Kako ostati produktivan i nakon ramazana?

Pitanje: Imali smo odličan mjesec, promijenili se, prošli kroz duhovne uspone i ramazan završava. Kako ostati produktivan i nakon ramazana?

Postavite sebi ciljeve u ramazanu koje nećete završiti u ramazanu. Postavite ciljeve koje ćete završavati još mjesec-dva.

Npr. Ja postavim za cilj pamćenje nekih stvar – tako za ramazan postavim za cilj da ću zapamtiti te i te sure, ali znam da ih neću stići naučiti za ramazan.

Tako da (aktivnost) neće prestati (sa završetkom ramazana). Jeste li shvatili šta vam govorim?

Na isti način i navike spavanja – Mislim da se nečiji život može u potpunosti promijeniti ovisno o tome kako koristi svoje vrijeme i kako spava. Ako mogu popraviti/kontrolisati spavanje mogu popraviti mnogo stvari u svom životu.

I zato je važno: إِنَّ الصَّلَاةَ كَانَتْ عَلَى الْمُؤْمِنِينَ كِتَابًا مَّوْقُوتًا
„vjernicima je propisano da u određeno vrijeme namaz obavljaju.“ (4:103)

Nemoj ostajati budan do kasno, nemoj gledati razne stvari, pa da ustaješ neraspoložen. Tvoj um će biti zautet čak i kada spavaš, pa ćeš se probuditi umoran – ovo ne predstavlja ništa. Ovako nećete biti produktivni.

Raspored namaza u islamu vas uči vrlo produktivnom načinu života. To je ono što bih najviše naglasio.
I najbolji način da se očuva motivacija poslije ramazana je druženje sa ljudima koji su motivirani ili druženje sa ljudima koji će te čuvati od padova i koje ćeš ti čuvati od padova tako da ste jedni-drugima kao „sparing partneri“. Čuvajte podignut gard i, inšallah, to će biti dobar način da (ramazan) bude ono što treba biti.

Nouman AK

Prijevod Fb grupa NAK

 
Read more...

Moj prvi Ramazan

Odrasla sam u porodici u kojoj niko nije prakticirao vjeru osim dida i nane. Međutim, kad dođe mjesec Ramazan ipak su se neki veliki grijesi strogo ostavljali. Rođena i odrasla u inostranstvu, sa nekih 20 godina čitam prvi put knjigu „Zapečaćeni džennetski napitak“, 2-3 mjeseca pred Ramazan. Malo nakon toga odlučujem dati otkaz na poslu samo kako bih otišla u Bosnu da boravim cijeli Ramazan tamo, uživajući u akšamskim ezanima i svježe pečenim lepinjama koje se i dan danas peku samo za vrijeme Ramazana. Tad su dani posta bili najduži. Prvi dan se iftarilo oko 21h, i više rekla bih. Već oko 18h ležala sam u svojoj sobi i plakala koliko sam bila žedna, ali mi je bilo žao da se napijem, ipak to radim u ime Allaha. Izdržala sam.

Nisam znala klanjati. Negdje šestog, sedmog dana pozvala sam svoje društvo na iftar. Nije nas bilo puno i niko od nas nije ustrajno prakticirao vjeru, ali neko reče: „Što ne bismo otišli na teravih namaz?” Baš sam se radovala tom prijedlogu. Brzo smo se abdestili (onako kako smo tad najbolje znali) obukli i zajedno otišli klanjati. Nakon što sam se vratila kući, počela sam da razmisljam o jedinom, ispravnom putu. O Allahovom putu. Shvatila sam da želim klanjati, da trebam klanjati. Sutradan sam u komšiluku našla neki stari ilmihal i počela sam da učim kako se klanja.

Našla sam sebi jedan kutak u kući gdje sam to „vježbala“, pa se sjećam da sam sebi „ettehijjatu“ pisala na mali listić kao „puškice“, da stavim pored sedžde jer mi se ilmihal zatvarao sam pa me izbacivao iz takta. ?  Četiri, pet sura sam znala još od ranog djetinjstva tako da nisam morala puno novog učiti. Dva, tri jutra nakon što sam savladala sabah, počela sam i ostale namaze da obavljam. I kako tad, tako i danas, 10 godina kasnije. Elhamdulillah. Molim Allaha da nagradi onu osobu koja je onu noć na iftaru spominjala Allaha i navela nas da idemo u džamiju, jer danas imam namaz, pokrivena sam, znam puno više iz Kur‘ana i svake godine dočekujem suzama radosnicama, a ispraćam suzama tuge naš najodabraniji mjesec Ramazan. I možda baš ta osoba ima udio u tome.

Isto molim Allaha da učvrsti sve one koji se još dvoume oko nekih stvari u vjeri, koji možda nemaju nikakve podrške ili su na nekom drugom iskušenju. Amin. Sestro, brate, ne čekaj. Samo počni. Bilo da se radi o namazu, o hidžabu ili bilo čemu drugom. Osjećaj je neopisiv, pa požuri da ga iskusiš. Molim Allaha da svi dočekamo Ramazan zdravi i sa svojim najmilijima i da ga isto tako ispratimo. Amin.
 
Sestra N. B.
Read more...

Ramazan je vrijeme sreće

“Ramazan je najbolje vrijeme za sreću“, pročitah na jednom od popularnih internetskih blogova. Nedovoljno svjesni činjenice kako vrijeme brzo prolazi, ovo „doba sreće“ često prođe neiskorišteno i potrošeno na krive stvari.

Još je veći problem to što ljudi ne shvataju bit Ramazana, pa svoj dan provedu u iščekivanju iftara, a ne u nekim korisnim aktivnostima. Ramazan nikome od nas ne bi trebao predstavljati mučenje i poteškoću, već naprotiv, duhovno uzdizanje prije svega.

Naše srce treba čistiti. Osim što bismo kao muslimani trebali čistiti naša srca na svakodnevnoj bazi,

Ramazan možemo nazvati generalnim čišćenjem i usporediti ga sa poliranjem i laštenjem vlastitih kuća kada se latimo posla i operemo sve od kuhinje do toaleta. Naše srce je kuća, očistite ga Ramazanom.

Piše: Nermina P. Hadžović za islam-iznutra.com

Opće su poznate fizičke koristi posta koje nerijetko nabrajamo nemuslimanima kada im objašnjavamo zašto postimo i kako uopće možemo bez vode. Post je jedna od najboljih metoda obnavljanja, čišćenja, reguliranja te očuvanja organizma, naposljetku, govorimo o koristi za cjelokupni metabolizam.

Postom se čisti cijeli organizam, krenuvši od stanice preko organa do organskog sustava. Poznat je i psihički utjecaj posta koji se ogleda u tome što se postom razgrađuju negativni osjećaji te se stvaraju i akumuliraju novi psihički potencijali uz pomoć kojih ćemo se bolje snalaziti u stresnim situacijama.

Ramazan je vrijeme promjena. Za vaše misli i za vaše tijelo. Vrijeme kada se nanovo izgrađujemo, kada bismo trebali biti visoko iznad samih sebe i svojih loših verzija.

Mnogo ljudi neće imati ništa od svog posta jer nisu postili na pravilan način, a ovo se vrlo lako može dogoditi svakom od nas ukoliko ne shvatimo bit Ramazana. Ramazan zaista jest „najbolje vrijeme za sreću“, a definitivno nije vrijeme dnevnog spavanja i večernjeg prejedanja.

Otvorena su nam džennetska vrata pa zašto se onda ne pokrenemo i čvrsto odlučimo da su ovi ramazanski dani dani promjena, dani unutarnje snage i borbe? Ne zaboravimo da se postom nismo odrekli samo hrane i pića u određeno vrijeme, već i svojih loših navika.

 

Pesimističan si? 30 ili 29 dana pokušaj sve gledati pozitivno.

Često si zabrinut? 30 dana budi radostan i uči se tewekulu.

Omakne ti ogovaranje? 30 dana ne spominji druge bezrazložno podsjećajući se na hadise i ajete o ogovaranju.

Nerijetko klanjaš samo farzove? 30 dana nastoj klanjati što više dobrovoljnih namaza.

Rijetko se družiš s Kur’anom? Pa zar nije Ramazan mjesec objave časnog Kur’ana? 30 dana budi bolji. Bit će teško, ali pokušaj, bori se, Allah vidi!

Nitko ti ne garantira da ćeš dočekati sljedeći, a i ako ga dočekaš, hoćeš li ga moći postiti….

Vrijeme je sreće, ne dopusti sebi da sam sebi uskratiš milost.

akos.ba

 
Read more...
Subscribe to this RSS feed