Mahir Kevrić

Website URL:

Dobra djela koja je lahko činiti, a koja će biti teška na vagi Sudnjega dana

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Većina ljudi malo razmišlja o užasavajućem i zastrašujućem prizoru Sudnjega dana, jer nam se taj događaj čini dalekim i nepojmljivim i jer ga je nemoguće usporediti sa normalnim tokom života na ovome svijetu. A najvažnija stvar koja će zaokupljati sve ljude toga dana jeste odgovor na pitanje: ”Hoću li uspjeti ili ću biti među stradalnicima?” Nema sumnje da će se odgovor na ovo sudbonosno pitanje moći naslutiti na Mizanu, tj. na vagi koja će biti postavljena na Sudnjem danu, a na kojoj će biti vagana ljudska djela. Jer, kod koga prevagne tas sa dobrim djelima, on će biti upisan među sretnike i one koji su spašeni, a kod koga prevagne tas sa lošim djelima, pa teško takvome od strašnog poniženja i bolne patnje, ako mu se Allah ne smiluje i ako mu ne oprosti.

Ako su dobra djela ono preko čega se postiže spas i izbavljenje na Sudnjem danu (a ona se kod Allaha razlikuju po vrijednosti i težini), onda će oni najrazboritiji tragati za najvažnijim i najtežim djelima na vagi Sudnjega dana, čineći ih apsolutnim prioritetom na ljestvici dobrih djela.  Oni će se truditi da urade što više takvih djela, jer malo takvih djela vrijedi više od puno drugih dobrih djela.

Stoga ćemo u ovom tekstu pokušati predstaviti neka najvažnija djela koja će ujedno biti i najteža na vagi Sudnjega dana.

Prva stvar koju ovdje treba spomenuti jeste da svako dobro djelo ima svoju vrijednost na vagi i ono neće biti izgubljeno i upropašteno, kao što dolazi u ajetima: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.” (Ez-Zilzal, 7.-8.) I možda čovjekov spas bude upravo u djelu koje je potcjenjivao i kojem nije pridavao pažnju, pa da tas sa dobrim djelima prevagne zbog tog djela.

Naravno, važnije je posvetiti pažnju činjenju dobrih djela koja će imati ogromnu težinu na Sudnjem danu, u šta, prije svega, spadaju farzovi i njihovo izvršavanje, na šta aludira i hadisi-kudsi u kojem je Allah, dž.š., rekao: ”Ničim Mi se Moj rob ne može približiti dražim Meni od onoga što sam mu naredio…” (Buharija) A zatim dolaze dobrovoljni ibadeti i dobra djela koja nisu strogo naređena (nafile).

U svakom slučaju, prva stvar koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu jeste šehadet (la ilahe illallah), odnosno svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, jer su to riječi istine na kojima opstoje nebesa i Zemlja, zbog kojih je Allah objavljivao knjige i slao poslanike.

O veličini, vrijednosti i težini tih riječi svjedoči i hadisi-kudsi u kojem dolazi da je Allah, dž.š., rekao Musau, a.s.: ”O Musa, kada bi se sedam nebesa i sedam zemalja stavilo na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas vag, prevagnulo bi la ilahe illallah.” (En-Nesai i El-Hakim)

I ovo nije jedini dokaz i primjer vrijednosti la ilahe illallah nad drugim dobrim djelima. Dokaz tome je, između ostaloga, i hadis o ”Sahibul-bitaki” (”Vlasnik cedulje”), koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista će Allah, dž.š., na Sudnjem danu izdvojiti čovjeka iz moga ummeta od ostalih ljudi, pa će mu se predočiti devedeset devet svitaka (sidžila) njegovih djela, a svaki svitak će biti dug dokle pogled dopire, pa će ga Allah upitati: “Da li poričeš išta od ovoga? Da li su ti meleki pisari učinili nepravdu prilikom zapisivanja djela?” Čovjek će reći: “Ne, Gospodaru.” A onda će ga Allah upitati: “Imaš li kakvo opravdanje?” On će odgovoriti: “Nemam, Gospodaru.” Tada će mu Allah reći: “Ti, zaista, kod Nas imaš dobro djelo i neće ti se danas učiniti nepravda”, pa će mu biti predočena ”bitaka” (cedulja ili listić) na kojoj će pisati: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhemmeden abduhu ve resuluhu.” I bit će mu rečeno: “Uzmi ovu cedulju i stavi je na tas dobrih djela”, a on će reći: “Gospodaru, šta je ova cedulja naspram ovih svitaka?” Allah će mu reći:  “Zaista, tebi neće biti učinjena nepravda.” Zatim su, veli prenosilac, svitci stavljeni na jedan tas vage, a na drugi tas vage stavljena je cedulja sa la ilahe illallah, pa je prevagnula cedulja, jer Allahovo ime ne može ništa prevagnuti.” (Ahmed, Tirmizi i Hakim)

U dobra djela koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu ubrajaju se i riječi zikra: subhanallah, el-hamdulillah, Allahu ekber. Naime, Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Milostivom: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.” (Muttefekun alejhi)

Abdullah ibn Abbas je spomenuo predaju od majke pravovjernih, Džuvejrije bint el-Haris, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao od nje rano, nakon što je klanjao sabah, a ona je ostala na mjestu gdje je klanjala. Zatim se vratio kada je nastupilo vrijeme duha-namaza, a ona je i dalje sjedila na svom mjestu, pa joj je rekao: “Još uvijek si ondje gdje sam te ostavio?” Rekla sam: “Da.” Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nakon što sam otišao, tri puta sam izgovorio četiri riječi koje kada bi se vagale sa onim što si ti proučila od jutros, bile bi teže od toga. Rekao sam: “Subhanallahi ve bi hamdihi, adede halkihi, ve rida nefsihi, ve zinete ‘Aršihi, ve midade kelimatihi” (Slavljen je Allah i Njemu pripada hvala, koliko ima Njegovih stvorenja, koliko je On zadovoljan, koliko je ukrašen Njegov Arš i koliko ima tinte kojom su ispisane Njegove riječi). (Muslim)

Zatim, zikr nakon propisanih namaza, a na temelju Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., riječi: ”Neće ni jedan musliman čuvati dvije vrline, a da neće ući u Džennet. One su lahke, a malo je onih koji ih praktikuju. Nakon propisanog namaza izgovoriti deset puta subhanallah, deset puta elhamdulillah, deset puta Allahu ekber. To je sto pedeset puta proučenog zikra jezikom, ali je hiljadu i petsto puta na vagi (Sudnjega dana); te prilikom odlaska na spavanja proučiti trideset i četiri puta Allahu ekber, trideset i tri puta subhanallah i trideset i tri puta el-hamdulillah. To je stotinu puta proučenog zikra jezikom, ali na vagi vrijedi kao da su proučene hiljadu puta.” (Ebu Davud, Tirmizi, En-Nesai i Ibn Madže)

Zatim, islamski moral i lijep ahlak sa kojim se teško mogu mjeriti druga dobra djela. To shvatamo iz hadisa koji prenosi Ebu Derda, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od lijepog ahlaka. Vjernik lijepog ahlaka dostiže stepen onoga ko stalno posti i klanja namaz.” (Tirmizi)

Dakle, iz hadisa razumijemo da zbog težine lijepog ahlaka kao dobrog djela, vjernik i vjernica postižu tako visoke stepene.

Zatim, onaj ko je izgubio dijete, odnosno čije dijete je umrlo, pa je u ime Allaha bio strpljiv na tom iskušenju, njega čeka velika nagrada kod Allaha. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od riječi zikra: la ilahe illallah, vallahu ekber, subhanallah, el-hamdulillah, i onoga kome je umrlo dijete pa je on saburao nadajući se Allahovoj nagradi.” (Ahmed)

Zbog ovakvih, i njima sličnih, djela, povećavaju se stepeni i deredže u Džennetu i povećava se vrijednost onih koji čine ova djela, pa zbog toga neka se natječu oni koji žele da se natječu.

 

”Koga raduje da uči Kur'an kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Abdullah ibn Mes'ud”

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Zer ibn Hubejš prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku noći ušao u mesdžid u društvu hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera, zatekavši u mesdžidu Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, koji je klanjao nafilu namaz učeći suru En-Nisa’. Nakon što je proučio sto ajeta, učio je dovu. Vidjevši ga kako uči dovu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Traži od Allaha, dat će ti! Traži od Allaha, dat će ti!” Zatim je rekao: ”Koga raduje da uči Kur'an – blago i osjećajno – kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Ibn Ummi ‘Abd (nadimak Abdullaha ibn Mes'uda).” Ujutro je Ebu Bekr, radijallahu anhu, otišao kod Abdullaha ibn Mes'uda da ga obraduje onim što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o njemu, a zatim ga je upitao: ”Koje riječi si izgovarao dok si učio dovu?” Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, odgovorio je: ”Učio sam: Allahu moj, molim Te da mi podariš vjerovanje (iman) bez kolebanja i odmetanja, i blagodati koje neće nestati, i društvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na najuzvišenijem mjestu u Džennetu.” Nakon Ebu Bekra, radijallahu anhu, i Omer, radijallahu anhu, došao je da obraduje Abdullaha ibn Mes'uda, pa mu je rečeno: ”Ebu Bekr te pretekao.” Tada je hazreti Omer rekao: ”Allah se smilovao Ebu Bekru, nikad se sa njim nisam natjecao u dobru, a da me nije pretekao.” (Ahmed u Musnedu, šejh Albani je ovaj hadis ocijenio kao hasen – dobar, V/379, broj hadisa: 2301.)

Kada su muslimani u Mekki rekli: ”Mi učimo Kur'an tajno zbog straha od nevjernika. Ko bi od nas izašao i javno učio Kur'an kod Ka'be, uzdižući time islam?”

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja ću izaći i javno učiti Kur'an, a neka nevjernici rade šta hoće.” I otišao je kod Ka'be, a Kurejšije i njihove glavešine su mu se smijali. Zatim je počeo glasno učiti Kur'an, i to je bio prvi put da neko od muslimana naglas uči Kur'an kod Ka'be. Abdullah ibn Mes'ud, učio je: ”Er-Rahman – ‘allemel-Kur'an – halekal-insan – ‘allemhul-bejan.”

Kurejšije su došle do njega i udarali ga dok nije onesviješćen pao na zemlju, ali je on bio presretan, jer je prvi javno i naglas učio Kur'an kod Ka'be.

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, jedanput je držao govor skupini ashaba, pa je, između ostalog, rekao: ”Allaha mi, nije objavljena ni jedna kur'anska sura, a da ja ne znam gdje i kada je objavljena, i povodom čega/koga je objavljena. Ja sam naučio direktno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sedamdeset i nekoliko sura. Ashabi znaju da sam ja najbolji poznavalac Allahove Knjige među njima, ali, Allaha mi, nisam najbolji među njima.” (Buharija)

Buharija i Muslim zabilježili su predaju od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., u kojoj dolazi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Uči mi Kur'an.” ”Allahov Poslaniče, kako ću ti učiti Kur'an, a on se tebi objavljuje”, rekao sam.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ja volim slušati Kur'an od nekog drugog.” Onda sam mu učio suru En-Nisa’, dok nisam došao do ajeta: ”I kako će biti kada iz svakog ummeta dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih.”

Tada mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dosta je, Ibn Mes'ude!” Pogledao sam ga i vidio sam kako plače.” Suze samilosti tekle su niz plemenito lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog straha od prizora Sudnjeg dana, jer će on biti pozvan da bude svjedok, pa ga je obuzelo sažaljenje prema njegovom ummetu, svjestan da će mnogi pripadnici njegovog ummeta biti opterećeni upropaštavajućim grijesima. Zato će njegove riječi toga dana biti: ”Gospodaru, moj ummet, moj ummet!” I zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju dovu ostavio za Sudnji dan, a ona će biti u znaku zauzimanja (šefa'ta) za grješnike iz njegovog ummeta, i Allah će prihvatiti Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanje za njegov ummet.

 
Subscribe to this RSS feed