Mahir Kevrić

Website URL:

Ne uskraćuj sebi nafaku grješenjem (Uticaj grijeha na ljudski život)

Brate, sestro, najtoplije vam preporučujemo da pročitate naredni tekst, koji govori o tome kako kobne poljedice na ljudski život ostavlja ustrajavanje u činjenju grijeha…

• Grijesi sprječavaju i umanjuju opskrbu. Nema sumnje da čovjek biva lišen opskrbe zbog grijeha kojeg počini. Kao što bogobojaznost pridobija opskrbu. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći; i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.’’ (Et-Talaq 2-3) Također, ostavljanje bogobojaznosti donosi siromaštvo. To se shvata iz ovog ajeta. Onaj ko se ne boji Allaha, On mu neće dati izlaza i neće ga opskrbiti odakle se i ne nada, a pridobijanje opskrbe biva putem ostavljanja nepokornosti.

• Grijesi kuraže neprijatelje protiv čovjeka. To je kazna za one koji ih čine. Također, i šejtani postanu smioni pa ga uznemiravaju, zavode, prišaptavaju, zastrašuju ga, rastužuju i daju da zaboravi ono u čemu je njegova korist. Protiv njega se usude ljudski šejtani, prema onome što mogu da mu učine od uznemiravanja u njegovom odsustvu i prisustvu. Učini njegovu porodicu smionom protiv njega, njegove sluge, djecu, komšije. Ovo je dovoljno za ogavnost grijeha. Neka je Allah na pomoći.

 Grijesi slabe tijelo. Snaga vjernika potiče iz srca. Kada god ojača njegovo srce ojača i njegovo tijelo. Iako nevjernik može biti snažnoga tijela, on je najslabiji kada je potrebno, pa ga njegova snaga iznevjeri kada mu je najpotrebnija. Imam Ibnul-Kajjim, kaže: „Razmisli o snazi tijela Perzijanaca i Rimljana kako ih je iznevjerila kada im je bila najpotrebnija, kada su ih vjernici nadvladali snagom svojih tijela i srca.“

 Nestanak blagodati. Nepokornosti uklanjaju blagodati i dovode nedaće. Od roba ne ode nijedna blagodat osim zbog grijeha, a ne dođe mu nijedna nezgoda osim zbog grijeha, kao što spominje Alijj ibn Ebi Talib, radijallahu anhu,: „Nijedna nedaća nije došla osim sa grijehom, a niti je otišla osim sa pokajanjem.“ Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.’’ (Šura 30) I kaže: ‘’To je zato što Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni – a Allah sve čuje i sve zna.’’ (El-Enfal 53)

Allah neće promijeniti blagodat koju je nekom dao sve dok se dotična osoba ne promijeni, pa pokornost Allahu preinači u nepokornost, zahvalu u nezahvalu, povode Njegovog zadovoljstva u povode Njegove srdžbe. Pa kada se promijeni, promijeni mu se i adekvatna kazna, a tvoj Gospodar ne čini nepravdu robovima. Ako nepokornost zamijeni pokornošću Allah će mu kaznu zamijeniti oprostom, poniženje ponosom. ‘’Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće jedan narod kazniti, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika.’’ (Er-R’ad 11)

Kada si u blagodati čuvaj je. Jer grijesi uklanjaju blagodati. Čuvaj ih pokornošću Gospodaru robova.Jer se Gospodar robova brzo sveti.

• Grijesi brišu bereket života, opskrbe, znanja, djela i pokornosti. Općenito, brišu berekete Vjere i dunjaluka. Ni najmanjeg bereketa nećeš naći kod onoga koji čini nepokornost Allahu u njegovom životu, Vjeri i dunjaluku. – ‘’A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.’’ (El-’Araf 96) Grijesi su razlog za brisanje blagoslova u svemu. Musliman treba da bježi od grijeha sve dok ne zadobije bereket u Vjeri, dunjaluku i Ahiretu.

• Grijesi slabe čovjeka pred njegovom dušom. Ovo je jedna od najvećih kazni za grijehe. Oni ga iznevjere kada je čovjek sebi najpotrebniji. Svako je u potrebi da spozna ono što mu korsti i što mu šteti u njegovom životu, a i budućem svijetu. Najznaniji su oni koji su to najbolje podrobno spoznali. Grijesi iznevjere roba prilikom prikupljanja znanja i davanja prednosti stalnoj sreći nad prezrenom i prolaznom srećom. Grijesi ga pokrivaju od savršenstva ovoga znanja i zaokupiranosti onim što mu je najpreče i najkorisnije na oba svijeta. Kada čovjek zapadne u neugodnost i želi da je se riješi njegovo srce, duša i tjelesni organi ga iznevjere.

Tada je na stepenu čovjeka koji sa sobom ima sablju ali je prekrivena hrđom i stavljena je u korice tako da je nikada ne izvlači. Zatim mu se ispriječi neprijatelj i on želi da ga ubije, pa stavi ruku na dršku sablje i trudi se da je izvuče, ali ona ne izlazi. Neprijatelj ga iznenadi i nadvlada. Isto tako srce zahrđa od grijeha i biva napadnuto bolešću, pa kada se ukaže potreba za borbu sa neprijateljem ništa ne nađe. Rob se bori i opire i izlaže svojim srcem i dijelovima tijela shodno volji srca.

Ovim se želi reći da kada rob zapadne u nedaću ili iskušenje njegovo srce, jezik i tjelesni udovi ga iznevjere prema onome što mu je najkorisnije. Njegovo srce se ne preda pouzdanju u Allaha i pokajanju Njemu, poniznosti i predanosti pred Njim, niti ga njegov jezik podstiče na spomen.

• Jedna od posljedica grijeha jeste i da Allah kuje spletke protiv onoga ko ih kuje, da će prevariti onoga ko Njega nastoji prevariti, da će se ismijavati onome ko se ismijava, da će zavesti srce koje je skrenulo sa Istine. Sve su to kazne za grijehe. Molimo Allaha za spas.

• Grijesi uzrokuju tegoban život na dunjaluku i u berzehu, a na Budućem svijetu patnju. Sve su to kazne za grijehe. Uzvišeni kaže u prijevodu značenja ajeta: ‘’A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.’’ (Ta-ha 124)

Ibnul-Kajjim, kaže: „Tegoban život će pratiti onoga ko se udalji od onoga što je Allah objavio Njegovom Poslaniku, alejhisellam, i to će biti na dunjaluku, berzehu i na Dan povratka. Oko nije radosno, srce nije smireno, niti je duša spokojna osim sa njenim Gospodarem koji je Jedini Istina, a sve ono što se mimo Njega obožava je neistina. Čije oko osjeti sreću sa Allahom, u njemu će osjetiti sreću svako oko, a ko ne osjeti sreću sa Allahom, svoju će dušu iz žalosti rastrgati za dunjalukom.“

• Otežavanje svih poslova. Ovo je jedan od najvećih posljedica koja pogađa griješnika. Ne krene činiti nijednu stvar a da mu se ona ne zatvori ili mu bude preteška. Ko se bude Allaha bojao On će mu svaku stvar olakšati, a ko zapostavi takvaluk, svaka stvar će mu biti teška. Čuditi se kako rob pronalazi puteve dobra i koristi, a koristi su mu zatvorene i putevi otežani, a u isto vrijeme ne zna odakle mu je dato.

• Život griješnika se skrati i nestaje njegovog bereketa, i tako mora biti. Kao što dobročinstvo povećava život, griješenje skraćuje život. Učenjaci su se razišli oko toga, pa je jedna grupa rekla: Skraćivanje griješnikovog života znači odlazak i brisanje blagoslova njegovog života. Ovo je istina i ovo je jedan od utjecaja grijeha.

Druga skupina je rekla da ga uistinu skraćuje kao što se uskraćuje opskrba. Uzvišeni Allah je za bereket u opskrbi dao mnoge povode koji je umnožavaju i uvećavaju. Bereket u dužini života ima mnoge povode koji ga uvećavaju. Nije isključeno da se život može povećavati jednim, a skraćivati drugim povodima. Opskrba, smrtni časovi, zdravlje i bolest, bogatstvo i siromaštvo iako su određenje Gospodara, Azze ve Dželle, On ipak određuje što želi putem povoda koje je učinio da ih njihovi uzroci iziskuju. Sljedeća skupina je rekla: Utjecaj grijeha na smanjenje dužine života je sadržan u tome da je suština života u životu srca.

Čovjekov život su samo vremena njegovoga življenja sa Allahom. To su sati njegova života. Dobročinstvo, takvaluk i pokornost povećavaju ova vremena koja su suština njegovog života, i nema drugog življenja osim ovoga. Kada se rob udalji od Allaha i zaokupira grijesima, izgube se oni istinski dani njegovog života.

• Allah, Azze ve Dželle, otklanja strahopoštovanje prema griješniku iz srca stvorenja. Ovo je jedna od kazni za grijehe. Nema sumnje da on postane prezren kod njih, oni ga potcjenjuju, kao što je on sebe zapostavio i potcijenio. Koliko čovjek voli Allaha, toliko ga vole i ljudi. Koliko se pribojava Allaha, toliko ga se pribojavaju i ljudi. Koliko respektuje Allaha i Njegove zabrane, toliko ga respektuju i ljudi. Kako će rob narušiti Allahove zabrane a u isto vrijeme željeti da ljudi ne naruše njegove zabrane. Kako se može olahko odnositi prema Allahovom pravu, a da ga Allah ne učini prezrenim kod ljudi.

Kako može potcjenjivati nepokornosti Allahu a da ga ljudi ne potcjenjuju? Uzvišeni kaže: ‘’Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na Zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce, i Mjesec, i zvijezde, i planine, i drveće, i životinje, i mnogi ljudi, a mnogi kaznu i zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.’’ (Hadž 18)

Autor: Dr. Seid El Kahtani – iz knjige: “SVJETLOST BOGOBOJAZNOSTI I TAME GRIJEŠENJA”

 

Lijepo ponašanje je najbolji daija

Na času tradicijskih izvora, profesor hadisa dr. Šefik Kurdić ispričao nam je priču koja me se posebno dojmila. Naime, nekada je jedan imam bio student na fakultetu i imali su predmet Da’va. Profesor mu je upisao desetku prije nego što ga je išta pitao uz riječi: “Ti si svoju da’vu (širenje islama) praktično dokazao.” O čemu se zapravo radilo? Jedan imam, sa suprugom i djecom je kao izbjeglica u toku agresije na BiH otišao u Hrvatsku. Tamo ih je jedna hrvatska porodica (majka, sin i kćerka) primila u svoju kuću, da stanuju. U katoličkom okruženju, sam sa porodicom, ovaj imam nije pozivao u islam, nije ulazio u privatni život dobročinitelja koji su mu ustupili svoj prostor za stanovanje, niti se miješao u njihova uvjerenja i opredjeljenja.

S druge strane, on, njegova supruga i djeca živjeli su tih, harmoničan i skladan islamski porodični život, ne obazirući se na okolinu. Nakon nekog perioda desilo se iznenađenje. Sin gazdarice izrazio je želju da razgovara sa imamom. Zapravo, rekao mu je da želi preći na islam. Te riječi su imama ostavile zatečenim, te ga je upitao zašto želi preći na islam, šta je uzrok tome, a ovaj mladi katolik odgovorio je da je posmatrao njega i njegovu porodicu i da nikada u svom životu nije vidio tako lijepu i harmoničnu porodicu, te da je oduševljen islamom. Imam ga je posavjetovao da prvo izuči još o islamu pa da tek onda prihvati islam. I zaista, mladić je nakon nekog vremena prihvatio islam – zahvaljujući lijepom ponašanju jedne porodice.
_______________

Svima nama se nameće pitanje: Koliko i kako prezentiramo islam? Jer, svi smo mi ambasadori islama i na svima nama je odgovornost da ga pokazujemo u njegovom pravom svjetlu, što je moguće više. Nikada ne znamo ko nas posmatra i kome smo možda uzor. Naše riječi neće davati valjane rezultate, ma šta pričali, ako naša djela ne prate ono što govorimo. Jer, teorija i praksa moraju biti jedno, a praksa je nerijetko i mnogo važnija od puke teorije. O ovome i Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: “O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!” (Saff, 2–3)

Koliko smo se samo puta sreli sa komentarima: “Ma pusti njega šta priča, radi to i to”? Vjerujte mi, braćo i sestre, to su sve dokazi protiv nas i na ovom i na budućem svijetu. Ako pričamo, potrudimo se da naša djela prate naše riječi, a ako i ne pričamo, neka naša djela govore umjesto naših riječi. Za svako dobro djelo, čiji sebeb budemo mi, imat ćemo nagradu. A kako li će samo biti lijepo na onom svijetu saznati za mnoštvo dobrih djela koja su drugi radili našim sebebom, a mi ih nismo bili ni svjesni, nismo ni znali za njih. Možda nas baš ta djela, Allahovom milošću, uvedu u Džennet ili budu sebeb većeg stepena u njemu.

Zato, neka nam uvijek bude glavni cilj da sebe učinimo što boljim, da sve promjene prvo primijenimo na sebi, da islam živimo, a ne da samo pričamo. Jer, niko od nas nije lišen odgovornosti: za dobro koje pokažemo i neko se u tome povede za nama, imat ćemo nagradu, a za zlo koje pokažemo i neko se u tome povede za nama, imat ćemo kaznu.

Gospodaru naš, molimo Te da naša djela prate naše riječi onda kada su naše riječi na ispravnom putu! Molim Te da se u nas čestiti ugledaju i da nam sačuvaš lijep spomen na oba svijeta! Amin!

Halima Lj.

 

Porodica, prije svih drugih

Jedna od neizmjernih Allahovih blagodati prema robu jeste da mu podari porodicu, hanumu i djecu, krov nad glavom gdje se može sakriti i povući, te osjetiti smiraj. Uzvišeni nas podsjeća na tu blagodat i kaže nam: “Allah vam daje da u kućama svojim doživite smiraj…” (En-Nehl, 80) Zaista je čuditi se onima koji više vole družiti se i sijeliti s prijateljima (braćom), u tome osjećaju strast i smiraj, a kada su sa porodicom, to im je opterećenje i teret. Ne osjete tu Allahovu blagodat smiraja, ne osjete blagodat kuće, sreću uz svoju djecu i porodicu, nego jedva čekaju da pobjegnu iz kuće, iako mnogi sanjaju da imaju ono što je njemu dato.

Muškarac bi trebao da boravi u svojoj kući, tj. sa svojom porodicom i svojim ukućanima, te da im donosi opskrbu, odgaja ih u islamu, podučava ih korisnom znanju, naređuje im dobro i odvraća ih od zla. Ne treba da od njih odlazi osim radi traganja za opskrbom ili radi izvršavanja vjerskih dužnosti ili hizmeta roditeljima ili radi učenja korisnog znanja ili općenito radi većeg hajra.

Malik b. el-Huvejris, radijallahu anhu, prenosi da su on i skupina mladića odsjeli kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, nekoliko dana, pa im je on rekao: “Vratite se svojim porodicama i boravite sa njima i podučavajte ih i naređujte im!” (Buhari, br. 631, Muslim, br. 674) Iako je njihov boravak kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, bez sumnje izrazito veliki hajr, pa može li biti veći, ipak ih je on, alejhis-selam, podučio prioritetima u životu. Prednost se daje onome što je obaveza nad onim što je pohvalno ili pak samo dozvoljeno.

Ne dolikuje muslimanu da njegova porodica ima potrebu za njim, željna ga, a on odsutan od kuće radi druženja, sijeljenja, ispijanja kahva i čistoj dangubi bez konkretnog razloga.

Neka svako zna da će ga Allah, subhanehu ve te’ala, pitati za njegovu porodicu jer mu je to predato u emanet. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nema ni jednog roba kojem Allah povjeri da se brine o drugima, a da mu neće biti Džennet zabranjen na dan kada umre, ako ih bude varao!” (Muslim, br. 227), tj. ako ih bude zapostavljao i ne bude iskren prema njima i ne bude ih savjetovao. Potvrdu za to imamo u drugom Muslimovom rivajetu u kojem se kaže: “… pa zatim se on ne trudi sa njima i ne savjetuje ih”. Također je, alejhis-selam, rekao: “Svi ste vi pastiri i svi ćete biti pitani za svoje stado.” (Buhari, br. 893, Muslim, br. 1829)

Brate, kada kreneš na “druženje s braćom”, prisjeti se hadisa: “Počni sa onima o kojima se brineš!” (Buhari, br. 1427, Muslim, br. 1034), i hadisa: “Kada Allah jednom od vas podari neko dobro, neka počne sa sobom i svojim ukućanima.” (Muslim, br. 1822)

Dovoljno je čovjeku grijeha da zapostavlja one o kojima je dužan da se brine!

Mr. Amir Smajić

 

Zaštita od loših osjećaja: Znate li dovu koju treba proučiti ako nekome zavidimo?

Zavist i ljubomora se javljaju onda kada vidimo da neko ima nešto što bismo i mi sami željeli da imamo. U islamu se ova pojava imenuje riječju – ‘hased’. ‘Hased’ je sličan ljubomori i zavisti, ali s tom razlikom što pored želje da imamo nešto što imaju drugi ljudi, istovremeno želimo i da oni ostanu bez te blagodati.

Recimo npr. da ste zavidni osobi koja ima više prijatelja od vas. U ovom slučaju, ‘hased’ znači da želite da imate više prijatelja od te osobe, i da ih ta osoba ima manje.

Ljubomora je normalan ljudski osjećaj koji se često javlja, zato i najbolji savjet koji vam mogu dati jeste da kad god osjetite ljubomoru ili zavist prema nekome, proučite slijedeću jednostavnu dovu.

Ta dova glasi: „Allahumme zid ve barik! – Allahu moj, povećaj mu i podari bereket!“

Tom dovom kao da kažete: „Allahu moj, povećaj im u onome što si im podario, i podari im bereket, i podari im u tome blagoslov.“
Možda će vam se ovo učiniti neobičnim i nelogičnim, jer ako ste nekome zavidni na nečemu, zašto biste dovili da mu Uzvišeni još i poveća i blagoslovi tu blagodat!?

Mudrost se krije u više stvari.
Kao prvo, kada dovite za nekoga drugog, tada meleki aminaju i čine istu dovu za vas. Kada kažete: ‘Allahu moj, povećaj mu’, tada dovite i za sebe, da i vama Allah poveća.

Kao drugo, oslobađate se negativnih osjećanja prema toj osobi. Jedna od stvari koju ćete primijetiti kod zavisti i ljubomore jeste da se radi o veoma otrovnim osjećajima.

 

‘Zavist’ je veoma otrovna za dušu, i zbog nje se duša osjeća veoma nelagodno. Pa kada poželite drugima što i sebi, kada osobi kojoj zavidite poželite dobro i povećanje blagoslova, osjetit ćete olakšanje u duši. Osjetit ćete taj pozitivan osjećaj i na putu ste ka Allahovoj blizini, inšaAllah.

Autor: Sa'ad Teslim, prof.

Za Akos.ba preveo: Nedim Botić

 
Subscribe to this RSS feed