Genetika i čudo Kur’ana

Kur’an takođe govori o genetici.U suri Nedžm, poglavlje 53, ajet 45-46,

Uzvišeni kaže:

„On stvara par, muško i žensko, od kapi sjemena kad se izbaci…“

Naravno,ako se izbacuje, to znači da se radi o muškoj tečnosti. Znači Kur’an nam govori da je muškarac taj koji je odgovoran za pol djeteta!

Dalje Allah s.w.t.a kaže u suri Kijame, poglavlje 75, ajet 37-39:

„Zar nije čovjek bio kap sjemena koja se ubaci, zatim zakvačak kome On onda srazmjer odredi i skladnim mu lik učini, i onda od njega dvije vrste, muško i žensko stvori.“

Arapski izraz:“nutfeten min menijjin jumna“ označava najmanji dio polne tečnosti!

To nam Kur’an govori da je sastojak muškog sjemena odgovoran za pol djeteta! Današnja nauka je došla do saznanja da pol djeteta zavisi od 23-ćeg para hromozoma, a spermatozoid je taj koji je odgovoran za formiranje pola djeteta. Ako bude XX, onda je žensko, a ako bude XY, onda je muško. U današnjim društvima, pogotovu u onim zatvorenim, iz razloga koje samo oni znaju, ljudi daju prednost muškom djetetu.

Ako bi samo žena bila odgovorna, ona bi rađala samo dječake, a ne djevojčice, a i Kur’an  nauka nam kažu da je MUŠKARAC taj koji je odgovoran za pol djeteta, a ne žena! Kur’an opisuje različite stadijume embriona u detalje,u suri Mu’minun, poglavlje 23, ajet 12-14:

Uzvišeni kaže:

„Mi smo zaista čovjeka od uzorka zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruškom učinili, zatim od ugruška grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživljujemo, pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!“

Ovi ajeti sure Mu’minun detaljno opisuju faze razvoja embriona. Opis počinje riječima: „…kap sjemena na sigurno mjesto stavili…“ – na bezbjedno mjesto.Danas nam embrioligija kaže da je embrion zaštićen u utrobi majke kičmom, mišićima sa strane  i posteljicom u materici…

Dalje se opis nastavlja:

„…pa onda kap sjemena učinili zakvačkom…“

Arapska riječ „alek“ ima tri značenja: nešto što se zakači, nešto što liči na pijavicu, kao i –ugrušak. Hvala Allahu sva tri značenja su prihvatljiva, jer se embrion zalijepi za matericu. Liči i na pijavicu! Jer, kao što kaže prof. Keatmoore, čak se i ponaša kao pijavica, jer uzima krv i hranjive sastojke od majke. Takođe, liči i na ugrušak. Znači izgleda kao ugrušak ali i kao pijavica…

U kur’anu se riječ „alek“ spominje 6 puta – 2 puta u suri Mu’minun, poglavlje 23. ajet 12-14, u suri Hadždž poglavlje 2 ajet 5, u suri Kijame poglavlje 75, ajet 38, kao i u suri Alek poglavlje 96, ajet 2. šest puta se spominje.Isprije, u 17-om vijeku ljudi su smatrali da je spermatozoid kompletno malo ljudsko biće.

Minijaturno ljudsko biće bilo je smješteno u glavi spermatozoida, a koje se kasnije razvija u utrobi majke, kao nova beba. Kasnije kada su otkrili da je jajna čelija veća od spermatozoida, negirali su sami sebe pa su rekli da nije spermatozoid malo ljudsko biće, već je jajna ćelija malo ljudsko biće! Oboje su odgovorni baš kao što Kur’an kaže, oboje, i muška i ženska polna ćelija su odgovorni za rođenje djeteta.

U Kur’anu se dalje kaže:

“…a zatim smo od ugruška grudu mesa stvorili.“

Arapska riječ „mudgah“ znači gruda mesa ili nešto što može da se stavi u usta i žvaće. Prof. Keatmoore kaže da su oba ova značenja prihvatljiva.

U  Kur’anu se dalje kaže:

„…pa smo od grude mesa napravili kosti, a onda kosti mesom zaodjenuli…“

Nakon toga Allah dž.š. kaže:

“…i poslije ga kao novo biće oživljujemo…“

Sve faze razvoja embriona, prije ove zadnje, kod svih životinja potpuno su iste kao i kod čovjeka, osim u zadnjoj fazi, kad se formiraju vidljive karakteristike ljudskog bića, glava, ruke, noge…

„… i poslije ga kao NOVO biće oživljujemo…“

I na kraju kaže:

„…pa neka je uzvišen Allah, Najljepši Stvoritelj!“

Zamisli te Kur`an nam daje detaljna objašnjena razvojnih faza embriona.

Doći će vam neko i reći :

„Ništa novo !

To je možda neki Arap otvorio stomak trudne žene,vidio šta tamo ima i to zapisao u Kur`anu“.

Takav čovjek ne shvata da sve ove faze o kojima Kur`an govori – ne mogu biti posmatrane golim ljudskim okom.Za to vam treba veoma veliki mikroskop.

Kada je prof. Džonson bio zamoljen da prokomentariše ove kur`anske riječi , a bio je načelnik odsijeka za anatomiju u institutu bolnici „Tomas Džeferson“ u Filedalfiji, rekao je :

“Pa , moguće je da je Muhammed imao mikroskop i da je gledao te stvari…“

Podsjetili su ga da mikroskop nije postojao prije 1400 god.Onda se prof Džonson glasno nasmijao  i rekao :

„Da, znam to! Vido sam prvi mikroskop koji  je napravljen, jedva da uvećava 10 puta a uz to i slika je mutna“!

Zatim je rekao :„ ove riječi MORAJU BITI Božija Objava“!

Potom je bio zamoljen da prokomentariše riječi iz sure Hadždž 22, ajet 5:

„O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje, – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa OBLIKOVANOG I NEOBLIKOVANOG…“

Ako bi ste napravili razrez u toku ove faze razvoja, i analizirali embrion, vidjeli bi ste da u ovoj fazi neki organi su formirani, a neki nisu .

Zatim je prof. Maršel Džonson rekao – Ako kažem samo: „formirano“,nda opisujem one dijelove koji  su potpuno formirani, a ako kažem „nije formirano“ onda opiusujem one dijelove koji nisu formirani, tako da je najbolji mogući opis onaj u Kur`nu „…OBLIKOVANO I NEOBLIKOVANO…“Jer, neki organi su tada već formirani, a drugi nisu.

Prof. Keatmoore kaže da je danas u embriologiji poznato nekoliko faza razvoja embriona, ali je veoma teško sve to razumjeti, jer su to prosto pobrojane

faze: faza1.faza 2. faza3…

Kur`an zasniva poređenje naoblicima embriona u različitim fazama, što je daleko superiornije i razumljivije od onoga dokle je došla današnja embriologija! Ako  bi neki naučnik objašnjavao embriologiju kao što je objašnjeno u Kur`nu, bilo bi mu potpuno lakše da objasni i razumije,za razliku od onoga ,kako to opisuje moderna nauka.

faza 1. faza 2. faza 3…

Kur`n kaže u suri Abese 80 ajet 19-20.

„Od kapi sjemena ga stvora pa mu  odredžuje ono što hoće,“„i put mu učini lahkim, „

Ljudi se uglavnom čude kako to beba može da prođe kroz prolaz koji je širok jedva jedva tri četiri prsta?!

Beba je kompletna, ima ruke i noge, pa kako je to moguče?Kur`an kaže da Allah s.w.t.a olakšava put!Mi danas znamo da sve počinje kada se posteljice otrgne i izgubi kontakt, a unutrašnje kontrakcije guraju bebu kroz kanal… Voda iz vodenjaka koja puca , pomaže bebi da sklizne kroz kanal, dok razni bebini pokreti podstiču njeno kretanje.

Zbog toga Kur`an kaže da Allah s.w.t.a čini put lahkim.Kur`an vam daje dokaze, opisuje vam različite stadijume embriona – KO je to mogao da opiše ove stvari?Kur`an vam postavlja pitanje:

PA ZAR NEĆETE VJEROVATI ?!

Zar nećete vjerovati u Časni Kur`an?!Kur`an kaže u suri Sedžda 32, ajet 9 :

„…On vam i sluh i vid i pameti daje -, a kako vi malo zahvaljujete“!

Ista poruka se ponavlja u suri Insan 76, ajet 2

„…činimo da on čuje i vidi.“

U današnje vrijeme došli smo do saznanja sa pravo čulo koje se razvije jeste čulo sluha.Kur`an spominje prvo SLUH , pa onda VID.

Do petog mjeseca trudnoće čulo sluha je kompletirano, a bebine oči su kompletne tek u sedmom mjesecu!

Zamislite !

Kur`an nas podučava redosljedu, prvo dolazi sluh pa onda vid.

„PA KOJU BLAGODAT GOSPODARA SVOGA PORIČETE???“ PA ZAR NEĆETE VJEROVATI ?! LA ILAHE ILLELLAH MUHAMMEDU RESULULLAH! NEMA BOŽANSTVA OSIM ALLAHA I MUHAMMED JE ALLAHOV POSLANIK!!!

Read more...

Pozitivna psihologija: Tehnike razmišljanja kroz primjere iz Kur'ana

Čovjek može proživjeti svoj život bez dubokog promišljanja pošto puko preživljavanje ne traži promišljanje i dalekosežne umne kombinacije(1). Dovoljno se uklopiti u postojeće sisteme i prepustiti inertnoj sili da djeluje u pravcu kretanja većine. Slično je sa šahom. Čovjek može igrati šah, pa i doći u završnu fazu igre bez kombinovanja, ali samo kao gubitnik.

Piše: Edin Tule

Ogroman umni potencijal se krije ispod nesavladanih vještina razmišljanja koje se često ljubomorno čuvaju i njeguju u rijetkim porodicama koje oprezno prenose te vještine s koljena na koljeno, sniženog tona, samo u najdraže uši.

Kada je riječ o jednom takvom kapitalu kao što su vještine razmišljanja donekle je razumljiva sebičnost i opreznost majstora tih vještina baš kao što je razumljiva i selektivnost onih koji ostavljaju svojim nasljednicima samo novac i nekretnine. Za razliku od novopečenih «bogataša» koji su imali više sreće nego pameti, mudri ljudi raskošnim lepezama prodornog i pobjedničkog razmišljanja pušu u krila mlađim naraštajima, instalirajući u njihove živote fleksibilne sisteme koji ih usmjeravaju na konstantno usavršavanje duha, tijela i uma.

Osobe sa najsiromašnijom lepezom tehnika razmišljanja su ljudi koji su se u potpunosti oslonili na vlastito ubjeđenje u ispravnost određene ideje(2), nepromišljeno vjerujući da su vjera, dobra namjera te prosječna djela dovoljne za ostvarenje viših ciljeva. Dok svijetom baulja milijarda uspavanih jahača na jednoj podjarmljenoj ideji, ta ista ideja na razne načine doziva potencijalne nosioce oštroga uma:

Eksperimentalno razmišljanje

Pa pošto se nad njim smrači noć, ugleda zvijezu. Reče: «Ovo je gospodar moj(?!)” pa pošto zađe, reče: ”Ne volim one koji zalaze.” …   (V. El-En’am 76 – 79)

Tvorac nam navodi u Kur’anu primjer čovjeka (Ibrahim a.s.) koji je, živeći pored obožavaoca nebeskih tijela i drugih lažnih autoriteta, odlučio natjerati na razmišljanje svoje sunarodnjake, i u tom nastojanju koristi cijelu lepezu interesantnih metoda (vodi učtive diskusije sa bližnjima, primjenjuje proračunatu silu, utiče na podsvijest, vodi debate na najvišem nivou itd.).

U prethodnom citatu Ibrahim a.s. razmišlja naglas u prisustvu grupe ljudi s ciljem podsticanja logičkog razmišljanja. Vidimo ga kako proračunato posmatra nebo i izdvaja određena tijela ističući kako su ta tijela relativne veličine te da ta tijela izlaze i zalaze. Po logici stvari – sve što izlazi i zalazi ima svoju ustaljenu putanju, a sve što ima svoju ustaljenu putanju indicira postojanje veće sile koja je uspostavila ta tijela i te kretnje.

Ibrahim a.s. u prethodnom promišljanju vrši više mentalnih aktivnosti:

a) definiše problem (mnogoboštvo);
b) aktivno opservira (nebeska tijela);
c) vrši komparaciju (između predmeta obožavanja);
d) pravi hipotezu (npr. ako nešto izlazi i zalazi onda….);
e) dolazi sa eksperimentom (vodi vid monologa);
f) iznosi zaključak;

Dodatna kvaliteta njegovih mentalnih aktivnosti se ogleda u indirektnom uticaju na kognitivne procese svojih sunarodnjaka pošto kroz zagledanost u nebo i razmišljanje naglas mudro i nenametljivo sugerira zdravu logiku, vješto izbjegavajući prizvuk «pametovanja» koji često rezultuje u izgradnju «zida» i distance od strane osoba koje osjete da neko hoće da ih (direktno) mijenja.

Allah dz.š. nam ovdje kroz Ibrahimov a.s. primjer skreće pažnju na praktičnu odgojnu metodu koja je upotrebljiva u mnoštvu različitih situacija. Tako npr. dva prijatelja koja hoće ukazati – na jedan efikasan način – greške u razmišljanju kod neke treće osobe, mogu se unaprijed dogovoriti da, naizgled, spontano povedu razgovor indirektno tretirajući aktuelnu problematiku ciljane osobe.(3)
Na kraju krajeva, svi smo mi rezultat razgovora naših roditelja čiji su dijalozi oblikovali naše svijesti i liste vrijednosti dok smo se – naizgled odsutno – igrali oko njihovih nogu.

Revolucionarno razmišljanje

(Musa) reče: “Gospodaru moj! Proširi mi grudi moje….I razveži čvor jezika mog…  (Ta Ha 25 – 27);

U Kur’anu su ciljano ostavljene mnoge dove različitih likova. Dova, pored toga što nam ukazuje na želje i potrebe pojedinaca, odslikava i sistem razmišljanja prisutan kod tih likova, njihovo shvatanje prioriteta, pa i njihovu strategiju. (4)

U prethodnom citatu Tvorac života na planeti nam navodi primjer pojedinca (Musa a.s.) koji je imao zadatak da se suprostavi tadašnjoj supersili (faraonu) i zaštiti svijet od njenog zla.  Ono što nas danas interesuje, uzimajući u obzir da živimo u sličnim prilikama, je: Kako je taj pojedinac razmišljao? Kako se pripremao za taj zadatak? Šta su mu bili prioriteti i šta je tražio od Allaha? Vojsku, naoružanje, atomsko oružje…ili nešto posve drugo?

Ako uzmemo u obzir da su odlike elitnog revolucionara:

a) odsustvo uskih ličnih interesa;
b) shvatanje prioriteta;
c) odlične retoričke sposobnosti;
d) konstantan rad sa masama;

-uvidjet ćemo da je Musaova a. s. dova odraz jednog sređenog sistema razmišljanja u kojem su prioriteti, strategija i fokus usklađeni sa konkretnom fazom djelovanja.

Musa a.s., u samom početku vlastitih priprema za suočavanje sa nepravednim, nasilničkim sistemom, traži upravo osobine bez kojih je nezamisliv jedan elitni revolucionar. Bitno je istaknuti da potreba za njegovanjem pomenutih kvaliteta nije ograničena samo na Musaa a.s., pošto ostavljenost njegovog primjera na iščitavanje u Kur’anu – svim generacijama do Zadnjeg dana – ukazuje na potrebu usvajanja njegovog načina razmišljanja od strane svih onih koji se nađu u situaciji sličnoj njegovoj.  Šta je spriječavalo ine jučerašnje i današnje vjersko-političke «lidere» da izrastu u kvalitetne reformatora opipljivih rezultata, ako ne strah, uskogrudnost, opterećenost uskih ličnim interesima, nedostatak kolektivne svijesti i vrlo oskudno poznavanje osnova ubjedljive motivacione retorike.

Analitičko razmišljanje

I njih dvojica krenuše. I kad se u lađu ukrcaše, onaj je probuši… ( El-Kehf : 71);

Citat iznad govori o dvojici saputnika i njihovim percepcijama određenih događaja. Poznato je da se radi o Musau a.s. i jednom dobrom čovjeku izvanrednih analitičkih sposobnosti (Hidr).

Musa mu reče: «Hoću li te slijediti da me naučiš onom čemu si naučen – ispravnosti?»  (El-Kehf : 66)

Ovdje je bitno primjetiti da Musa .a.s, iako je Božiji poslanik tj. osoba direktno povezana sa objavom te jedan od pet najznačajnijih poslanika, ponizno – poput dječačića – traži dopuštenje da uči od druge osobe.(5)

Vidjet ćemo u nastavku da Hidr Musaa a.s. nije podučavao šerijatskom znanju nego praktičnom životnom iskustvu, šireći njegove vidike i ukazujući mu na potrebu posmatranja «veće slike» pri analizi događaja(6)

akon što je Hidr dozvolio Musau a.s. da ga prati na njegovom putu, zajedno su se ukrcali na jednu lađu koju je Hidr, nonšalantno, probušio.

Slijedi Musaova a.s. začuđena reakcija:

…Reče: «Jesi li je probušio da potopiš ljudstvo njeno? Doista si došao sa stvari teškom!»  (El-Kehf : 71)

U ovom konkretnom događaju Musa a.s. je reagovao na bazi slijedećih opservacija (te donio presudu):

a) lađa pripada siromašnim ljudima koji putem nje (ribolovom) hrane svoje porodice;
b) Hidr, ničim izazvan, buši tu lađu;
c) Učinjena je težak prijestup;
d) Reaguje osuđujući taj čin;

Nakon što se upoznamo sa Hidrovom percepcijom pomenute lađe, njenih korisnika i još mnogo čega, uvidjet ćemo Musaovo a.s. neiskustvo u datom momentu i površno posmatranje određenih životnih događaja.

Na kraju putovanja Hidr objašnjava motive za svoja djela pa kaže:

Što se tiče lađe, pa pripadala je siromasima koji rade na moru, pa sam želio da je oštetim – a iza njih je bio vladar koji svaku lađu uzima nasilno.  (El-Kehf: 79)

Opservacija pomenutog događaja iz Hidrove perspektive se razlikovala u odnosu na Musaa a.s. u slijedećem:

a) Hidr uzima u obzir cio ekonomsko-politički sistem – kojeg odlično poznaje – u čijem okviru žive i rade pomenuti ribari kao kategorija društva ugrožena od strane tog nepravednog sistema;
b) Hidr poznaje tačke u zakonu na osnovu kojih vlast daje sebi za pravo da oduzme tuđu imovinu (ispravne lađe) ugrožavajući njihovu egzistenciju;
c) Promućurno iznalazi «rupu» u tom nepravednom zakonu i osigurava zaštitu vitalnih interesa te ugrožene populacije;

Hidr koristi dozu proračunatog rizika služeći se konceptom nanošenja manje štete u cilju ostvarenja veće koristi; (7)
Drugim riječima rečeno, jedan sudionik pomenutog događaja je reagovao emotivno poput neinformisanog šerijatskog pravnika koji ne vidi dalje od rupe u lađi, žureći sa osudom, dok drugi – potpuno hladnokrvo – posmatra vrstu političke vlasti, profil i osobine vladara (8), upoznat je sa stanjem najugroženijih kategorija društva, te rupu u lađi vidi kao spasonosnu «rupu» u jednom nepravednom ekonomsko-političkom sistemu.(9)

Dakle, ono čemu je Hidr podučio Musaa a.s. – i sve nas preko Musaa a.s. – je:

1) Nužnost iscrpne ekonomsko-političke analize događaja;
2) Cjelovito sagledavanje događaja na lokalnom nivou je moguće samo u kontekstu globalnih dešavanja;
3) Ništa ne mora biti onakvim kakvim izgleda;
4) Potreba detektovanja, i korištenja, «rupa» u nepravednim ekonomsko-političkim sistemima;
5) Rupa u brodu može biti spas za ribolovce ako se stavi u pravi kontekst;
6) Nužnost pravovremenog prepoznavanja koristi i šansi;
7) Sačuvati «hladnu glavu» u svakoj situaciji pošto usijana glava brzo strada;

Hipotetičko razmišljanje

Gotovo da je nemoguće zamisliti određenu socio-psihološku situaciju a da ista nema svoj ekvivalent u Kur’anu. Gledanje ubijanja djece je jedna od ekstremnih životnih situacija koja se, nažalost, ponavlja iz dana u dan. Čovjek koji svojim očima vidi kako snjaperista ubija dijete u naručju majke ili kako granata pogađa dječije igralište puno bezbrižne djece može, površno razmišljajući, vrlo lahko posmunjati u postojanje Boga.(10)

Upravo jedna takva situacija je dokumentovana u Kur’anu:

I njih dvojica krenuše. I kad sretoše jednog dječaka, pa ga onaj ubi…  (El-Kehf : 74)

Vidimo Musaa a.s. kako emotivno i burno reaguje posmatrajući cio događaj (Hidra u svojstvu djecoubice(11) izuzetno tragično:

…reče: «Jesi li ubio dušu čistu koja nije (ubila) drugu dušu? Doista si učinio stvar strašnu!»  (El-Kehf : 74)

Musa a.s. je ponovo bolno površan, i to iz prostog razloga što se previše unio u cio slučaj, posmatrajući situaciju sa kratke distance. (12)

Hidr poslije određenog vremena – potpuno smireno – objašnjava cio događaj pa kaže:

A što se tiče dječaka, pa bili su roditelji njegovi vjernici, te smo se bojali da će ih pritisnuti buntovnošću i nevjerovanjem, Pa smo željeli da im zamijeni Gospodar njihov boljeg od njega čistoćom i bližeg samilosti.(13)

Ponovo vidimo Hidra, baš kao i pri analizi događaja oko lađe, kako se povlači unazad i sagledava jednu «veću sliku» i širi kontekst cijelog događaja.

Ono što je Tvorac podučio (podsjetio) Musaa a.s. – ali i sve nas – preko Hidra je:

a) Svi ljudi, bili ono pozitivci ili negativci, su u jednom periodu svoga života bili djeca;
b) Djecu ne odgajamo samo mi – ma koliko dobri i obrazovani bili – nego i naša okolina;
c) Uzimajući u obzir da su se naši životi već desili u Stvoriteljevom znanju, On dž.š. unaprijed zna u šta će izrasti svako dijete i kakav će impakt imati njegovo/njeno djelovanje na okolinu; Rano preseljenje djece je ponekad milost za roditelje, okolinu ali i tu djecu;(14)
d) Ono što djecu, iako porijeklom iz dobrih porodica, može učiniti negativcima je predominantna negativnost okoline koju nismo nastojali dovoljno jako promijeniti;
e) Našim nereagovanjem na negativnosti oko nas (nemoral i raznorazne motivatore bluda, razvrata, perverzije, neznanja, mržnje itd.), te našim indiferentnim, nereformatorskim stavom mi doprinosimo pojavi svih negativnosti u našoj okolini koje će kasnije oblikovati stavove i karakter novih generacija te postajemo direktni saučesnici u kreiranju tragične sudbine naše djece koju kasnije nemoćno oplakujemo;
f) Sve što nam se desi, bilo dobro ili loše, djelo je naših ruku;
g) Ako su individualne sudbine isprepletene sa kolektivnim sudbinama, a jesu, onda naša briga i odgovornost ne smije niti može biti ograničena sam na nas i naše najbliže;

Dugoročno razmišljanje

…kad dođoše stanovnicima grada, zatražiše od stanovnika njegovih hranu, pa odbiše da ih ugoste. Tad u njemu nađoše zid sklon padu, pa ga (Hidr) uspravi.   (El-Kehf : 77)

Sa ovim citatom dolazimo do trećeg, i završnog, slučaja na ovom izvanrednom putovanju u kojem su učestvovali Musa a.s. i Hidr. Ovog puta dvojica saputnika dolaze, umorni gladni od dugog puta, u jedno selo gdje traže hranu i piće. Međutim, biva im grubo uskraćena dobrodošlica. Uprkos negostoljubivom odnosu mještana, Hidr nalazi u njihovom selu zid u fazi rušenja kojeg samoinicijativno iznova gradi, neračunajući ni na kakvu finansijsku nadoknadu. Musa a.s. ponovo zbunjen ishitreno reaguje pa kaže:

… «Da si htio, sigurno bi za to uzeo naknadu.» (El-Kehf : 77)

Drugim riječima, Musa a.s. se čudi Hidrovom postupku iz dva razloga:

1) Hidr popravlja ruševinu u selu čiji mještani su se ponijeli prema njima krajnje nekorektno;
2) Hidr ne traži nikakvu nadoknadu od tih mještana za to svoje djelo;

Hidr na kraju objašnjava stvari iz svoje perspektive pa kaže:

A što se tiče zida, pa pripadao je dvojici dječaka, siročadi u gradu, a bilo je ispod njega blago njihovo. I bio je otac njihov pravedan. Pa je želio Gospodar tvoj da dostignu zrelost svoju i izvade blago svoje…  (El-Kehf : 82)

Hidr ponovo naglašava bitnost pravovremene informacije, ističući da je upoznat i sa dobrim i sa lošim u tom selu te da ga nedjelo nekolicine u jednom mjestu neće ponukati da digne ruke od svih. Ponovo mu je fokus, baš kao i na početku, na ugroženim kategorijama društva, pa ističe svoju brigu za dvoje siročadi i pokreće konkretan projekat kojim želi zaštititi interese te nejake djece te im omogućiti pristojnu budućnost.

Kroz ovaj način promišljanja problema društva i konkretnog djelovanja Allah dž.š. Musaa a.s. – i sve nas – podučava, pored ostaloga, i slijedećem:

a) Izbjegavati generalizacije jer su sve generalizacije pogrešne, a posebno ova;
b) Potreba za uočavanjem dobra i pozitivnosti u svemu i svugdje;
c) Nužnost dugoročnog planiranja;
d) Obezbjeđenje finansijskih injekcija naraštajima u razvoju;
e) Zaštita interesa mladih kroz oštroumno djelovanje;
f) Osoba čije su misli u budućnosti ima kvalitetniju sadašnjost i ne troši vrijeme i energiju na sitne pakosti;
g) Razlika između plemenitih ljudi širokog srca i sitnih profitera je u tome sto prvi čine i ona djela za koja ne očekuju (finansijsku) nadoknadu;

Ovdje se možemo zapitati zašto je Hidr, od samog početka, pa do kraja druženja sa Musaom a.s. insistirao na tome da ga Musa a.s. ništa ne pita dok on sam ne odluči da mu objasni svoja djela? Dodano k tome, njegova djela su bila toliko šokantna da bi ih teško prihvatila bilo koja normalna osoba bez zapitkivanja i određene doze zbunjenosti. Zašto nije npr. prije ukrcavanja na lađu pripremio Musaa a.s. unaprijed pojašnjavajući razloge njenog bušenja? Ili, zašto nije unaprijed pojasnio razloge ubistva djeteta ili izgradnje zida?

U čemu je poenta? Da li se radi o posebnoj odgojnoj metodi koja kroz dozu šoka, neizvjesnosti i tajnovitosti uspješno aktivira sva čula i maksimum umnog angažmana samom učenika, ostavljajući mu/joj dovoljno prostora da samostalno pokuša odgonetnuti skrivene motive i šire okolnosti koje se kriju oko svakodnevnih događaja?

Da je Hidr unaprijed detaljno objasnio sva tri svoja postupka, pored toga što tokom putovanja ne bi imao puno pažnju svoga učenika, ne bi ga mogao ni upoznati kroz njegove iskrene reakcije, niti bi učenik upoznao samoga sebe i greške u svojoj percepciji. (15)

A zar to upravo nije maksimum jednog ispravnog pedagoškog pristupa?

Oportunističko razmišljanje

Uistinu, oni koji su došli sa laži, skupina su od vas. Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas…  (En-Nur : 11)

Povod objave prethodnog citata je potvora na čast, ni krive ni dužne, Aiše r.a. od strane određene grupe licemjera koja je počela da širi o njoj r.a. nemoralne glasine. Te glasine su uzele tolikog maha da je na kraju Allah dž. š. morao intervenisati spuštajući ajete u kojima dokazuje njenu nevinost.

Sasvim izvjesno, i Aiša r.a. i cijela njena porodica (otac Ebu Bekr r.a.) bili su izuzetno uznemireni zbog te potvore, osjećajući veliku emocionalnu bol i psihološki pritisak. Stvoritelj prepoznaje to njihovo stanje i spušta ajete utjehe, učeći ih – ali i sve nas koji se nađemo u sličnoj situaciji – prepoznavanju pozitivnih strana različitih neugodnih životnih situacija.

Ne smatrajte to zlom za vas. Naprotiv, to je bolje za vas. ..

Na koji način je ova situacija dobra za one koji je smatraju zlom:

a) Zahvaljujući potvori Aišina r.a. čast i čistoća su istaknuti u Kur’anu;
b) Time joj je ukazana počast i vječna uspomena pošto je Stvoritelj direktno intervenisao dokazujući njenu nevinost;
c) Potvora je bila povodom objavljivanja ajeta i propisa koji su potrebni ljudima bez obzira na vrijeme i mjesto življenja, a tiču se odnosa prema informacijama i njihovim izvorima;
d) Zahvaljujući potvori licemjeri su isplivali na površinu te su bili markirani kao potencionalni sijači nereda i u budućnosti;

Zanimljivo je da se u Kur’anu na više mjesta spominju citati:

…I moguće je da nešto mrzite, a to je dobro za vas; i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas…  (El-Bekare : 216)

…ta moguće je da nešto mrzite, a učinio je Allah u tome veliko dobro. (En-Nisa’ : 19)

Tim citatima Stvortielj nas podučava vrsti oportunističkog razmišljanja tj. uočavanju pozitivnih strana u situacijama koje većina vidi samo štetnim.

Činjenica je da ništa – od onoga što nam se dešava – ne mora biti dobro niti loše samo po sebi nego to postaje našom interpretacijom. Jedna od stvari na koju se ljudi najviše žale i jedno od stanja koje najviše preziru jesu bol i stanje patnje. Štaviše! Većina ljudi bi, da ima mogućnost, likvidirala svaki oblik boli i patnje za sva vremena! Međutim, činjenica je da i bol ima svoje prednosti, a to su:

a) u stanju patnje i boli, čula su izoštrenija, osjetila receptivnija te je čovjek sposoban da bolje zapaža detalje svijeta oko sebe;
b) sa izoštrenijim čulima čovjek je osposobljeniji da prodre u samu srž stvari i izazova koji ga čekaju;
c) u stanju boli vrijeme se – kao izuzetno važan faktor – razvlači i puno sporije prolazi u odnosu na vrijeme ”sretnika”;
d) izoštrena čula u kombinaciji sa dovoljnom količinom vremena su dvije najbolje stvari koje može poželjeti čovjek koji u intelektualnoj produktivnosti vidi najveći užitak;

S druge strane, bitno je prepoznati iluzije većine i imati izbalansiraniji stav prema onome što ljudi uglavnom beskrajno vole:

…i moguće je da nešto volite a to je zlo za vas…  (El-Bekare : 216)

Tako su npr. ljudi neumorni u traženju sreće koju žele po svaku cijenu, iako ista ima i svoje štetnosti:

a) u stanju sreće ljudska čula su površna i otupljena te je čovjekov pristup životu površan i bez potrebne dubine;

b) u stanju sreće vrijeme – kao izuzetno važan faktor – munjevito brzo prolazi;
c) otupljena čula u kombinaciji sa nedostatkom vremena su dvije najgore stvari koje normalan čovjek, na ovom svijetu, može sebi poželjeti;

Uzimajući u obzir da se muslimani diljem planete – poput Aiše r.a. – od skorijeg datuma nalaze u stanju velike potvore od strane određenih svjetskih licemjernih centara moći, podučeni smo da to ne smatramo zlom za nas. Naprotiv. To je bolje za nas.

Kako? Zavjera usmjerena protiv određene grupe redovno rezultuje u:

a) jačanje kolektivne svjesti kod te ciljane grupe;(16)
b) ubrzano sazrijevanje pod uticajem pritiska okoline;
c) zanemarivanje trivijanih sukoba među njenim članovima;
d) fokus na prioritete;
e) organizovano djelovanje prema uspostavljenim dugoročnim ciljevima;

Ambiciozno razmišljanje

Postavi me nad magacinima zemlje. Uistinu, ja sam čuvar, znalac.  (Jusuf : 55)

Prethodnu rečenicu je izgovorio odabrani Allahov rob i poslanik Jusuf a.s. nakon što je izašao iz zatvora. Ta rečenica odslikava jedan način promišljanja sebe i svijeta oko sebe koji dovodi u pitanje brojne poruke i odgojne metode, koje se muslimanima serviraju iz neukih roditeljskih usta, sa prašnjavog efendijskog ćursa, sa dasaka koje život znače (mimbera) – a tiču se nakaradno shvaćenog koncepta zadovoljstva s malim, neodvažnosti upakovane u ruho skromnosti, neambicioznosti koja se novim naraštajima prodaje pod etiketom bogobojaznosti i golog kukavičluka koji se interpretira kao sabur (strpljenje).

Interesantno je primjetiti da je Jusuf a.s. izašao iz zatvora na poziv kralja kome je trebala određena Jusufova a.s. vještina (tumačenje snova). Nakon što uspješno razjašnjava dilemu kralja vlastitom sposobnošću koju je gajio od rane mladosti, Jusuf a.s. prepoznaje povoljan momenat za vlastitu afirmaciju te, na bazi poznavanja onoga u čemu je dobar i preko čega može imati najveći uticaj na život oko sebe, samouvjereno i odlučno traži – ni više ni manje nego – položaj ministra finansija.

Neke poruke i sugestije koje izviru iz ove ovjekovječene situacije su:

a) Aktivno razvijati vještine i sposobnosti koje društvo treba;
b) Upoznavati sebe i vlastite afinitete;
c) Težnja ka ključnim pozicijama u cilju većeg uticaja;
d) Nužnost prodornog i samouvjerenog nastupa;
e) Kreirati šanse umjesto iščekivanja istih, pošto je životni tempo prebrz a okolnosti prekompetitivne da bi mogli dopustiti sebi luksuz pasivnog čekanja ”ukazivanja prilike”;
f) Cijena gotovo svakog uspjeha je sažeta u izrazu ”usuditi se”;

Ofanzivno razmišljanje

Zar govore: “Izmišlja ga.” Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu, izmišljenih, i pozovite koga možete mimo Allaha, ako ste istiniti!”  (Hud : 13)

U citatu iznad imamo duel između Muhammeda a.s. koji dolazi sa novim idejama i njegovih sunarodnjaka koji sumnjaju u božanski izvor tih ideja, optužujući ga da su te ideje njegove izmišljotine. U momentu kada je suočen sa neosnovanim optužbama Stvoritelj ga uči – kao i sve one koji su pročitali taj događaj – načinu na koji će odgovoriti na te optužbe, pa kaže:

Reci: “Pa donesite deset sura sličnih njemu…”

Tom izjavom Muhammed a.s. je podučen, ali i svi mi – da ne dozvolimo drugima da nas tek tako lahko stave na optuženičku klupu sa koje nam ne preostaje ništa drugo nego da se služimo inferiornom i defanzivnom retorikom, koju ako izaberemo unaprijed smo poraženi. Naprotiv! Stvoritelj nas podučava samouvjerenom i ofanzivnom nastupu putem kojeg – u tren oka – uzvraćamo drugoj strani istom mjerom, dovodeći vlastite optužitelje u situaciju da se moraju braniti i dokazivati.

Sportskim rječnikom rečeno, protivničku lopticu koja se nađe u našem polju vraćamo dovoljno jakim i odlučnim udarcima natrag u protivničko polje, nedopuštajući da ta loptica odskoči dva puta na našoj strani. U slučaju da protivnik nije u stanju odgovoriti na naš udarac, a i dalje je uporan u potcjenjivanju darovanog nam talenta, potrebno ga je poniziti u njegovoj bahatosti na način na koji se sportisti poigravaju sa nedostojnim protivnicima – ležernim podizanjem loptice:

A ako ste u sumnji o onom šta smo objavili robu Našem, tad dajte suru sličnu njoj i pozovite svjedoke svoje mimo Allaha, ako istinu govorite.  (El-Bekare : 23)

Nakon što Muhammedovi a.s. protivnici nisu uspjeli odgovoriti na njegov izazov – doći sa deset sura – tad im se sugerira da dođu makar sa jednom jedinom surom, ističući na taj način više bitnih životnih pravila:

a) Nikom ne dozvoliti da nas posjedi na optuženičku klupu jer je defanzivna retorika odlika gubitnika;
b) Gajiti duh uvijek spreman na izazove i prodor naprijed – bez obzira na profesiju – jer izazivanje iziskuje konstantne pripreme i usavršavanja;
c) Samo osoba koja je čvrsto ubjeđena u kvalitet onoga što nudi (npr. vlastitog produkta), te to dokaže kroz karakteran nastup i profesionalno zalaganje, može ubjediti druge da posjeduje kvalitet za koji vrijedi živjeti;
d) Svijest o vlastitoj snazi rađa samopouzdanje i samouvjerenje;
e) Prekaljene negativce i inatdžije poniziti u njihovom inatu;

Zaključak:

Najbolju stvar koju čovjek može da ostavi svojoj djeci jeste dobar odgoj. Dobar odgoj ne podrazumjeva samo učtivost (persiranje starijih), pristojnost (nebrisanje nosa rukavom) i urednost (nositi ispeglanu košulju).(17)

Dobar odgoj podrazumjeva osposobljavanje djeteta da se ispravno odnosi prema sebi, roditeljima, starijim, mlađim, učiteljima, neznalicama, prijateljima, neprijateljima, poštenima, lopovima tj. svim elementima jednog realnog i dinamičnog života te na taj način zaštiti samoga sebe, i druge, od eventualne emocionalne ili materijalne štete koja mu može biti nanesena ili je on može nanijeti. (18)
Gledano u tom kontekstu, najbolja stvar koju čovjek može ostaviti svojoj djeci jesu ispravni sistemi razmišljanja. U slučaju da ih ne kani podučiti ispravnim sistemima razmišljanja, neka ne pravi djecu. Ima i drugih hobija. Praviti snješka, na primjer.

_____________________________________________________

[1] Jedna od definicija kombinovanja, kako u sportskom tako i praktičnom životu, glasi da je kombinacija svaka akcija koja se sprovodi po detaljno utvrđenom planu, a koja sadrži makar jedna izvanredan potez sa jačim i višestranijim djelovanjima u odnosu na prosječne jednokratne poteze van bilo kakvih dugoročnih sistema.

[2] Muslimani su u biti 100% uvjereni u ispravnost ideje islama, što se može vidjeti u njihovoj spremnosti da, prilikom debata sa kršćanim te sljedbenicima drugih neislamskih svjetonazora, pozovu Allahovo prokletstvo na sebe i svoje porodice u slučaju da su oni ti koji pozivaju u zabludu. Kršćani i sljedbenici drugih životnih filozofija, u pomenutim situacijama, redovno eskiviraju pozivanje prokletstva na one koji zovu u zabludu, često otvoreno priznavajući da nisu spremni baš toliko daleko da idu kada je u pitanju ispravnost njihovih svjetonazora. Međutim, tu nesigurnost u 100% ispravnost vlastite ideje uspješno nadoknađuju kvalitetnim nošenjen iste.

[3] Mediji djeluju upravo na ovaj indirektni način. U prosječnom filmu se izgovori između 400 i 600 rečenica u raznim dijalozima čije tematike su vrlo često pažljivo birane u cilju oblikovanja percepcije gledalaca ispred malih ekrana, a čije su navike, izbori, stavovi – ciljana meta tih dijaloga;

[4] Mnogu «edukatori» muslimanskih masa nepromišljeno, a nerijetko i po zadatku, ubrizgavaju u mentalitet muslimana determinizam i fatalizam, citirajući tekstove islama, koji govore o npr. neizbježnosti sudbine i njenoj odavnoj ispisanosti – van njihovog pravog konteksta. Postoji poznata predaja u kojoj se kaže da sudbinu može promjeniti dova, a dova je sistem razmišljanja, što znači da je sudbina svakog čovjeka velikim djelom refleksija njegovog/njenog razmišljanja (Sevban r.a. prenosi da je Allahov poslanik a.s. rekao: « Kader ne može promijeniti ništa osim dove… » – Ibn Madže, Knjiga o iskušenjima, br: 4022, hadis je hasen);

[5] Ovim fenomenalnim primjerom podučeni smo da – bez obzora na vlastito znanje, položaj u društvu, privilegije itd. – nikad ne potcjenjujemo druge izvore znanja te da uvijek nastupamo otvoreni za nova znanja i nova iskustva. Ujedno, to je i jedini pristup životu koji garantuje konstantno usavršavanje;

[6] Ovo je potrebno istaknuti pošto postoje i oni ljudi koji tvrde da je jedino znanje vrijedno truda i istraživanja samo šerijatsko znanje. Vidjet ćemo u nastavku da je primjena šerijata, bez podrobnog poznavanja npr. ekonomsko-političke stvarnosti, gotovo pa smiješna;

 [7] Ovaj koncept nanošenja sebi određene štete u cilju ostvarenja veće koristi nije stran modernoj zapadnoj političkoj misli, uzimajući u obzir 11. septembar tj. rušenje par vlastitih zgrada u cilju legalizacije pljačke muslimanske nafte i drugih prirodnih resursa na Bliskom Istoku i Centralnoj Aziji;

[8] Indikativno je da je stara-nova vlast gotovo uvijek, kroz samo njoj odgovarajuće zakone, oprezno planirala ekonomsku ovisnost svojih «podanika». Nekada je to kroz zakonski namještenu konfiskaciju «alata» ili objekata kojim se stiču materijalna dobra, a nekada kroz nametnute velike poreze koji ugrožavaju manje poduzetnike (tj. kategorije društva u razvoju), nedozvoljavajući im da se uzdignu na nivo kapitalista, te ugroze svojom konkurentnošću interese brata blizanca političke elite – bogate debelokožce – koji npr. na svoja vozila od 100 000 eura plaćaju puno manje osiguranje u odnosu na osiguranje koji se plaća na vozila od 5000 eura, itd.;

[9] Zanimljivo je primjetiti da, uprkos ovim jasnim ajetima i njhovim poukama, ni Islamska zajednica u BiH niti alternativne islamske organizacije nisu iznjedrile elitne ekonomsko-političke eksperte. Da li je to jedan od razloga 10 genocida u užem zavičaju i višestoljetnog bauljanja u širem?

[10] Ruski klasični književnik F.M. Dostojevski u svojim djelima pravda svoj ateizma jednom scenom iz djetinjstva u kojoj je bio očevidac razdiranja maloljetnog djeteta od strane krvoločnog psa. Potresen tim prizorom smjelo zaključuje da Boga nema, i ako ga ima taj Bog, po njemu, definitivno nije dobar pošto nije intervenisao u slučaju ugroženog djeteta. Greške u njegovom razmišljanju su brojne pošto ne shvata da ni jedna osoba ne živi u vakumu te su individualne sudbine nužno isprepletene sa kolektivnim. Dodano k tome, ni jedan čovjek niju u stanju objektivno izanalizirati ni vlastiti život, zajedno sa svim ispravnostima i pogreškama, šansama i okolnostima, izlazima i opasnostima – a kamoli da je u stanju objektivno analizirati sve ono što čini sudbinu drugih ljudi, čija ne samo da je prošlost i budućnost za nas nepoznanica, nego im često ne pozanjemo ni imena. Tako da smjelost sirotog Dostojevskog da na bazi jedne scene koju je vidio – a čiji širi kontekst mu je potpuna nepoznanica – negira Tvorca ili ga okarakteriše kao zlog je neoboriv dokaz njegovog elementarnog neznanja i umišljenosti.

[11] Islamom je strogo zabranjeno ubijanje i vlastite i tuđe djece, i tu nema kalkulisanja. Hidr je svoje djelo učinio na bazi specifične objave, ne na bazi vlastitog proračuna. Ipak, postoje mentalni sklopovi koji racionaliziraju ubijanje nečije djece. Četnik npr., ne vidi malog Ahmeda kao malog Ahmeda, nego kao potencijalnog oca desetero muslimana – kojeg ako ne ubije, njegova djeca će izrasti, zasnovati porodice i izroditi pedeset novih muslimana koji će ugrožavati interese velikosrpstva. Nakon takve racionalizacije vlastitog zločina, on ima potpuno mirnu savijest te spava dubokim okrepljujućim snom, koji ga snaži za nove «podvige». I to je sistem razmišljanja koji se prenosi sa koljena na koljeno;

[12] Razlika između komedije i tragedije je u distanci s koje gledaoci posmatraju stvari. Tako npr. čovjeka, koji sa distance vidi kako drugoj osobi pada cigla na glavu, taj će prizor nasmijati. Ista scena, ako je vidi iz bliza, neće mu biti nimalo smiješna, i to za to što je bio dovoljno blizu da vidi bol na licu nesretne osobe ili da čuje tup udarac o njenu glavu ili doživi svu gorčinu bolnog jauka. Slično je sa drugim stvarima u realnom životu. Osobe koje sa kratke distance posmatraju život te se previše emocionalno unose u ono što se dešava njima i ljudima oko njih, imat će puno tegobniji život od onih osoba koje sve posmatraju u okviru nekog većeg smisla i logike;

[13] El-Kehf : 80 i 81

[14] Gubitak djeteta je, da nas Allah sačuva tog iskušenja, teška stvar. Međutim, pošto se radi o jednoj situaciji koja ima realnu mogućnost ponavljanja u svakom mjestu i vremenu, dodano k tome dokumentovana je i u Kur’anu, potrebno se unaprijed emocionalno pripremiti na nju. Jedan od načina pripreme je kroz ispravno shvatanje koncepta posjedovanja u islamu, koji nas uči da čovjek ništa ne posjeduje nego samo privremeno raspolaže datim mu dobrima, dok je pravi vlasnik Allah dž.š (na ispravno shvatanje koncepta posjedovanja upućuje nas i gramatika arapskog jezika, a koja ne poznaje glagol «imati») . Gubitak djeteta se može gledati i kao privremeni rastanak čija je svrha obradovati ucvjeljenog roditelja jednim veličanstvenim susretom i spajanjem na drugom svijetu, nakon dugih godina čežnje koja izbrusi roditeljsko srce u najljepši dragulj;

[15] Hidr je definitivno bio izuzetno zanimljiva osoba, sa izvanrednim stilom i unikatnom sposobnošću da privuče tuđu pažnju. Nikome od ljudi nije suvišna doza tajanstvenosti, neosvisno o tome čime da se bavi, i to iz prostog razloga što ljudi koji se prebrzo otvore, netaktično otkrivajući sve što znaju i ne znaju – vrlo brzo postaju neinteresantni.

[16] Odličan primjer kao dokaz za pozitivnost pritiska na nacionalnom nivou jesu Njemačka i Japan. Dvije nacije koje su nakon Drugog svjetskog rata bile etiketirane kao fašističke, nehumane, opasne po čovječanstvo itd. Te etikete sa kojima su bile svakodnevno suočavane i koje su ih decenijama držale u stanju nimalo ugodnog psihološkog pritiska su, pored ostalih faktora, rezultirale u ispravan fokus, snažnu potrebu za dokazivanjem, kolektivnu svijest itd.

[17] Dobar odgoj – kod Bošnjaka – se svodi samo na to da nam komšiluk, kao glavni parametar za ispravno i pogrešno, kaže kako ti je lijepo odgojeno dijete, iako isti taj komšiluk redovnu «lijepo» kolje tu «lijepu» djecu;
[18] Znači li to onda da roditelji, koji nisu osposobili svoju djecu da zaštite sebe i svoje domove od nuklearnog napada naprimjer, nemaju ispravnu odgojnu metodu te da su im djeca neodgojena? Jednom je jedan mudrac rekao: «Bošnjaci, redefinište vlastite odgojne metode i metode odgajatelja kojima šaljete vlasitu djecu, jer su pogrešne. Masovne grobnice i duga historija;

Akos.ba

 
Read more...

Kur'anska kazivanja: Ejjubovo vrelo

Piše: Nezir Halilović, prof.

Onaj ko nema samopouzdanja i vjere, narodski rečeno, džaba mu sva ljekovita vrela i izvori, međutim, mi u ovom radu želimo da krenemo u potragu za pravim pravcatim i ujedno najljekovitijim vrelom koje postoji na dunjaluku, jer su njegovom vodom od Ejjuba, a.s., otklonjene sve dunjalučke bolesti i iskušenja koja su ga morila do tog trena. Pa hajdemo u potragu…

Ejjub, a.s., u Kur'anu

Ejjub, a.s., se u Allahovom časnom Govoru spominje u tri navrata. Uzvišeni kaže: Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavili smo i Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu (En-Nisa, 163.) I Ejjubu se, kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!” – odazvasmo i nevolju mu, koja ga je morila, otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju. (El-Enbija, 83.-84.) I sjeti se roba Našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!” “Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!” – i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti – “I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!” Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je rob on bio i mnogo se kajao! (Sad, 41.-44.)

Ko je Ejjub, a.s.

Ibn Ishak kaže da je on bio Bizantijac i da vodi porijeklo od El-Ajsa, sina Ishaka, a.s. Ibn Asakir kaže da je Ejjubova majka bila Lutova, a.s., kćerka i da mu je otac bio jedan od onih koji su povjerovali kada je Ibrahim, a.s., bačen u vatru. Skoro svi istraživači rodoslova slažu se da on vodi porijeklo od Ibrahima, a.s., i to je najpoznatije mišljenje. Učenjaci kažu: “Ejjub je bio bogat i posjedovao je sve oblike i vrste imetka: krupnu i sitnu stoku, robove i velike površine zemlje u Es-Senijjetu, tj. Havranu (oblast koja se nalazi južno od Damaska).” O tome El-Vakidi kaže: “Allah, dž.š., ga je počastio vjerovjesništvom i podario mu basnoslovno bogatstvo u najrazličitijim vrstama imetka i djeci, a on je neprekidno zahvaljivao Uzvišenom Gospodaru svjetova na blagodatima i stalno je nalagao iskreno obožavanje Allaha. Bio je samilostan i dobročinitelj, pa ipak priznavala su ga za vjerovjesnika samo tri čovjeka. Ibn Asakir navodi da je cio taj kraj bio njegov i da je imao puno djece i čeljadi. Zatim je svega toga lišen, pa je iskušan najrazličitijim nevoljama i bolestima na svom tijelu, od kojih su mu samo srce i jezik ostali zdravi, a kojima je neprekidno činio zikr Allahu. Ibn Mes'ud navodi da mu je umrlo sedmero muške i sedmero ženske djece.

