Mahir Kevrić

Website URL:

Kako uzeti abdest i obaviti namaz u stanju teške bolesti?

Pitanje: Imam pitanje u vezi abdesta i namaza u stanju bolesti. Naime, moja majka je imala tešku operaciju, i trenutno se nalazi u bolnici. Budući da nije sposobna da se kreće, zanima me da li joj mi možemo pomoći da uzme abdest, i ako možemo koji je to način ili je dovoljno da uzme tejemum?

Na koji način da obavi namaz, s obzirom da nije u stanju da stoji niti sjedi? Da li treba da naklanja namaze koje je propustila dok je bila u bolnici (predoperativnom stanju, stanju nakon buđenja iz opšte anestezije)?

Odgovor: Molimo Allaha dž.š. da Vašoj majci i drugim bolesnicima olakša i podari sabura i zdravlja. Bolesnik će uzimati abdest i obavaljati namaz prema svojim mogućnostima. Umjesto stalnog pranja nogu, ako je to teško, i ako ga osoba ne može sobom činiti, može se uzimati mesh po mestvama, odnosno debljim čarapama tokom jednog dana i noći, bez pranja nogu, ako su mestve/čarape obuvene na abdest. Ukoliko je teško i to, može se trajno mesh činiti po dijelu tijela koji se ne može prati.

Ono što se može prati bez prevelikog napora, treba prati. Ako je uzimanje abdesta općenito preteško, može se uzimati tejemum umjesto abdesta. Bolesnika ne treba opterećivati onim što mu je preteško. Dozvoljeno je da bolesniku neko pomogne pri uzimanju abdesta.

Bolesnik ako ne može namaz obavljati stojeći ili sjedeći, klanjat će išaretom (gestom) ležeći na leđima, a njegove noge treba da budu okrenute prema Kibli, ili ako bude na strani ležao onda će mu lice biti okrenuto prema Kibli. Ovo okretanje je poželjno, ali nije uvjet za ispravnost namaza, ako prostor u kući/stanu/bolnici to ne dozvoljava. Uzvišeni Allah dž.š. u Kur’anu kaže: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih…” (El-Bekare, 286) “Bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti…” (Et-Tegabun, 16)

Propuštene namaze iz predoperativnog perioda, odnosno, nakon buđenja iz opšte anestezije treba naklanjati, ako broj propuštenih namaza nije veći od pet. Ukoliko se pak u stanju nesvijesti/kome propusti šest i više namaza, prema propisu u našem mezhebu, nema obaveze naklanjavati ih. (Ed-Durru-l-muhtar, 1/330, 688) A Allah najbolje zna.

Pitanje: Nakon poroda imam problem sa zadržavanjem mokraće, pri najmanjem naporu izađe mi (manje ili više mokraće), što mi stvara opterećenje, te iz tog razloga ne obavljam namaz u džematu, već isključivo u kući. U narednom periodu smo Allahovom milošću planirali obaviti umru i ne znam kako da postupim.

Odgovor: Ukoliko spomenuti zdravstveni problem traje cijeli namaski vakat, Vi se tretirate kao sahib-i uzur, tj. osoba sa isprikom. Sahib-i uzur za svaki namaski vakat treba obnoviti abdest i on važi za taj namaski vakat bez obzira na nekontrolisani izlazak mokraće (i slično što kvari abdest). U tom namaskom vremenu sahib-i uzur može obavljati namaz tog namaskog vremena i druge ibadete kao što su tavaf, sa’j i sl. Prema tome, nema zapreke da u takvom stanju obavite umru, postupajući na isti način kao i u slučaju čistoće za namaz poduzimajući pri tome (prilikom obavljanja tavafa i saja) dodatne mjere zaštite i opreza. Sahib-i uzur, kao musafir, tokom putovanja skraćuje četverorekatne namaze, a u slučaju da koristi olakšicu spajanja dva namaza koji se mogu spojiti, dovoljan je jedan abdest za oba namaza koja spaja.

Autor: Enes Ljevaković, fetva-i emin

 

preporod.com

ALLAH VOLI ONOGA KO RADI I TRUDI SE DA PREHRANI PORODICU

Prenosi se od Alije, r.a., da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: “Allah, dž.š., voli vidjeti Svoga roba kako nastoji na dozvoljen (halal) način zaraditi.” (Taberani i Dejlemi) 
Od Malika ibn Enesa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Traganje za dozvoljenom (halal) opskrbom je obaveza svakog muslimana.“ (Hadis bilježi Taberani, a El-Munziri kaže da mu je lanac prenosilaca dobar (hasen))

Prenosi se od Rafia ibn Hadidža da je neko upitao: “‘O Allahov Poslaniče, koji je način zarade najbolji?’ Poslanik, s.a.v.s, odgovori: ‘Čovjekov rad vlastitim rukama i svaka čestita kupoprodaja.’” (Hadis bilježe Ahmed, EI-Bezzar i Et-Taberani od Ibn Omera uz pouzdan niz prenosilaca.)

U ovom hadisu se misli na kupoprodaju u kojoj nema zabranjenog poslovanja ni prevare. Osnovni načini zarade jesu: poljoprivreda, trgovina, proizvodnja – najbolje je zanatsrvo, odnosno rad vlastitim rukama

 

Dužnost poznavanja propisa o prodaji i kupnji

Svako ko se prihvata privređivanja dužan je poznavati i ispravan i pogrešan način na koji se do opskrbe dolazi kako bi njegov poslovni odnos bio legalan, a njegovi postupci bili daleko od svakog nereda.

 

Postoji predanje da je Omer, r.a., obilazio pijacu i da je neke trgovce udarao bičem, govoreći: “Na našoj će pijaci prodavati samo onaj ko je upućen u trgovinske propise. U suprotnom, jest će kamatu, htio ili ne htio.”

Danas se veliki broj muslimana nemarno odnosi prema učenju trgovinskih propisa i zanemaruju tu oblast. Počeli su ne pridavati pažnju konzumiranju harama koliko god rastao profi i umnožavala se zarada. To je velika greška koje se moraju kloniti svi koji se bave trgovinom, kako bi im se razaznalo dozvoljeno od zabranjenoga, kako bi im zarada lijepa bila i kako bi bili, koliko je to moguće, udaljeni od sumnjivih stvari.

Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Učenje je obaveza svakog muslimana i muslimanke.”

Neka ovo smatra upozorenjem svako ko želi jesti halal, na lijep način zarađivati i zadobiti povjerenje ljudi i Allahovo zadovoljstvo. En-N u’man ibn Bešir veli da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., je rekao: “Jasno je šta je dozvoljeno, a jasno je i šta je zabranjeno. Između toga su sumnjive stvari. Onaj ko se kloni stvari što mu nalikuju grijehu još će se više kloniti jasnih mu zabrana. A ko se osmjeli na ono za šta postoji sumnja da spada u grijeh ima mogućnost da upadne u jasnu zabranu. Grijesi su Allahov zabranjeni posjed; za onoga ko stado oko zabranjenog posjeda čuva postoji bojazan da će mu stado u njega i upasti.” (Bilježe Buhari i Muslim)

Izvor: djelo Fikhus-sunne, V tom, autora Sejida Sabika

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić

Tajanstvene ličnosti iz Kur'ana: Je'džudž i Me'džudž

Je'džudž i Me'džudž – narod koji će posijati nered na Zemlji i najaviti Sudnji dan

A onda će Allah izvesti Je'džudž i Me'džudž koji će navaliti sa svih strana. Iza svakog uzvišenja će se spuštati do jezera Taberijje (Kaspijsko more). Prvi od njih će iz njega svu vodu popiti, a kad dođu zadnji reći će: ‘Kao da je nekada ovdje bila voda.’

Isa, a.s., i njegovi sljedbenici će biti u velikoj neprilici, tako da će jedna volovska glava biti vrijednija od stotinu zlatnika vama danas, zbog čega će Isa, a.s., i njegovi sljedbenici poželjeti da ih Allah usmrti. ISLAMSKE TEME

Je'džudž i Me'džudž se direktno spominju na dva mjesta u Kur'anu. Prvi put u suri El-Kehf, u ajetima koje smo već spomenuli: ‘O Zul-Karnejne’- rekoše oni- ‘Je'džudž i Me'džudž čine nered po Zemlji…’ (El-Kehf, 94.), i drugi put u suri El-Enbija, gdje Uzvišeni kaže: I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96-97.)
Ajeti iz sure Kehf govore o Je'džudžu i Me'džudžu u prošlosti, obavještavaju nas o neredu koji su tada činili na Zemlji, o Zul-Karnejnovom podizanju brane pred njima i njihovoj moći da je pregaze ili probiju. Dakle, govore o davnom vremenu Zul-Karnejna i periodu poslije njega. Međutim, ajeti iz sure El-Enbija govore o njima u budućnosti, i o njihovom velikom izlasku neposredno pred Kijametski dan. O svemu tome nas obavještavaju upotrebljavajući prilošku odredbu za budućnost (ar. ”iza”, što znači «i kada se…»), a što potvrđuju gramatičari. Ovi ajeti nam direktno govore o predstojećem izlasku Je'džudža i Me'džudža. Postoje dva mišljenja islamskih učenjaka po ovom pitanju. Jedni smatraju da se radi o doslovnom značenju i da neposredno ukazuje na pravi izlazak, tj. da će oni bukvalno razoriti Zul-Karnejnovu branu i proći kroz nju, čime će otpočeti njihova najezda. Zastupnici ovog mišljenja potvrđuju da se ovo neće desiti sve do pred sami Kijametski dan, te da je Zul-Karnejnova brana realna i da postoji i danas, a iza nje se nalaze Je'džudž i Me'džudž. Drugi, pak, smatraju da je njihov predstojeći izlazak u prenesenom značenju i da on predstavlja Allahovu dozvolu njima da izađu sa svog područja i rušilački navale na zemlje i gradove. To će biti njihov posljednji veliki izlazak koji će se desiti pred sami Kijametski dan. S obzirom da je prvi stav općepoznat, te da se u njegovoj razradi ne može ići dalje od kur'ansko-hadiskih tekstova koji su, inače, izuzetno kratki i šturi, mi ćemo u ovom tekstu predstaviti drugo mišljenje.

Njihova domovina

Kolika će biti silina i strahota najezde Je'džudža i Me'džudža slikovito nam predstavlja Kur'an: I kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali. Kur'anska riječ el-hadeb označava svako uzvišenje na Zemlji, svejedno bilo to brdo, uzvišica, brijeg, planina, itd. Druga kur'anska riječ je glagol jensilun koja označava brzi hod. Sa samo ove dvije riječi možemo sebi predstaviti strahovitu sliku njihove najezde, kao da će svojim razornim naletom prekriti čitavu zemlju poput skakavaca. Njihov broj, silina najezde i iznenadna pojava su opisani u vjerodostojnim hadisima koje smo naveli u kazivanju o Zul-Karnejnu. Navedeni ajet nam ukazuje da će ovaj veliki izlazak biti i posljednji, zbog Kijametskog dana koji će nastupiti poslije njega. «I približi se istinita prijetnja», a ova istinita prijetnja se odnosi na Kijametski dan i ona je ujedno i nesumnjiv znak da je Sudnji dan vrlo blizu i da će nastupiti neposredno nakon toga.
Ulema se razišla u pogledu domovine Je'džudža i Me'džudža i zemlje u kojoj je njihovo prvotno polazište. Kritičari se slažu da je to prostor negdje na sjevero-istoku zemlje, i najvjerovatnije je da je to Mongolija sa svojim nomadskim plemenima, Mongolima. Kineski izvori potvrđuju da je osnova riječi Mongol uzeta iz riječi Menkok ili Mendžok, što je vrlo blisko riječi Me'džudž. Osim toga, oni spominju i drugo pleme sa ovog područja koje se zove Javaši. Vrlo je moguće da se ova riječ tokom vremena deformisala tako da je postala Je'džudž. Jedžudž i Medžudž su u jednom periodu povijesti nazivani Mongolima, a u drugom Tatarima.

Sedam najezda

Naveli smo da su Je'džudž i Me'džudž, najvjerovatnije, smješteni na području Mongolije, te kineskog i ruskog Turkestana. Međutim, veliko je pitanje da li su oni izlazili ranije ili će izaći tek pred Kijametski dan? Skupina koja se drži prvog mišljenja smatra da će oni izaći samo jednom i to će biti predznak nastupajućeg Sudnjeg dana. Međutim, druga skupina kaže da su se oni pojavljivali više puta i da će njihov posljednji izlazak biti najrazorniji izlazak. Ova skupina uleme navodi sedam dosadašnjih najezda Je'džudža i Me'džudža i sve njih navodi Ebul-Kelam Azad.
PRVI: Desio se prije historijskog perioda, tj. prije više od pet hiljada godina, kada su zaposjeli kineske obale i uništili drevnu kinesku civilizaciju.
DRUGI: Desio se na početku historijskog doba, u periodu između 1500. g. p.n.e. i 1000. godine p. n. e., kada su krenuli sa sjevero-istoka zemlje i nastanili se na granicama Kine. Išli su miroljubivo i polahko baveći se zemljoradnjom.
TREĆI: Počeo je oko 1000. godine p. n. e. kada su ta plemena napala područja oko Kaspijskog jezera, Crnog mora i sjevernog Kavkaza, te područja oko izvora Volge. O njima govore i stari Grci. Oni su prošli kroz klanac Darijal u planinama Kavkaza i napali civilizaciju Ninive u periodu oko 700. g. p. n. e. Ovi mongolski napadi direktno su izazvali pad babilonske civilizacije, kao što to spominje Herodot, otac grčke povijesti.
ČETVRTI: Desio se u periodu oko 500. godine p. n. e. kada su njihova plemena napala područja zapadne Azije prošavši kroz tjesnac Darijal i kada je Zul-Karnejn (persijski Kir) pregradio tjesnac, te tako onemogućio prodore Je'džudža i Me'džudža, i na taj način zaštitio okolne zemlje jedan vremenski period.
PETI: Desio se 300. god. p. n. e. kada su se ova plemena usmjerila ka istoku i napala Kinesku imperiju. U ovom periodu je kineski imperator Šin Hvang Ti podigao veličanstveni Kineski zid kako bi zaustavio te napade. Gradnja zida je počela 264.godine i završena je za deset godina, čime su zaustavljeni napadi na Kinu. Kod ljudi je rašireno ubjeđenje da je Kineski zid ustvari Zul-Karnejnova brana, što je pogrešno. Izgleda da se kineski imperator okoristio Kirovom strategijom zaustavljanja napada Je'džudža i Me'džudža, pa je sagradio Kineski zid.
ŠESTI: Desio se u 4. stoljeću n.e. kada su se usmjerili ka Evropi pod vođstvom Atille. Tom prilikom su uspjeli uništiti Zapadno rimsko carstvo, nakon što su zauzeli prijestolnicu Rim i uništili je. Tako je okončan razvoj Rimskog carstva koji je trajao stoljećima.
SEDMI: Desio se u 12. stoljeću, tj. 7. stoljeće po Hidžri, kada su pod vođstvom Džingis-kana napali zapadne pokrajine Islamskog hilafeta i zauzeli ih uništavajući sve pred sobom. Njegov unuk, Hulagu, je 656. godine po Hidžri uspio zauzeti i uništiti i samu prijestolnicu hilafeta, grad Bagdad.
Ovo bi bila skraćena verzija sedam izlazaka Je'džudža i Me'džudža kako ih je naveo Ebul-Kelam Azad, a od njega prenio dr. Abdul-Alim Hidr. (Vidi, Jeseluneke an Zil-Karnejn, str. 166,167)

Mišljenje Seida Kutba

Seid Kutb ima svoje mišljenje o najezdi Mongola u vrijeme Džingis-kana i Hulagua u kojem se slaže sa stavom da je to sedmi izlazak Je’džudža i Me’džudža. On kaže: «Ko su Je'džudž i Me'džudž? Gdje su oni sada? Kakva im je prošlost, a kakva budućnost? Sve su ovo pitanja na koja je jako teško dati korektan odgovor, jer mi o njima pouzdano znamo samo ono što je navedeno u nekoliko kur'anskih ajeta i vjerodostojnih hadisa. Kur'an o njima govori u okviru kazivanja o Zul-Karnejnu: A kad se prijetnja Gospodara moga ispuni, On će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti. (El-Kehf, 83-98.) Međutim, ovaj tekst uopće ne precizira vrijeme, a Allahovo obećanje koje se odnosi na rušenje brane je možda već ispunjeno prije najezde Tatara i njihovog širenja po Zemlji i sveopćeg razaranja. Uz to spominju se i u suri El-Enbija: I kad se otvore Je'džudž i Me'džudž i kad se budu sa svake uzvisine žurno spuštali i približi se istinita prijetnja… (El-Enbija, 96-97.) Ni ovaj tekst, kao ni prethodni, ne precizira vrijeme izlaska Je'džudža i Me'džudža, a značenje približavanja istinite prijetnje, koja označava približavanje Kijametskog dana, je već ispunjeno i to još u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s. U Kur'anu možemo naći sljedeći ajet: Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! (El-Kamer, 1) Vrijeme kod Allaha, dž.š., i naše vrijeme nisu identični. Možda će za ljude proći stotine, čak i milioni godina, a kod Allaha će to trajati veoma kratko. Na osnovu toga možemo slobodno reći da je vrlo moguće da je brana već otvorena u periodu od «približavanja Kijametskog dana do danas, a da su najezde Tatara i Mongola koje su potresle islamski svijet, ustvari samo jedan izlazak Je'džudža i Me'džudža.» Zatim on navodi hadis o Poslanikovom, s.a.v.s., snu o bušenju brane od strane Je'džudža i Me'džudža, te kaže: «Ovo viđenje u snu se desilo prije više od trinaest i po stoljeća. Nakon toga su uslijedile najezde Tatara, rušenja kraljevina, uništenje abasijskog hilafeta od strane Hulagua u vrijeme El-Muste'asima Billaha, posljednjeg abasijskog halife. Možda su baš ti događaji najavljeni Poslanikovim snom, a sve to zna jedino Uzvišeni Allah. Sve što možemo reći o ovome spada u domen nagađanja i pretpostavki, a nikako kategoričkog stava na nivou jekina (ubjeđenja). A Allah najbolje zna šta je istina.

Legende i pretjerivanja o Je'džudžu i Me'džudžu

Pojedini historičari i mufessiri su navodili zapanjujuće čudne navode o Je'džudžu i Me'džudžu, u pogledu njihovog porijekla, nastanaka i domovine, te njihov opis, izgled i ponašanje. Svi detalji o tome ne spominju se nigdje u Kur'anu i vjerodostojnim hadisima, nego je njihov izvor u israilijatima što definitivno povećava procenat vjerovatnoće da je u pitanju izmišljanje, mašta i paganske legende. Međutim, i pored toga se ne smiju se kategorički proglasiti ni lažima, jer postoji vjerovatnoća da su istina. Zato ih i navodimo, čisto kao ilustraciju i mogućnost, a najvažnije je da oni uopće nisu prihvatljivi dokazi u koje se mora vjerovati. Navest ćemo samo neke od njih, jer ih ima zaista mnogo. Tako, po nekima, Je'džudž i Me'džudž potječu od Adema, ali ne i od Have, tako da su oni čovječanstvu polubraća po ocu. Međutim, apsolutno se nigdje ne spominje da je Adem, a.s., pored Have imao neku drugu ženu!? Neki kažu da oni potječu od Ademove sperme. Po njima, Adem je zaspao na zemlji i tako spavajući imao poluciju. Njegova sperma se pomiješala sa zemljom i od toga su oni nastali. Treći opet kažu da oni potječu od Nuhovog sina Jafesa, koji se, nakon, poplave nastanio na istoku. Sljedeći kažu da su Je'džudž i Me'džudž bili sačinjeni od dvadeset dva plemena. Kada je Zul-Karnejn podigao branu iza nje je ostalo dvadeset i jedno pleme, dok je jedno ostalo izvan nje i zato su dobili ime „Turk” (ostavljeni) i to su turski narodi. Zatim se spominju razni navodi o njihovim izgledima, kako su neki visoki poput palmi, dok su drugi sitni poput malih životinja, kako imaju velike očnjake, slonovske uši, itd.

Hadis o ponižavajućem završetku

Kao što smo naveli da se Zul-Karnejn i hazreti Hidr zajedno spominju na početku, tako isto se Je'džudž i Me'džudž sa Dedždžalom spominju na njihovom kraju. (O Dedždžalu ćemo posebno govoriti kada za to dođe vrijeme.) Sada ćemo citirati vjerodostojni hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji će nas pouzdano upoznati sa okončanjem Je'džudža i Me'džudža. Nevva b. Seman, r.a, veli: „Jedno jutro Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je o Dedždžalu. Spuštao je i dizao svoj glas o njemu (pridajući tome važnost), tako da smo zamišljali da je Dedždžal u palmoviku nedaleko od Medine. Pošto smo otišli do njega, on je to primijetio pa reče: ‘Šta je vama?’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, ti si govorio o Dedždžalu jutros, pa si dizao i spuštao glas, tako da smo mi mislili da je on negdje nedaleko od Medine.’ Poslanik reče: ‘Od nečega drugog se ja bojim za vas. Ako on izađe, a ja budem sa vama, ja ću vas zaštiti, a ako mene ne bude među vama, onda je svaki čovjek sam sebi branitelj, a Allah je zastupnik moj i svakog muslimana.
Dedždžal je mladić kovrdžave kose, njegovo oko je prazno i mrtvo (slijep je u jedno oko). Kao da ga ja uspoređujem s Abdul-Uzzom, sinom Katanovim. Ko ga od vas dočeka, neka prouči početne ajete sure El-Kehf. On će izaći na putu između Šama i Iraka, pa će odvraćati desno i lijevo (od Pravog puta). O Allahovi robovi, budite čvrsti!’ Mi tada rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a koliko će on boraviti na Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Četrdeset dana! Jedan dan će biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao hefta, ostali dani će biti obični, vaši dani.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, taj dan koji će biti kao godina, hoće li nam u njemu biti dovoljan namaz jednog običnog dana?’ Poslanik reče: ‘Ne, nego mu odredite vrijeme.’ Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a kako brzo će se kretati po Zemlji?’ Poslanik reče: ‘Kao kiša koju vjetar tjera. On će doći jednoj grupi ljudi, pa će ih pozvati, a oni će mu povjerovati i odazvati mu se. On će narediti nebu pa će kišu liti, a zemlja će plodove davati. Stada će se više ugojiti i napasti i davat će više mlijeka. Zatim će doći narodu, pa će ih pozvati, a oni će ga odbiti i neće prihvatiti njegove riječi. On će se vratiti od njih, a oni će osvanuti ogoljeni i neće više imati ništa od svoje imovine. Zatim će naići pored razvalina, pa će im reći: ‘Izbacujte svoja blaga!’ Pa će za njim ići blago razvalina kao što pčele prate maticu. A zatim će pozvati jednog čovjeka, mladića, pa će ga udariti sabljom tako da će ga rastaviti na dva dijela, a onda će ga pozvati, i ovaj će mu se odazvati, a lice će mu sijati od smijeha. Dok on bude tako radio, Allah će poslati Mesiha, sina Merjemina, a.s., pa će sići na Bijelu munaru, na istočnoj strani Damaska, između dvije žuto-bijele munare, a ruke će držati na krilima dva meleka. Kad pogne svoju glavu, kapi vode će mu kapati, a kad digne onda će mu teći kao zrna bisera. Kojigod nevjernik osjeti njegov dah, neće ostati živ. Njegov će dah dosezati dokle doseže njegov pogled. Pa će tražiti Dedždžala sve dok ga ne stigne na vratima Ludda, gdje će ga ubiti. Poslije toga će doći Isa, a.s., ljudima koje je Allah sačuvao od Dedždžala, pa će im potrti njihova lica i saopćiti im njihove stepene u Džennetu.

Je'džudž i Me'džudž će popiti svu vodu Tiberijskog jezera

Dok bude tako činio, Allah će objaviti Isau, a.s.: ‘Ja sam izveo robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni robove Moje na Tur.’ A onda će Allah izvesti Je'džudž i Me'džudž, koji će navaliti sa svih strana. Iza svakog uzvišenja će se spuštati do jezera Taberijje (Kaspijsko more). Prvi od njih će iz njega svu vodu popiti, a kad dođu zadnji, reći će: ‘Kao da je nekada ovdje bila voda.’ Isa, a.s., i njegovo društvo će biti u velikoj neprilici, tako da će jedna volovska glava biti vrijednija od stotinu zlatnika vama danas, zbog čega će Allahov Poslanik, s.a.v.s., i njegovo društvo težiti da ih Allah usmrti. Tada će Allah na Je'džudž i Me'džudž poslati crve koji će napasti njihove vratove, tako da će svi u trenu biti usmrćeni. Zatim će Isa, a.s., sa svojim sljedbenicima sići sa Tura u njegovo podnožje, ali neće naći ni jedan slobodan pedalj na Zemlji a da neće biti prekriven njihovim smrdljivim leševima. Isa, a.s., će se sa svojim sljedbenicima obratiti Allahu, dž.š., pa će Allah poslati ptice slične vratovima horosanskih deva koje će odnijeti i baciti njihove leševe gdje Allah htjedne. A onda će Allah dati kišu koja će zahvatiti svaku nastambu i koja će cijelu Zemlju očistiti tako da će postati kao ogledalo. Zatim će reći Zemlji: ‘Iznikni plodovima i okiti se bereketom!’ U tom vremenu će se skupina ljudi moći najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U mlijeku će biti bereket. Jedna muža deve bit će dosta velikoj skupini ljudi, jedna krava muzara čitavom plemenu; a jedna ovaca muzara ogranku plemena. Dok oni budu tako živjeli Allah će im poslati mirisni vjetar, pa će ih dodirnuti ispod pazuha i tako će uzeti dušu svakog muslimana i muslimanke. Na Zemlji će ostati samo najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kako to čine magarci i njih će zadesiti strahote Kijametskog dana.“ (Hadis bilježi Muslim)

Da li su Je'džudž i Me'džudž arapske ili strane riječi?

Gramatičari su se razlišli o ovim riječima. Jedni kažu da su to arapske riječi. Ibn Munzir navodi njihovo mišljenje u «Lisanu-l-Arebu» (2/207): «To su izvedenice iz govora Arapa i one označavaju gorko-slanu vodu. Riječ Je'džudž dolazi na osnovu je'ful, dok riječ Me'džudž dolazi na osnovu me'ful. Ako su to arapske riječi onda su im ovo osnove, a ako nisu, onda im se uopće ne traži korijen u arapskom jeziku. Druga skupina gramatičara kaže da su ovo riječi stranog porijekla i da im se uopće ne traži korijen u arapskom jeziku, da su nepotpune deklinacije i ovo je ispravniji stav, jer ta dva plemena su starija od svih Arapa i postojala su prije postavljanja pravila u arapskoj gramatici. Ona su poput imena Iblis, Adem, Hava, Musa, Harun, Tevrat, Indžil, itd., a Allah najbolje zna.

 

Piše: Nezir Halilović / Saff 139.

Mimar Sinan – jedan od najvećih graditelja na svijetu

Jedna od najvećih svjetskih imperija zasigurno je osmanska, koja se kroz šest stoljeća svog postojanja razvila u mnogim sferama od kojih je graditeljska umjetnost bila jedna od vodećih. Iako se kroz šest stotina godina postojanja ovog carstva promijenilo mnogo carskih mimara, jedan je ostao upamćen, a tome su doprinjela njegova remek-djela.  Najveći arhitekta Osmanskog carstva bio je čuveni mimar Sinan. „Konstantinopolis“, zahvaljujući prvenstveno djelima ovog majstora svog zanata, je dobio obrise islamskog grada te postao „Istanbul“.
Sinan je rođen 1490. godine u selu Agirnas kod Kajserija, u armenskoj porodici. Kao dijete kršćanske porodice, odveden je u Istanbul na obuku za janičarske redove. Bio je janičar, potom mimar osmanske vojske u njenim najvećim pohodima, da bi u pedesetoj godini svog života postao glavni mimar carstva.

Glavni carski mimar

Nakon smrti glavnog carskog mimara Adžema Alija, u vrijeme vladavine sultana Sulejmana, za glavnog carskog mimara dolazi Sinan. Od 1539. pa sve do 1588. godine, kao glavni mimar Sinan stvara najveća djela, djela koja svojom ljepotom, veličinom i gracioznošću plijene pažnu i pet stoljeća nakon nastajanja. Mimar Sinan je bio glavni mimar carstva za vrijeme vladavine tri sultana Sulejmana, Selima II, Murata III. Opus Sinanovog djela je mnogobrojan. Pored velikih i značajnih građevina, kao što su džamije Selimija, Sulejmanija ili most Mehmed-paše Sokolovića, Sinan je izgradio i mnoštvo drugih građevinskih struktura. Smatra se da je za svog života mimar Sinan izgradio 344 objekta i to 84 velike džamije, 52 male džamije, 57 medresa, 7 čitaonica, 18 karavan-saraja, 22 mauzoleja, 46 hamama, 35 saraj, 3 bolnice, 5 akvadukta, 8 mostova i 8 magaza.

Prvijenac Sinanove bila je Šehzade džamija. Džamija izgrađena u slavu princa Mehmeda, prerano izgubljenog sina sultana Sulejmana. Džamija koja je njegov prvijenac ne predstavlja remek-djelo, ali predstavlja izrazito lijep i skroman molitveni prostor. Džamija se nalazi u mahali Kalendarhane u starom dijelu Istanbula.  Najveće djelo osmanske arhitekture zasigurno je džamija Sulejmanija, koja je podignuta u slavu sultana Sulejmana. Na dominantnom položaju iznda čuvenog Zlatnog roga, 1557. godine izgrađena je Sulejmanija. Gradnja je povjerena vrhunskom graditelju mimaru Sinanu. Grandiozna džamija sa četiri visoke munare i veličanstvenim kubetom imala je i veoma prostran harem. Iz harema ove džamije pruža se veličanstven pogled na Bosfor i moderni dio Istanbula. Osim džamije Sulejmanije, Sinanovo remek-djelo je džamija Selima II u Edirneu koju Sinan gradi kao starac u osamdesetim godinama svog života. Ovu velelepnu građevinu izgradio je za sultana Selima II u drugoj prijestolnici carstva. Gradnja ove džamije je trajala desetljeće, a završena je 1579. godine.

Od Istanbula do Višegrada

Istanbul kao prestolnica Osmanskog carstva bio je i mjesto podizanja najznačajnijih sakralnih i društvenih objekata. Međutim, značajna djela osmanske arhitekture zabilježana su ne samo u Istanbulu i Turskoj, nego i van granicama današnje Turske. Jedna takva građevina je most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. Ovaj kameni most nad rijekom Drinom zadužbina je Mehmed-paša Sokolović, a gradio ga je mimar Sinan. Most predstavlja jednu od najmonumentalnijih građevinskih konstrukcija s jedanaest lučnih otvora te je građen od 1571. do 1577. godine. Za Sokolovića mimar Sinan izgradio je turbe i dvije džamije u Istanbulu. Mimar Sinan je za sultaniju Mihrimah izgradio u Istanbulu dva objekta, kompleks Mihrimah džamije koja se nalazi na Uskudaru kao i Mihrimah džamija u četvrti Edirnekapi. Ove dvije džamije nalaze se jedna u azijskom, a druga u evropskom dijelu Istanbula te kad se posmatraju s iste tačke, vidi se kako se, dok sunce zalazi iza munare na Edirnekapiji, u isto vrijeme mjesec rađa između munara džamije na Uskudaru. Ovaj podatak je veoma zanimljiv znajući da ime sultanije Mihrimah potiče od dvije perzijske riječ: “mih” što znači sunce i “mah” što znači mjesec.

Također, mimar Sinan je izgradio i Rustem-pašinu džamiju na istanbulskom Eminonu, zatim u kompleksu Sulejmanije džamije je izgradio i turbeta za sultana Sulejmana i sultaniju Hurem. Sinan je izgradio hamam i džamiju za sultaniju Hurem. Izgradio je i džamiju Ibrahim-paše, Sinan-pašinu džamiju, Pijala-pašinu džamiju, Kilić Ali-pašinu džamiju, Zal Mahmud-pašinu džamiju, zatim turbe Hajretin-pašino kao i most Bujuk Čekmedže i mnoge druge građevine. Mimar Sinan, najveći graditelj Osmanskog carstva, izgradio je najmonumentalnije građevine u Istanbulu i širom nekadašnjeg carstva. O životu mimara Sinana ne zna se mnogo, ali njegova djela govore da je bio vrstan graditelj. Svojim djelima Sinan je zasjenio svoje predhodnike, a ni njegovi učenici nisu uspjeli dostići njegovo umijeće. Ovaj Mikelanđelo Istoka zasigurno je jedan od najvećih graditelja na svijetu.

Piše: Nermana Crnčalo

intelektualno.com

Subscribe to this RSS feed