Mahir Kevrić

Website URL:

Potcjenjivanje i omalovažavanje djece / Stvari koje nikada ne treba reći djeci

Potcjenjivanje i omalovažavanje djece

Često se događa da se roditelji prema svom djetetu ponašaju na potpuno neadekvatan način, nesvjesni da njihovo ponašanje u datom momentu može imati izrazito negativno, pogubno i razarajuće djelovanje na dijete. Oblici ponašanja koji prouzrokuju takve posljedice jesu sljedeći:

Ušutkivanje djeteta kad progovori: Ušutkivanje i ismijavanje djeteta i njegovog načina govora u samim temeljima potresa dijete i razara njegovo samopouzdanje. Nakon takvog postupka roditelja, dijete će početi manje govoriti i povući će se u sebe, što će dovesti do smanjenja komunikacije, a samim tim i do smanjenja djetetovih intelektualnih sposobnosti.

Iživljavanje nad djecom kad pogriješe: Kad se roditelji okome na dijete radi neke njegove očevidne greške, kažnjavajući ga i kritizirajući ga, to će kod djeteta izazvati osjećaj teške krivice i, što je još opasnije, osjećaj vlastite nesposobnosti. Ta osjećanja teško podnosi odrasli čovjek, a pogotovo su teška malom djetetu. Uporedo sa tim pogubnim osjećanjima, otac će se u očima svoga djeteta pretvoriti u brzopleto, oholo, nemilosrdno “čudovište”. U takvom stanju podići će se ogromna i nepremostiva barijera između oca i djeteta. Nakon toga, otac vrlo lahko može u potpunosti izgubiti autoritet kod djeteta i u tom slučaju nikada više neće moći pozitivno utjecati na dijete.

Preziranje i podsmijavanje djece kada se osamostale: Ovo je najteži oblik omalovažavanja i ponižavanja djeteta. Međutim, iako zvuči nevjerovatno, pojedini roditelji omalovažavaju i ponižavaju svoju djecu kad god kod njih primijete znakove odlučnosti, bogobojaznosti, dobrote i slijeđenja upute. Takav postupak često rezultira udaljavanjem djece od Pravoga puta i njihovim potpunim prelaskom na krivi put. Posljedice ovakvog postupanja nesagledive su i onoga ko prema svome djetetu zauzme ovakav stav prate dokle god je živ. Nakon takvih postupaka svojih roditelja i vlastite slabosti, djeca, po pravilu, svojim postupcima na sebe i na svoje roditelje navlače veliku sramotu i poniženje i postaju predmetom ibreta. Iako je dijete to koje donosi odluke o svom ponašanju, roditelji koji svjesno iskvare svoju djecu i udalje ih od Pravog puta snosit će paralelno odgovornost za svaki negativni postupak svog djeteta.

Pripremio: Nezir Halilović
______________________________________________

STVARI KOJE NIKADA NE TREBA RECI DJECI

Kad ste nakraj živaca, lako je planuti i izgovoriti ono što ne mislite. Ipak, granice moraju postojati i što ih prije postavite, bit će vam se lakše suzdržati. Nekoliko je savjeta koji se tiču onoga što svojoj djeci ne biste trebali nikada reći, ako želite da vaš odnos bude bolji.

Zašto ne možeš biti kao tvoj brat/sestra?

Poređenja djece neće učiniti da se ona osjećaju dobro, zapravo samo mogu doprinijeti razdoru, rivalstvu i svađama. Ekspert za odgoj djece Joe Elliott sa Durham univerziteta savjetuje: “Umjesto da pokuša biti jednako dobro kao brat ili sestra, dijete će prije pomisliti kako se ne može takmičiti s njima te neće ni pokušati da napreduje.” Zato prihvatite da je svako vaše dijete drugačije od drugih i fokusirajte se na izgrađivanje njegovih individualnih talenata i vještina.

Sačekaj dok ti otac dođe kući

Kad ‘predajete palicu’ partneru tako potkopavate vlastiti autoritet, tako da će se djeca vrlo vjerovatno upitati zašto da vas slušaju. Ovo može izazvati i tenzije, naprimjer u slučaju kad jedan roditelj dođe kući umoran i ne želi izigravati policajca među djecom koja su nešto pogriješila. Tako će djeca zaboraviti da je to što su napravili uopšte i bilo loše. Umjesto što prebacujete odgovornost i prijetite, sami i odmah izađite nakraj sa lošim ponašanjem svoje djece.

Ako to nastaviš raditi, doći će vještica i odnijet će te

Prestašivanje nema dugotrajan efekat, a postoji mogućnost traumatizovanja djece koje vodi do noćnih mora. Dijete će vjerovatno shvatiti da ga lažete i više vam neće vjerovati. Važno je da autoritet dolazi od vas samih, a ne od neke ‘vanjske sile’. Ako dijete ne uradi ono što ste mu rekli, promijenite ton ili se oslonite na govor tijela. Spustite se na njihov nivo, pogledajte ih direktno u oči i govorite im mirno šta želite od njih da učine.

Ako ne požuriš, ostavit ću te ovdje

Jedan od najvećih strahova svakog djeteta je da će biti ostavljeno ili da će se izgubiti. Pa iako vi znate da ih nećete ostaviti, oni ne znaju i možete samo izazvati njihovu nervozu. Umjesto ovakvih prijetnji, bolje pogledajte zašto vaše dijete još nije spremno i zapamtite da je djecu lako omesti i da nemaju isti princip hitnosti kao odrasli. Pronađite mirne načine da ubrzate stvari. Naprimjer – isključite televiziju ili im dozvolite da ponesu omiljenu igračku sa sobom.

Ti si tako zločesto dijete

Djeca ovako počinju vjerovati da je zloba dio onoga što oni stvarno jesu i tako se nastavljaju ponašati. Odvojite dijete od onoga što radi. Radije recite: ‘Ti si zločest. Ne sviđa mi se kako se ponašaš.’ Isto tako, ne zaboravite reći kad dijete nešto učiniti dobro. Pohvalite ga da zna da želite da se uvijek tako ponaša.

Tako je lahko, zašto to ne možeš?

Ako djeca imaju problema sa zadaćom ili čitanjem, najgore što možete uraditi je da pogoršavate stvari. Postavljanje pitanja kao što je ovo samo ih čini nervoznim i zajedno se počinjete vrtiti ukrug. Kažite im da vjerujete da mogu malo bolje ako se skoncentrišu. Ako i pogriješe, dajte im još koju šansu. Nemojte bivati isfrustrirani već učenje učinite zanimljivim. Pokažite im nešto zanimljivo u knjizi, naprimjer.

Bolje da se nisi ni rodio

Ovo je najgore što možete reći svom djetetu i ma šta ono uradilo pogrešno, to nije nikakav izgovor za ove teške riječi. Isfrustrirani roditelji obično to kažu u afektu, a samo rijetki to stvarno i misle. Ipak, djeca povjeruju u to, teško to zaboravljaju i ovakve riječi mogu trajno uništiti njihovo samopoštovanje. Ako osjetite da ste blizu ovakvih ispada, otiđite u drugu prostoriju dok se ne smirite.

Zašto nikad ne uradiš ono što ti kažem?

Ovo može izgledati kao mala zamjerka, ali ako se stalno ponavlja postaje prijetnja. Djeca dobiju predstavu da ništa ne mogu uraditi kako treba pa se prestanu truditi. Ovakva pitanja ne traže odgovor od djeteta pa ih ne treba ni postavljati. Pametnije je biti određen i tačno navesti šta želimo od njih da urade i kako.
____________________________________

ISKAZIVANJE LJUBAVI PREMA DJECI

Milost je temelj islamske etike, ona je bila najistaknutija odrednica moralnih osobina plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih visokih odlika. Enes, radijallahu anhu, kaže: “Nisam vidio nikog milostivijeg prema porodici od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov sin Ibrahim bio je dat na dojenje u Gornju Medinu (Avalil-Medine), pa je odlazio do svog sina, a i mi s njim. Ušao bi u kuću, uzeo ga i poljubio, a potom bi se vratio…” (Hadis bilježi Muslim)

Milost plemenitog Poslanika protezala se na otvorene muslimanske pupoljke. On je pružao njen zasjenjujući trijem i dosezao i djecu koja su se igrala obasipajući ih simpatijama i nježnošću. Enes, radijallahu anhu, prenosi i da bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmiješio kada bi prolazio pored djece i nazivao im selam! Sljedeća Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, rečenica jedan je od trajnih pedagoških postulata: “Nama ne pripada onaj ko nema milosti prema našim mlađima i onaj ko ne priznaje pravo našim starijima.” (Ahmed)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio Hasana, sina Alijinog, pa mu je Akra b. Habis kazao: “Ja imam desetero djece i nijedno od njih nikada nisam poljubio!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Milost neće biti ukazana onome ko nema milosti.” (Buhari)

Niko se ne može porediti, kada je o odgajatelju riječ, s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgrađujući duše, on je stalno nastojao da iz njih provriju izvori milosti, da se otvore njihovi skriveni potencijali ljubavi i nježnosti – najkarakterističnije ljudske osobenosti. Jednog dana došao je neki beduin i rekao: “Vi ljubite svoju djecu? Mi svoju ne ljubimo.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Šta ja mogu kada je Allah iz tvog srca odstranio milost.”

Aiša, radijallahu anha, majka pravovjernih, prenosi da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi kod njega ušla njegova kćerka Fatima, radijallahu anha, ustao prema njoj, poželio joj dobrodošlicu, poljubio je i ponudio joj da sjedne na njegovo mjesto. Kada bi on ušao kod nje, ona bi ustala prema njemu, uzela ga za ruku, poželjela mu dobrodošlicu, poljubila ga i ponudila mu da sjedne na njeno mjesto. Fatima je ušla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njega onda kada je bio na smrtnoj postelji, a on joj je tada poželio dobrodošlicu i poljubio je. (Buhari)

Istinski musliman, nakon ovih uzvišenih poslaničkih uputa, ne može da bude namršten prema svojoj djeci, grub u ophođenju s njima, oštar u razgovoru, pa makar i prirodno bio krut, osoran i stisnut. Sve to zato što ova vjera, dolazeći sa svjetlom upute, razmekšava srca, otvara izvore blagosti, te pospješuje žar ljubavi, tako da djeca postanu dijelom našeg srca koje trčkara po zemlji, kao što je pjesnik spjevao:

“Ova naša djeca među nama samo su
džigerice naše koje se zemljom kreću
Ako na njih neki vjetar zapuše
Naše oči sna ne imaše.”

Roditelji su rastopljena nježnost, izljev suosjećajnosti, talas brige, požrtvovanosti i zagrljaja.

 

Mensur Valjevac (časopis Novi Horizonti)

Dobra djela koja je lahko činiti, a koja će biti teška na vagi Sudnjega dana

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Većina ljudi malo razmišlja o užasavajućem i zastrašujućem prizoru Sudnjega dana, jer nam se taj događaj čini dalekim i nepojmljivim i jer ga je nemoguće usporediti sa normalnim tokom života na ovome svijetu. A najvažnija stvar koja će zaokupljati sve ljude toga dana jeste odgovor na pitanje: ”Hoću li uspjeti ili ću biti među stradalnicima?” Nema sumnje da će se odgovor na ovo sudbonosno pitanje moći naslutiti na Mizanu, tj. na vagi koja će biti postavljena na Sudnjem danu, a na kojoj će biti vagana ljudska djela. Jer, kod koga prevagne tas sa dobrim djelima, on će biti upisan među sretnike i one koji su spašeni, a kod koga prevagne tas sa lošim djelima, pa teško takvome od strašnog poniženja i bolne patnje, ako mu se Allah ne smiluje i ako mu ne oprosti.

Ako su dobra djela ono preko čega se postiže spas i izbavljenje na Sudnjem danu (a ona se kod Allaha razlikuju po vrijednosti i težini), onda će oni najrazboritiji tragati za najvažnijim i najtežim djelima na vagi Sudnjega dana, čineći ih apsolutnim prioritetom na ljestvici dobrih djela.  Oni će se truditi da urade što više takvih djela, jer malo takvih djela vrijedi više od puno drugih dobrih djela.

Stoga ćemo u ovom tekstu pokušati predstaviti neka najvažnija djela koja će ujedno biti i najteža na vagi Sudnjega dana.

Prva stvar koju ovdje treba spomenuti jeste da svako dobro djelo ima svoju vrijednost na vagi i ono neće biti izgubljeno i upropašteno, kao što dolazi u ajetima: Onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjet će ga, a onaj ko bude uradio koliko trun zla – vidjet će ga.” (Ez-Zilzal, 7.-8.) I možda čovjekov spas bude upravo u djelu koje je potcjenjivao i kojem nije pridavao pažnju, pa da tas sa dobrim djelima prevagne zbog tog djela.

Naravno, važnije je posvetiti pažnju činjenju dobrih djela koja će imati ogromnu težinu na Sudnjem danu, u šta, prije svega, spadaju farzovi i njihovo izvršavanje, na šta aludira i hadisi-kudsi u kojem je Allah, dž.š., rekao: ”Ničim Mi se Moj rob ne može približiti dražim Meni od onoga što sam mu naredio…” (Buharija) A zatim dolaze dobrovoljni ibadeti i dobra djela koja nisu strogo naređena (nafile).

U svakom slučaju, prva stvar koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu jeste šehadet (la ilahe illallah), odnosno svjedočenje da nema drugog boga osim Allaha, jer su to riječi istine na kojima opstoje nebesa i Zemlja, zbog kojih je Allah objavljivao knjige i slao poslanike.

O veličini, vrijednosti i težini tih riječi svjedoči i hadisi-kudsi u kojem dolazi da je Allah, dž.š., rekao Musau, a.s.: ”O Musa, kada bi se sedam nebesa i sedam zemalja stavilo na jedan tas vage, a la ilahe illallah na drugi tas vag, prevagnulo bi la ilahe illallah.” (En-Nesai i El-Hakim)

I ovo nije jedini dokaz i primjer vrijednosti la ilahe illallah nad drugim dobrim djelima. Dokaz tome je, između ostaloga, i hadis o ”Sahibul-bitaki” (”Vlasnik cedulje”), koji prenosi Abdullah ibn Amr ibn As, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista će Allah, dž.š., na Sudnjem danu izdvojiti čovjeka iz moga ummeta od ostalih ljudi, pa će mu se predočiti devedeset devet svitaka (sidžila) njegovih djela, a svaki svitak će biti dug dokle pogled dopire, pa će ga Allah upitati: “Da li poričeš išta od ovoga? Da li su ti meleki pisari učinili nepravdu prilikom zapisivanja djela?” Čovjek će reći: “Ne, Gospodaru.” A onda će ga Allah upitati: “Imaš li kakvo opravdanje?” On će odgovoriti: “Nemam, Gospodaru.” Tada će mu Allah reći: “Ti, zaista, kod Nas imaš dobro djelo i neće ti se danas učiniti nepravda”, pa će mu biti predočena ”bitaka” (cedulja ili listić) na kojoj će pisati: “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhemmeden abduhu ve resuluhu.” I bit će mu rečeno: “Uzmi ovu cedulju i stavi je na tas dobrih djela”, a on će reći: “Gospodaru, šta je ova cedulja naspram ovih svitaka?” Allah će mu reći:  “Zaista, tebi neće biti učinjena nepravda.” Zatim su, veli prenosilac, svitci stavljeni na jedan tas vage, a na drugi tas vage stavljena je cedulja sa la ilahe illallah, pa je prevagnula cedulja, jer Allahovo ime ne može ništa prevagnuti.” (Ahmed, Tirmizi i Hakim)

U dobra djela koja će imati posebnu težinu na Sudnjem danu ubrajaju se i riječi zikra: subhanallah, el-hamdulillah, Allahu ekber. Naime, Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dvije su riječi lahke na jeziku, teške na vagi i drage Milostivom: subhanallahi ve bi hamdihi, subhanallahil-azim.” (Muttefekun alejhi)

Abdullah ibn Abbas je spomenuo predaju od majke pravovjernih, Džuvejrije bint el-Haris, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., izašao od nje rano, nakon što je klanjao sabah, a ona je ostala na mjestu gdje je klanjala. Zatim se vratio kada je nastupilo vrijeme duha-namaza, a ona je i dalje sjedila na svom mjestu, pa joj je rekao: “Još uvijek si ondje gdje sam te ostavio?” Rekla sam: “Da.” Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nakon što sam otišao, tri puta sam izgovorio četiri riječi koje kada bi se vagale sa onim što si ti proučila od jutros, bile bi teže od toga. Rekao sam: “Subhanallahi ve bi hamdihi, adede halkihi, ve rida nefsihi, ve zinete ‘Aršihi, ve midade kelimatihi” (Slavljen je Allah i Njemu pripada hvala, koliko ima Njegovih stvorenja, koliko je On zadovoljan, koliko je ukrašen Njegov Arš i koliko ima tinte kojom su ispisane Njegove riječi). (Muslim)

Zatim, zikr nakon propisanih namaza, a na temelju Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., riječi: ”Neće ni jedan musliman čuvati dvije vrline, a da neće ući u Džennet. One su lahke, a malo je onih koji ih praktikuju. Nakon propisanog namaza izgovoriti deset puta subhanallah, deset puta elhamdulillah, deset puta Allahu ekber. To je sto pedeset puta proučenog zikra jezikom, ali je hiljadu i petsto puta na vagi (Sudnjega dana); te prilikom odlaska na spavanja proučiti trideset i četiri puta Allahu ekber, trideset i tri puta subhanallah i trideset i tri puta el-hamdulillah. To je stotinu puta proučenog zikra jezikom, ali na vagi vrijedi kao da su proučene hiljadu puta.” (Ebu Davud, Tirmizi, En-Nesai i Ibn Madže)

Zatim, islamski moral i lijep ahlak sa kojim se teško mogu mjeriti druga dobra djela. To shvatamo iz hadisa koji prenosi Ebu Derda, r.a., u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od lijepog ahlaka. Vjernik lijepog ahlaka dostiže stepen onoga ko stalno posti i klanja namaz.” (Tirmizi)

Dakle, iz hadisa razumijemo da zbog težine lijepog ahlaka kao dobrog djela, vjernik i vjernica postižu tako visoke stepene.

Zatim, onaj ko je izgubio dijete, odnosno čije dijete je umrlo, pa je u ime Allaha bio strpljiv na tom iskušenju, njega čeka velika nagrada kod Allaha. Naime, Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Na vagi Sudnjega dana ništa neće biti teže od riječi zikra: la ilahe illallah, vallahu ekber, subhanallah, el-hamdulillah, i onoga kome je umrlo dijete pa je on saburao nadajući se Allahovoj nagradi.” (Ahmed)

Zbog ovakvih, i njima sličnih, djela, povećavaju se stepeni i deredže u Džennetu i povećava se vrijednost onih koji čine ova djela, pa zbog toga neka se natječu oni koji žele da se natječu.

 

”Koga raduje da uči Kur'an kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Abdullah ibn Mes'ud”

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Zer ibn Hubejš prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku noći ušao u mesdžid u društvu hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera, zatekavši u mesdžidu Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, koji je klanjao nafilu namaz učeći suru En-Nisa’. Nakon što je proučio sto ajeta, učio je dovu. Vidjevši ga kako uči dovu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Traži od Allaha, dat će ti! Traži od Allaha, dat će ti!” Zatim je rekao: ”Koga raduje da uči Kur'an – blago i osjećajno – kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Ibn Ummi ‘Abd (nadimak Abdullaha ibn Mes'uda).” Ujutro je Ebu Bekr, radijallahu anhu, otišao kod Abdullaha ibn Mes'uda da ga obraduje onim što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o njemu, a zatim ga je upitao: ”Koje riječi si izgovarao dok si učio dovu?” Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, odgovorio je: ”Učio sam: Allahu moj, molim Te da mi podariš vjerovanje (iman) bez kolebanja i odmetanja, i blagodati koje neće nestati, i društvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na najuzvišenijem mjestu u Džennetu.” Nakon Ebu Bekra, radijallahu anhu, i Omer, radijallahu anhu, došao je da obraduje Abdullaha ibn Mes'uda, pa mu je rečeno: ”Ebu Bekr te pretekao.” Tada je hazreti Omer rekao: ”Allah se smilovao Ebu Bekru, nikad se sa njim nisam natjecao u dobru, a da me nije pretekao.” (Ahmed u Musnedu, šejh Albani je ovaj hadis ocijenio kao hasen – dobar, V/379, broj hadisa: 2301.)

Kada su muslimani u Mekki rekli: ”Mi učimo Kur'an tajno zbog straha od nevjernika. Ko bi od nas izašao i javno učio Kur'an kod Ka'be, uzdižući time islam?”

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja ću izaći i javno učiti Kur'an, a neka nevjernici rade šta hoće.” I otišao je kod Ka'be, a Kurejšije i njihove glavešine su mu se smijali. Zatim je počeo glasno učiti Kur'an, i to je bio prvi put da neko od muslimana naglas uči Kur'an kod Ka'be. Abdullah ibn Mes'ud, učio je: ”Er-Rahman – ‘allemel-Kur'an – halekal-insan – ‘allemhul-bejan.”

Kurejšije su došle do njega i udarali ga dok nije onesviješćen pao na zemlju, ali je on bio presretan, jer je prvi javno i naglas učio Kur'an kod Ka'be.

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, jedanput je držao govor skupini ashaba, pa je, između ostalog, rekao: ”Allaha mi, nije objavljena ni jedna kur'anska sura, a da ja ne znam gdje i kada je objavljena, i povodom čega/koga je objavljena. Ja sam naučio direktno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sedamdeset i nekoliko sura. Ashabi znaju da sam ja najbolji poznavalac Allahove Knjige među njima, ali, Allaha mi, nisam najbolji među njima.” (Buharija)

Buharija i Muslim zabilježili su predaju od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., u kojoj dolazi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Uči mi Kur'an.” ”Allahov Poslaniče, kako ću ti učiti Kur'an, a on se tebi objavljuje”, rekao sam.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ja volim slušati Kur'an od nekog drugog.” Onda sam mu učio suru En-Nisa’, dok nisam došao do ajeta: ”I kako će biti kada iz svakog ummeta dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih.”

Tada mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dosta je, Ibn Mes'ude!” Pogledao sam ga i vidio sam kako plače.” Suze samilosti tekle su niz plemenito lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog straha od prizora Sudnjeg dana, jer će on biti pozvan da bude svjedok, pa ga je obuzelo sažaljenje prema njegovom ummetu, svjestan da će mnogi pripadnici njegovog ummeta biti opterećeni upropaštavajućim grijesima. Zato će njegove riječi toga dana biti: ”Gospodaru, moj ummet, moj ummet!” I zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju dovu ostavio za Sudnji dan, a ona će biti u znaku zauzimanja (šefa'ta) za grješnike iz njegovog ummeta, i Allah će prihvatiti Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanje za njegov ummet.

 
Subscribe to this RSS feed