Mahir Kevrić

Website URL:

Poslanikova uputa u pogledu zaštitnih dova: Moć dova u poništavanju posljedica urokljivog oka

1.1  Čuvanje tekovina

Među ostalim preventivnim lijekovima protiv urokljivog oka jeste i to da se bude slobodan od razmetanja i podržavanje potpunog uvjeta (zaštite), bez obzira što drugi mogu to smatrati zanemarivim. Imam El-Begavi u svojoj knjizi Šarh-ul-sunna prenio je daje halifa Osman bin Affan, r.a., jednom vidio lijepo dijete (dijete lijepog izgleda) i zamolio je njegove roditelje da ublaže njegov izgled da bi ga zaštitili od urokljivog oka.[1] Aiša, r.a., prenijela je da je Allahov Poslanik jednom održao govor o nošenju ukrašenog crnog turbana.[2] El-Hattabi je iznio to predanje da bi rasvijetlio značenje pjesnikovog stiha:

“Tvoje uzvišeno savršenstvo je neoborivo

i ne treba mu sugestivan udar vjetra

da ga zaštiti od urokljivog oka.”

 

1.2  Moć dova u poništavanju posljedica urokljivog oka

Ebu Abdullah el-Tadžahi prenio je da je jednom na putu na hadž prema Meki jahao na ugodnoj i brzoj devi. U tom karavanu također je putovao čovjek koji je postao poznat po svom pakosnom urokljivom oku. Rijetko bi pogledao u nešto, a da se to ne bi srušilo. Na pola puta, neko je rekao Ebu Abdullah: ’Čuvaj svoju devu od pakosnog oka ovog čovjeka!” Ebu-Abdullah je odgovorio: “On ne može nanijeti štetu mojoj devi.” Taj neko se vratio drugoj osobi i izbrbljao o onome što je čuo od Abdullaha. Ponos i arogancija pakosne osobe čekali su sve dok Ebu-Abdullah nije bio zauzet daleko od svoje deve, a on je stao ispred deve i zagledao se u nju. Istovremeno deva je postala razjarena i pala je na zemlju. Kada se Ebu-Abdullah vratio, rečeno mu je da je pakosna osoba začarala devu. Ebu Abdullah je zapovijedio: “Vodite me njemu.”

Čim je vidio tog čovjeka, Ebu-Abdullah je proučio sljedeću dovu: “S Vrhovnim imenom Allaha, Čija moć obuzdava nasrtanje, Čije je sklonište nepovijedivo i Čija je prepreka nesalomljiva, a što je goruća buktinja protiv smutljivca; a Njegovom premoću ja opozivam i poništavam posljedice pakosnog urokljivog oka i odbacujem ovakve posljedice natrag na napadača i ono što mu je najdraže. (Potom je citirao Kur‘an): “Pogledaj pažljivo (ponovo pogledaj) vidiš li ikakav nedostatak? Zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran. ” (Kur'an, 67:3-4)

Odmah su očne jabučice zlotvora ispale iz njihovih duplji, a deva je ustala na noge odbranjena i neozlijeđena.

 

1.3   Poslanikova uputa u pogledu općih zaštitnih dova (ar. rukja)

Ebu-Davud je izvijestio u svom Sunenu da je Ebu-Derda‘ čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako govori: “Ako se žalite na urokljivo oko ili ako bi se njegov brat žalio u vezi s nečim, učite dovu: Allahu, Gospodaru naš Koji si na nebu, Tvoje ime je bla­goslovljeno. Tvoja volja kontrolira nebo i Zemlju kao što je Tvoja Samilost na nebu, učini je na Zemlji. Oprosti nam prestupe i grijehe koje smo učinili. Ti si gospodar dobrih. Neka se Tvoja milost spusti na nas i pošalji lijek od Tebe da ublaži ovaj bol”, i njegove patnje će biti otklonjene Allahovim dopuštenjem.” (Ebu-Davud, 3892; Ahmed, 6/21; daif)

 

Također u Muslimovom sahihu je zabilježeno da je Ebi-Sa‘id el-Hudri prenio daje blagoslovljeni melek Džibril, r.a., došao Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., i rekao: “O Muhammede, ne osjećaš se dobro?” On je odgovorio: “Zaista.” Džibril, r.a., potom je proučio: “S Imenom Allaha zaštićujem te od bilo koje štetne bolesti, od zlih duhova i od urokljivog oka ljubomorne osobe. Zaista, Allah osigurava tvoj lijek i (s moći) Njegovim imenom ja te uzdižem (izvan njihovog dometa).” (Muslim, 220: Ibn-Madždže, 3513; Ebu-Davud, 3884; Tirmizi, 2058.) 

 


[1]Vidjeti, “Šerhus-sunneh”, 13/1 16

[2] Buharija, 7/92; Muslim. 1358; Ebu-Davud, 4076; Tirmizi, I 7351; Nesai, 5/200 i 201; Ibn-Madždže, 3585.

 

Odlomak iz knjige: “Poslanikova medicina”

Ibn Kajjim Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, doživljava kao prenositelja Objave koja je lijek za ljude. Poslanikov Sunnet najbolja je praktična primjerna tog lijeka. Zato on piše knjigu Poslanikova medicina.  384 str, 24cm;

Izdavač: Libris

 

Akos.bA

 

 

Sedžda zahvalnosti – lijek za depresiju

Svakodnevno se susrećemo sa stresom. Stresne situacije su sastavni dio života, danas možda više nego ikad. Stres u školi. Stres na poslu. Stres u saobraćaju. Stres izazvan medijima. Stres u porodičnim odnosima. Stres sa svake strane… Kao rezultat toga sve više osoba pada u depresiju, bori se sa anksioznošću, nezadovoljstvom i sl. Posljedice takvih stanja nerijetko su kobne, pa svi tražimo način za prevazilaženje kriza i izlaz iz depresije.

U jednom od predavanja savremenog islamskog učenjaka, dr. Bilala Filipsa (Bilal Philips), on kaže kako nerazumijevanje Allahove odredbe i svrhe postojanja dovodi ljude do depresije, a nerijetko i do samoubistva. U takvom stanju čovjek ne vidi ništa pozitivno u svom životu. Sve je crno. Ništa nije onako kako treba da bude. Nema izlaza, a veoma često ljudi za svoje stanje očaja krive džine, urok i druge natprirodne stvari sa kojima se ne mogu nositi. Tako prebacuju odgovornost sa sebe na nekog/nešto drugo, te opet ostaju u stanju depresije. Začarani krug!

On ističe važnost odvajanja kratkog momenta za izražavanje zahvalnosti Gospodaru svih svjetova, tako što ćemo Mu pasti na sedždu, spustiti lice na tlo i skrušeno izgovarati: Subhane Rabbijel-ea’la (Neka si slavljen, moj najuzvišeniji Gospodaru), zahvaljujući se na blagodatima koje imamo u svom životu ili na trenutnoj pozitivnoj stvari koja nam se dogodila. Ukoliko smo u depresiji toliko da ne možemo naći nijedan razlog da budemo zahvalni, ovaj uvaženi učenjak nam savjetuje da ipak učinimo sedždu. „Ostani na sedždi dva-tri minuta. Spusti glavu na tlo, smiri se i pokušaj naći nešto pozitivno u svom životu, jer nema sumnje da u svačijem životu postoje dobre stvari, samo ih ne možemo vidjeti uslijed stresa, brige, depresije… Neka ta sedžda bude tvoj „time-out“, momenat refleksije, spoznaje, i ponovne konekcije sa Allahovom milošću koja je svakako prisutna u našim životima. Neka bude momenat osvješćenja činjenice da imamo na čemu biti zahvalni“, pojašnjava nam dr Filips.

Kada oživimo ovaj sunet u našim životima i budemo ga redovno praktikovali doživjet ćemo promjenu. „Ukoliko budete sedždu zahvalnosti činili sa iskrenim nijetom i na ispravan način, depresija će, ako Bog da, nestati iz vašeg života“, uvjerava nas brat Bilal. On ističe kako je Poslanik, s.a.v.s., ovaj sunet praktikovao redovno, a savremeni vjernici su ga zapostavili, zaboravili, te su na taj način prekinuli važnu konekciju sa Stvoriteljem.

I zaista, ukoliko razmislimo, lako je uvidjeti da izostavljanje ovog jednostavnog, a veoma bitnog ibadeta, dovodi do gubljenja osjećaja za dobro i pozitivno u našem životu, te stavljanje akcenta na negativne i neprijatne stvari. Prestali smo biti zahvalni Allahu na svim blagodatima kojima nas obasipa iako nam On naređuje zahvalnost, upravo za naše dobro: Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti, i zahvaljujte Mi, i na blagodatima Mojim, nemojte nezahvalni biti! (El-Bekare, 152)

Osvješćivanje nužnosti zahvaljivanja pomjera naš fokus sa lošeg na dobro, uviđamo brojne blagodati u našem životu, počinjemo ih cijeniti, te samim time postajemo pozitivniji, produktivniji, manje depresivni. Zbog toga je Allahov Poslanik, s.a.v.s., praktikovao činjenje sedžde zahvalnosti kada god bi doživio neku radost ili bi čuo neku radosnu vijest. Učio nas je da primjećujemo i vrjednujemo pozitivne, dobre stvari, makar bile i sitnice. Učio nas je pozitivnom razmišljanju, skromnosti i stalnoj svjesnosti ko je Onaj koji daje sve.

Prema hadisima, Poslanik, s.a.v.s., je sedždu zahvalnosti činio tako što bi izgovorio tekbir (Allahu ekber) prije nego padne na sedždu, a nakon nje nije predavao selam niti je izgovarao tekbir po povratku (ustajanju) sa te sedžde. Dr. Filips naglašava kako nemamo opravdanje za izostavljanje ovog potvrđenog suneta, koji je veoma prost za praktikovanje, a izuzetno značajan za naš iman. On pojašnjava kako za obavljanje ove sedžde nije potrebno da budemo pod abdestom (možemo je obaviti čak i kad smo u stanju džunubluka ili hajza) niti čak da znamo u kojem se pravcu nalazi Kaaba. Potrebna je samo istinska želja da se zahvalimo Onome koji nam je omogućio da doživimo/čujemo/uradimo nešto lijepo. Time potvrđujemo da samo Njemu pripada zahvalnost i da smo toga svjesni. Istovremeno, time se punimo pozitivnom energijom i postajemo bolje osobe, bolji vjernici.

„Kada kažemo da je Muhammed naš poslanik, jesu li to samo prazne riječi? Ili smatramo da smo bolji od njega pa nam ne treba sedžda zahvalnosti, a posle se čudimo što smo depresivni? Slijedimo Poslanika u činjenju sedžde zahvalnosti! Nije on na gubitku ako to ne činimo, već mi! To je dar od Allaha koji ne koristimo. Tako jednostavan čin, svima dostupan, a opet zanemaren. Vjeru moramo poznavati i moramo je živjeti. Ona je tu da nam olakša život, a ne da ga oteža. Vrata za sretan život ispunjen smirajem su nam otvorena samo ukoliko slijedimo put Poslanika, s.a.v.s.“, zaključuje dr. Bilal Filips.

Sedžda zahvalnosti je ključ istinske zahvalnosti Allahu, a ona je ključ naše dunjalučke i ahiretske sreće. Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti. (Ibrahim, 7)

Stoga, Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvale dostojan. (Lukman, 12)

Nemoj zaboraviti da podijeliš hair!

Napisala: Hana Harbić-Mušić

IslamBosna.ba

 
Subscribe to this RSS feed