Mahir Kevrić

Website URL:

Tri razloga koji donose Allahov oprost

Enes, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Čovječe, opraštat ću ti grijehe ne obazirući se na njih sve dok Me budeš dozivao i molio. Čovječe, kada bi ti grijesi dostigli nebeske visine a potom Me zamolio za oprost, oprostio bih ti. Čovječe, kada bi Mi došao sa punom Zemljom grijeha i susreo Me bez truna širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta!’” (Muslim,3540)

U hadisu kojeg prenosi Enes spominju se tri razloga koji donose Božiji oprost.

1. Prvi je dova praćena nadomDova je naređena da se uči i Allah se obavezao da će je uslišati. “Vaš Gospodar je rekao: ‘Molite Me i Ja ću vam se odazvati…‘” (El-Mu’min, 60.)  Jedan od najvažnijih uvjeta za uslišenje dove jeste prisutnost srca i nada da će Allah Uzvišeni to uslišati. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Molite Allaha uvjereni da će vam uslišati. Zaista Allah ne prima dovu nemarnog srca.””(Tirmizi,3479) Najvažnije što čovjek može moliti Allaha jeste oprost grijeha i ono što se nadovezuje na to, kao što je izbavljenje od Vatre i ulazak u Džennet.


2. Drugi je razlog traženje oprosta za grijehe, pa makar oni dostigli do oblaka. Istigfar znači traženje oprosta, a to je, ustvari, zaštita od zla grijeha uz njihovo prekrivanje. Na puno mjesta u Kur’anu se traženje oprosta uporedo spominje sa pokajanjem. Onda će u tom slučaju traženje oprosta (istigfar) značiti traženje oprosta od Allaha verbalno, jezikom, dok će (tevba) pokajanje značiti prestanak s činjenjem grijeha srcem i ostalim organima tijela. Najbolji istigfar jeste onaj u kojem čovjek počinje traženje oprosta zahvalom Allahu a zatim prizna svoj grijeh, a potom zatraži od Allaha oprost. Šedad ibn Evs, radijallahu anhu, prensoi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolje s čime čovjek može zatražiti oprost jeste da kaže: Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Ti si me stvorio i ja sam Tvoj rob. Držim se Tebi date obaveze i obećanja. Utječem Ti se od zla kojeg sam počinio. Priznajem Tvoju blagodat nada mnom. Priznajem i svoj grijeh, pa oprosti mi, zaista niko ne prašta grijehe osim Tebe.” (Buhari,11/97)

3. Treći razlog za opraštanje grijeha jeste očitovanje Allahove jednoće ili tevhida. To je najveličanstveniji razlog, zato ko ga bude ispunio, stekao je sve uvjete da mu se oprosti. Uzvišeni je rekao: “Allah neće oprostiti da mu se išta pridružuje, a oprostit će ono mimo toga, kome On hoće…” (En-Nisa, 48.)

Ko dođe Allahu sa grijesima kolika je zemlja, naći će Allaha spremnog za toliko oprosta. Međutim, to je ipak Njegova volja i ako hoće, oprostit će mu, a ako hoće, kaznit će ga zbog njegovih grijeha, ali ishod njegov, bit će takav da neće vječno ostati u Vatri već će biti izveden iz nje a potom uveden u Džennet.

Ibn Redžeb el-Hanbeli – tewhid.blogspot.se

____________________

Ovim ćeš najviše obradovati Uzvišenog Allaha

Koje to djelo, Allahov robe, koje Allaha čini veoma, veoma sretnim. Možda kažeš to je namaz, reći ću ti ne. Ili kažeš to je post, kažem ne. Možda kažeš da je hadždž, reći ću ti opet ne. Ovo su djela koja jako raduju Allaha, tebareke we te’ala. Međutim, ono čemu se tvoj Gospodar raduje više nego ovim djelima, jeste tvoja tevba, tvoje pokajanje. Da digneš ruke, pozoveš svoga Gospodara, poniziš Mu se i tražiš skrušeno oprost od tvojih grijeha.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, opisujući koliko se Allah raduje tvojoj tevbi, kaže: “Allaha više raduje tevba nego čovjeka koji u pustinji izgubi svoju jahalicu sa svom opskrbom na njoj, pa kad bude siguran da će ga u pustinji zadesiti smrt, ode do jednog drveta, povuće se, pa zaspe, nakon što se probudi, ugleda je iznad svoje glave, jahalicu. Toliko se jako obraduje da kaže: “Allahu, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar.” Od prevelike sreće čovjek se toliko obraduje da pogriješi, pa zahvaljujući se Allahu kaže da je on Allahov Gospodar. Znači, Allah se više obraduje tvojoj tevbi nego ovaj čovjek u pustinji kada mu se vrati život ponovo.

Nemoj da škrtariš na samom sebi, digni ruke i traži od Gospodara, tebareke we te’ala, oprost. A Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, kao najbolje Allahovo biće je tražio oprosta od Gospodara svijetova, i do 100 puta na dan.

Preuzeto sa jednog video klipa prof. Harisa Hećimovića
Za N-um.com pripremio Admir Ćomić

 

Vrijednost abdesta

Tako ga je lahko uzeti, a tako mnogo dobra donosi insanu…

Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem“Ko zanoći pod abdestom, tj. ko legne spavati, a ima abdest, u njegovoj unutarnjoj odjeći zanoći melek, i kad god se taj čovjek probudi ili okrene u krevetu, melek zamoli: ‘Gospodaru, oprosti ovom robu jer je legao pod abdestom!’” (Ibn Hibban)

Od Muaza ibn Džebela, neka je Allah zadovoljan njime, se prenosi da je Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, rekao: “Svakom muslimanu koji zanoći s spomenom Allaha i pod abdestom, pa se u noći probudi i zamoli Allaha za dobro dunjaluka i ahireta, Allah će mu to dati. ” (bilježe Ebu Davud i imam Ahmed, Sahih el-Džami’, 5754.)

Od Osmana b. Affana, radijallahu ‘anhu se prenosi da je Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, kazao: „ Kada neko upotpuni svoj abdest, njegovi grijesi izlaze iz tijela, čak i oni koji se nalaze pod noktima .“ (Buharija)

Od Ebu Seida el-Hudrija, r.a., prenosi se da je pripovjedao: Rekao je jedne prilike Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem: „Šta mislite o tome da vas podučim onome što pokriva grijehe a povećava hasenate (dobra djela)“ Ashabi odgovoriše: – Svakako, ja Resulallah! – On nastavi: „Uzimanje abdesta; vasi koraci na putu do džamije, zatim poslije jednog namaza sačekati drugi namaz. Nema ni jednog od vas koji iz kuće izadje pod abdestom pa dode u džamiju i klanja sa muslimanima, za imamom, pa onda sačeka slijedeći namaz, a da meleci za njega / nju neće moliti: Allahu, oprosti mu! Allahu, smiluj mu se! (Ibn Hibban, 127/2)

Omer ibn Hattab, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., rekao: „Ko se lijepo (sa adabima) abdesti pa kaže: Ešhedu en la ilahe illallah vahdehu la šerike lehu, ve enne Muhammeden abduhu ve resuluhu. Allahumme idžalni minet-tevvabine vedžalni minel-mutetahhirine (Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik. Moj Allahu učini me od onih koji se kaju i učini me od onih koji se čiste), otvori mu se osam džennetskih kapija da uđe na koju god hoće.“ (Muslim, Tirmizi)

Utjecaj Korone virusa na grijehe na čitavom dunjaluku

Preveo i prilagodio: Alija Rahman

Bivši guverner Egipatske pokrajine Kaljubijja, Adli Husejn je u povodu zbivanja sa Korona virusom dao svoj veoma interesantan osvrt.

U njemu stoji:
NE PREZIRITE i NE vrijeđajte KORONA VIRUS.
Da, ne činite to, jer je ovo iskušenje ( SMRTONOSNI KORONA VIRUS ) koje je već sada, cijelo čovječanstvo podsjetilo i VRATILO LJUDSKOSTI, njegovoj ademovskoj izvornosti, vratilo ga je i UPUTILO NA STVORITELJA SVJETOVA, uputilo ga je na MORAL i moralne principe.

Zar za vjernika nije ponos da je Korona virus ( Božijim voljom ) ZATVORIO toliki broj NOĆNIH i KAZINO KLUBOVA i KOCKARNICA, mjesta na kojima se čini svakojaka vrsta nemorala i nastranosti, javnih kuća i bordela i brojnih mjesta i nastanbi u kojima se živio nemoral i širila smutnja. Korona virus je već do sada, vlasnike mnogih takvih mjesta natjerao na obustavu rada i zatvaranje posla.
Čak je i na BANKOVNO POSLOVANJE UTICAO, pa je i još jedan VELIKI GRIJEH, ako ne ukinut onda je ozbiljno “uzdrman” a to je KAMATA.

Zar nije za pohvale što je Korona virus VRATIO PORODICI SMISAO i LJUDE OKUPIO U KUĆI i KRUGU PORODICE.
Ta ista porodica je bila dugo vremena otuđena, u rasulu i stanju haosa.
Zar nije za muštuluka što je Korona virus zaustavio javno razmjenjivanje nježnosti ( ljubljenje ) izmedju muškarca i žene kojima je to haram činiti a takodjer nas je sačuvao da to U JAVNOSTI GLEDAMO od onih nastranih ( istospolnih ).

Zar nije dobro da je Korona virus natjerao SVJETSKU ZDRAVSTVENU ORGANIZACIJU da javno upozori i PRIZNA koliko je ŠTETNO konzumiranje ALKOHOLA, pozvavši čak da oni koji nisu skloni alkoholu da i u buduće ostanu pri toj navici i stavu.

Zar nije dovoljno da je Korona virus doslovno NATJERAO SVE velike ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE u državama diljem svijeta, da obznane čovječanstvu kako je KONZUMIRANJE MESA trgaćih ŽIVOTINJA ( pasa, vukova, lisica, mački… ) kao i konzumiranje njihove krvi, da je konzumiranje svake STRVI i prodavanje i trgovanje time belaj i izvor mnogih zdravstvenih problema, zaraza i bolesti.

Zar nije dobra strana Korona virusa sto je podsjetio i NAUČIO LJUDE KAKO DA KIŠU i KAŠLJU, KAKO DA ZIJEVAJU, a nas muslimane je sve nabrojano PODUČIO NAŠ lijepi ISLAM i NAŠ POSLANIK MUHAMMED alejhi selam još prije 1440 godina.

Zar nije lijepa vijest što je Korona virus natjerao cijeli svijet, da većina zemalja ako ne sve, trećine svojih predviđenih VOJNIH BUDžETA PREUSMJERE NA POTREBE ZDRAVSTVA i zdravstvenih budžeta.

Zar nije dovoljno dobro što gledamo da se diljem svijeta zatvaraju javna mjesta gdje se skupno konzumira nargila, da se zatvaraju ugistiteljski objekti u kojima se svakojaki grijeh čini.

Zar nije veliki išaret što je Korona virus pogodio i MINISTRE, ČAK PREDSJEDNIKE VELIKIH DRŽAVA prilagođavajući ih na samoizolaciju, a zapravo im je to lekcija da se zapitaju KAKO JE BITI BEZ SLOBODE ili OGRANIČENOG KRETANJA.

Zar nije za muštuluka što je Korona virus natjerao čovjeka da se DOVAMA, skrušenosti, POKAJANJEM, OSTAVLJANJEM GRIJEHA i poroka VRATI i OBRAĆA samo SVOME STVORITELJU i da od NJEGA JEDINOG MOLI i TRAŽI ZAŠTITU.

Zar Korona virus nije spustio na zemlju i najveće silnike i inadžije.

Zar nije blagodat sto je Korona virus preko noći gotovo ZATVORIO sve velike zagađivače ZRAKA, vode ,mora i okeana kao i zemlje i zelenih površina.

Zar nije Korona virus podsjetio čovjeka kome da robuje. Da NE SMIJE ROBOVATI NIKOM pored JEDINOG STVORITELJA.
A dobro su se ljudi odaljili od Stvoritelja robujući tehnologiji, imetku i ugledu.

Zar nije veliko što je Korona virus natjerao mnoge vlastodršci da se zapitaju o USLOVIMA BORAVKA i ŽIVOTA ZATVORENIKA u zatvorima koji bivaju čest izvor zaraza zbog nehumanih uslova života u njima.

Zar nije veliko što su državnici i silne državne i svjetske administracije natjerani da svoje sastanke, konferencije a time i prekomjernu potrošnju narodnog i državnog imetka svedu na što manju moguću mjeru, čak i da konsultacije održavaju i odluke donose putem video konferencija i sl.

Zar Korona virus nije škola kojom Stvoritelj podsjeća, primorava i poziva ljude da se OSTAVE DJELA KOJA ON NE VOLI, da se samo Njemu, da je Njegova moć jedina trajna i neupitna? Jer, ovo što danas svijet proživljava, veoma je slično periodu ratnog stanja tokom Prvog svjetskog rata ili perioda tzv. Španske groznice, a upravo tada je čovjek bio u fazi kada je pomišljao kako on upravlja nebesima i Zemljom, kako je on kreator života, kada se bio uzoholio i uzdigao. Zato je i tada bilo neophodno da se taj i takav čovjek nauči lekciji: ko je VLADAR, GOSPODAR, i STVORITELJ.

Allah Uzvišeni je te lekcije čovječanstvu slao kada god bi se uzobijestili i osori postali.
Danas, iz svih ovih dešavanja sam naučio i osvjedočio se, koliko i kako su smislene i djelotvorne ali i zastrašujuće ALLAHOVE OPOMENE, gdje On Uzvišeni sa Svojom sićušnom i nevidljivom vojskom a to je samo dio od Allahovih vojski, čak je to najsličnija Allahova vojska, kako ON OPOMINJE ali kako MOŽE i KAZNITI. Ali je Njegova milost nadvlađujuća pa nam pokazuje kako nam u suštini želi DOBRO, a dio tih dobara za čovjeka je u ovome što sam pobrojao.
Zato, ne vrijeđajte i ne prezirite Koronu, jer nakon ovoga, zasigurno svijet NEĆE sličiti ONOME ŠTO JE DO SADA BIO.

P.S.
Mnoge ćemo čuti kako govore da je u pitanju zavjera i unaprijed osmišljen scenarij. Zato ćemo kazati sljedeće: Ako i jeste zavjera, opet je i to dio Allahovog plana . Vjernik koji bude pogođen bolešću pa se strpi i ustraje u islamu, on će imati šehidsku nagradu. A oni koji (ako kuju zavjeru) pa njima je to Allah dozvolio kako bi zaradili, ne sredinu već DNO DŽEHENNEMA.

Mi nemamo nikakve koristi od polemike da li je zavjera ili nije.

Naša korist je da shvatamo sve kao ALLAHOVO ODREĐENJE (savršeno mudro) da ustrajavamo u svojoj vjeri islamu i islamskom životu, da izvlačimo pouke koje nam Allah dadne da uzmemo i vrlo važno također, da slušamo uputstva svojih ZDRAVSTVENIH ORGANIZACIJA i LJEKARA i svoje vjerske uleme koja nas neće nasavjetovati na ono što je pogrešno.

Opet, neki zlonamjerni će reći, radujete se tim navedenim posljedicama Korone a ne znate da se priprema da bude još gore i više (po pitanju grijeha…), mi ćemo mu kazati: Da, radujemo se i slavimo pa makar i KRATKO BILO. Jer sačuvati zemlju i njene stanovnike samo JEDNOG GRIJEHA PA MAKAR VRLO KRATKO JE NEPROCJENJIVA VRIJEDNOST. TOME NAS VJERA UČI!
I kazat ćemo, mi nismo naivni, štaviše, dobro znamo da grijeh postoji koliko je star čovjekov život na Zemlji, ali isto tako znamo da POSTOJI DOBRO i PROMICATELJI DOBRA a naš ideal je BORBA ZA DOBRO…

 

Past će nama na pamet mnogo BLAGODATI U KOJIMA SMO uživali dugo DUGO VREMENA A KOJE i NISMO SMATRALI TAKVIMA ili što je gore, NISMO na njima BILI ZAHVALNI STVORITELJU. ALLAH Veliki NAS podsjeća, opominje, podučava i vrlo važno, VOLI i ŽELI DOBRO čak onda kad nas kuša nedaćama i belajima, makar mudrost toga mi ne dokučivali. Stoga, USTRAJNOST U DINU (ISLAMU) i ZADOVOLJSTVO ALLAHOVIM kaderom uz mjere opreza i predostrožnosti – to je naš put.

Hutba reisu-l-uleme u Gazi Husrev-begovoj džamiji

 

https://www.facebook.com/www.bir.ba/videos/206049600486780/

 

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović kazivao je hutbu i predvodio danas džuma-namaz u Gazi Husrev-begovoj džamiji.Podsjećanja radi, u skladu sa instrukcijama nadležnih vlasti, ali i Instrukcijom Islamske zajednice o postupanju u okolnostima vanrednog stanja, u svim džamijama u Bosni i Hercegovini, pa tako i u Gazi Husrev-begovoj, džuma – namazu su prisustvovali samo imam, mujezin i članovi džematskog odbora.

Hutbu reisu-l-uleme prenosimo u cijelosti.

Hvaljen neka je Allah. S Njegovim imenom počinjemo svaku besjedu i govor, sve dobre postupke i poslove naše. On je Gospodar svega: znanog i neznanog, vidljivog i nevidljivog.

Neka je blagoslovljen poslanik Muhammed, a.s., plemeniti i iskreni posljednji vjerovjesnik među ljudima, njegova porodica i njegovi sljedbenici u svim vremenima!

Zamolimo Uzvišenog Allaha u ovom odabranom danu, u danu našega zajedništva:

  • za ljubav i blagoslov u našim porodicama,
  • za ljubav i slogu u našim džematima i našoj zajednici,
  • za ljubav i poštovanje među različitim narodima, koji su braća i sestre, rođeni od jedne majke i jednog oca.

Dragi vjernici, poštovani džematlije!

Svakom zorom Allah najavljuje Svojim stvorenjima novi dan i novu nafaku, a svakom večeri nas vodi na počinak i odmara za novi dan. Ovaj ciklus se ponavlja iz dana u dan, od kako je Bog stvorio nebesa i Zemlju.

Mi vjerujemo u jednog Boga, Gospodara svjetova. Vjerujemo da nema snage i moći do u Allaha. On je stvorio ovaj divni svijet iz Svoje dobrote i milosti.

Allah o Sebi kaže da je „Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih, ako čvrsto vjerujete; drugog boga osim Njega nema; On život i smrt daje. – Gospodara vašeg i Gospodara vaših predaka drevnih!“ (Ad-Duhan, 7-8.)

Kod onih koji budu vjerovali u Njega i molili Ga Njegovim lijepim imenima, dobra djela činili, a od ružnih odvraćali, i ljudima lijepe riječi govorili, vjera će rasti, duše na ovom svijetu biti zadovoljne (i On s njima zadovoljan), a njihovo bratstvo i međusobno povjerenje u zajednici iz dana u dan biti jače i snažnije.

Za takvo ovozemaljsko postignuće, za taj vrhunac života i sreće, jedna je staza, jedan utabani i lijepi put. To je svjesna i voljna pokornost i predanost Bogu Jedinome, Njegovoj odredbi i Njegovom vjerozakonu. To je duga i beskompromisna borba sa sobom, sa svojim lijenostima i ograničenjima, sa svojim sklonostima ka lošem i zlu, ka olahkoj osudi drugih i s brojnim predrasudama o drugima... Islam je put na koji je Bog uputio Adema (a.s.), kako bi ga vratio njegovoj iskonskoj prirodi. I za nas je to smjer u kojem se trebamo kretati u ovom životu: Allah nas je stvorio u najljepšem obliku, ahseni takvimu, i dao nam je sistem vjerovanja, ponašanja i djelovanja pomoću kojeg možemo proživjeti naš život upravo tako. A ima li išta ljepše od ahseni takvima?

Vjera u Boga, dobročinstvo prema roditeljima i rodbini, prema siročadi i siromasima, prema braći i sestrama, ali i naš namaz, i naš zekat, i naša dobra djela, sve su to niti od kojih je ispredeno Božije uže, za koje Allah kaže: „Svi se Allahovog užeta držite i nikako se ne razjedinjujte“. Nema niti jedne zajednice ili naroda u povijesti ljudskog roda koji je raspleo to uže, zanemario Božije riječi, a da mu vjera nije oslabila, ideal ishlapio, duša postala ravnodušnom, a on stradao ili bio izgubljen u vremenu i prostoru.

Muslimane okuplja poziv islama koji odjekuje Zemljom punih 14 stoljeća: Allah je najveći, on je Gospodar svjetova. Staza islama ispunjena je trudom i naporom muslimana, čestitih muškaraca i žena, koji žive svoju vjeru dostojanstveno, kao ljudi, u miru s drugima, na Božijoj zemlji, poštujući Božiju riječ i služeći ljudima. Tokom povijesti, bilo je mnogo teških trenutaka, godina i stoljeća za zajednicu muslimana. O tome svjedoči i život Muhammeda, a.s. On je ponižavan, mučen glađu i proganjan. U najtežim mukama su ubijani i mučeni njegovi sljedbenici. Tako ostavljeni i nezaštićeni od ljudi, snagu i oslonac su našli u svojoj vjeri u Boga i dobroti Muhammeda, a.s. Vjerovali su u Božiju riječ da mukama mora doći kraj, i da ih čekaju mir, spokojstvo i nagrada na Sudnjem danu. I tada, u teškim prilikama punim kušnji i izazova, kada strah ovlada osjećanjima, uz Vjerovjesnika su našli smiraj, svoju vjeru i put spasa. U njihovim dušama ugnijezdila se misao o neprolaznoj vječnoj istini, kojoj su se zaputili i koja je ispunila njihovo biće.

Draga braćo i sestre!

Ono što vjernika čini vjernikom jeste njegova duboka vjera u Boga i njegovo proviđenje. Ponekada se i nama njegov naum čini iskušenjem, a ponekada ga slabo razumijemo, pa ga se bojimo i strepimo od njega. Dva su straha našeg vremena koje moramo nadići s vjerom u Boga. Strah od čovjeka koji migrira i bolesti koja se širi. Znajmo da vrijeme rasijava ljude po zemlji, kao što vjetar rasijava sjemenje. Allah je sijač ljudi na tim velikim i nepreglednim zemaljskim oranicama, od postanka svijeta do danas. Bog čini da vjetar puše kada On hoće i da stane kada On hoće. Ljudi ne mogu stvoriti vjetar kojim bi rasijali ljude, ali mudraci znaju kako da načine jedro, da uhvate vjetar i da pomoću njega plove ili pokreću boljitak.

Braćo i sestre!

Naša vjera u Boga ovih dana je na velikoj i ozbiljnoj kušnji. Prepali smo se bolesti. Zanemarili smo temeljnu Božiju poruku o kojoj nam govore i Biblija i Kur'an: život je satkan od iskušenja koja nas prate na našem zemaljskom putovanju.

Nemojmo slušati nadri učitelje kako nas plaše Kijametskim danom i dizanjem Allahove milosti od nas. Subhanallah! Kao da to mi, ovako malehni i beznačajni, možemo i nazrijeti a kamoli znati.

Umjesto straha, naučimo ljude da se boje Boga i da vole druge. Naučimo ih da obavljaju molitvu, da se brinu o svojim roditeljima i svojim bližnjima, da poštuju svoje komšije i da s njima saosjećaju u teškoći i raduju se u radosti. Naučimo ih da poštuju svačije pravo, da ne lažu, da ne kradu, da ne čine preljubu, da se ne boje ljudi.

Stoga, nadiđimo strah. Budimo čvrsti i jaki, hrabri i odvažni! Ne dozvolimo da robujemo strahu od bolesti koja nas može i zaobići, ako se pravilno i odgovorno postavimo.

Moramo u sebe istinski primiti Božije riječi:

إِنَّمَا ذَٰلِكُمُ الشَّيْطَانُ يُخَوِّفُ أَوْلِيَاءَهُ فَلَا تَخَافُوهُمْ وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ

„To vas je samo šejtan plašio pristalicama svojim, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste pravi vjernici!“

O pošasti koja nas je snašla mislimo kao o još jednom testu naše vjere, plemenitosti i odlučnosti. Budimo hrabri u njegovom polaganju. Jer, on će proći, a istinska predanost Bogu i čvrstina uvjerenja u Njegovu milost trajne su vrijednosti.

Sjetimo se da nam Allah može svakog časa donijeti olakšicu i izbaviti nas iz nevolje u kojoj smo se našli. Sjetimo se poruke koju nam je uputio naš voljeni Pejgamber: „Svakoj bolesti ima lijeka osim od smrti“.

Vodimo računa o sebi, o svojoj svakodnevnoj higijeni i o mogućnostima da se bolest i na nas proširi. Ako imamo imalo sumnje u nju ni časa nemojmo oklijevati. Možda takva naša odlučnost bude dragocjena u našem spašavanju i spašavanju onih oko nas.

Pridržavajmo se uputstava za ponašanje u ovoj situaciji. Naša su srca shrvana zbog teške odluke da ni u džamije ne idemo. No, ako ćemo i tako doprinijeti sprječavanju zaraze, onda neka naša srca budu vesela što smo, u ime Boga, poslušali one koji su najodgovorniji među nama. U ovim danima koji su pred nama oslonimo se na naše dove i na znanje naših ljekara.

Razumimo ovo kao Božiji znak kojeg nam daje. Samo vjerom možemo pobijediti strah. Danas vam velim isto ono što je Musa, a.s. govorio narodu svom kada ga je obuzeo strah od Faraona: „I Musa reče: „O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani. U Allaha se uzdamo! rekoše oni. Gospodaru naš, ne učini da zbog nas dođu u iskušenje ljudi koji nasilje čine, i spasi nas, milošću Svojom, od naroda koji ne vjeruje! I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: „U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima molitvu obavljajte! A ti obraduj vjernike“. (Junus, 84-87.)

„Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje! Gospodaru naš, Ti ćeš sakupiti ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje.“ Allah će zaista održati obećanje“. (Ali Imran, 8-9.)

Gospodaru naš, pomozi nam u borbi protiv ove kušnje i učini da iz nje izađemo jači.

Amin!

 

Subscribe to this RSS feed