Ramazan mjesec bogobojaznih ili gojaznih ?

Punih džepova, prepunog stomaka, praznog srca i opustošenog uma samoljubljem, čovjek ne čuje čovjekov plač u komšiluku, ne vidi tugu supruge u krevetu, ne osjeća miris bolesnog, dječiju glad na ulici… On je suho drvo naslonjeno na principe apsolutnog individualizma. Njegova stvarnost su žute strane tuđeg života, uspjeh u birokratizmu, zahtjevi za ekscesivnim divljenjem, pokretne slike velikih i malih ekrana koje je tehničkim umijećem neko iz dosade učinio opijumom za psihologiju polužive savremene mase… Možda bi kao postač praznog stomaka, koji budi cijelo tijelo u stanju gladi, pogledao svijet oko sebe i vidio glad, i plač, i bolest, i tugu, i rad, i smrt drugog čovjeka, i da čovjek nije samo zabavljač svoje duše, već pomoćni arhitekt tuđih sudbina. Možda bi u jednom ramazanskom danu, koji kada se posti ljeti traje danima, uvidio svoju ulogu čovjeka na Ovome svijetu; u trenutku gladi i postačke iscrpljenosti osjetio svakodnevnu glad miliona ljudi ili neprimijetno izumiranje radničke klase robovlasničkog kapitalizma.

Možda bi se pronašao u praznini stomaka onaj osjećaj mučnine pri pogledu na savršeni svijet koji to uopšte nije. Tokom ramazana nekima je s narodnim jelima tvrd somun za iftar propust domaćice, a drugima specijalitet kod tete Zilhe u sarajevskoj ulici Halači broj 6, jer za “tešku glad nema tvrdog hljeba”, kako kaže jedna poslovica. Zapravo, možda će još jedan ramazan proći: jednima narodna jela, a drugima narodna kuhinja. Dok će jedni u sebi kuditi što moraju jesti za sehur hranu preostalu od iftara, drugi će i ovaj ramazan po kontejnerima s ostacima naših iftara popunjavati statistiku o gladnim u Bosni, te biti činioci podataka koji nam govore kako je samo u Sarajevu broj krađa u trgovinama 2011. godine povećan za 200 posto u odnosu na prethodnu godinu i to, prema policijskim zapisnicima, krađa hrane: sir, mlijeko, hljeb, suhomesnati proizvodi…

Neki će se na kraju ramazana još cinično hvaliti kako nisu osjetili glad tokom ramazana, kao da je osnovni cilj ramazana biti gurmansko-nutricionistički specijalist u pobjeđivanju gladi, “nabacivši koji kilogram” te opet, ne gledajući one kojima bi i bosanski ratni iftar bio luksuz, neće dobro razumjeti mudrost propisa posta. Bog nam je rekao: “O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni!” – a ne gojazni.

Tokom ramazana bit ćemo svjedoci i muslimana koji, u želji za efikasnom i jednokratnom metodom postizanja duhovnog pročišćenja u mubarek-danima udjeljivanjem sadake, dođu hodži i pitaju ga za adrese osoba koje su u teškoj materijalnoj situaciji, po mogućnosti onih koji “nemaju, efendija, šta da jedu”. Tokom cijele godine nisu im ni naumpali ti “koji nemaju šta jesti”, a u ramazanu postaju odjedanput svjesni svoje obaveze dobročinitelja. Ipak, i to je uspjeh i draž ramazana, ali samo da ne počnu moralisati na ramazanskim sijelima i internet-forumima kako u džematu ima gladnih i kako zajednica, u prvom redu džemat i efendija, ništa ne radi po tom pitanju.

Čudno je, zaista, kako smo na duhovnom putu onih koji su se družili i pričali s Bogom i siromasima uporedo, a u svom životu ne poznajemo baš nijednog siromaha, a o druženju s njima da i ne govorimo. (Čak i iskup za izostavljanje posta povezan je sa siromasima, jer onima koji ne mogu postiti “otkup je da siromaha nahrane”, kako stoji u Kur’anu.)

Nije samo gladan žrtva čovjekove nemarnosti. Često u krugu svoje porodice, kada nije u krugu samoga sebe, čovjek čak ni tokom ramazana ne primijeti bližnjeg svog, a kamoli nepoznanika ili siromaha. On nije raspoložen za razgovore s nepoznanicima nakon mukabele; nije otporan na naporne teravijske gužve; nije spreman za društvo. Ukoliko ima potrebu da manifestira aristotelovsku misao o društvenom biću koristit će Internet.

Nekima se činila lijepim hipi-kultura, nekima punk-dekultura, a nekima internet-revolucija koja, često, izgrađuje i nadograđuje kod masa sve osim istine. Učinili smo sve da se lakše povezujemo i komuniciramo, ali naša komunikacija završila je na početku nepovezivanja. Čini nam se lijepim ono što slavimo, a lijepo je, zapravo, ono što smo zaboravili. Ne svi, ali uglavnom nove generacije tehnike, tehnologije, društvenih mreža zaboravile i izgubile su istinsku osobinu društvenosti. I pored konstantne “tehno” komunikacije, čovjek se udaljava od svojih prijatelja, porodice, djece, samoga sebe. Postoji li trenutak kada će se miljama udaljeni prijatelji napokon vratiti u “staromodni oblik komunikacije”, uz duga sijela i još duže razgovore “uživo”?

Postoji. I upravo traje. Onaj osjećaj topline kada drage osobe borave uz nas i kada kilometre duge internet-signale zamijene šaputanja u džamiji ili razgovori “na sijelu” pruža ramazan. Ramazan je savršen trenutak da se, umjesto kreiranja perfektnih profila – naših vještačkih ličnosti na Internetu, komuniciranja šutnjom sa mnoštvom riječi preko tastature, korištenja prstiju umjesto jezika, vratimo zanemarenim druženjima uz ramazanske noći, vruće somune i sabahsko učenje Kur’ana.

Ko se još neće složiti sa činjenicom da su ramazani s ratnim iftarima uz bližnje u skloništu, osvjetljenim svijećom, odisali nekim osjećajem kojeg danas teško možemo osjetiti u izobilju i luksuzu kojim se častimo? Jesu li nam srca bila punija onoliko koliko nam je stomak bio prazniji?

 

Elvedin Subašić

Read more...

Deset načina kako dočekati ramazan

Pitanje: Koji su to ispravni načini za doček mjeseca ramazana?

Musliman mora da ne posustaje u sezonama pokornosti i dobrih djela, kao što mora da bude od onih koji prednjače u svakom dobru i koji se takmiče na tom polju kao što kaže Allah Uzvišeni: „I u tome neka se takmiče oni koji se takmiče“. (El-Mutaffifun, 26)

Nastoj, dragi brate, da dočekaš mjesec ramazan na sljedećih deset načina:

PRVI NAČIN

Dova tj. da doviš Allaha da te poživi da dočekaš i ovaj mjesec u zdravlju i blagostanju, kako bi ti to bilo podstrek da budeš aktivniji u ibadetima poput posta, namaza i zikra.

Priča Enes, radijellahu anhu: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi kada nastupi mjesec redžeb govorio: „Allahu naš, daj nam bereketa u redžebu i šabanu, i daj da dočekamo ramazan.“ (Hadis bilježi Ahmed i Taberani)

A poznato je da su naši dobri prethodnici dovili Allaha da ih poživi do ramazana a zatim bi dovili da ga prihvati i ukabuli od njih.

Pa kada nastupi ramazan i pojavi se mjesec mlađak, zadovi i reci: „Allah je najveći! Allahu, započni nam mjesec sigurnošću, imanom, selametom, islamom i uputi nas da radimo ono što voliš i čime si zadovoljan. Moj i tvoj Gospodar je Allah.“ (Hadis bilježi Tirmizi i Darimi, a Ibn-Hibban ga ocjenjuje vjerodostojnim)

DRUGI NAČIN

Zahvala na tome što si ga dočekao. Rekao je Nevevi, rahimehullah, u svojoj knjizi El-Ezkar: „Znaj da je mustehab i lijepo svakom onom kome se ponovi jasna blagodat ili od koga se otkloni jasna nesreća, da učini sedždu Allahu Uzvišenom te da mu zahvali onako kako mu dolikuje“. A od najvećih blagodati Allaha prema robu jeste da ga uputi i pomogne na pokornosti i ibadetu.

Znaj da onaj ko dočeka ramazan u zdravlju je u velikoj blagodati koja zahtjeva zahvalu i priznanje Allahu koji je to sve dao; pa neka je hvala Allahu Uzvišenom kao što dolikuje plemenitosti lica Njegova i veličini Njegove vlasti.

TREĆI NAČIN

Radost i veselje jer je došlo vjerodostojnim putem do nas da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj da obraduje svoje ashabe dolaskom mjeseca ramazana, i govorio bi: „Došao vam je mjesec ramazan. Ramazan je mjesec bereketa, u njemu vam je Allah propisao post. U njemu se otvaraju džennetska vrata i u njemu se zatvaraju vrata Džehennema….“ (Hadis bilježi Ahmed)

A prijašnje generacije od ashaba i tabi’ina su se radovali dolasku ramazana, a ima li veća radost od one kada se čuje o nastupanju mjeseca ramazana, sezone dobrih djela i spuštanja milosti.

ČETVRTI NAČIN

Pripremanje i prijašnje planiranje kako iskoristiti mjesec, jer veliki broj ljudi – nažalost – pa čak i oni koji drže do vjere veoma precizno planiraju kada se radi o dunjaluku, ali veoma mali broj je oni koji planiraju za onaj svijet. To je produkt jedne činjenice, a ta činjenica je nespoznaja stvarne zadaće vjernika na ovom svijetu, kao i zaborav da musliman ima prilike sa Allahom kao i da postoje bitne sezone i vremena u kojima insan odgaja svoju dušu kako bi ustrajala na Pravom putu.

Od planiranja za ahiret jeste i planiranje kako iskoristiti ramazan u pokornosti i ibadetima prije njegova dolaska. Tako ćemo imati jedan radni program za iskorištavanje dana i noći ramazana u pokornosti Allahu Uzvišenom.

Ova brošurica koja je u tvojim rukama ti pomaže na tom putu da iskoristiš ramazan na najbolji način, ako Allah da.

PETI NAČIN

Čist i jak nijjet i čvrsta odluka da ćeš iskoristiti mjesec i provesti vrijeme u dobrim djelima, a onaj ko bude iskren prema Allahu i Allah će biti prema njemu i pomoći ga na pokornosti i olakšati mu puteve hajra. Rekao je Allah: „A da su bili iskreni prema Allahu, to bi im bolje bilo…“ (Muhammed, 21)

ŠESTI NAČIN

Spoznaja i razumjevanje ramazanskih propisa, jer je obaveza na svakom vjerniku da Allaha obožava sa znanjem, i niko nema opravdanja da nije znao u fardovima koje je Allah propisao svojim robovima, a od toga je post u ramazanu.

Musliman mora da zna pitanja posta i njegove propise prije nego što mjesec nastupi, kako bi mu post bio ispravan i primljen kod Allaha: „Pitajte one koji znaju, ako vi sami ne znate.“ (El-Enbija, 7)

SEDMI NAČIN

Moramo dočekati ramazan sa čvrstom odlukom da ćemo ostaviti grijehe i loša djela, te da ćemo se pokajati iskreno od svih grijeha, ostaviti ih i nikada se ne vratiti. Pa ramazan je mjesec pokajanja; ko se ne pokaje u njemu pa kada će se pokajati?! Kaže Allah: „I pokajte se Allahu svi vi, o vjernici, kako bi uspjeli.“ (En-Nur, 31)

OSMI NAČIN

Duševno čišćenje i pripremanje putem čitanja korisnih knjiga i brošurica, slušanja korisnih islamskih kaseta od predavanja i dersova koji pojašnjavaju vrijednost posta i njegove propise. Sve to kako bi se duša pripremila za pokornost i ibadet u njemu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem bi pripremao duše svojih ashaba, pa bi rekao na kraju mjeseca šabana: „Došao vam je mjesec Rmazana…“ pa sve do kraja hadisa. (Hadis bilježe Ahmed i Nesai. A tekst ovog načina je preuzet uz male promjene iz knjige Letaiful-mearif od Ibn-Redžeba, rahimehullah.)

DEVETI NAČIN

Ozbiljno pripremanje da se vrši dava i misionarstvo u njemu i to putem:

  • Pripremanja nekoliko riječi i savjeta te ih podjeliti sa braćom u svom mesdžidu;
  • Podjelom knjižica i brošurica klanjačima u mesdžidu četvrti. Lijepo je da knjige budu savjetodavnog karaktera, kao i da sadrže fikhske propise ramazanskog posta;
  • Pripremom ramazanskog poklona; možeš staviti u kovertu kasetu lijepog sadržaja i knjižicu, te napisati ramazanski poklon, a zatim pokloniti kome hoćeš;
  • Prisjećanjem na siromašne i miskine, te davanjem sadake i zekata upravo njima.

DESETI NAČIN

Dočekujemo ramazan sa novom bijelom stranicom u našim životima:

  • Pokajenjem Allahu Uzvišenom iskrenom tevbom;
  • Sljeđenjem sunneta Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, radeći ono što naredi i kloneći se svega što zabrani;
  • Prema roditeljima, bližnjima, rodbini, ženi i djeci održavati veze dobročinstva i rodbinstva;
  • Biti dobri u zadjednici i društvu u kojem živimo kako bi bili korisni Allahovi robovi. Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem: „Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste ljudima“.

Ovako dočekuje musliman mjesec ramazan, kao što suha zemlja željno očekuje kišu, kao što bolesnik očekuje doktora i kao što čovjek očekuje svoga voljenog sa puta.

Allahu naš, kao što si dao da dočekamo ramazan, daj da ga ispostimo u zdravlju sa potpunom nagradom, doista si Ti onaj koji sve čuje i sve zna.

Izvor: Iz knjige “Deset načina kako dočekati ramazan i deset podsticaja kako ga provesti na najbolji način”

 

Read more...

Kako da vaš ramazanski duh potraje i nakon bajrama

Naš voljeni ramazan je završen i naš život se vraća u svoju svakodnevnu rutinu, sada živimo život kakav imamo 11 mjeseci godišnje. Ramazan je naša šansa da napredujemo, da naučimo doživjeti različite osjećaje. Željeli bismo zadržati ramazan cijele godine, ali ništa ne traje zauvijek mada postoji svjetlo na kraju tog tunela. To svijetlo je šansa da zgrabimo ramazanski duh i učinimo da vječno potraje. Iako nije jednostavno osjećati glad i žeđ postili smo, kao što nam to Kur’an kaže, da bismo postigli bogobojaznost/ takvaluk. Takvaluk je ključ da ramazanski duh održimo u životu. Kako to? Tako što ćemo sjesti i razmisliti o onome šta smo tačno naučili tokom ramazana, kako je naša bogobojaznost porasla i kako da implementiramo to znanje u narednim mjesecima. Lekcije svake osobe mogu i bit će različite, međutim odabrala sam nekoliko lekcija da podijelim nadajući se da mogu stvoriti iskru koja će vas ohrabriti da sjednete i razmislite kako da vaš ramazanski duh nadživi sami mjesec.

1. Jači smo nego što to mislimo

Često želimo da se upuštamo u harame i da živimo nemarnim životom sve dok je to u našu korist. Ovdje je bogobojaznost da ne izbjegavamo Allahove propise i da Ga budemo svjesni tokom svih mjeseci.
Slično je i sa mjesecom ramazanom. Mi se suzdržavamo od hrane, vode, intimnih odnosa, što je u suštini potpuno halal. Naše stanje je zapravo obećanje dato samom sebi i Allahu. Kažemo- O Allahu, ne samo da ću se suzdržati od harama, već ću se isto tako ako od mene tražiš suzdržati i od halala!

Ovim nas Allah, s.v.t., podsjeća nas da smo jači nego što mislimo. Allah, s.v.t., nam kaže da smo dovoljno jaki u suzdržavanju od halala tako da smo dovoljno jaki da se i suzdržimo od harama! Mi svi imamo snage, samo je moramo otkriti!

Tokom ramazana sam naučila da sam jača nego što to mislim. Ukoliko je Allah za nešto odredio da je haram, ukoliko tražim Njegovu pomoć i kontrolišem svoje želje, mogu se držati podalje od njega.

2. Nemam pravo da sudim o nikome
Pretpostavljamo da tokom ramazana svi muslimani oko nas poste te kada susretnemo nekog muslimana nemamo osnove niti pravo da mislimo drugačije. Ovo je također i slučaj sa osobama koje susrećemo, a koje možda imaju opravdan razlog da ne poste. Žene mogu biti u menstrualnom ciklusu pa ne poste, a možda je neko putnik ili bolestan. Opća je pretpostavka da svi poste i mi ne smijemo rovariti po njihovim životima kako bismo ovo dokazali. Zašto? Post je ibadet kojem se ne vidi djelovanje, kod ne postoje vidljivi znakovi, niti onaj koji posti mora nešto određeno raditi (oni u biti ne smiju nešto raditi).

U istom smislu, Poslaniku, s.a.v.s., je došao čovjek i upitao ga o bogobojaznosti. Poslanik, s.a.v.s., je pokazao na svoja prsa i kazao ‘et-takva hahuna” ili ‘bogobojaznost je ovdje’. Poslanik, s.a.v.s., nam je rekao nešto veoma važno. On nam je rekao da ne možemo suditi o nečijoj bogobojaznosti na osnovu izgleda. Osoba može biti obučena na način koji je naizgled ‘vjerski a biti malo bogobojazan. Isto tako, osoba može biti obučena na način koji nam ne odgovara, ali biti bogobojazniji nego što možemo zamisliti.
U ramazanu sam naučila da nemam prvo da sudim o nikome. Kao što ne mogu reći pogledavši osobu da li posti ili ne, tako ne mogu reći samo na osnovu pogleda da li je bogobojazna. Baš kao što sam uvijek pretpostavljala najbolje kod ljudi u vezi njihovog posta, također ću kod ljudi pretpostavljati najbolje što se tiče njihove bogobojaznosti. I ukoliko vidim muslimana da jede tokom ramazana, pronaći ću mu opravdanje (on/ona ima opravdanje poput putovanja ili bolesti), pa ću isto tako kada vidim nešto što ne dolikuje bogobojaznoj osobi pronaći opravdanje (on/ona ne zna, itd.)

Tokom ramazana budemo fizički umorni. Nedostatak hrane i nedostatak sna dovode do toga da naša svakodnevna rutina bude jednostrana. Nekada izgovorimo riječi koje u drugim situacijama ne bismo rekli ili uradimo neuobičajene stvari upravo iz iscrpljenosti. S druge strane, naše duše su življe nego što je to u ostalih 11 mjeseci. Dova je lagana! Zikr je lagan! Namaz je lagan! To je znak. ramazan lišava naša fizička tijela hrane i fokusira se na hranjenje naših duša. Baš kao što tijelo postaje umorno kada ne dobije odgovarajuću hranu, tako i duša postaje umorna kada ne dobije odgovarajuću duhovnu hranu.
U ramazanu sam naučila da onda kada mi je duša umorna i kada mi činjenje dobrih dijela postane teško, moram nahraniti dušu baš kao što hranim i svoje tijelo. Moram joj dati dozu božanstvenog lijeka kako bi je probudila i vratila u život.

Ramazan je trening za cijelu godinu. On podmlađuje naše duše i ostavlja nam jake lekcije na koje moramo obratiti pažnju i postupati po njima. Ukoliko to uradimo, ramazanski duh će biti sa nama tokom cijele godine do sljedećeg ramazana kada možemo ponovo duhovno porasti, ali ovaj put više od prošlog duhovnog rasta prije 11 mjeseci. Pozivam vas da sjednete i razmišljate ‘šta sam naučio/la ovog ramazana o sebi i svojoj bogobojaznosti koju mogu implementirati tokom cijele godine kako bih se pridržavao/la svog iskustva iz proteklog ramazana”.

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed