaju da ih ne kani podučiti ispravnim sistemima razmišljanja, neka ne pravi djecu. Ima i drugih hobija. Praviti snješka, na primjer.

_____________________________________________________

[1] Jedna od definicija kombinovanja, kako u sportskom tako i praktičnom životu, glasi da je kombinacija svaka akcija koja se sprovodi po detaljno utvrđenom planu, a koja sadrži makar jedna izvanredan potez sa jačim i višestranijim djelovanjima u odnosu na prosječne jednokratne poteze van bilo kakvih dugoročnih sistema.

[2] Muslimani su u biti 100% uvjereni u ispravnost ideje islama, što se može vidjeti u njihovoj spremnosti da, prilikom debata sa kršćanim te sljedbenicima drugih neislamskih svjetonazora, pozovu Allahovo prokletstvo na sebe i svoje porodice u slučaju da su oni ti koji pozivaju u zabludu. Kršćani i sljedbenici drugih životnih filozofija, u pomenutim situacijama, redovno eskiviraju pozivanje prokletstva na one koji zovu u zabludu, često otvoreno priznavajući da nisu spremni baš toliko daleko da idu kada je u pitanju ispravnost njihovih svjetonazora. Međutim, tu nesigurnost u 100% ispravnost vlastite ideje uspješno nadoknađuju kvalitetnim nošenjen iste.

[3] Mediji djeluju upravo na ovaj indirektni način. U prosječnom filmu se izgovori između 400 i 600 rečenica u raznim dijalozima čije tematike su vrlo često pažljivo birane u cilju oblikovanja percepcije gledalaca ispred malih ekrana, a čije su navike, izbori, stavovi – ciljana meta tih dijaloga;

[4] Mnogu «edukatori» muslimanskih masa nepromišljeno, a nerijetko i po zadatku, ubrizgavaju u mentalitet muslimana determinizam i fatalizam, citirajući tekstove islama, koji govore o npr. neizbježnosti sudbine i njenoj odavnoj ispisanosti – van njihovog pravog konteksta. Postoji poznata predaja u kojoj se kaže da sudbinu može promjeniti dova, a dova je sistem razmišljanja, što znači da je sudbina svakog čovjeka velikim djelom refleksija njegovog/njenog razmišljanja (Sevban r.a. prenosi da je Allahov poslanik a.s. rekao: « Kader ne može promijeniti ništa osim dove… » – Ibn Madže, Knjiga o iskušenjima, br: 4022, hadis je hasen);

[5] Ovim fenomenalnim primjerom podučeni smo da – bez obzora na vlastito znanje, položaj u društvu, privilegije itd. – nikad ne potcjenjujemo druge izvore znanja te da uvijek nastupamo otvoreni za nova znanja i nova iskustva. Ujedno, to je i jedini pristup životu koji garantuje konstantno usavršavanje;

[6] Ovo je potrebno istaknuti pošto postoje i oni ljudi koji tvrde da je jedino znanje vrijedno truda i istraživanja samo šerijatsko znanje. Vidjet ćemo u nastavku da je primjena šerijata, bez podrobnog poznavanja npr. ekonomsko-političke stvarnosti, gotovo pa smiješna;

 [7] Ovaj koncept nanošenja sebi određene štete u cilju ostvarenja veće koristi nije stran modernoj zapadnoj političkoj misli, uzimajući u obzir 11. septembar tj. rušenje par vlastitih zgrada u cilju legalizacije pljačke muslimanske nafte i drugih prirodnih resursa na Bliskom Istoku i Centralnoj Aziji;

[8] Indikativno je da je stara-nova vlast gotovo uvijek, kroz samo njoj odgovarajuće zakone, oprezno planirala ekonomsku ovisnost svojih «podanika». Nekada je to kroz zakonski namještenu konfiskaciju «alata» ili objekata kojim se stiču materijalna dobra, a nekada kroz nametnute velike poreze koji ugrožavaju manje poduzetnike (tj. kategorije društva u razvoju), nedozvoljavajući im da se uzdignu na nivo kapitalista, te ugroze svojom konkurentnošću interese brata blizanca političke elite – bogate debelokožce – koji npr. na svoja vozila od 100 000 eura plaćaju puno manje osiguranje u odnosu na osiguranje koji se plaća na vozila od 5000 eura, itd.;

[9] Zanimljivo je primjetiti da, uprkos ovim jasnim ajetima i njhovim poukama, ni Islamska zajednica u BiH niti alternativne islamske organizacije nisu iznjedrile elitne ekonomsko-političke eksperte. Da li je to jedan od razloga 10 genocida u užem zavičaju i višestoljetnog bauljanja u širem?

[10] Ruski klasični književnik F.M. Dostojevski u svojim djelima pravda svoj ateizma jednom scenom iz djetinjstva u kojoj je bio očevidac razdiranja maloljetnog djeteta od strane krvoločnog psa. Potresen tim prizorom smjelo zaključuje da Boga nema, i ako ga ima taj Bog, po njemu, definitivno nije dobar pošto nije intervenisao u slučaju ugroženog djeteta. Greške u njegovom razmišljanju su brojne pošto ne shvata da ni jedna osoba ne živi u vakumu te su individualne sudbine nužno isprepletene sa kolektivnim. Dodano k tome, ni jedan čovjek niju u stanju objektivno izanalizirati ni vlastiti život, zajedno sa svim ispravnostima i pogreškama, šansama i okolnostima, izlazima i opasnostima – a kamoli da je u stanju objektivno analizirati sve ono što čini sudbinu drugih ljudi, čija ne samo da je prošlost i budućnost za nas nepoznanica, nego im često ne pozanjemo ni imena. Tako da smjelost sirotog Dostojevskog da na bazi jedne scene koju je vidio – a čiji širi kontekst mu je potpuna nepoznanica – negira Tvorca ili ga okarakteriše kao zlog je neoboriv dokaz njegovog elementarnog neznanja i umišljenosti.

[11] Islamom je strogo zabranjeno ubijanje i vlastite i tuđe djece, i tu nema kalkulisanja. Hidr je svoje djelo učinio na bazi specifične objave, ne na bazi vlastitog proračuna. Ipak, postoje mentalni sklopovi koji racionaliziraju ubijanje nečije djece. Četnik npr., ne vidi malog Ahmeda kao malog Ahmeda, nego kao potencijalnog oca desetero muslimana – kojeg ako ne ubije, njegova djeca će izrasti, zasnovati porodice i izroditi pedeset novih muslimana koji će ugrožavati interese velikosrpstva. Nakon takve racionalizacije vlastitog zločina, on ima potpuno mirnu savijest te spava dubokim okrepljujućim snom, koji ga snaži za nove «podvige». I to je sistem razmišljanja koji se prenosi sa koljena na koljeno;

[12] Razlika između komedije i tragedije je u distanci s koje gledaoci posmatraju stvari. Tako npr. čovjeka, koji sa distance vidi kako drugoj osobi pada cigla na glavu, taj će prizor nasmijati. Ista scena, ako je vidi iz bliza, neće mu biti nimalo smiješna, i to za to što je bio dovoljno blizu da vidi bol na licu nesretne osobe ili da čuje tup udarac o njenu glavu ili doživi svu gorčinu bolnog jauka. Slično je sa drugim stvarima u realnom životu. Osobe koje sa kratke distance posmatraju život te se previše emocionalno unose u ono što se dešava njima i ljudima oko njih, imat će puno tegobniji život od onih osoba koje sve posmatraju u okviru nekog većeg smisla i logike;

[13] El-Kehf : 80 i 81

[14] Gubitak djeteta je, da nas Allah sačuva tog iskušenja, teška stvar. Međutim, pošto se radi o jednoj situaciji koja ima realnu mogućnost ponavljanja u svakom mjestu i vremenu, dodano k tome dokumentovana je i u Kur’anu, potrebno se unaprijed emocionalno pripremiti na nju. Jedan od načina pripreme je kroz ispravno shvatanje koncepta posjedovanja u islamu, koji nas uči da čovjek ništa ne posjeduje nego samo privremeno raspolaže datim mu dobrima, dok je pravi vlasnik Allah dž.š (na ispravno shvatanje koncepta posjedovanja upućuje nas i gramatika arapskog jezika, a koja ne poznaje glagol «imati») . Gubitak djeteta se može gledati i kao privremeni rastanak čija je svrha obradovati ucvjeljenog roditelja jednim veličanstvenim susretom i spajanjem na drugom svijetu, nakon dugih godina čežnje koja izbrusi roditeljsko srce u najljepši dragulj;

[15] Hidr je definitivno bio izuzetno zanimljiva osoba, sa izvanrednim stilom i unikatnom sposobnošću da privuče tuđu pažnju. Nikome od ljudi nije suvišna doza tajanstvenosti, neosvisno o tome čime da se bavi, i to iz prostog razloga što ljudi koji se prebrzo otvore, netaktično otkrivajući sve što znaju i ne znaju – vrlo brzo postaju neinteresantni.

[16] Odličan primjer kao dokaz za pozitivnost pritiska na nacionalnom nivou jesu Njemačka i Japan. Dvije nacije koje su nakon Drugog svjetskog rata bile etiketirane kao fašističke, nehumane, opasne po čovječanstvo itd. Te etikete sa kojima su bile svakodnevno suočavane i koje su ih decenijama držale u stanju nimalo ugodnog psihološkog pritiska su, pored ostalih faktora, rezultirale u ispravan fokus, snažnu potrebu za dokazivanjem, kolektivnu svijest itd.

[17] Dobar odgoj – kod Bošnjaka – se svodi samo na to da nam komšiluk, kao glavni parametar za ispravno i pogrešno, kaže kako ti je lijepo odgojeno dijete, iako isti taj komšiluk redovnu «lijepo» kolje tu «lijepu» djecu;
[18] Znači li to onda da roditelji, koji nisu osposobili svoju djecu da zaštite sebe i svoje domove od nuklearnog napada naprimjer, nemaju ispravnu odgojnu metodu te da su im djeca neodgojena? Jednom je jedan mudrac rekao: «Bošnjaci, redefinište vlastite odgojne metode i metode odgajatelja kojima šaljete vlasitu djecu, jer su pogrešne. Masovne grobnice i duga historija;

Akos.ba

 
Subscribe to this RSS feed