NOVI PRISTUP LIJEČENJU UZIMANJEM HRANE PO KUR’ANSKOJ RECEPTURI

Dr. Džemil Kudsi Duvejk specijalista je za ishranu porijeklom iz Palestine on je, polazeći od razmišljanja da se u Kur’anu nalazi odgovor na svako pitanje, otkrio potpuno novi pristup liječenju uzimanjem hrane po Kur’anskom receptu.Duvejk je napisao opširnu enciklopediju pod naslovom “Islamski koncept energije i ishrane” koja se sastoji od 7.000 stranica. Nadamo se da će ovo djelo ugledati svjetlo dana i na našem jeziku, a u ovom prikazu pokušat ćemo da, u kratkim crtama, damo prikaz ovog vrijednog otkrića koje najbolje govori kako se naš odnos prema Kur’anu definitivno mora mijenjati. Kur’anski recept za ishranu najbolji lijek za sve bolesti.

Autor ove enciklopedije počeo je svoje istraživanje od ajeta u kojima se govori da je u Kur’anu odgovor na sva pitanja, da je Allahovo, dž.š., znanje sveobuhvatno i da u Kur’anu ništa nije propušteno. Allah, dž.š., kaže:

“Kur’an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost naroda koji vjeruje.” (Jusuf, 111.)

“Zašto da pored Allaha tražim drugog sudiju, kad vam On objavljuje Knjigu potanko? Oni kojima smo Mi dali Knjigu dobro znaju da Kur’an objavljuje Gospodar tvoj istinito, zato ti ne sumnjaj nikako!” (El-En’am, 114.)

Zatim je dr. Duvejk pošao od kur’anskih ajeta u kojima se govori da je Kur’an lijek:

“Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima.”(El-Isra’, 82.)

“…koji me je stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim, liječi.”(Eš-Šuara’, 80.)

“O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.” (Junus, 57.)

“Zar jezik tuđ, a onaj kome se objavljuje Arap?” – Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fussilet, 44.)

Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Liječite se! Zaista Allah, dž.š., nije dao nijednu bolest a da za nju nije dao i lijek. To znaju oni kojima je dato znanje, a mnogi i ne znaju.” (Prenosi Ahmed)

Allah, dž.š., takođe, u Kur’anu kaže: “Mi sve s mjerom stvaramo.” (El-Kamer, 49.)

“Onaj kome pripada vlast na nebesima i na Zemlji, koji nema djeteta, koji u vlasti nema ortaka i koji je sve stvorio i svemu mjeru odredio!” (El-Furkan, 2.)

“I Mjesecu smo odredili položaj; i on se uvijek ponovo kreće kao stari savijeni palmin prut.” (Ja-sin, 39.)

“I Sunce se kreće do svoje određene granice, to je odredba Silnoga i Sveznajućeg.” (Ja-sin, 38.)

Kur’an pridaje veliku važnost mjeri (mikdaru) u svemu: “On ih je sva zapamtio i tačno izbrojio”(Merjem, 94.) “On zna broj svega što postoji.” (El-Džin, 28.)

Tako je Allah, dž.š., odredio da se riječ mjesec u Kur’anu spomene 12 puta, tačno onoliko puta koliki je broj mjeseci u godini. Riječ dan u Kur’anu je spomenuta 365 puta, riječ namazi (u množini) pet puta, riječ azm (odlučnost) pet puta, tačno onoliko puta koliki je broj posebno odabranih poslanika kojima je dat azm… Mnogo je takvih primjera u Kur’anu.

Dr. Duvejk dalje kaže:

Izdvojio sam sva ajeta u Kur’anu koja govore o jelu (ekele, taime) i piću. Ustanovio sam da se termin jesti u Kur’anu navodi 109 puta, od toga sam izdvojio haram jela koja se spominju 19 puta i dobio broj 90.

Zatim sam naveo sve vrste hrane koje su spomenute u Kur’anu i koliko se koja vrsta puta spominje, i nakon duže analize došao do fantastičnog otkrića.
Broj 90 predstavlja broj zalogaja koji bi svako od nas trebalo da unese u svoj organizam svakoga dana da bi organizam normalno funkcionisao. 90 zalogaja treba da se sastoji od svih vrsta hrane koje se u Kur’anu spominju, svaka vrsta u onolikom broju zalogaja koliko se puta spominje. Tako se meso, npr., spominje četiri puta. Jedan zalogaj teži dvadeset do dvadeset i pet grama, što znači da bi svakoga dana trebalo pojesti 100 grama mesa, nimalo manje niti više. Zatim ostale vrste hrane, tačno onoliko koliko je po ovom kur’anskom receptu određeno.

Zatim sam podijelio jednu veliku ploču na 240 kvadratića, zato što se Kur’an dijeli na 30 džuzova, svaki džuz na dva hizba, svaki hizb na četiri četvrtine, i sva ajete o jednoj vrsti hrane prepisao u kvadratić u kome se ona prvi put spominje. Tako sam dobio šest obroka sa tačnim spiskom hrane, što bi značilo da bi najidealnije bilo da svako od nas jede šest puta dnevno manje obroke. Putem te šeme došao sam do preciznih podataka šta treba jesti ujutro, šta na podne, i šta uveče. Ujutro dolazi u obzir lakša hrana, a na podne teža, kao što je grah i meso, a uveče samo troje: hurma, grožđe i nar.

U Kur’anu postoje i opća pravila kojih se treba pridržavati u ishrani:

U Kur’anu se uvijek spominje jelo pa onda piće, što znači da bi obrok trebalo početi jelom, a završiti pićem.

Vrlo je interesantno da se u Kur’anu uvijek meso životinja iz mora spominje prije mesa kopnenih životinja, što jasno ukazuje na činjenicu da je za naš organizam daleko važnije riblje meso, nego meso kopnenih životinja. Savremena medicina nas obavještava da riblje meso sadrži nezasićene masnoće koje rastapaju zasićene masnoće u našem tijelu i sprečava višak masnoće u krvi i začepljenje krvnih sudova, što direktno uzrokuje srčane i moždane udare. Medicina tvrdi da bi omjer zasićenih masnoća (omega 6) napram nezasićenim masnoćama (omega 3) trebalo da bude četiri naprama jedan, a da je taj odnos, usljed neispravne ishrane, danas dvadeset naprama jedan. Interesantno je da maslinovo ulje, koje se posebno spominje u Kur’anu sadrži upravo nezasićene masnoće (omega 3).

Dr. Duvejk, u svojoj opširnoj enciklopediji, pojasnio je još mnoga pravila od kojih ističem sljedeća:

Nakon mlijeka obavezno popiti sirće.
Med uzimati obavezno nakon sirćeta.
Uvijek jesti hurme nakon grožđa, a ne obratno.
Nar obavezno treba da bude zadnje što jedemo.
Ukiseljeno mlijeko bolje je nego slatko.
Med i mlijeko ne jesti zajedno.

Poslanik, s.a.v.s., praktikovao je kao piće koristiti nebiz (turšija), koji je pravio tako što bi nasuo čiste vode u posudu a zatim u nju ubacio šaku suhih grožđica, ili hurmi, ili badema i sl. i nakon 12 do 48 sati, kada počne vrenje, koristio to kao sok. Danas je u medicini poznato da se na takav način formiraju posebne vrste bakterija koje su neophodne za pravilno funkcionisanje probavnog sistema. Trebalo bi da te bakterije čovjek svakodnevno unosi u organizam, jer su veoma važne za regulisanje metabolizma. Te bakterije sadrži i tečni jogurt. Interesantno je kako smo, zapostavljajući taj sunnet Poslanikov, s.a.v.s., a koristeći gazirane sokove koji su danas najjeftinija roba, došli u situaciju da svojim novcem plaćamo ono što škodi našem organizmu.

Važno je istaći da je dr. Duvejk svoju teoriju liječenja i očuvanja zdravlja korištenjem kur’anskog recepta ishrane i praktično potvrdio.

Spomenuti način ishrane uveo je za 200 bolesnika koji su bolovali od neizlječivih bolesti fizičke i psihičke naravi. Nakon samo dvadeset i jedan dan dobio je nevjerovatne rezultate. Procenat potpuno izliječenih bio je veći od 90 posto, a svi ostali bolesnici osjetili su znatno poboljšanje. Među pacijentima je bilo i dijabetičara, reumatičara, onih koji su imali problema sa zglobovima i jetrom, ili su bolovali od raka i slično. Trenutno dr. Duvejk radi na tome da svoj eksperiment potvrdi na deset hiljada pacijenata i da se dužim korištenjem takve terapije pokaže da su potpuno izlječeni, kako bi njegovo otkriće bilo i medicinski priznato i prihvaćeno.

Spomenutim projektom je, takođe, praktično dokazano da se, pored jačanja imuniteta organizma, poboljšava i ponašanje pacijenata. Njihovo psihičko stanje veoma brzo se normalizuje.

Između ostalog, ovisnici o duhanu za samo 21 dan tretmana veoma lahko postaju nepušači, jer njihov organizam, jednostavno, odbija da primi sve što je neprirodno i štetno.

Dr. Duvejk nas, pored ostalog, uči kako da pravimo prirodno sirće, obrano kiselo mlijeko, te kako da koristimo pšenično zrnevlje sa ljuskom i slično.
Najvažnije u svemu je da nas primjer dr. Duvejka uči kako treba da se odnosimo prema Kur’anu i na koji način da ga izučavamo. On poziva muslimane, stručnjake za razne oblasti, da pristupe izučavanju Kur’ana s aspekta svoje struke i da otkriju kur’ansku formulu najboljeg riješenja za svaku oblast.

Nadam se da ćemo u spomenutom primjeru naći mnogo šta što ćemo moći primijeniti u svome načinu ishrane i da će to biti dovoljan podstrek za svakog od nas, da napravimo istinski zaokret u svome životu i da Kur’anu damo mjesto koje mu pripada, jer ćemo, samo na takav način, doći do rješenja za sve probleme, te pripremiti konkretne projekte za izlazak iz krize u kojoj se nalazimo.

Dr. Zuhdija Adilović

zuhdijaadilovic.com

Read more...

Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštittu kod Allaha od šejtana prokletog!

Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštittu kod Allaha od šejtana prokletog!

On zaista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se na Gospodara svoga oslanjaju.

Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju i koji druge Njemu pridružuju. (en-Nahl, 98-100)

            Kada hoćeš da učiš Kur'an, zatraži zaštitu kod Allaha – tj. zamoli Njega uzvišenog da ti da utočište i da te čuva; od šejtana – koji je daleko od svakog dobra; prokletog! – tj. zatraži zaštitu od njegovih vesvesa, kako ti ne bi ubacivao loše misli dok učiš Kur'an.

            Ili: reci: Euzu billahi mine š-šejtani r-radžim (Utječem se Allahu od prokletog šejtana)! Naime, postoji 14 varijacija isti'aze (učenja Euze), a ova navedena je najodabranija, kako se navodi u tefsiru Hadže Muhammed Parse, k.s.

            On zaista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se na Gospodara svoga oslanjaju–Šejtan nema vlasti nad Allahovim evlijama koji Ga vjeruju i koji se samo na Njega oslanjaju. Njegove vesvese kod njih ne ostavljaju tragova.

            Pošto je učaču naređeno da od šejtanskih vesvesa traži utočišta kod Allaha, neko može pomisliti da šejtan može zavoditi sve ljude, pa Allah ovim ajetom pojašnjava da šejtan nema vlasti nad vjernicima koji se na Njega oslanjaju. Sam izgovor Euzubille ne koristi, nego je važno za onoga ko se želi spasiti od šejtanskog utjecaja da objedini iman i tevekkul.

            Njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitnika uzimaju – tj. koji mu se odazivaju i koji mu sepokoravaju; i koji druge Njemu – Allahu, dž.š.; pridružuju – tvrdeći da Uzvišeni ima ortaka u božanstvenosti.

            Mada se ovim ajetima obraća Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, oni su upućeni njegovom ummetu, jer je šejtan bježao čak od Omerove, r.a., sjene, a Vjerovjesnikov je sljedbenik. Kako je moguće da se šejtan priblići Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, kad je njegov šejtan pred njim prihvatio islam?!

            Vlast svjetla imana i tevekkula je veća od vlasti šejtanskih vesvesa. Ako je ovo stanje ummeta sa šejtanom, pa kakvo li je tek stanje Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, sa njim? Dakle, jasno je da se navedeni ajeti odnose na ummet, a njemu, sallallahu alejhi ve sellem, se obraća kako bi ummet uzeo sljedeću pouku: ako se Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve selle, naređuje da traži zaštitu kod Allaha od prokletog šejtana, ummet je u tome još preči i potrebniji. Ovako se navodi u djelu et-Te'vilatu n-Nedžmije.

Koristi euzubille

            Učenje isti'aze, a posebno prije učenja Kur'ana, ima svoja značenja i koristi.

            Prva korist: učač se treba prisjetiti i razmisliti o slučaju koji se desio u vezi sa šejtanom. Šejtan je postao proklet nakon što je bio među časnim melecima. Uzoholio se i postao nevjernik. Učač se toga treba prisjetiti, pa očistiti svoju namjeru prije učenja Kur'ana kako bi bio u stanju sprovesti Allahove naredbe i kloniti se Njegovih zabrana koje se navode u Knjizi. U suprostavljanju Kur'anu je udaljavanje od Allaha, prokletstvo, neposlušnost i nevjerništvo, a sve to vodi ka vječnom boravku u vatri.

            Treća korist: u svakoj kur'anskoj riječi nalaze se išareti, značenja i suštine koje mogu shvatiti samo srca očišćena od prljavština loših misli i vesvesa, a koja su namirisana Allahovim mirisima koja se nalaze u isti'azi. Euzubilla je, dakle, naređena zbog postizanja ispravnog razumijevanja Kur'ana.

            U jednom haberu se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao kako je Iblis upitao: ”Moj Gospodaru, u Svojoj Knjizi si rekao: ”Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim’ (el-Hidžr, 42), pa ko su oni?” Allah, dž.š., odgovorio je: ”Onaj čije je lice osvjetljeno nurom Moga Arša, onaj čija je zemlja (tijelo) od zemlje Ibrahima i Muhammeda, alejhima selam, i onaj čije je srce Moja riznica!” Iblis je ponovo upitao: ”Pa ko su oni?” Uzvišeni je odgovorio: ”Onaj ko se istinski kaje za grijehe i ko se plaši kakav će mu biti kraj, njegovo lice je osvijetljeno nurom Moga Arša. Onaj ko dijeli potrebnima hranu i ko je samilostan prema Mojim robovima, njegova zemlja je od zemlje njih dvojice. A onaj koji je zadovoljan Mojom odredbom i ko se trudi postići Moje zadovoljstvo, njegovo srce je Moja riznica.”

   (Ruhu l-bejan, 5:79-80)

Izvor: ”RADUJTE SE KUR'ANU”

Autor: Ismail Hakki Bursevi

Za Akos.ba pripremila: Adisa Omerbašić

 
Read more...

”Koga raduje da uči Kur'an kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Abdullah ibn Mes'ud”

 

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

 

Zer ibn Hubejš prenosi od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u toku noći ušao u mesdžid u društvu hazreti Ebu Bekra i hazreti Omera, zatekavši u mesdžidu Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu, koji je klanjao nafilu namaz učeći suru En-Nisa’. Nakon što je proučio sto ajeta, učio je dovu. Vidjevši ga kako uči dovu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Traži od Allaha, dat će ti! Traži od Allaha, dat će ti!” Zatim je rekao: ”Koga raduje da uči Kur'an – blago i osjećajno – kako je i objavljen, neka ga uči onako kako ga uči Ibn Ummi ‘Abd (nadimak Abdullaha ibn Mes'uda).” Ujutro je Ebu Bekr, radijallahu anhu, otišao kod Abdullaha ibn Mes'uda da ga obraduje onim što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao o njemu, a zatim ga je upitao: ”Koje riječi si izgovarao dok si učio dovu?” Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, odgovorio je: ”Učio sam: Allahu moj, molim Te da mi podariš vjerovanje (iman) bez kolebanja i odmetanja, i blagodati koje neće nestati, i društvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na najuzvišenijem mjestu u Džennetu.” Nakon Ebu Bekra, radijallahu anhu, i Omer, radijallahu anhu, došao je da obraduje Abdullaha ibn Mes'uda, pa mu je rečeno: ”Ebu Bekr te pretekao.” Tada je hazreti Omer rekao: ”Allah se smilovao Ebu Bekru, nikad se sa njim nisam natjecao u dobru, a da me nije pretekao.” (Ahmed u Musnedu, šejh Albani je ovaj hadis ocijenio kao hasen – dobar, V/379, broj hadisa: 2301.)

Kada su muslimani u Mekki rekli: ”Mi učimo Kur'an tajno zbog straha od nevjernika. Ko bi od nas izašao i javno učio Kur'an kod Ka'be, uzdižući time islam?”

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: ”Ja ću izaći i javno učiti Kur'an, a neka nevjernici rade šta hoće.” I otišao je kod Ka'be, a Kurejšije i njihove glavešine su mu se smijali. Zatim je počeo glasno učiti Kur'an, i to je bio prvi put da neko od muslimana naglas uči Kur'an kod Ka'be. Abdullah ibn Mes'ud, učio je: ”Er-Rahman – ‘allemel-Kur'an – halekal-insan – ‘allemhul-bejan.”

Kurejšije su došle do njega i udarali ga dok nije onesviješćen pao na zemlju, ali je on bio presretan, jer je prvi javno i naglas učio Kur'an kod Ka'be.

Abdullah ibn Mes'ud, radijallahu anhu, jedanput je držao govor skupini ashaba, pa je, između ostalog, rekao: ”Allaha mi, nije objavljena ni jedna kur'anska sura, a da ja ne znam gdje i kada je objavljena, i povodom čega/koga je objavljena. Ja sam naučio direktno od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sedamdeset i nekoliko sura. Ashabi znaju da sam ja najbolji poznavalac Allahove Knjige među njima, ali, Allaha mi, nisam najbolji među njima.” (Buharija)

Buharija i Muslim zabilježili su predaju od Abdullaha ibn Mes'uda, r.a., u kojoj dolazi da mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Uči mi Kur'an.” ”Allahov Poslaniče, kako ću ti učiti Kur'an, a on se tebi objavljuje”, rekao sam.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ”Ja volim slušati Kur'an od nekog drugog.” Onda sam mu učio suru En-Nisa’, dok nisam došao do ajeta: ”I kako će biti kada iz svakog ummeta dovedemo svjedoka, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv njih.”

Tada mi je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Dosta je, Ibn Mes'ude!” Pogledao sam ga i vidio sam kako plače.” Suze samilosti tekle su niz plemenito lice Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zbog straha od prizora Sudnjeg dana, jer će on biti pozvan da bude svjedok, pa ga je obuzelo sažaljenje prema njegovom ummetu, svjestan da će mnogi pripadnici njegovog ummeta biti opterećeni upropaštavajućim grijesima. Zato će njegove riječi toga dana biti: ”Gospodaru, moj ummet, moj ummet!” I zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoju dovu ostavio za Sudnji dan, a ona će biti u znaku zauzimanja (šefa'ta) za grješnike iz njegovog ummeta, i Allah će prihvatiti Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanje za njegov ummet.

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed