Mahir Kevrić

Website URL:

Naučne činjenice u Kur’anu: Pokazat ćemo im Naše znakove u kosmosu

Od početka objavljivanje Kur’ana  610. godine, to je bilo jezičko čudo, te niko nije bio u stanju da odgovori na izazov pisanja nečega i približnog, jer Kur’an je Allahova knjiga kojoj nema ravne. Pojedini arapski alimi su pokušavali da određene dijelove ili riječe zamijene, ali su njihovi pokušaji ostali bezuspješni.

Savremena naučna dostignuća iz astronomije tek danas potvrđuju ono što je rečeno u Kur’anu: “Pokazat ćemo im Naše znakove u kosmosu”.

Kaže o tome Uzvišeni Allah: “I sve u kosmosu plovi” (sura Jasin, 40.),  a do otkrića da se u svemiru sve kreće došlo se tek krajem 17. stoljeća.

Gvožđe je jedan od elemenata na koje se skreće pažnja u Kur’anu. U suri Hadid (gvožđe) Uzvišeni Allah kaže: „I gvožđe smo spustili, u kome je velika snaga i koje ljudima koristi…“ 

 Otkrića moderne astronomije iznose da ruda gvožđa dolazi s ogromnih zvijezda iz vanjskog kosmosa. Sunčev sistem ne posjeduje strukturu koja bi u sebi mogla proizvoditi element željeza. Željezo se može formirati jedino na zvijezdama koje su mnogo veće od Sunca, na temperaturi koja dostiže nekoliko stotina miliona stepeni. Zbog toga se kaže da je željezo spušteno na Zemlju, jer nije nastalo na Zemlji.

Uzvišeni Allah kaže: „I sve Smo živo od vode stvorili, pa zar neće vjerovati?!” (El- Enbija’, 30.), što ukazuje na to da nije moguće da postoji život na Zemlji bez vode, kao što biologija i potvrđuje. Biologija postavlja pitanje: “Znate li zašto se u Kur’anu za pauka kaže ‘ženka pauka koja napravi svoju mrežu’? Zašto ‘ona’ napravi tu mrežu, a pauk u arapskom jeziku je muškog roda kao i u našem jeziku?”  Danas se otkriva i dokazuje da paukovu mrežu ne može napraviti mužjak već samo ženka, i zato Uzvišeni Allah kaže: “…Ona koja napravi tu mrežu…” (Sura el-Ankebut, 41.) “…eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze narodu koji hoće da razmisli.”

Isto tako iz geologije saznajemo Kur’ansku nadnaravnost objavljenu prije 1400 godina, gdje je spomenuta najniža tačka na Zemlji u poređenju sa nivoom mora. U Kur’anu se kaže: “Elif lam mim, pobijeđeni su Bizantijci (od strane Perzijanaca) u najnižoj zemlji, a oni će nakon toga poraza pobjednici biti, za nekoliko godina.”(Er-Rum, 1-4.)

Medicina nam u moderno doba ukazuje da svaki dio mozga ima svoju funkciju, ali je tek nedavno otkriveno koju ulogu ima prednji dio mozga. Naučna istraživanja kažu da prije nego što čovjek hoće nešto da uradi (da smisli laž, kaže istinu…), u prednjem dijelu mozga se to smisli. U Kur’anu se kaže: “Ne valja to! Ako ne prestane (govoriti protiv istine), uzet ćemo ga za prednji dio njegove glave (mozga), prednji dio koji laže, koji griješi.” (El-‘Alek, 15-16.) Cijeli ljudski moralni sistem je smješten u tome dijelu. I mi sedždu činimo prednjim dijelom glave, onim što nam je najčasnije u našem tijelu, pokoravamo se Allahu i spuštamo na Zemlju..

Zatim, Uzvišeni Allah kaže:“Onoga koga hoće Allah da uputi, proširi njegova prsa da prihvati Islam, a koga hoće da ode na krivi put (onoga koji ne traži istinu), učini njegova prsa tijesnim, uskim, kao da se postepeno penje na nebo.” (El-En’am, 125.) Dokazano je da to sužavanje prsa nastaje kao posljedica nedostatka kisika. U ovome nalazimo dokaze aktuelnosti Kur’ana u svim vremenima. Kako danas zadivljuje nas, tako će zadiviti i naše potomke nekim činjenicama, koje mi danas nismo u stanju otkriti.

Na kraju, ajet sure Alek u kome se kaže: „Uči, čitaj u ime Gospodara tvoga Koji stvara“, nam može poslužiti kao motivacija da neprestano izučavamo Njegovu Objavu i da pronalazimo dokaze u svijetu koji nas okružuje.

Za Akos.ba: Rabija Arifović

Dova je srž ibadeta: Zovite me, odazvat ću vam se!

Uzvišeni Allah nas poziva da se oslonimo na Njega i Njegovu pomoć, pa tako, hodeći ovozemaljskim putevima koji vode ka ahiretu, čovjek svoje dove iznosi pred Onim koji iz obilja Svoje milosti pruža pomoć, radost i nagradu. U hadisu se kaže: „Gospodar je, uistinu, stidljiv i pemenit, zastidi se Svoga roba kad mu podgine ruke da ih vrati prazne.“ Plemeniti Gospodar se raduje našim dovama, te naše ruke, dakle, neće ostaviti prazne. Dova je oružje, ali i potvrda čovjekove vjere, te je Poslanik, a.s, rekao da je dova srž ibadeta. Dovom se okrećemo i predajemo Njemu, priznavajući svoju slabost pred Njegovom snagom, priznavajući da je samo On kadar učiniti ono za šta molimo, dovom se u čovjeku budi svijest o njegovoj snazi te u čovjekovo srce ulaze smiraj i zadovoljstvo. Dova se nalazi između roba i Gospodara, pa je tako izravan poziv i obraćanje Svemogućem.

Važno je znati uslove dove, kako bismo se Njemu obratili na najljepši način, i u konačnici zadobili Njegovu nagradu, ljubav i zadovoljstvo. Da bi dova vjernika bila uslišana, ona treba proisteći potpuno iskreno i sa uvjerenjem da je Onaj kome se dovom obraćamo Jedini kadar obradovati nas onime za šta dovimo. Ukoliko se nadamo i težimo da nam dova bude primljena, potrebno je činiti istigfar, čisteći svoju nutrinu na taj način. U suri Nuh se kaže: „Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilatu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i daće vam bašče i rijeke će vam dati.“ U upućivanju dove se okitimo skrušenošu, poniznošću i nadom u Njegovu milost, neka dova bude iskazivanje pokornosti i približavanje Njegovoj milosti.

U suri A’raf se kaže: „Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome.“ Sjećajmo se i zahvaljujmo svome Gospodaru u trenucima smiraja, ali i pohvalno je upućivati dove u trenucima izobilja i blagostanja. Poslanik, a.s., preporučuje: „Sjetite se Allaha kada ste u izobilju i On će se sjetiti vas kada vam naiđu poteškoće i nedaće.“ Birajmo dove koje su upućivali Božiji poslanici, jer su najljepše i najnadahnutije. Dovu je najpohvalnije početi zahvalom Uzvišenom i salavatom na Njegovog Poslanika. Postoje trenuci kada je najbolje upućivati dove, a to su posljednja trećina noći, pred zoru, odabrani sat svakog mubarek petka, na sedždi, između ezana i ikameta, dok pada kiša, a dove se posebno primju dok postimo, putujemo, kada imamo važnu potrebu te kada dovimo za svog brata u njegovom odsustvu. Ne zaboravimo da se dova može primiti na više načina, a Allah, dž.š. najbolje zna u kojem vremenu nam treba doći ono za šta dovimo. Poslanik o tome kaže: „Nema čovjeka koji neće uputiti Allahu dovu u kojoj nema grijeha niti kidanja rodbinskih veza a da mu Allah neće njome dati jednu od tri stvari: ili će mu uslišati dovu na dunjaluku, ili će mu dati u njenoj vrijednosti nagradu na ahiretu, ili će otkloniti od njega zlo u vrijednoti te dove.“

Neka nas Uzvišeni učini onima koji su svjesni snage dove i zahvalni na blagodati dove, amin.

Za Akos.ba piše: Rabija Arifović

Subscribe to this RSS feed