Duhovnost

Zbog čega nam je ibadet nekad težak?

Popuštamo u vjeri, htjeli mi to priznati ili ne. Ovo je jedan od krucijlnih, glavnih razloga – činjenje grijeha prema Allahu. Nemoguće je da čovjek čini grijehe i da konstantno čini ogromna dobra djela, nemoguće. Zato što čovjek kada čini grijehe, kada čini ono što Allah ne voli, ono što Allaha srdi, pogotovo tajne grijehe, gubi slast imana, biva kažnjen time. Allah će takvog kazniti, prije ili kasnije. Pa ga kazni, kao što je jedan rekao – koliko sam ti puta učinio grijehe, a nisi me kaznio. A jeste ga kaznio – srce mu je zamrlo, izgubio je slast u ibadetu. Onaj ko izgubi slast u ibadetu on će na kraju i ostaviti ibadet, jer je teško činiti nešto u čemu ne uživaš. Ali onaj koji uživa, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uživao u namazu, pa bi govorio Bilalu, radijallahu anhu: “O Bilale, uči ikamet za namaz, odmori nas namazom.” Ili: “Slast moga oka i rahatluk duše učinjen je u namazu.” Zato je i stajao toliko dugo da su mu pete pucale od dugog stajanja. On je uživao u tome, a kada čovjek uživa u nečemu teško da će se od toga rastaviti. Ali kada čini pod prisilom, prije ili kasnije će to ostaviti. Zato se dobro čuvajmo griješenja prema Allahu, subhanehu ve te’ala. 
 
Došlo je u hadisu kod imama Tirmizija, a šejh Albani ga je ocijenio dobrim, da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada god čovjek učini grijeh na njegovo srce se zabilježi tačka.” Hasan el Basri, radijallahu anhu, je rekao: “Grijeh po grijeh, grijeh po grijeh, tačka po tačka, sve dok srce ne pocrni u potpunosti i ne zamre.” Zato se dobro čuvajmo griješenja, svih vrsta grijeha. Podučimo se koji su to grijesi koji čovjeka izvode iz vjere, gledajmo da smo što dalje od njih, i velikih upropaštavajućih grijeha koji čovjeku poništavaju ogromna dobra djela.
 
Ali se dobro čuvajmo i “malih” grijeha, zašto? Zato što mnogi ne obraćaju pažnju na male grijehe: “hajde, Allah je Milostiv, Allah će oprostiti.” Nije problem, Njegova milost je pretekla Njegovu srdžbu, ali kad ćeš ti prestati s tim grijesima? Došlo je u brojnim hadisima upozorenje upravo na male grijehe. “Dobro se čuvajte malih grijeha jer kada se oni sakupe na čovjeku unište ga.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, male grijehe poredi sa skupinom ljudi koji su na putovanju, pa u jednom momentu svrate da malo odmore, pa jedan od njih donese grančicu, drugi donese grančicu, treći donese grančicu, dok ne sakupe dovoljno granja da potpale vatru i da si skuhaju sebi ručak. E takav je isto primjer: jedan grijeh, drugi grijeh, treći grijeh, sve dok se ne nakupe na čovjeku i dok ga ne sagore. Čuvajmo se takođe tajnih grijeha. Kako kaže Ibn Kajjim, rahimehullah: “Osnova popuštanja u vjeri jesu tajni grijesi, kao što je osnova postojanosti, čvrstine u vjeri tajni ibadeti.” 
 
Dahak, rahimehullah, je rekao: “Ne znam da je neko naučio Kur’an pa ga je zaboravio osim zbog grijeha.” Kada je došao čovjek Hasanu el Basriju, radijallahu anhu, i rekao: “Ne mogu da ustanem na noćni namaz.” A noćni namaz toliko vrijedan, najbolji namaz nakon obaveznih. “Ja hoću da ustanem, volim taj namaz, ali ne mogu.” Pa mu je odgovorio: “Tvoji grijesi su te privezali za postelju.” Spominje se drugom prilikom da je, Hasan el Basri, radijallahu anhu, rekao: “Nemoj griješiti Allahu danju, pa će te Allah izvesti pred Sebe noću.” Omogućiće ti da klanjaš noćni namaz.
 

Imam Es-Sevri, rahimehullah je rekao: “Zbog jednog grijeha pet mjeseci nisam mogao ustati na noćni namaz. Vidio sam čovjeka u džamiji kako plače pa sam pomislio – pretvara se.” A šta mi sve mislimo i govorimo… Ibn Sirin, rahimehullah, u poznim godinama je zapao u veliki dug, pa kaže: “Znam ja odakle dolazi ovaj dug. Ovaj dug dolazi od grijeha kojeg sam počinio prije 40 godina.” Neminovno kada počinio grijeh to ostavlja trag na nas, naš ibadet i na druge. 

 

Kako zaslužiti lijepu smrt?

Šejh Kasim Fadejl priča da je jednom držao hutbu u velikom mesdžidu. Kada je bio na drugom rekatu i kada je stigao do riječi ijjake na’budu ve ijjake nestein, čuo je nelagodu među džematom jer je čovjek negdje u sredini mesdžida kolabrirao. On je brzo završio namaz i onda se okrenuo džematu i kazao da daju čovjeku malo prostora dok su se svi okupljali oko njega…

Šejh je sa drugom braćom zamolio ljude da uzmaknu kako bi čovjek mogao dobiti malo zraka. Neka braća su ga odnijela do najbliže ambulante gdje ih je doktor obavijestio da je čovjek vjerovatno umro kada se srušio u mesdžidu. Subhanallah! Nevjerovatan način da se napusti ovaj svijet- bio je petak, čovjek se okupao, bio je pod abdestom, putovao je do mesdžida i bio je u namazu, stajao je pred Allahom. Da nam svima Allah podari ovakav kraj dunjaluka.

Šejh je tražio broj telefona brata ovog čovjeka i nazvao ga je insistirajući da mu dozvole da on ogasuli tijelo Muhammeda, čovjeka koji je umro na namazu. Halid, brat, se složio. Šejh je ogasulio Muhammeda i spremio ga za dženazu. Nakon dženaze, dok su ljudi izražavali svoje saučešće porodice, šejh Kasim je pozvao Halida na stranu i upitao ga: “Šta misliš koje djelo je tvoj brat uradio i koje je najvjerovatnije dovelo do toga da tako lijepo preseli na Ahiret?”.

Halid reče: “Šejh, nas ima nekoliko braće i sestara, ali Muhammed je bio najponizniji prema našoj majci. Tako mi Allaha, on je brinuo o svim njenim potrebama. On bi provjeravao da li ima dovoljno svega, uključujući i šampon i sapun koji je koristila. Šta god- kafe, kardamon, sve što joj je bilo potrebno Muhammed bi se pobrinuo da joj ništa nije ponestalo. On je bio vrlo ljubazan prema majci i ona je uvijek dovila za njega”. Ona je šejh rekao – ‘Da, zbog toga je vjerovatno zaslužio dobar kraj, da mu se Allah smiluje’.

Za sve nas koji još uvijek imamo priliku da zaradimo dobar kraj i Džennet preko naših roditelja, da li koristimo šansu koja nam je pružena? Da li se prema njima ponašamo na taj način da zaslužujemo njihovu dovu i poželimo da naša djeca budu prema nama ista kao što smo mi prema svojim roditeljima? Nastojimo i uložimo trud da bismo bili najljubazniji i najposlušniji prema svojim roditeljima.

Oni koji tvrde da njihovi roditelji nisu zaslužili njihovo poštovanje, bojte se Allaha!

Oni koji kažu da njihovi roditelji ne cijene ono što oni rade za njih, bojte se Allaha!

Allah nam nije rekao da budemo ljubazni prema njima samo ukoliko su dobri prema nama, naredba je biti ljubazan i poslušan, bez obzira. U Džennet se ne ulazi lahko, za njega moramo naporno raditi. Pravi test i način da pokažemo svoju iskrenost i vjeru jeste da budemo dobri prema svojim roditeljima iako ne pokazuju da cijene ono što radimo za njih, pa čak i ukoliko su okrutni prema nama.

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Daleko bio (od Allahove milosti), daleko bio, daleko bio svako onaj ko dočeka starost svojih roditelja, ili jednog od njih, a (zbog njih) ne uđe u Džennet!”

 

IslamBosna.ba

Deset je adaba spavanja: Abdest, zikr, dove

Adab – potiče od arapske riječi “edeb” – koja sadrži više značenja kao na primjer:

-činiti nešto na pohvalan način
-lijepo ponašanje
-odgoj

Deset je adaba spavanja:

Prvi: Abdest i misvak. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Kada čovjek legne pod abdestom, njegova duša se uzdiže do Arša i njegovi snovi su istiniti, a ako legne bez abdesta, njegova duša ostaje pri zemlji i njegovi snovi su zbrkani i netačni“ (Ibn Mubarek, Bejheki i Taberani).
Ovdje se pod čistoćom podrazumjeva i unutarnja i vanjska čistoća, a čistoća nutrine uzrokuje otkrivanje zastora Gajba.

Drugi: Da blizu sebe stavi misvak i ono čime će se oprati, i naumi obavljanje namaza kada se probudi, a kada god se prene neka upotrijebi misvak, jer tako su radili pojedini od Dobrih prethodnika.
Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često, noću, upotrebljavao misvak  i koristio bi ga svaki put kada bi lijegao i kada god bi se prenuo iz sna. Ako čovjek ne bi bio u stanju da se opere, onda neka makar mokrom rukom potare dijelove tijela, a ako i to ne bi mogao, onda neka sjedne, okrene se prema Kibli i neka spominje Allaha dž.š., razmišlja o Njegovim blagodatima i neka upućuje dove Allahu dž.š.. To će mu biti kao da je i noćni namaz obavio.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da se probudi i klanja noćni namaz, pa ga san nadvlada do zore, biće mu upisano ono što je naumio, a san će mu biti sadaka od Allaha dž.š.“ (Ibn Ebi Dunja)

Treći: Onaj ko treba ostaviti oporuku, da ne liježe dok oporuku ne napiše i stavi uz glavu, jer niko nije siguran od smrti u snu. A onaj ko umre ne ostavivši oporuku, neće mu biti dozvoljeno da u Berzehu progovori i riječ sve do Kijametskog dana. Njemu će u posjetu dolaziti ostali umrli i svi će govoriti a on će šutjeti, pa će onda jedan drugom govoriti: „Ovaj jadnik je umro, a nije oporuku ostavio“.
To je mustehab uraditi zbog moguće iznenadne smrti. Iznenadna smrt je olakšica svakome ko nije opteretio svoja leđa mnogim grijesima.

Četvrti: Da legne spavati kajući se za svoje grijehe, iz svog srca izbacivši sve ružne misli o bilo kojem muslimanu i želeći svakom muslimanu samo najbolje. Da bude odlučan da neće činiti grijehe kada se probudi. Poslanik,  sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko legne u postelju s namjerom da nikome ne učini nepravdu i ne mrzeći nikoga, biće mu oproštene njegove greške“ (Ibn Ebi Dunja)

Peti: Da ne pretjerujete tako što ćete tražiti udobnu postelju, nego da budete umjereni u tome. Neki od Selefa su smatrali da je to tekulluf, bezrazložni trud. Ehlu sofe su spavali na goloj zemlji, govoreći: „Od nje smo stvoreni i u nju ćemo se vratiti“.
Smatrali su da će takvo njihovo ponašanje imati veći uticaj na njihova srca i poniznost. Onaj ko ne može ovako, onda neka bar ne pretjeruje.

Šesti: Da ne spava osim kad ga san savlada i da ne liježe na spavanje osim ako svojim spavanjem želi da bude u stanju noć probdjeti u ibadetu. Naši Dobri prethodnici su spavali onda kada bi ih umor i san u potpunosti savladali, jeli bi samo da utole glad i pričali samo onda kada je to bilo neophodno. Zbog toga su i opisani kao oni koju noću vrlo malo spavaju. Ako ga drijem savlada u tolikoj mjeri da ne zna šta uči na namazu i kakav zikr izgovara, onda neka spava onoliko koliko mu je potrebno da bi se odmorio i da bi bio svjestan svoga učenja. H. Ibn Abbas je prezirao spavanje sjedeći. U jednoj predaji stoji: „Ne opirite se noći“ (Ebu Mensur Dejlemi).

Sedmi: Da spava okrenut prema Kibli. Okretanje prema Kibli može biti dvojako:
– okretanje onoga koji je na samrti, njega ćemo okrenuti tako da mu lice i trbuh budu okrenuti prema Kibli
– okretanje prema Kibli kada hoćemo spavati, i to tako da lice i desna strana budu okrenuti prema Kibli.

Mustehab je da prouči određene ajete kao što su Ajetul kursi, zadnji ajeti sure Bekare, 163. i 164. ajet. Kaže se da će onome koji prouči ove ajete prije spavanja, Allah dž.š.,učiniti postojanim  pamćenje Kur'ana i neće ga zaboraviti.
Ajete sure A'raf, od 46.- 54. i kraj sure Isra, zadnja dva ajeta. Ako prouči ovo, onda dođe melek koji je zadužen da ga čuva i moliće oprosta za njegove grijehe dok se ne probudi. Potom neka prouči Muavvezetejn i neka puhne u svoje ruke i potare lice i tijelo, jer se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako radio (Mettefek alejh).
Neka prouči deset ajeta početka sure Kehf i deset zadnjih ajeta. Ovi zadnji ajeti su kako bi se moglo probuditi na noćni namaz. H. Alija je govorio: „Ne mogu shvatiti čovjeka zdrave pameti koji legne spavati prije nego prouči zadnja dva ajeta sure Bekare, i neka 25 puta kaže: „Slavljen neka je Allah dž.š., Njemu svaka hvala, nema boga osim Allaha dž.š., i Allah dž.š., je Najveći“, kako bi zbir izgovora ovih riječi bio stotina.

Deveti: Neka mu na umi bude da je san jedna vrsta smrti i da je buđenje vrsta proživljenja. Uzvišeni Allah dž.š., kaže: „Allah uzima duše u času njihove smrti, a i onih koji spavaju“ (Zumer, 42.) I kaže: „On vas noću uspavljuje (usmrćuje)“ (An'am, 60.)
On san naziva smrću, pa kako god se spavaću otkrivaju stvari koje ne odgovaraju njegovoj situaciji, u snu, tako isto i onaj koji će biti proživljen, vidi ono što mu nikad ni na um nije palo niti je mogao ikako iskusiti. San, u odnosu na život i smrt, je kao Berzeh u odnosu na dunjaluk i ahiret.
Čovjek bi trebao povesti računa o tri stvari prije spavanja: u kakvom je stanju legao; šta kod njega prevladava, ljubav prema Allahu dž.š, ili ljubav prema dunjaluku; i neka bude ubjeđen da će bti proživan u onom stanju koje je prevladavalo kod njega i da će biti proživljen u onom stanju u kojem je i umro, a čovjek je s onim kojeg voli i s onim što voli.

Deseti: Dova prilikom buđenja iz sna. Neka prilikom svog buđenja ili onda kada se prene iz sna kaže ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, često govorio: „Nema boga osim Allaha, Jedinog, koji sve potčinjava, Gospodara nebesa i zemlje i onoga između njih, Silnog, koji puno prašta!“ (Ibn Sunni i Ebu Nuajm)

LA ILAHE ILLELLAHU-L-VAHIDU-L-KAHHARU
RABBUSSEMAVATI VE-L-ERDI VE MA BEJNEHUME-L-AZIZU-L-GAFFAR

Neka se potrudi da zadnje o čemu će razmišljati i što će mu biti na srcu bude zikrullah, i prvo što će mu naumpasti kada se probudi bude zikrullah, jer to je dokaz ljubavi.
Kada se probudi, onda neka kaže: „Hvala Allahu dž.š., koji nas je oživio nakon što nam je smrt bio dao i Njemu ćemo se vratiti“.

Iz knjige „Zikrovi i dove“ autor Ebu Hamid Muhammed El-Gazali

Za Akos.ba priredila: Emina Kahvić

 

Opasne greške u odgoju djece: Pravljenje razlika među djecom

 Ovo je, također, jedan on najčešćih najočiglednijih poremećaja u odgoju djece. Nesvjesni posljedica ove greške, na žalost, izuzetno veliki broj roditelja pravi razliku među djecom i
time djelimično ili u potpunosti zapostavlja obavezu pravednosti i jednakosti prema djeci. U ovakvim slučajevima uopće nije bitno da li je to razlikovanje djece ekonomske, materijalne ili čisto emotivne prirode.

Tako imamo roditelje koji razlikuju djecu u novcu koji im daju, u darovima i poklonima, u igri, šali, zabavi, poklanjanju pažnje, ljubavi itd. Sve to prozivodi najteže oblike zavisti i ljubomore među djecom i neizostavno utiče na grupisanje i podjelu djece na “ljubimce” “maze”, te zapostavljene i prepuštene samim sebi. Takvo stanje nerijetko prerasta u otvorenu i trajnu mržnju među djecom i mržnju spram roditeljima.

Primjera ove greške imamo napretek. Najčešće se dešava da roditelji jednom djetetu, obično starijem, daju daleko veći iznos novca nego mlađim, ili da mu kupe automobil, ožene ga, kupe mu plac za kuću, a nerijetko mu je i sagrade.

Kada takve roditelje upitate:
“Šta je sa mlađom djecom?”, uglavnom dobijate odgovor: “Njima ću sagraditi (kupiti i sl.) kada porastu.”

Ako, pak, upitate za kćerke takvi roditelji će vam reći:
“One će se poudati i kod svojih muževa zateći sve što im treba!?”

Nema nikakve sumnje da je ovaj način razmišljanja i ovakav stav u potpunosti pogešan suprotan pravednosti. Ko od nas ima garanciju da će doživjeti odrastanje mlađe djece? l, ko od nas ima garanciju da će nakon tog perioda posjedovati potrebni novac i snagu? Nakon toga, kćerke, također, imaju svoja prava kod roditelja, bez obzira što će se udati i odseliti kod svojih muževa.

Nakon toga, ili će se neizmirene stvari prema mlađoj djeci računati kao očev dug koji se mora izmiriti, ili će taj dio biti izuzet i podijeljen mlađoj djeci u momentu podjele naslijeđa.

***

Odlomak iz knjige: “OPASNE GREŠKE U ODGOJU DJECE”
Autor: Muhammed b. Ibrahim el-Hamd
Prijevod: Nezir Halilović
Akos.ba

 

Ko su oni koji će biti spašeni?

Uzvišeni Bog je ljudima na Zemlji slao svoje vjerovjesnike i poslanike koji su ih podučavali Njegovoj univerzalnoj vjeri koju je On propisao čovječanstvu. Ta vjera je jedna ali su vjerozakoni i određeni propisi bivali djelimično različiti shodno uslovima i okolnostima života onih kojima je slat određeni vjerozakon.

Ta vjera uvijek je propovijedala čisti monoteizam u Jednog Stvoritelja koji je Jedini zaslužan da se obožava i da se Njemu upućuju molitve. Njegovo vlastito ime je Allah, ali se On u svetoj knjizi Kur'an oslovljava i sa svojim drugim lijepim imenima.

Pored vjerovanja u taj čisti monoteizam sljedbenici Božijih vjerovjesnika kroz povijest vjerovali su u anđele (meleke), vjerovali u druge Božije vjerovjesnike i poslanike, vjerovali u Božije objave, te vjerovali u Sudnji dan i Božije određenje sudbine. U to su vjerovali svi pravovjernici od prvog čovjeka do današnjeg dana. Svi oni koji su slijedili Božije upute koje je On slao preko tih poslanika.

Pored ovih temeljnih istina vjere Bog je od ljudi tražio uzorito i lijepo ponašanje i to svrstavao u bit same vjere, jer bez lijepog ophođenja i ponašanja prema drugim Božijim stvorenjima, čovjekova vjera biva manjkava i njegovo vjerovanje (iman) biva upitno.

To lijepo ophođenje propisano je tokom cijelog ljudskog života prema svim živim bićima bez obzira ko i šta oni bili.  Svi poslanici preko Davida (Davuda), Salamona (Sulejmana), Mojsija (Musaa), Jišmaela (Ismaila), Josipa (Jusufa) te Isusa (Isaa), pa sve do Muhammeda, mir Božiji s njim, propovijedali su isto vjerovanje i tražili etično ponašanje od svojih sljedbenika. Svojim vlastitim primjerom bili su uzor svojim sljedbenicima kako se ova Božija vjera (Islam-poslušnost Bogu) i praktično treba živjeti.

Uzvišeni Gospodar je ljudima propisao dnevne molitve, post, udjeljivanje i davanje potrebnima, te hodočašće Kabi. Kroz neke ranije spise vidimo da su i raniji poslanici redovito obavljali molitve, postili, udjeljivali, prinosili žrtve (kurban), te zabranjivali svinjsko meso, kocku, kumire i opojna pića. Pristojno oblačenje i pokrivanje žena spominje se i vezuje i za ranije narode, što vidimo u primjeru časnih sestara u kršćanstvu i u nekim drugim manje poznatim sljedbama.

Približavanje Bogu putem redovne molitve i svakodnevnog dobročinstva ljudima, te lijepog ponašanja, suština su nauka i Sulejmana i Musaa i Isaa, ali i Muhammeda, mir Božiji s njima.

Božija vjera nas naučava da će oni koji budu ispravno vjerovali i činili puno dobrih dijela, na drugom, vječnom svijetu ući u raj (Džennet), a da će veliki griješnici i oni koji budu slijedili nešto drugo mimo propisane Božije vjere zasluženo dobiti, kao krajnji vid kazne za svoj neposluh Stvoritelju, pakao (Džehennem). Ovaj vid teologije poznat je i u kršćantsvu i u jevrejstvu. Islam kao vjera svih poslanika od prvog čovjeka do zadnjeg propisana je i data kao milost čovječanstvu kako bi ljudi živjeli u miru, ljubavi, pravednosti i sveopćem blagostanju. Sam pozdrav kod muslimana u osnovi nosi prizivanje mira i spasa onome koga pozdravljate.

Stari Latini su kazali da mase ne treba slijediti, a o tome i sam Isus (Isaa) u nekim biblijskim propovijedima kazuje isto, a to nam i časni Kur'an na više mjesta potvrđuje: ,,…a većina njih neće biti vjernici.” Ili pak Kur'anski iskaz: ,,…a malo je njih koji su zahvalni.”

Ova zahvalnost Bogu povezana je sa vjerovanjem i slijeđenjem jedinstvene, univerzalne Božije vjere, a negiranje i neslijeđenje Njegove vjere smatra se nezahvalnošću, nemarnošću i krivovjerjem. Bog je jedan i On nema sudruga, Njegova je vlast na nebesima i na Zemlji i On će na Sudnjem danu biti jedini Vladar pred kojim će ljudi polagati račun za svoja vjerovanja i svoja djela.

Oni koji budu iskreno vjerovali i činili puno dobrih djela ljudima bit će spašeni, a oni drugi zbog svog svjesnog izbora da budu nešto drugo i čine loša djela sami će sebi prizvati onosvjetsku kaznu koju Svevišnji u svim svetim knjigama najavljuje.

Za Akos.ba priredili: Admir Iković i Adisa Omerbašić

 

Plodovi istigfara

Puno toga u životu sam dobila istigfarom (traženjem oprosta od Allaha). Jučer mi se desilo nešto nevjerovatno i otad sam pod dojmom jer sam se još jednom uvjerila da Allah najbolje rješava naše potrebe. Jučer sam primala diplomu i kako sam stala u red, vidjela sam da ispred mene stoji na desetine studenata i čeka da im dekan uruči diplomu. Dekan se sa svakim studentom rukovao, neke čak i poljubio i tako s rukom u ruci se slikao sa studentima. Tako dok sam stajala u redu, učila sam istifgar s nijjetom da se desi neko čudo i da meni ne pruži ruku. Bila sam sve bliže i bliže diplomi, a nervoza je bila sve veća i veća.

Vidim svi sretni, rukuju se, uzimaju diplome, smijući odlaze, a meni neka tegoba šta će biti. Hoću li uspjeti ispoštovati Allahov propis, u nekom trenutku sama sebe krivim što sam ikako došla. Tu su i novinari, dolaze mi misli kako će sad neko čak i uslikati kako se rukujemo, kontam pa ne mogu čovjeka odbiti pred hiljadama ljudi, ali opet sam svjesna da me Allah vidi i da mi je On najbitniji. Još jedan student me dijeli do diplome, pojačavam istigfar kao nikad i onda moje ispunjenje dove. Dekan pun poštovanja i razumjevanja samo mi klimne glavom i poželi sreću, a ja od sreće ne znam kud da okrenem. Hvala Svemogućem Allahu.

Možda je ovo nekom nevažno i nebitno, ali znaju samo one sestre koje drže do tog propisa kakvi trnci su mi prolazili kroz tijelo. Možda nekom malo djelo, ali meni preogromno. Kako Allah najbolje rješava stvari, slavljen neka je On. Prepustimo Njemu sve naše tegobe, brige, vjerujmo Mu. On će to na najbolji način riješiti.

Sestra M. M.

 

Da li želiš da budeš zaštićen svakodnevno, ti, tvoja djeca, žena i porodica, od nedaća i zla?

Nastoj da učiš ovu dovu, poduči svoju djecu i porodicu, jer je u njoj veliki hajr za tebe i za njih. Za ovu dovu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je da se onome ko je prouči po tri puta, ujutro i navečer, neće dogoditi zlo i da će biti zaštićen od šejtanskog i džinskog utjecaja.

بِسْمِ اللَّهِ الَّذِي لَا يَضُرُّ مَعَ اسْمِهِ شَيْءٌ فِي الْأَرْضِ وَلَا فِي السَّمَاءِ وَهُوَ السَّمِيعُ الْعَلِيمُ

Bismillahillezi la jedurru me‘asmihi šej’un fil erdi ve la fis-semai ve huves- semi‘ul-‘alim – U ime Allaha, s čijim imenom ništa ne može naštetiti ni na Zemlji ni na nebu, i On sve čuje i zna.”

Šejh Abdurrezak el-Bedr, Allah ga sačuvao, rekao je: ”Ovo je veličanstveni zikr, koji bi trebao da uči svaki musliman ujutro i naveče, kako bi na taj način bio zaštićen, Allahovom dozvolom, od nedaća, teškoća i dr. sličnih stvari.”

Imam El-Kurtubi, rahimehullah, rekao je vezano za navedeni hadis:” Ovaj hadis je vjerodostojan, govor koji je istina, navedno smo potvrdili znanjem, a i praktično. Ja od kada sam naučio ovaj hadis( zikr), nisam ga propuštao, uvjek sam ga učio i nikada mi se nije ništa ružno desilo, osim kada ga nisam učio. Jedne prilike nisam proučio navedeni zikr, pa je posljedica bila da me je jedne noći u Medini ugrizao Akrep. Nakon toga sam razmislio i uvidio da sam tu noć zaboravio proučiti navedeni zikr.”

SANEL RAMIĆ, PROF.

 

Četiri dove

U 3. st. islama, jedan musliman okupio svoje društvo radi konzumiranja alkohola. Poslao je svog roba na pijacu da kupi voća kojim da počastiti goste. Mladić je prošao pored jednog siromaha koji je govorio: „Ko će mi dati 4 dirhema da za njega proučim 4 dove?“
Mladić zastade i reče: „Ja ću ti dati 4 dirhema:“
Siromah reče: „A koje dove hoćeš da učim?“

Mladić reče:
1) Prva dova koju od tebe očekujem je da steknem slobodu!
2) Druga dova je da mi se ovi dirhemi mnogostruko vrate!
3) Treća dova je da Allah pomogne mom gospodaru da ostavi alkohol!
4) Četvrta dova je da Allah oprosti meni, tebi, mom gospodaru i svim našim prijateljima!


Kada se mladić vratio s pijace, vlasnik ga upita: „Zašto si zakasnio i gdje je voće!?“
Mladić mu sve ispriča, pa njegova srdžba splahnu, te on ponovo upita: „A koje dove si od njega tražio?“
Mladić reče:
1. Prvo sam tražio da moli Allaha da ja steknem slobodu!“
Čovjek reče: „Oslobađam te od ropstva radi Allahovog zadovoljstva! A koja je druga dova?“
2. Mladić reče: „Da mi se ti dirhemi mnogostruko vrate!“
Njegov vlasnik reče. „Za svaki dirhem ti dajem po 1000 dirhema! Koja je treća dova koju si tražio?“
3. Mladić reče: „Da Allah tebi pomogne da ostaviš alkohol!“
On obori glavu, obrisa alkohol sa usana, zaplaka i reče: „Alkohol ostavljam zauvijek i nikada mu se neću vratiti. Koja je četvrta dova koju si tražio?“
4. Mladić reče: „Da Allah oprosti grijehe meni, njemu, tebi i svom našem društvu!“
On reče: „To nije u mojoj ruci. To je stvar Milostivog koji mnogo oprašta!“


Tu noć je u snu čuo glas: „Ti si uradio ono što što je do tebe, zar misliš da Milostivi neće uraditi ono što je do Njega!? Allah je oprostio mladiću, tebi, onom siromahu koji je dove učio i vašem društvu!“

Allahu naš, oprosti i nama!

Salih ef. Haušić, prof.

 

Nedaće su plod naših grijeha

Pojedinci ili zajednica u svakodnevnom životu doživljavaju različite kušnje ili kazne i često se pod pritiskom kušnji zapitaju: Šta je povod iskušenja? Na koji ih način poimati? Kako se postaviti naspram njih? I kako se zaštititi?

NAŠA ISKUŠENJA – NAŠI GRIJESI

Uzvišeni Allah pojasnio je da su naši grijesi direktni povod naših iskušenja i nedaća, odnosno, ono što mi zaradimo. Uzvišeni Allah rekao je: “Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje su zaradile vaše ruke… ” (Eš-Šura, 30)

U ajetu je izraz “nedaća” naveden u neodređenom obliku, što znači da obuhvata svaki vid nedaće i iskušenja. Islamski su učenjaci rekli da nedaća može biti lične ili opće prirode, kao i da može biti vezana za pitanja dunjaluka ili vjere i ahireta. Pojedinac može biti iskušan u svom životu, imetku, porodici, tijelu… ili pak u svojoj vjeri i ahiretu. A cijela zajednica može biti iskušana općim dunjalučkim iskušenjima: poplave, zemljotresi, vulkanske erupcije, cunami ili pak, iskušenjima u vjeri kao što su javni grijesi; razvrat, blud, kocka, droga, ostavljanje namaza, vrijeđanje Uzvišenog Allaha.


Drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bili su iskušani u Bitki na Uhudu kada ih je poginulo sedamdeset. Najbolja generacija ljudi upitala je: “Otkud sad ovo?!”, a Uzvišeni Allah lično je odgovorio, što je ujedno i najistinitiji odgovor: “Reci: To je od vas samih!” Kada muslimanski strijelci u Bitki na Uhudu nisu poslušali Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i napustili su svoje položaje, njihov Gospodar želio je da ih odgoji i poduči da je povod iskušenja ljudski grijeh: “Zar – kad vas je snašla nevolja koju ste vi njima dvostruko nanijeli, možete reći: ‘Otkud sad ovo?!’ Reci: ‘To je od vas samih!’ Allah, zaista, sve može” (Alu Imran, 165). Dio ajeta: “To je od vas samih!” može da posluži kao životno pravilo.

Uzvišeni Allah podučava nas da je svaki vid dobra i dobrog djela isključivo od Njega, jer je On olakšao Svojim robovima da ga učine, a da je svaki vid zla i ružnog djela od njih samih: “Dobro koje ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio” (En-Nisa, 79). Istinski povod meteža na kopnu i moru su ljudski grijesi: “Zbog onoga što su ljudske ruke zaradile, pojavio se metež i na kopnu i na moru…” (Er-Rum, 41)

Uzvišeni Allah, u suri El-Kalem, naveo je primjer vlasnika bašte zbog čije je zakletve, da ne dozvole ulazak siromahu u baštu, opustoštena do te mjere da je nisu mogli poznati, a kazivanje o njima završeno je riječima: “Eto, takva je bila kazna, a na onome je svijetu je, nek znaju, kazna još veća!” (El-Kalem, 33)

Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je u kudsi hadisu: “Robovi Moji, to su vaša djela koja bilježim i za koja ću vas obračunavati. Pa ko nađe dobro, neka zahvali Allahu, a ko nađe nešto drugo, neka samo sebe kori.” (Muslim)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u navedenom hadisu spomenuo je direktno i jasno dobro: “pa ko nađe dobro”, a za grijehe koji sigurno nisu dobro, rekao je “nešto drugo”, i nije htio da imeuje grijehe želeći na taj način da ljude udalji od grijeha.

OPASNOST PRIJESTUPA

Grijesi i prijestupi vrlo su opasni i povod su svakog vida iskušenja ili kazne. Zašto su naši roditelji Adem i Hava, alejhimus-selam, izvedeni iz Dženneta? Zašto je prokleti Iblis protjeran iz nebeskog prostranstva? Zašto je Nuhov narod potopljen? Zašto je Ad, Hudov narod, vjetrom uništen? Zašto je Semud, Salihov narod, užasnim krikom uništen? Zašto je Lutov narod zajedno sa njihovim naseljima u zemlju utjeran? Zašto je Šuajbov narod zemljotresom uništen? Zašto su faraon i njegova vojska potopljeni i Karun sa svojim dvorcem u zemlju utjeran?

ISKUŠENJE ILI KAZNA

Kako poimati nedaću koja nas ili naše društvo zadesi? Da li kao iskušenje, iskup za grijehe, uzdizanje stepena u Džennetu ili pak Allahovu kaznu? Ljudsko ili društveno vjersko stanje definirat će prirodu nedaće. Ukoliko vjersko stanje bude dobro, nadati se da je to iskušenje koji ima za cilj čišćenje od grijeha na dunjaluku prije ahireta i uzdizanje stepena u Džennetu. A ukoliko se pojedinac ili zajednica odaju različitim grijesima i porocima, bojati se da je to Allahova kazna. Vrlo je važno kako će se pojedinac ili zajednica ponijeti naspram iskušenja ili kazne. Ukoliko se strpi, Allahu zahvali, očekivati je nagradu i da potencijalna kazna bude Allahova milost, jer je pojedinca ili zajednicu vratila u Allahovo okrilje i popravila je njegovo imansko stanje. A ukoliko se iskušenje ili potencijalna kaznu dočeka sa kukanjem i nezahvalnošću, bojati se Allahove kazne i da se iskušenje preobrazi u kaznu, jer je pojedinca ili zajednicu udaljilo od Allaha i nije se ponio kao pravi vjernik.

Isto tako, ne smije se potencijalna Allahova kazna svoditi na materijalno ili tjelesno iskušenje ili kaznu. Jer, jedan od najgorih vidova iskušenja i kazne jeste tvrdoća srca, stanje bezosjećajnosti naspram dobra i zla, odnosno ibadeta i činjenja dobrih djela. Nema veće kazne od toga da čovjek bude udaljen od Allaha, dove, namaza i da ne osjeća slast ibadeta.

Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Pouči me dovi koju ću učiti u namazu!” “Uči”, rekao mu je: “Allahumme inni zalemtu nefsi zulmen kesiren ve la jagfiruzzunube illa Ente fagfir li magfireten min indike verhamni inneke Entel-Gafurur-Rahim! – Allahu moj, učinio sam sebi brojno nasilje. Grijehe možeš oprostiti samo Ti, pa oprosti mi i smiluj mi se! Ti si Onaj koji oprašta i koji je milostiv!’” (Buhari)

U predaji koju bilježi imam Muslim, umjesto riječi “učinio sam sebi brojno nasilje” navodi se “veliko nasilje”, što svakako ukazuje na imansko stanje Ebu Bekra i njegovog odnosa prema Uzvišenom Allahu.

ALLAHOVA MILOST

Uzvišeni Allah ne iskušava i ne kažnjava Svoje robove za sve grijehe koje počine. Naprotiv, oprašta im mnoge grijehe i odgađa Svoju kaznu ne bi li se pokajali i pameti dozvali: “Kakva god vas nedaća zadesi, to je zbog grijeha koje su zaradile vaše ruke, a On mnoge i oprosti” (Eš-Šura, 30); “Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse određeni dio kazne zbog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41)

Jer, kada bi Allah kažnjavao Svoje robove zbog svakog grijeha, sve bi na Zemlji bilo uništeno: “Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio; ali, On ih ostavlja do roka određenog, i kad im rok dođe – pa Allah dobro zna robove Svoje” (Fatir, 45). Allahova kazna sve bi obuhvatila, čak i životinje koje nisu obavezne šerijatskim normama. Treba posebno spomenuti da je razlog Allahovog oprosta Njegova neizmjerna milost i dobrota, a ne Njegova nemoć da strašno kazni.

ISTIDRADŽ

Svaki musliman i muslimanka trebaju se čuvati istidradža, stanja u kojem ga Allah obasipa Svojim blagodatima, a on i dalje griješi. Samoobmanuo se po pitanju Allahove dobrote. Griješi, a ne biva iskušan i kažnjen, već, shodno njegovom poimanju, biva nagrađen uprkos griješenju. A ustvari Allah mu daje dodatnu priliku da se pokaje, a kada Allah odredi iz Svoje mudrosti, On ga silno kazni i ne odgađa ni jedan trenutak. Uzvišeni Allah kaže: “A one koji Naše riječi poriču, Mi ćemo malo-pomalo, a da oni neće ni znati, u propast voditi” (El-A’raf, 183); “Zato ostavi Mene i one koji ovaj Govor poriču, Mi ćemo ih postepeno, odakle se i ne nadaju, patnji približavati.” (El-Kalem, 44)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada vidiš da Allah daje osobi ono što voli od dunjaluka a on griješi, pa to je istidradž, postepenost u kažnjavanju, a potom je proučio: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili.” (El-En’am, 44) (Ahmed, hadis vjerodostojan)

ISKUŠENJE NA DUNJALUKU, ISKUP ZA GRIJEHE

Svaki musliman i muslimanka trebaju imati ubjeđenje da je iskušenje na dunjaluku iskup za grijehe na ahiretu. Bolje je biti iskušan na dunjaluku nego kažnjen na ahiretu. Uzvišeni Allah neće dva puta iskušati i kazniti Svoga roba. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Nema nevolje niti nedaće koja zadesi muslimana, uključujući i trn koji ga ubode, a da mu Allah time ne izbriše dio grijeha” (Buhari); “Muslimana neće pogoditi klonulost, bolest, briga, žalost, neprijatnost, jad, pa čak ni trn koji ga ubode, a da mu Allah time neće izbrisati grijehe” (Buhari).

DJELA KOJA SPREČAVAJU KAZNE

Ibn Tejmijja, Allah mu se smilovao, naveo je deset djela koja sprečavaju kazne:

• iskreno pokajanje,

• traženje oprosta za grijehe,

• dobra djela koja brišu loša,

• dova muslimana za drugog muslimana, kao što je to dova na dženaza-namazu,

• trajna sadaka i dobra djela za mrtvu osobu, kao što je sadaka, obavljanje hadža i slično,

• zauzimanje Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i drugih kategorija, kojima je to Allah obećao, za grješnike na Sudnjem danu,

• različita iskušenja koja brišu grijehe osobe na dunjaluku,

• iskušenja u kaburu,

• strahote Sudnjeg dana,

• Allahova milost i oprost na Sudnjem danu.

PRIPREMIO: MR. OSMAN SMAJLOVIĆ / WWW.EL-ASR.COM

 

Allahova odredba je bolja od tvojih želja

Znam da imate mnogo želja, znam da imate mnogo dova i znam da imate mnogo planova, imate mnogo očekivanja, mnogo nekih vizija koje biste željele i onda nekada kad se dogodi suprotno onome što ste željele, vjerovatno osjećate i u prsima, i u srcima, i u glavi, i u svemu skupa veliku tugu i veliku tegobu, pa se onda desi neke druge, nekada i bolesti srca, nekada i tuge srca zbog toga, ali treba znati da ono što je davno zapisano u Lehvi Mahfuzu najbolje za vas. Allah zna šta bi bilo da se desilo drugačije od onoga što se desilo. Kad bismo mi znali to što Allah zna mi bismo opet odabrali da se desi ono što je Allah zapisao, a ne to što smo mi željele, jer ono što mi želimo to je naš plan, a ono što Allah da, to je Njegov plan. Hvala Allahu na Njegovim planovima i rado ćemo da prodamo naše planove i naše želje za ono što Uzvišeni Allah planira za nas i za ono što Uzvišeni Allah želi.

Ako se nisi još udala, nemoj da tuguješ jer to je Allahov plan za tebe. Zasigurno bi loše bilo za tebe da si se do sad udala, Allah zna zašto nisi i Allah zna kad ćeš. Ako još nisi dijete dobila, Allah zna zašto nisi još dijete dobila. Nemoj nikad pomisliti da bi to bilo dobro za tebe da si ga dobila. Ili ako si imala nekoga za koga si ti imala plan da se udaš, pa Allah dao da nisi se udala za njega, onda ti misliš, subhanallah “Pa da sam se udala, sigurno bi bilo ovako…“. Bilo bi samo loše. Taj za koga si se udala taj je najbolji insan za tebe ikada, ne znam kakav brak da imate, ne znam kakve probleme da imate, to su najbolji problemi koji su mogli da se dese zato što je to Allahov plan za tebe. Ako nisi još uvijek školu završila, ili ti teško ide, ili još nisi hifz završila, ili ti teško ide, ili još nisi uspjela da postigneš nešto, ili ti teško ide, to je Allahov plan za tebe. Možda da si uspjela možda bi bio to dokaz protiv tebe na Sudnjem danu, možda bi to bila tvoja karta za Džehennem.

Tako da, negdje sebi ispiši da ti uvijek iznad glave bude “Allahov plan za mene je bolji plan za mene. Moji planovi, oni su samo neke sitne male želje i prohtjevi, a Allahovi planovi su najbolji. Ja ću biti pokorna Allahu, ja ću raditi samo ono što je halal, klonit ću se harama. Uzimaću sebebe za halal stvari, ne za haram stvari.” Nećeš imati pomoć od Allaha u grijehu, ali za lijepe stvari uzmi sebebe, osloni se na Allaha a ishod kakav bude, elhamdulillah to je dobro za tebe.

 

Hanka Vlahovljak

Subscribe to this RSS feed