Mahir Kevrić

Website URL:

Nepobitni dokazi da je Muhammed Božiji poslanik

Njegov dolazak nagovijestile su prethodne knjige

Jevreji su očekivali dolazak poslanika i do u detalje su, iz svojih svetih spisa, znali kako će izgledati, međutim, kada se pojavio među arapima, odbili su da ga slijede zbog mržnje i zavisti, zato što nije od njih. Poslanikova supruga Safija, Allah bio zadovoljan njom, čiji je otac bio ugledni medinski Jevrej, pripovijeda da su nakon što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, došao nadomak Medine i odsjeo u Kubau, njen otac Hujjej b. Ahtab i njegov brat Ebu Jasir b. Ahtab, u ranu zoru otišli da vide Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i da s njime porazgovaraju. Nakon što su se u sumrak vratili od njega, izgledali su jadno, bijedno i sumorno, a na Safiju koju su jako voljeli, uopšte nisu obratili pažnju, što je suprotno njihovom običaju. Tada je čula svog amidžu Ebu Jasira kako pita njenog oca: “Je li to on?” Hujjej odgovori: “Jeste, tako mi Boga!” Ebu Jasir priupita: “U potpunosti si ga prepoznao po osobinama i opisu?” “Da”, reče Hujjej. “Kako ćeš postupiti prema njemu?”, opet upita Ebu Jasir. “Tako mi Boga, biću mu neprijatelj dok god budem živ!” odgovori Hujjej.

Nadnaravni znakovi (mudžize)

Mnogi islamski učenjaci napisali su djela koja tematski tretiraju znakove i nadnaravna djela, mudžize, Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Ukupni broj nadnaravnih djela koja se spominju u knjigama nadmašaju brojku od hiljadu, poput povećanja hrane, liječenja bolesnih, jecanja panja i dr. Svakako najveća mudžiza (čudo) je Kuran. Nema nikakve sumnje da su svi ti znakovi i nadnaravna djela neporecivi dokazi o istinitosti misije i vjerovjesništva Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, s obzirom da nadnaravno i nadljudsko djelo, koje se u svojoj osnovi suprotstavlja uobičajenim okolnostima, ne može učiniti obično stvorenje. Takva djela dolaze isključivo od  Uzvišenog Stvoritelja! Uzvišeni Allah ne daje natprirodna djela onima koji lažno tvrde da su Božiji poslaniici, već tim djelima isključivo pomaže Svoje poslanike kako bi dokazali istinitost svoje misije, kao kada je promijenio stanje vatre koja je postala hladna i spasonosna za Ibrahima, zatim, kada je Musaov štap promijenio u zmiju, oživio mrtve Isau, neka je na sve njih Allahov mir, te brojna druga natprirodna djela.

Štaviše, onima koji se lažno predstavljaju kao Božiji poslanici dobijaju znakove koji ukazuju na njihovu laž, jer pravda Uzvišenog Allaha iziskuje nemogućnost da se neko Njemu pripiše kao poslanik i da uz to čini natprirodna djela bez očitih dokaza da je lažov, zato što bi to odvelo ljude u zabludu i bilo bi ljudima nemoguće razlikovati pravog od lažnog poslanika. Na kraju, ako Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije bio Božiji poslanik već varalica, zašto da je Uzvišeni Bog pomogao i podario mu pobjedu? Zašto je uzdizao njega i njegove riječi? Zašto se odazivao na njegove molbe?  Zašto ga je pomogao u borbi protiv njegovih neprijatelja? Zašto ga je štitio od svih nedaća koje su mu bile spremane i zašto, kada bi Ga nešto zamolio, On bi mu to udovoljavao?

Poslanikovo izvještavanje o onome što je bilo nepoznato

U dokaze o istinosti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ubraja se i njegovo izvještavanje o onome što će se dogoditi u budućnosti. Mnoge ashabe obradovao je Džennetom, pa su umrli sa pravim vjerovanjem, imanom. Za neke ljude kazao je da će biti stanovnici Vatre, pa su oni umrli kao nevjernici. Također, obavijestio je o mnogim malim predznacima Sudnjeg dana koji su se obistinili. Sva navedena izvješća o budućnosti obistinila su se nakon njegove smrti, a to se nije moglo znati bez objave. Takvih primjera je mnogo te ćemo spomenuti samo neke.

O prestanku hilafeta, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Hilafet će nakon mene trajati 30 godina, zatim će postati kraljevstvo.” (hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed, El-Hakim) Upravo tako se i desilo. Halife su vladali 30 godina (Ebu Bekr 2 godine i 3 mjeseca, Omer 10 godina i 6 mjeseci, Osman 12 godina, Aliija 4 godine i 9 mjeseci i Hasan, sin Alije 6 mjeseci) a potom je nastupilo nasljedno kraljevstvo. Kako je Muhammed mogao znati koliko će koji od vladara da dugo živi i vlada nakon njegove smrti, pa da kaže 30 godina?

Prilikom Hidžre (preseljenja iz Mekke u Medinu) kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio proganjan od strane Kurejšija, i sa njim je bio samo Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan njim, svi oni su ga pomno tražili kako bi ga ubili i tako osvojili vrijednu nagradu, a jedan od njih bio je Suraka. U takvoj situaciji on je kazao Suraki: “Šta misliš o tome da obučeš narukvice Kisre (persijskog vladara)? Tako se i obistinilo, on ih je obukao u vrijeme vođe pravovjernih Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, nakon što su muslimani osvojili Persiju, a što je, također, prethodno nagovijestio Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Deset Heraklijevih pitanja

Običaj Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je bio da šalje pisma vladarima, pozivajući ih u vjerovanje u jednog Boga i Sudnji dan, te da je on posljednji poslanik kojeg je Allah Uzvišeni poslao. Jedan od takvih vladara kojima je poslao pismo jeste i Herakle, vladar Vizantije. Kada mu je stiglo pismo, želio je da sazna da li je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iskren pa je koristio metod u kojem je postavio neka pitanja iz kojih je spoznao istinitost Vjerovjesnika i njegovog poslanstva. Nakon što je Herakle ispitao Ebu Sufjana, koji je tada bio jedan od najvećih neprijatelja islama i muslimana, rekao mu je:

  1. Pitao sam te za njegovo porijeklo, a ti si rekao da je on među vama uglednog porijekla. To je slučaj svih poslanika, oni se pojavljuju između uglednika svog naroda;
  2. Dalje sam te pitao da li je neko od njegovih predaka bio vladar, a ti si izjavio da nije, a da jeste – kažem – neko od njegovih bio vladar, rekao bih da je on čovjek koji traži vlast predaka;
  3. Pitao sam te o njegovim sljedbenicama, da li ga slijede ljudi od položaja ili siromašni, pa si rekao da ga slijede siromašni; a oni su bili sljedbenici svih poslanika;
  4. Pitao sam jeste li ga sumnjičili za laž prije nego što je počeo govoriti ono što sada govori, a ti si odgovorio: “Ne”, pa držim zasigurno kada nije lagao na narod, kako bi sada lagao na Boga;
  5. Pitao sam te da li neko od njegovih sljedbenika napusti njegovu vjeru iz mržnje prema njoj nakon što ju je primio, pa si odgovorio da ne napušta. Tako je vjerovanje kada se njegova ljupkost ulije i ovlada u ljudskim srcima;
  6. Pitao sam još da li se njegov broj povećava ili umanjuje, a ti si rekao da se povećava. Takav je slučaj sa vjerom dok se ne upotpuni;
  7. Pitao sam te da li ratujete sa njim pa si potvrdio da ratujete, da je ishod promjenjiv, pa nekad vi pobijedite, a nekad on. Takvi su poslanici, budu iskušavani, ali na kraju pobijede;
  8. Pitao sam te da li krši zadanu riječ, a ti si odgovorio da ne krši. Takvi su poslanici, oni ne krše datu riječ;
  9. Pitao sam te da li je takvo što rekao neko prije njega, pa si rekao da nije; kažem: da je prije njega nego to već rekao, pomislio bih da čovjek slijedi govor koji je rečen prije njega.
  • Zatim je Herakle upitao: “A šta vam naređuje?” – Naređuje nam namaz, zekat, održavanje rodbinskih veza i čednost”, odgovori Ebu Sufjan.

Herakle reče: “Ako je istina ono što kažeš o njemu, on je zaista vjerovjesnik. Znao sam da će se pojaviti, ali nisam mislio da će biti jedan od vas. Da znam da ću moći do njega doći, volio bih se s njim susresti. Da sam uz njega, noge bih mu prao. On će uskoro zavladati ovim tlom pod mojim nogama.” (Predaju bilježe Buharija, br. 4188. i Muslim, br. 3322)

Savršenost Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, morala

Među najjasnije dokaze o istinitosti Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, poslanstva, neizostavno ubrajamo njegove visoke moralne osobine, njegov savršeni karakter, dobroćudnost i prirodnost. On je bio najljepšeg morala i ponašanja. I prije nego mu je objavljen Kur’an, Uzvišeni Allah ga je sačuvao od svih paganskih običaja i svih mahana podarivši mu najljepše ponašanje, te ga je njegov narod prozvao nadimkom El-Emin (pouzdani, povjerljivi) i Es-Sadik (istinoljubivi), zbog toga što su kod njega uvidjeli povjerljivost, iskren govor i čistoću. Uživao je veliki ugled u svom narodu. Kada bi se ljudi u nečemu razišli, došli bi njemu da im presudi. 

Skromnost i lijepo vladanje bili su njegova praksa. Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je sam obavljao mnoge kućne poslove, muzao bi ovce, popravljao obuću, krpio odjeću i jeo zajedno sa svojim slugom. On je lično odlazio na pijacu i kupovao što mu treba i nije ga bilo stid  da u ruci nosi posudu. Rukovao se sa bogatim i sa siromašnim. Prvi je selam (pozdrav mira) nazivao koga god da je sreo, svejedno radilo se o mlađem ili starijem. Kada god bi ga neko pozvao, odazivao se na poziv i nikada nije omalovažavao hranu na koju bi bio pozvan. Bio je lijepe naravi, prijatan u društvu, vedrog lica, strog, ali odmjeren, skroman, i nije dozvoljavao da se ponizi, darežljiv, ali ne i rasipan. Bio je osjećajan i nježan. Nije zabilježeno da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ikada ikome osvetio zbog uvrede ili nepravde koja je nanesena lično njemu. Također, nije zabilježeno da je ikada udario slugu ili ženu. 

Zejd b. Sa’neh, jedan od jevrejskih rabina koji je želio da se uvjeri u iskrenost Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, izložio ga je ispitu. Abdullah b. Selam, radijallahu anhu, je kazao: “Kada  je Allah htio da uputi Zejda b. Sa’neh na pravi put, on je kazao: Sve znakove koji ukazuju na vjerovjesništvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sam vidio na njegovom licu kada sam ga pogledao, osim dva koja nisam imao priliku da spoznam, a to su da je njegova blagost iznad njegove srdžbe i da iskazana srdžba prema njemu samo povećava njegovu blagost.”

Zato je jedne prilike pozajmio novac Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bio potreban za pomoć jednom plemenu kojeg je pogodila suša. Međutim, prije isteka roka za vraćanje duga, otišao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i povukao ga za krajeve njegove odjeće, tako da mu je ogrtač spao sa plećke, a onda grubo i neotesano povikao: “Vi, potomci Abdulmuttalibovi, odugovlačite sa vraćanjem duga!” Vidjevši kako je postupio prema Allahovom poslaniku, Omer, radijallahu anhu, žestoko se naljuti te poče galamiti i vikati na ovog čovjeka. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na sve to samo se nasmiješi i reče mu: “Bolje bi bilo da si prema meni i ovom (rabinu) drugačije postupio. Meni si trebao reći da na najljepši način vratim dug, a njemu da na najljepši način traži povrat duga.” Zatim reče: “A što se tiče Zejda (rabina), ostalo je još tri dana do isteka roka za vraćanje duga.” Potom je naredio Omeru da Zejdu vrati cjelokupan iznos duga i da mu na to, kao vid nadoknade za pretrpljeni strah (od Omera), još doda dvadeset mjerica datula. Nakon ovog događaja, rabin Zejd b. Sa’neh je primio islam, jer se uvjerio da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu poslanik.”

Zaštita od svih spletki koje su mu kovane

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, kazala: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je svoje ljude koji su ga štitili sve dok nije objavljen ajet: “… a Allah će te od ljudi štititi.” Nakon njega izvirio je iz šatora i povikao im: “O ljudi, idite jer me je Allah stavio pod Svoju zaštititu.” (Et-Tirmizi) Da li bi ovako nešto učinio neki lažac? Po koju cijenu bi neki lažac otpustio svoje tjelohranitelje, tvrdeći da će ga Allah zaštititi, a da, pritom, duboko u sebi zna da je to laž?! U to vrijeme su ga Arapi već prethodno pokušali likvidirati i vrebali su ga u svojim zasjedama. Zar mislite da se ne bi plašio atentata?! Ovakvo što mogla je učiniti isključivo istinoljubiva osoba, osoba kojoj je pruženo sigurno i pouzdano utočište. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je pouzdanje u Boga koji ga je poslao, da će ga štititi od svih opasnosti, kako bi u potpunosti mogao dostaviti Božiju vjeru.

Iz knjige: Poziv istine
Irfan Hajrudin Klica, prof.

 

UVEJS EL-KARANI

Uvejs (b. Amir) el-Kareni, r.a., kod nas poznat kao ‘Vejsel Karani’, za vrijeme Allahovog Poslanika, alejhisselam, postao je musliman, ali Poslanika nije nikada uspio vidjeti. Ovaj mubarek insan iz sela Karen, iz Jemena, bio je jedan od velikih i posebnih Allahovih evlija. U rodnom kraju je čuvao kamile (čoban) i to za malu nadnicu. Vodio je jako skroman i povučen život. Iako je prihvatio islam još za života Pejgambera, s.a.v.s., i izgarao u želji za njim, Vejsel Karani, r.a., nije mogao ostaviti majku usamljenu i napustiti Jemen. Prema pouzdanoj predaji Pejgamber, alejhisselam, je ovako rekao za Uvejsa Karenija: „Doći će vam neko iz Jemena po imenu Uvejs. U Jemenu nema nikoga osim majke. Imao je jaku bolest. Molio je Allaha, pa mu je Allah bolest otklonio. Od bolesti je samo ostao trag veličine dirhema. Ko ga od vas sretne neka traži od njeg dovu za oprost od grijeha.“ Iako je prošlo mnogo vremena, Omer nije zaboravio Poslanikove riječi – da ako sretne Uvejsa, zamoli ga da zatraži oprosta za njega. Iz povijesti islama saznajemo da je došlo do susreta između Omera i Uvejsa, 23. godine po Hidžri u vrijeme hadžskih blagdana.

 

O tome govori sljedeća predaja: ”Halifa Omer ibn Hattab je 23. godine po Hidžri obavljao hadž tokom kojeg je tražio čovjeka s kojim je želio da se susretne. Popeo se Omer, r.a., na vrh brda i odozgo gledajući sve hodočasnike glasno povikao: – O hadžije iz Jemena, nalazi li se među vama čovjek po imenu Uvejs? Nakon što su čuli halifin povik, podigao se starac duge brade, iz Karena, te rekao: – Vođo pravovjernih, mnogo se raspituješ za tog Uvejsa. Među nama nema nikog osim mog bratića kojeg tako zovu. Ja sam mu amidža, a on, naš Uvejs je beznačajan i bezvrijedan među nama, nepoznat i najsiromašniji da nije vrijedan da ti ga spominjemo. Omer, r.a., je ušutio a zatim upitao: – O starče, gdje ti je taj bratić o kojem govoriš? Ovaj odgovori: – On je sa nama u Mekki, ali on čuva naše kamile u blizini Arefata. Halifa Omer i h. Alija uzjahaše svoje jahalice i uputiše se ka Arefatu da ga traže. Našli su ga u pohabanoj odjeći kako klanja pod jednim stablom. Osjetivši njihovo prisustvo, Uvejs završi namaz. Njih dvojica mu nazvaše selam a on im odvrati na selam. Omer ga upita: – Ko si ti?, a on odgovori: – Ja sam Abdullah – Allahov rob, pripadnik Muhammedovog ummmeta. – Znamo da su svi na nebesima i na Zemlji Allahovi robovi, ali mi te zaklinjemo da nam kažeš ime kojim te je majka nazvala, rekoše mu njih dvojica. – Ja sam Uvejs ibn Abdullah, šta vas dvojica želite od mene?, on reče. Omer, r.a., tada uzviknu i reče mu: – Neophodno je da nam pokažeš mjesto ispod tvog lijevog ramena. Poslanik, a.s., nam te je opisao, i na tebi smo primjetili ta svojstva, pa nam pokaži bijeli sjajni biljeg ispod tvog lijevog ramena o kojem nam je Poslanik govorio, da se uvjerimo da si to, doista, ti. Uvejs im tada pokaza dio ispod svog lijevog ramena, a njih dvojica kada su ugledali biljeg, natjecali su se ko će ga prvi zagrliti i tada mu rekoše: – O Uvejse, naš Poslanik nam je naredio da ti prenesemo selam od njega, i naredio nam je da te zamolimo da za nas tražiš oprosta, jer nam je Poslanik rekao da ćeš ti biti prvak među tabi’inima – onima koji su došli nakon ashaba – i da ćeš se zauzimati za mnoge na Sudnjem danu.

 

Uvejs im reče: – Nisam to ja, to je neko drugi, vi ste mene zamijenili s nekim. Ja ne molim Boga nikakvom posebnom dovom ni za sebe, ni za bilo koga drugog od sinova Ademovih. Moja dova je za sve vjernike, muslimane i muslimanke, i one na kopnu i one na moru, kao i one u tmini noći i one danju. Ali, ko ste vas dvojica? Alija, r.a., mu odgovori: – Ovo je Omer ibn Hattab, a ja sam Alija ibn Ebi Talib. Uvejs skoči na noge od iznenađenja i radosti, a zatim ih upita: – Zar da ja ovakav tražim oprosta za vas? Oni mu rekoše: – Da, nama je to potrebno, pa uputi posebno dovu za nas. Uvejs je podigao glavu i Allaha zamolio dovom za njih dvojicu. Omer, r.a., tada uzjaha konja i reče Uvejsu: – Ostani tu dok ja odem u Mekku i donesem ti dio svoje opskrbe i odjeće, jer vidim da ti je odjeća stara i pohabana. Sutra ćemo se, ako Bog da, naći na istom mjestu. Uvejs halifi reče: – O vođo pravovjernih, sastanka između mene i tebe neće biti, a niti se od danas poznajemo. Šta ću uraditi s nafakom i odjećom, kada ću svoje zakrpljene sandale poderati, četiri dirhema koja sam zaradio čuvajući deve, šta mislite kada ću ih potrošiti. O vođo pravovjernih, idite vi svojim putem a ja ću svojim. Tako Uvejs ode goneći kamile pred sobom, a Omer, r.a., i h. Alija su gledali za njim sve dok ga nisu izgubili iz vida."

Način uzimanja duše i šta dušu čeka nakon smrti

O načinu uzimanja duše, i o onome šta je čeka nakon smrti je došlo pojašnjenje u dugom hadisu Beraa ibn Aziba, koji kaže:

Prisustvovali smo dženazi na Beki’i, kada nam je došao Vjerovjesnik Muhammed, sallallahu alehi ve sellem, pa je sjeo i mi smo posjedali oko njega. Bili smo mirni kao da nam je na glavama ptica. Otkopavao je kabur i tri puta ponovio: ‘Allahu se utječem od kaburske patnje.’ Zatim je rekao: ‘Kada vjernik krene prema Ahiretu napuštajući ovaj svijet, siđu mu meleki kao da im je na licima Sunce, noseći sa sobom džennetske ćefine i balzam, a zatim sjednu udaljeni od njega koliko pogled dopire. Zatim mu dođe Melek smrti, sjedne kod njegove glave i kaže: ‘O ti dobra dušo, izađi ka oprostu i zadovoljstvu tvog Gospodara.’

Pa će izaći poput kapljice koja se slije iz grla mješine. Zatim će je uzeti Melek smrti. Kada je Melek smrti uzme, neće proći ni koliko treptaj oka, a da je neće uzeti meleki, odjenuti u ćefine i namirisati je, pa će izaći kao najljepši miris miska koji postoji na dunjaluku. Zatim će se sa njom uspinjati i neće proći ni pored jednog mjesta na kojem su meleki, a da meleki neće upitati: ‘Koja je ovo dobra duša?’ Ovi će odgovoriti: ‘To je taj i taj, sin toga i toga’, oslovljavajući ga najljepšim imenima kojima je oslovljavan na dunjaluku. I tako sve dok ne dođu do neba, kada će tražiti da mu se otvori, pa će mu se otvoriti, a meleki sa svakog neba će ga pozdravljati sve dok ne stigne do neba na kojem je Allah, azze ve džell.

Allah će reći: ‘Upišite knjigu moga roba u ‘illijjine i vratite ga u Zemlju. Od nje sam ih stvorio, u nju ću ih vratiti, i iz nje ću ih ponovo izvesti.’ Pa će se njegova duša ponovo vratiti u njegovo tijelo i doći će mu dva meleka, pa će ga staviti u sjedeći položaj i reći mu: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ Reći će: ‘Moj Gospdodar je Allah.’ Pa će ga pitati: ‘Koja je tvoja vjera?’ Odgovorit će: ‘Moja vjera je islam.’ Zatim će ga pitati: ‘Ko je čovjek koji vam je poslan?’ Odgovorit će: ‘On je Allahov Poslanik.’ Ponovo će ga pitati: ‘Odakle znaš?’ Pa će odgovoriti: ‘Učio sam Allahovu knjigu, vjerovao u nju i smatrao je istinitom.’ Zatim će glasnik sa neba dozvati: ‘Istinu je rekao Moj rob. Prostrite mu džennetsku prostirku, otvorite mu vrata Dženneta.’ Pa će do njega doprijeti njegovi mirisi, a u kabur će mu se prostrijeti dokle dopire pogled.

Zatim će mu doći čovjek lijepog lica, lijepe odjeće i ugodnog mirisa i reći: ‘Raduj se, ovo je dan koji ti je obećan.’ Ovaj će ga upitati: ‘Ko si ti? Tvoje lice je lice onoga ko dolazi sa dobrim.’ Odgovorit će: ‘Ja sam tvoje dobro djelo.’ Zatim će čovjek reći: ‘O, Gospodaru, otpočni Sudnji dan kako bih se vratio svojoj porodici i imetku.’

A što se tiče nevjernika koji napušta ovaj svijet i pristupa Ahiretu, njemu će sa neba sići meleki crnih lica, noseći sa sobom najgrublje platno i sjesti na razdaljini koliko pogled dopire. Zatim će mu doći Melek smrti, sjesti pored glave, a zatim reći: ‘O ti pokvarena dušo, izađi ka srdžbi i gnjevu svoga Gospodara.’ Pa će se razdvojiti od njegovog tijela i iščupati kao što se čupaju grebeni kroz mokru vunu.
Kada je Melek smrti izvadi, meleki je neće ostaviti u njegovim rukama ni koliko treptaj oka, već će je odjenuti u ono grubo platno, a iz nje će izlaziti truho i najodvratniji miris koji postoji na Zemlji. Zatim će se sa njom uspinjati. Neće proći ni pored jedne skupine meleka, a da meleki neće upitati: ‘Koja je ovo pokvarena duša?’ Pa će joj reći: ‘To je sin toga i toga’, nazivajući ga najružnijim imenima kojima je nazivan na dunjaluku. I tako sve dok ne stignu do dunjalučkog neba, kada će tražiti da mu se otvori, ali mu se neće otvoriti.

Zatim je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ajete: Kapije nebeske neće se otvoriti, i prije će debelo uže kroz iglene uši proći nego što će oni u Džennet ući. (Kur’an, El-E’araf, 40.) A onaj ko Allahu pridružuje druge – kao da je s neba pao, pa ga ptice razgrabe, ili ga vjetar u daleki predio otpuše. (Kur’an, El-Hadždž, 31.) Allah Uzvišeni će reći: ‘Upišite knjigu njegovih djela u sidždžin, u najniže zemaljske deredže’, i njegova duša će biti odbačena. Zatim je Allahov Poslanik proučio ajet: A onaj ko Allahu pridružuje druge – kao da je s neba pao, pa ga ptice razgrabe, ili ga vjetar u daleki predio otpuše. (Kur’an, El-Hadždž, 31.)

Zatim će njegova duša biti vraćena u tijelo i doći će mu dva meleka, posaditi ga da sjedne, pa mu reći: ‘Ko je tvoj Gospodar?’ A on će odgovoriti: ‘Ah, ah. Ne znam.’ Pitat će ga: ‘Ko je čovjek koji vam je poslan?’ Odgovorit će: ‘Ah, ah. Ne znam.’ Zatim će glasnik sa nebesa pozvati: ‘Moj rob je poricao. Opremite ga za Džehennem i otvorite mu vrata Džehennema.’ Pa će do njega doprijeti njegova vrelina i užarenost, a kabur će mu se stisnuti  tako da će mu rebra jedna kroz druga prolaziti. Doći će mu čovjek ružnog lica, ružne odjeće i odvratnog mirisa, pa će mu reći: ‘Raduj se onome što će te ožalostiti. Ovo je dan koji ti je obećan.’ On će upitati: ‘Ko si ti, tvoje lice je lice onoga ko dolazi sa zlom?’ Odgovorit će mu: ‘Ja sam tvoja loša djela.’ Nevjernik će reći: ‘Gospodaru, ne daj da otpočne Sudnji dan.’“

(Hadis bilježi Ahmed, Ebu Davud, Hakim, Ebu ‘Avane, Ibn Hibban i En-Nesai, a šejh Albani ga je ocijenio ispravnim)

pozivistine.com

 

Subscribe to this RSS feed