Obnovi svoju konekciju s Kur’anom

Prođe li vam dan, a da ne otvorite niti jednu stranicu Kur’ana? Prođe li sedmica, a da ne otvorite stranicu Kur’ana? Ne znate učiti Kur’an, jer niste još uvijek prešli Sufaru? Znate Sufaru, čitate Kur’an, ali ne nalazite u tim trenucima ono što se nalazili ranije od rasprostranjenosti prsa, osjećaja da Kur’an mijenja vašu nutrinu, vaše raspoloženje, odnosno cjelokupno vaše stanje? Ne shvatate zašto ljudi podstiču na Kur’an? Izgubili ste konekciju s njim? Vrijeme je da se podsjetite na osnovne informacije koje su slojevito pokupile prašinu u vašim srcima, a niko da je “prebriše”. Pogledajte neke istinite priče koje sam jedne prilike rado prevela kako bih sebe podsjetila na dejstvo Kur’ana na ljude. 

“Kur’an ima rješenje za sve”, “Kur’an je lijek za svaku bolest”, “Kur’an nudi izlaz iz svake situacije” – ovo su rečenice koje smo u prilici često čuti u svakodnevnom životu. Ali, da li si ikada bio svjedok duševnom preporodu tebi bliske osobe koja je pronašla konkretno rješenje za svoju životnu situaciju u Kur’anu? Kaže Uzvišeni: “On je vjernicima uputstvo i lijek.” (Fussilet, 44.) Da, Kur’an je zaista sigurni i djelotvorni lijek za svaki problem ako ga vjernik uistinu uzme kao svjetionik po kojem se nedvojbeno orijentiše u svom životu, i ispravno razmišlja o njegovim značenjima. 
 

Kaže Uzvišeni, kao što stoji u prijevodu značenja: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 24.) Pa hajde da otključamo katance i pročitamo zajedno životne primjere koji će nas naučiti kako je Kur’an u stanju preobratiti svakodnevne tegobe u bašče radosti i blagostanja, tjeskobu u prsima u široka polja kojima se kraj ne nazire i tugu u srcu zamijeniti ljepotom i zadovoljstvom čiji će trag zauvijek ostati. Kako i ne bi kad je Kur’an govor Mudrog, o svemu obaviještenog, hvale vrijednog. 
 

? 1. Provela sam pune tri godine u potrazi za doktorima, narodnim lijekovima i čajevima kako bih, uzimajući sve moguće uzroke, konačno ostala trudna, sve dok jednog dana, a bila sam blizu da sasvim pokleknem, nisam čula ajet: “Stvaranje nebesa i Zemlje sigurno je veće nego stvaranje roda ljudskog, ali većina ljudi ne zna.” (Mu’min, 57.) Rekla sam: “Ako je Allah kadar stvoriti nebesa i Zemlju, onda nema sumnje da je kadar učiniti mene – nosećom.” Nije prošlo puno vremena, obradovana sam viješću da ću postati majka. 

 

? 2. Radila sam određene velike grijehe zbog pritiska muža kako bih zadobila njegovu ljubav, iako sam znala da su moji postupci pogrešni, sve dok jedne prilike nisam pročitala Allahov govor: “Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.” (Nur, 63.) Srce je plakalo iz straha od Allahove kazne, pa nakon toga, nikada se nije desilo da se vratim grijesima koji su me prividno približavali mužu, a potpuno udaljavali od Allaha. 

 

? 3. Imao sam običaj obavljati određene ibadete ili svakodnevne životne obaveze osjećajući veliku lijenost, iako sam bio svjestan njihove obaveznosti i nagrade. “O vjernici, zašto jedno govorite a drugo radite?” (Es-Saff, 2) – ajet je koji me uvijek iznova vraćao i osvješćivao da budem odgovorna i marljiva osoba u svakom segmentu svog života, a posebno u odnosu prema Allahu. 

 

? 4. Moram vam priznati nešto u vezi sljedećeg ajeta: “One koji se budu zbog Nas borili, Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti; a Allah je, zaista, na strani onih koji dobra djela čine!” (El-Ankebut, 69.) Pohađala sam školu za učenje Kur’ana, uzimajući ovaj ajet kao moralni podstrek, pa me Allah počastio znanjem, hifzom i razumijevanjem Kur’ana. 

 

?5. Strasti su me obuzimale sa svih strana, utječem se Allahu od toga, dok nisam saznao za ajet: “I nikako ne gledaj dugo ljepote ovoga svijeta koje Mi kao užitak raznim sortama nevjernika pružamo, da ih time na kušnju stavimo, ta nagrada Gospodara tvoga je bolja i vječna.” (Taha, 131.) Stalno sam ponavljao “bolja i vječna”, sve dok sasvim nisam ostavio griješenje. 

 

? 6. Desila se svađa između mene i mog brata pa mi je jednog dana poslao poruku popraćenu uvredama i potvorama, bolnim riječima i neosnovanim sumnjama. Poželio sam uzvratiti istom mjerom, međutim spriječile su me riječi jednog od Ademovih sinova kada je rekao: “I kad bi ti pružio ruku svoju prema meni da me ubiješ, ja ne bih pružio svoju prema tebi da te ubijem, jer ja se bojim Allaha, Gospodara svjetova.” (El-Maide, 28.) 

 

? 7. Bio sam od ljudi koji su često činili istigfar (tražili oprost) za grijehe koje sam činio, dok mi jednom nije došao šejtan s mislima: “Stalno tražiš oprosta za grijehe, a ne ostvaruju ti se sve dove koje Allahu uputiš?” Izvukao sam ogromnu pouku za svoj slučaj iz riječi Uzvišenog: “Zašto bi vas Allah kažnjavao ako budete zahvaljivali i vjerovali? Allah je blagodaran i sveznajući.” (En-Nisa’, 147.) 

 

? 8. Konstantno sam u tajnosti griješila prema Allahu. Počela sam se sasvim slučajno družiti sa dobrim društvom vjernika, i odlučila se pokajati za sve učinjene grijehe, pa mi je jednog dana oko zapelo na ajetu: “Gospodar vaš dobro zna šta je u dušama vašim: ako budete poslušni – pa, Allah će doista oprostiti onima koji se kaju.” (El-Isra’, 25.) Plakala sam i u isto vrijeme bila sretna što i za mene ima nade i izlaza. 

? 9. Ja sam tragalac za šerijatskim znanjem. Tog dana, zaustavio sam se kod riječi Uzvišenog: “Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga…? Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?’ Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!” (Ez-Zumer, 9.) Potresao sam se i gorko zaplakao jer sam propustio mnoge noći u kojima sam bio budan, a nisam stao pred Gospodara i klanjao makar dva rekata. Ovaj ajet bio je moj novi početak na tom polju i molim Allaha da nikad i ne prestane. 

 

? 10. “I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grješnike prestravljene zbog onog što je u njoj. ‘Teško nama!’ – govorit će – ‘kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!’ – i naći će upisano ono što su radili.” (El-Kehf, 49.) Već dvadeset godina kada sam god proučio ovaj ajet, osjećao sam da je meni lično objavljen, pa redovno vršim samoobračun jer znam da mi osim iskrene tevbe ništa drugo neće pomoći. 
 

Skupi snage u ovom momentu i zapitaj sebe, da li ti ovako pronalaziš pouke u Kur’anu, kako to rade Allahovi robovi pomenuti u 10 navedenih različitih svjedočenja? 
 

HANKA VLAHOVLJAK  

 

Read more...

Uzori iz Kur'ana: Superheroji vs poslanici

Naučimo našu djecu:

Prije Iron-Mana postojao je Davud, a.s. koji je golim rukama mogao savijati željezo i metale.

Mi smo Davudu Našu milost ukazali – “O brda, ponavljajte zajedno s njim hvalu, i vi ptice!” – i učinili da mu mekahno gvožđe bude. (Sebe’, 10.)

Prije Supermana bio je Sulejman, a.s., koji je mogao letjeti tako što je kontrolisao vjetar.

 A Sulejmanu – vjetar, ujutro je prevaljivao rastojanje od mjesec dana, a navečer rastojanje od mjesec dana; i učinili smo da mu iz izvora rastopljen bakar teče i da džini, voljom njegova Gospodara, pred njim rade; a kad bi neki od njih otkazao poslušnost naređenju Našem, učinili bismo da ognjenu patnju osjeti. (Sebe’, 12.)

I Mi smo dali da mu služe: vjetar – koji je prema zapovijedi njegovoj blago puhao onamo kuda je on htio...(Sad, 36.)

Prije Čovjeka-mrava (Ant-Man), koji se mogao fizički povećati na visinu od 18 metara, postojao je Adem, a.s., koji je stvoren visine 60 lakata prema hadisima koje prenose Buhari i Muslim.

Prije Wolverina, koji ima sposobnost samoiscjeljivanja, postojao je Isa, a.s., koji je poboljšavao ljude i liječio ih momentalno.

…. “Donosim vam dokaz od Gospodara vašeg: napraviću vam od ilovače nešto poput ptice i puhnuću u nju, i biće, voljom Allahovom, prava ptica. I iscijeliću slijepa od rođenja, i gubava, i oživljavaću mrtve, voljom Allahovom, i kazivaću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate; to će, uistinu, biti dokaz za vas, ako pravi vjernici budete; (Ali Imran, 49.)

Prije Aquamana, onoga koji može komunicirati sa morskim stvorenjima, bio je Sulejman, a.s., koji je mogao komunicirati sa svim stvorenjima.

I Sulejman naslijedi Davuda i reče: “O ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!” (en-Neml, 16.)

Elhamdulillah na vjeri koja nam je podarila superheroje iz stvarnog života koji ne samo da su bezvremenski i praktični uzori koje možemo slijediti, već predstavljaju bogate smjernice za ovaj i naredni svijet i čime nemamo potrebu da ih tražimo negdje drugdje.

 

Read more...

Nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš život s Kur’anom

 

Piše: Abdullah ibn Ahmed el-Huvejl / Preveo i prilagodio: Mr. Semir Imamović

 

Iako sam tek ušao u treću deceniju života, osjetio sam, na svojoj duši, sve tegobe ovog dunjaluka, doživio mnoga razočaravajuća iskustva, koja su poljuljala moju odlučnost i vjeru u ljude i ovaj život, upoznao tamnu/strašnu stranu čovjeka, njegovu prevrtljivost, sebičnost, bezosjećajnost, vjerolomnost i sklonost ka nanošenju štete drugima, što je na mom srcu ostavilo neizbrisiv i bolan trag.

Zbog svih tih saznanja, moj život se pretvorio u tugu, i izgubio je svaki svoj smisao. Moje srce prekrila je pomračina beznadežnosti i straha od neizvjesne budućnosti.

Počeo sam tragati za novim životom, koji nije poput ovog, i novom družbom/saputnicima koja nije poput ove družbe.

Moja želja ispunila se kada sam zakoračio u „svijet Kur’ana“, a moja žeđ je utoljena kada su mojim grlom, prvi put, potekle Božije riječi.

U Kur’anu sam pronašao život u kojem nema bijede, i druga od čijeg ne trebam strepiti.

Tako mi Allaha život s Kur’anom je pravi život, „samo kada bi oni znali“.

Život s Kur’anom je užitak prije užitka, ugodan život i beskrajno zadovoljstvo.

Život s Kur’anom je blagodat iznad svake blagodati, poklon iznad svakog poklona i osjećaj iznad svakog osjećaja.

Omer, radijallahu anhu, živio je s Kur’anom, i svim svojim bićem doživljavao/osjećao svako njegovo upozorenje i svaku njegovu pouku. Kada je jedne noći čuo prvih sedam ajeta sure Et-Tur: „Tako Mi Gore, i Knjige u retke napisane, na koži razvijenoj, i Hrama poklonika punog, i svoda uzdignutog, i mora napunjenog kazna Gospodara tvoga sigurno će se dogoditi“, rekao je: „Tako mi Gospodara Ka’be, ovo je istinita zakletva“, a zatim je pao u postelju i mjesec dana nije ustajao, ljudi su ga obilazili a nisu znali od čega je bolestan.

Abdullah ibn Abbas je živio s Kur’anom, dok on nije postao „sabesjednik“ njegovog uma, „prijatelj“ njegovog srca i dok u potpunosti nije ovladao njegovim razumom. Toliko je bio vezan za Kur’an i ubjeđen u njegovu sveobuhvatnost i savršenstvo, da je često znao reći: „Tako mi Allaha, kada bi izgubio povezac deve, sigurno bi našao u Kur’anu nešto o tome.“

Halid ibn El-Velid je toliko žalio što se nije više družio s Kur’anom, da ga je pred kraj svog života čvrsto prislonuo na grudi, zaplako i rekao: „Džihad me je zabavio od tebe.“

Ikrime ibn Ebu Džehl je živio s Kur’anom, i kada god je vidio Mushaf, stavio ga je na lice, plakao i govorio: „Govor mog Gospodara, govor mog Gospodara.“

Poznati islamski učenjak Ibn Tejmijja, većinu svog života, proveo je u pozivanju ljudi na pravi put (da’vi) borbi na Allahovom putu (džihadu) i pobijanju zabludjelih učenja, a kada je, pred kraj života, zatvoren u tvrđavu, u potpunosti se posvetio Kur’anu, njegovom učenju i proučavanju. Govorio je: „Kajem se što sam većinu svog života potrošio u proučavanju drugih a ne kur’anskih značenja.“

Jedan od najboljih poznavalaca Kur’ana današnjice, Muhamed Emin eš-Šenkiti, Allah mu se smilovao, rekao je za sebe: „Nema nijednog kur’anskog ajeta, kojeg nisam posebno i detaljno proučio.“ Kakva je to ljubav i pažnja prema Kur’anu: 6236 ajeta, svaki od njih je posebno proučio i posvetio mu dio svog života!

Jedan naš savremenik je pobrojao imena 18 velikih učenjaka, koji su, na samrti, žalili što nisu više vremena posvetili Kur’anu.

Život s Kur’anom je duševni spokoj i smiraj, koji može osjetiti samo onaj ko živi takvim životom.

Kada stanovnici Dženneta kažu: „Hvaljen neka je Allah, koji je od nas tugu odtsranio…“, oni će to reći samo iz jednog razloga – zato što su, na ovom svijetu, živjeli s Kur’anom. Razmisli o početku ajeta, koji prethode ovim njihovim riječima: „Oni koji Allahovu Knjigu čitaju…“ (Fatir, 29-34)

Druženje s Kur’anom je druženje od kojeg ćeš imati korist na dan kada od tebe pobjegnu tvoja majka i tvoj otac, tvoj brat i tvoj prijatelj, tvoja supruga i tvoja djeca, tvoje pleme i tvoja grupa. Okretaćeš se na sve strane, i nećeš naći nikoga osim svog vjernog i jedinog prijatelja, Kur’ana, koji će stajati uz tebe, braniti te i zagovarati se za tebe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tom smislu kaže: „Učite Kur’an, jer će on biti vaš zagovornik na Sudnjem danu“

Neću ti reći, kušaj život s Kur’anom da bi osjetio slast sreće, nego ću ti reći, budi ubjeđen da tvoj istinski život, sreća i dobro počinju onog momenta kada Kur’an prihvatiš za svog iskrenog prijatelja.

I na kraju, cijenjeni brte i sestro, nemoj napustiti ovaj svijet prije nego okusiš ono najljepše na njemu – život s Kur’anom.

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed