Mahir Kevrić

Website URL:

Strpljenje, dosljednost i postojanost su ključni za postizanje ciljeva

Sve što želimo postići, zahtjeva strpljenje. Ako želiš nešto, moraš proći kroz razne prepreke. Strpljovost je vrlo važna za razumijevanje ovog svijeta. Većina ljudi na ovaj svijet gleda samo na način da govori o strpljivosti o teškim vremenima. Učenjaci iz prvih generacija su govorili da postoje tri vrste strpljenja:

1. strpljenje u vremenu iskušenja,
2. samokontrola u borbi protiv grijeha,
3. kontinuitet u činjenju dobrih djela,

Probuditi se na sabah, ostati budan, trošiti svoj imetak samo na pozitivne stvari, biti ljubazan prema roditeljima koji te uznemiravaju.. Sve su to različite vrste strpljenja. Najteže je biti strpljiv i dobar musliman u periodu lakoće. Pravi test u životu nije da budemo strpljivi u teškoćama, jer je mnoštvo onih koji tako rade. Istinsko iskušenje je kada živiš dobar život. Kad imaš sve što želiš na ovom svijetu. Ostati pokoran Allahu u takvim vremenima je istinsko iskušenje. Ako prođeš taj test, onda kada dođu teška vremena osjetit ćeš kako ti od Allaha dolazi čudesna pomoć. Upravo na tome mnogi od nas padaju.

“Sjeti se Allaha u lakoći, pa će se On tebe sjetiti u teškoći.” (Imam Nevevi, 40 hadisa, hadis br. 19)

Strpljivost nije stanje pasivnosti, to je akitvno stanje bića. Strpljenje znači ustrajnost na ostvarenju plemenitih ciljeva unatoč preprekama i poteškoćama. Strpljivost znači da ostaneš fokusiran i na rješenje orijentiran tokom iskušenja. Strpljivost znači kontrolirati sebe kada si u situaciji da gubiš kontrolu. Strpljivost znači da budeš strpljiv tokom suočavanja sa iritantnim ljudima koje susrećeš tokom života. Strpljivost je aktivna stvar, strpljivost je dubina. strpljivost je ključna za ostvarenje uspjeha.

Strpljenje, dosljednost i konzistentnost su ključni za postizanje ciljeva. Ne može se ostvariti niti jedan cilj bez da se bude strpljivo na preprekama s kojima se suočava, ustrajno na inatu negativaca i onih koji uzrokuju samo nevolje, te da se bude konzistentno čak i kada se osjećamo lijeni i želimo odustati.

Jedan od načina aktualiziranja strpljivosti, jeste da budemo orijentirani na rješenja. Nemoj gledati samo u izazove s kojima se suočavaš, pogledaj i rješenja za njih. Ako se rješenje čini dugo i komplicirano, idi korak po korak i jednostavno se fokusiraj na slijedeći korak. Nastavi tako da radiš i slavi svaku malu pobjedu kako bi sebe motivirao i nastavio dalje. Kada budeš tako radio, polako ćeš crtati svoj put uspjeha i sa svakim novim korakom, kompletirati jedan njegov dio.

Strpljivost je odlika samouvjereni ljudi. Samouvjereni ljudi znaju da mogu ostvariti svoje ciljeve ako se oslone na Allaha, svoje planove prave u skladu s tim, ostanu fokusirani i ostanu na tom putu uprkos izazovima i preprekama. To je, možda, jedna od najtežih aspekata razvoja našeg samopouzdanja i ostvarenja naših ciljeva, ali je ključno za ostvarenja uspjeha.

“O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.” (Kur'an, 2:153)

Akcijski poeni

– Ako nisi uspio, pogledaj zbog čega nisi i planiraj kako ti se to ne bi više nikada desilo. Neuspjeh je stopa za ostvarenje uspjeha, sve dok smo spremni vidjeti i priznati naše greške, izvući pouke iz naših neuspjeha iz prošlosti i graditi budućnost na tim iskustvima. Svaki bitan uspjeh u historiji bio je rezultat pokušaja i grešaka. Niko nije došao na vrh bez da je pogriješio nekoliko puta. Zamapti, to nije pravi neuspjeh sve dok ne odustaneš. Ako nisi odustao, to su samo prepreke na putu do uspjeha i šansa da učiš iz njih, a greške su veliki čovjekov učitelj.

– Napravi listu mogućih prepreka na putu do postizanja tvojih ciljeva i pripremi plan za suočavanje sa svakom od njih. Bilo koji put da odaberete u životu, susreta ćete ljude koji su padali na istom tom putu i tako stekli iskustvo. Upoznajte se s tim ljudima i poslušajte njihove priče, a onda zapamtite najčešće prepreke koje su imali na putu do uspjeha. To će vam pomoći da se pripremite za moguće prepreke u vašem životu i da možete praviti planove u skladu s tim.

– Unatoč tome što ćete izraditi planve, očekivajte neočekivano. Iskušenja i prepreke dolaze odakle se najmanje nadamo i ona su tu s nekim razlogom, da nas izgrade i preoblikuju u bolje ljude. Prihvatite ta neočekivane izazove kao priliku da kopate dublje i prerastete u bolju osobu.

“Propustao sam više od 9000 udaraca u mojoj karijeri, a izgubio sam skoro 300 utakmica. U 26. navrata sam bio u prilici da osvojim pobjedu, a ja sam to propustio da uradim. Iznova i iznova sam doživljavao neuspjehe u mom životu. I to je ono zbog čega sam uspio.” Majkl Džordan

Izvor: Ismal Kamdar „Best of Creation – An islamic guide to self-confidence“

Za Akos.ba preveo Mr. Fahrudin Vojić

 

Tragika naših života i možemo li ikako živjeti sretnije?

Mi se ponašamo kao da ćemo vječno živjeti na ovom svijetu, a nećemo. Mi se ponašamo kao da smo ovdje sticajem slučajnosti, a nismo. Mi se ponašamo kao da nećemo odgovarati za sve i dobro i loše, a hoćemo.

Mi previše se bavimo trivijalnim stvarima, materijalnim, površnim, a mi smo i bića duha, duše. Mi zaboravljamo ko smo, gdje idemo i koji su nam prioriteti i to je tragika naših života. Zato su mnogi nesretni.  Sreća na ovom svijetu u vanjskim tragičnim, dunjalučkim okolnostima je varljiva. Vanjske okolnosti su najnestalnije u univerzumu i vezati se za njih i svoju sreću za njih znači sebe osuditi na nesreću i strah, bol.

Za vas ne postoji drugi bog, osim Allaha. Ako je tako, nikome nećete dozvoliti da vas učini marionetom života, nesretnim bićem, pa ni sebi. Ni prošlosti ni budućnosti, ni sadašnjosti nećete  dozvoliti da vas posjeduju i čine nesretnima. Ni svojim ograničenjima ni uvjerenjima ni životnim okolnostima. Nikome. Ni svojim mislima, emocijama, željama. Vas ništa ne posjeduje jer znate da sve što imate je dato vama na korištenje. I ono što vi posjedujete nije vaše i nemate šta da izgubite, pa čemu briga? 
Jedina sreća koju vam ne mogu uzeti je ona koju stvorite i otkrijete da imate u sebi. Neovisno od bilo koga, bilo čemu, bez straha od prošlosti i budućnosti. I gdje je ta sreća? Sreća je u vjeri, sreća je sa Stvoriteljem. On je vječan. Sreća je u življenju vlastitih potencijala koje nam je On dao umjesto što ih zaključavamo u sebi. Sreća je u napretku i kretanju ka Njemu. 
Bog je sa vama ako se vi mislima i srcem okrećete Njemu, ako je On vaša kibla oko koje se okreće cijeli vaš život, dinamično i sa povjerenjem. Vi trebate da usput otkrivate svoje sposobnosti, dizajnirate svoj život kako On voli. I ako vas ništa ne može pokolebati ako vjerujete u proces vraćanja Njemu i ako učite, vi otkrivate sreću u sebi, sreću sa Njim, vi ste zaštićeni, vođeni, vi živite svoje snove umjesto strahove i vi ste probuđeni na ovom svijetu. Vi ne spavate, već otkrivate i koristite stabilnost, stalnost, snagu, neokolebljivost, milost, ljubav, dobrotu prema svemu što diše i ne diše.  To je poenta.

Kad naučimo balansirati materiju i duh, ovaj i onaj svijet, sve se mijenja. 
Onome ko ne želi da nauči svaka životna tvorevina će nanositi bol i krivit će za to Boga život, ljude, samo ne sebe. To je poenta. Osvijestimo se, mi smo previše moćni sa Njim da bismo puzali po blatu ovog života. Naša duša nije za blato, već za visine. U svakom pogledu.

Autorica: Alma Taletović

 

Prelijepa priča o dobročinstvu koje ne propada

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Prenosi se da je u vrijeme emevijskog halife Sulejmana ibn Abdul-Melika u oblasti Džezira živio bogataš po imenu Huzejme ibn Bišr, koji je bio izrazito darežljiv čovjek i koji je mnogo novca trošio na siromašne i potrebne, štaviše, dijelio je novac i onima koji nisu bili siromašni. Tako je bilo sve dok se točak života nije okrenuo i dok Huzejme nije postao puki siromah koji je ostao bez igdje ičega. Na početku su mu pomagali neki ljudi kojima je on izdašno davao svoj imetak, ali je njihova pomoć trajala nekoliko mjeseci, a zatim su mu prestali pomagati. To ga je natjeralo da se povuće u potpunu izolaciju i da se, zajedno sa svojom ženom, zatvori u kuću.

U to vrijeme namjesnik u Džeziri bio je Ikrime ibn Fejjad, koji je dobro poznavao Huzejmu, pa kad ga izvjesno vrijeme nije viđao, pitao je za njega. Rečeno mu je da je Huzejme osiromašio i da se zatvorio u svojoj kući. Ikrime ibn Fejjad je bio zatečen tom informacijom, pa je u čudu pitao: ”Kažete da je Huzejme ibn Bišr osiromašio i zbog toga se zatvorio u svojoj kući. Ta, zar se nije našao niko od onih kojima je on davao imetak u izobilju, toliko da se nakon toga nisu bojali siromaštva, da mu pomognu u nevolji?!”

Kad je pala noć, namjesnik Ikrime ibn Fejjad, izašao je iz svoje kuće prekrivenog lica noseći teret na leđima dok nije stigao do kuće Huzejme ibn Bišra. Pokucao je na vrata, a Huzejme je upitao: ”Ko je?” ”Gost”, odgovorio je čovjek ispred vrata. Huzejme je otvorio vrata, a Ikrime je spustio vreću ispred njega i rekao: ”Ovo je za tebe.” Huzejme je upitao: ”Od koga je ova pomoć?” Čovjek je odgovorio: ”To je pomoć iz Allahovog imetka.” ”A ko si ti?”, upitao je Huzejme. Ikrime je odgovorio: ”Ja sam ‘Džabir ‘Aserâtul-Kiram’ – tj. onaj koji pomaže potrebne i posrnule uglednika”, a zatim je brzo otišao. Nakon toga Huzejme je rekao svojoj ženi: ”Upali mi fenjer da vidim šta nam je maskirani čovjek donio u ovoj vreći.” Žena mu je odgovorila: ”Čovječe, ti znaš da nemamo čime potpaliti drva, a kamo li upaliti fenjer.” Kad je svanulo Huzejme je otvorio vreću i u njoj našao 4.500 zlatnika. Zahvaljivao je Allahu na novcu koji je dobio, jer mu je to pomoglo da vrati dugove i da se popravi njegovo teško materijalno stanje. Kada se namjesnik Ikrime ibn Fejjad vratio kući, zatekao je ženu budnu i srditu. Rekla mu je: ”Namjesnik ne izlazi u ovo vrijeme, osim zbog druge žene.” Odgovorio je: ”Ne, tako mi Allaha, nemam drugu ženu!” ”A gdje si onda bio?”, upitala je. Ikrime je odgovorio: ”Da sam htio reći tebi ili nekom drugom gdje idem, ne bih se maskirao i ne bih se skrivao noću.” Međutim, žena je bila uporna tako da joj je on na kraju rekao gdje je bio i šta je radio, a ona je obećala da to neće nikome pričati.

Nakon nekog vremena, Huzejme je otišao kod halife Sulejmana ibn Abdul-Melika koji ga je upitao: ”Gdje si bio do sada, Huzejme? Već duže vrijeme nisam ništa čuo o tebi.” Onda mu je Huzejme ispričao šta mu se dogodilo i kako se spasio siromaštva. Halifa ga je upitao: ”A ko je taj ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’?” Huzejme je odgovorio: ”Ne znam, nije mi se htio predstaviti.” Na to je halifa rekao: ”Eh, kamo sreće da si ga upoznao.” Zatim je naredio da se Huzejmi dadne još novca i izdao je naredbu kojom se Ikrime ibn Fejjad smjenjuje sa mjesta namjesnika, a za namjesnika Džezire imenuje se Huzejme ibn Bišr.

Huzjme se vratio u Džeziru i kad su ljudi čuli da je on imenovan za namjesnika, izašli su da mu čestitaju i da mu dadnu prisegu na vjernost. Među njima je bio i bivši namjesnik Ikrime ibn Fejjad. Kad su se sreli, Huzejme mu je rekao: ”Želim da mi položiš račune u vezi stanja u bejtul-malu, odnosno u državnoj kasi.” Ikrime se složio sa tim prijedlogom i kad su izbrojali novac falilo je 4.500 zlatnika. Huzejme je upitao: ”Gdje je novac?” Ikrime je odgovorio: ”Nije kod mene i nisam ga uzeo sebi.” Na to je Huzejme rekao: ”Ili ćeš donijeti novac ili ću te strpati u zatvor.”

Pošto Ikrime ibn Fejjad nije donio novac neko vrijeme je bio u zatvoru. Stavili su mu teške okove na ruke i lance na leđa dok mu tijelo nije potpuno oslabilo. Kad je njegova žena vidjela u kakvom stanju je njezin muž, otišla je Huzejmi (on joj je bio amidžić) i rekla mu: ”Huzejme, zar se tako nagrađuje ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’?” Kad je to čuo, Huzejme je počeo drhtati od straha i upitao ju je: ”Tako ti Allaha, je li to bio Ikrime?” ”Da”, odgovorila je. Huzejme je požurio u zatvor i odmah je počeo skidati okove sa ruku Ikrime ibn Fejjada, plačući. Ikrime je upitao: ”Šta se to desilo, zašto plačeš?” Huzejme je odgovorio: ”Plačem zbog tvoje plemenitosti i strpljivosti te zbog moje nepromišljenosti i lošeg odnosa prema tebi. Kako ću ti pogledati u lice i u lice tvoje supruge?”

Nakon toga, Huzejme je naredio da se Ikrimi donese novo odijelo, a zatim je zajedno sa njim otišao kod halife Sulejmana ibn Abdul-Melika. Kad ga je halifa ugledao, upitao je: ”Što si došao Huzejme, a tek si preuzeo dužnost namjesnika?” Odgovorio je: ”Došao sam sa čovjekom koji mi se predstavio kao ‘Džabir ‘Aseratul-Kiram’, jer znam da želiš da ga upoznaš.” Tada je halifa Sulejman ibn Abdul-Melik rekao: ”Tako ti Allaha, jesi li to bio ti, Ikrime? Kako sam samo požurio sa svojom odlukom i kako si nas ti postidio svojom plemenitošću i strpljivošću.” Zatim ga je ponovo vratio na mjesto namjesnika u Džeziri. (Izvor: Ali el-Tantavi, Hikajat minet-tarih)

 

Subscribe to this RSS feed