U pogledu razloga iskušenja koja su ga snašla ulema navodi više različitih predaja. Tako jedni kažu da mu je mazlum (čovjek kome je učinjena nepravda) zatražio pomoć a on mu je nije pružio, drugi kažu da je jednog dana ugostio ljude ali je odbio primiti jednog siromaha, pa je zbog toga iskušan, a Allah najbolje zna šta je istina.

Pored svih bolesti i iskušenja on je saburao, uzdao se u Allaha i činio mu zikr danju i noću, jutrom i večeri. Njegova bolest je potrajala toliko dugo da su ga napustili i najbolji prijatelji i najbliži rođaci, pa je izveden iz svoga grada i ostavljen na jednom smetljištu. Svijet ga je prestao obilaziti, tako da nije niko ostao ko bi saosjećao s njim i pomagao mu osim njegove žene, koja je pazila na svoje obaveze prema njemu i sjećala se kako je on prije toga bio prema njoj dobar i milostiv. Ona ga je obilazila, pazila i pomagala mu sve što mu je trebalo, pa čak i u obavljanju fiziološke potrebe. Međutim, u tim neprilikama i njeno stanje se pogoršalo, ponestalo im je novca, tako da je i sama morala služiti svijetu da bi nešto zaradila, kako bi ga mogla nahraniti i pružiti mu šta zatreba! O njegovoj bolesti Mudžahid je rekao: “Ejjub, a.s., je prvi čovjek koji je obolio od kozica (boginja).” O tome koliko dugo su njegove muke trajale bilježi se više različitih mišljenja. Tako Vehb smatra da je njegovo iskušenje trajalo tačno tri godine. Enes kaže: “Njegovo iskušenje je trajalo sedam godina i nekoliko mjeseci. Bačen je na smetljište Izraelćana, gdje su mu tijelo napadali razni insekti sve dok ga nije Allah izliječio, obilato nagradio i pohvalio.” Humejd smatra da je iskušavan punih osamnaest godina. Es-Sudejj kaže: “Meso je otpadalo sa njega, tako da su od tijela ostajale samo kosti i živci. Žena mu je donosila pepeo i posipala ispod njega. Kada joj je dodijalo, rekla mu je: “Ejjube, kada bi zamolio svoga Gospodara sigurno bi te izliječio.” Na to je on odgovorio: “Uživao sam u zdravlju sedamdeset godina, pa zar je puno da sedamdeset godina osaburim radi Allaha?” Ona se zabrinula zbog ovakvog odgovora jer je morala služiti svijetu za naknadu i tako hraniti Ejjuba, a.s., a znajući da je ona Ejjubova žena i bojeći se da na njih ne prenese bolest jer ga je obilazila i s njim dolazila u kontakt, svijet joj više nije davao nikakva posla. Kada više ni kod koga nije nalazila posla, kćerki jednog bogataša prodala je svoju pletenicu za veću količinu kvalitetne hrane. Kada ju je donijela Ejjubu, upitao ju je: “Odakle ti ovo?” Na što mu je ona, sakrivši istinu, odgovorila: “To sam dobila služeći ljudima.” Ni sutradan nije mogla naći posla pa je i drugu pletenicu prodala za hranu, i ponovo Ejjubu nije htjela reći istinu. Međutim, on se zakleo da neće jesti hranu sve dok mu ne kaže odakle joj hrana. Ona je tada skinula pokrivač sa svoje glave, pa je on, vidjevši njenu glavu bez kose, uputio dovu Gospodaru svjetova: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!”

Osamnaest godina kušnje

Ibn Ebi Hatim i Ibn Džerir navode predaju da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Iskušenje Allahovog vjerovjesnika Ejjuba trajalo je osamnaest godina, pa su ga svi, i bliži i dalji, napustili, osim dvojice, njemu najdraže braće, koji su ga obilazili i tješili. Jednom prilikom jedan je drugom rekao: “Znaš, mora da je Ejjub, tako mi Allaha, učinio nekakav grijeh, kakav niko na svijetu nije učinio!” Drugi je rekao: “A šta bi to moglo biti?” Onaj prvi reče: “Evo već je osamnaest godina kako mu se Allah nije smilovao i muku mu otklonio.” Kad su ponovo došli, on se nije mogao strpiti a da ga ne upita za to, na što mu je Ejjub rekao: “Ne znam o čemu govoriš, i šta bi moglo biti, osim što Allah zna da sam jednom naišao pored dvojice ljudi koji su se prepirali zaklinjući se Allahom, pa sam, čim sam stigao kući, zamolio Allaha da im oprosti, u želji da se spominje samo tamo gdje treba.” Kad bi izlazio da obavlja nuždu, njegova žena bi ga izvodila i dizala za ruku i vraćala natrag. Jednog dana ona je zakasnila, pa je Allah objavio Ejjubu na mjestu gdje je bio: “Udri nogom o zemlju – eto hladne vode za kupanje i piće!” Kada je konačno došla, ugledala ga je kako joj prilazi zdrav i ljepši nego što je bio, nakon što je Allah od njega sve bolesti otklonio. Ugledavši ga, upitala je: “Allah te blagoslovio, jesi li gdje vidio bolesnog Allahovog vjerovjesnika? Tako mi Allaha Koji je moćan da to uradi, nikada nisam vidjela sličnijeg čovjeka njemu dok je bio zdrav od tebe.” A on joj odgovori: “Pa to sam ja!”

Ibn Abbas kaže: “Allah mu je opet dao isto bogatstvo i djecu, i uz njih još toliko i više.” Vehb o tome kaže: “Allah mu je tada objavio: ‘Vratio sam ti tvoju porodicu i bogatstvo i još jednom toliko. Okupaj se ovom vodom, jer ti je u njoj lijek! Zakolji kurban za svoje prijatelje i za njih traži oprost, jer su o tebe kod Mene ogriješili.'” Pored toga, Ibn Ebi Hatim bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Kada je Allah izliječio Ejjuba obasuo ga je zlatnim skakavcima, pa ih je on počeo kupiti i trpati u svoju odjeću. Tada mu je bilo rečeno: ‘Zar se nisi zasitio?’, a on je odgovorio: ‘Gospodaru moj, a ko će se zasititi Tvoje milosti?”’ (Ahmed, Musned, 2/511.) Ahmed također bilježi hadis da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Dok se Ejjub kupao go, pred njega je palo jato zlatnih skakavaca. Ejjub ih je počeo trpati u svoju odjeću, pa ga je Uzvišeni Gospodar zovnuo: ‘Ejjube, zar ti to što vidiš nisam bio učinio nepotrebnim?’, a on je odgovorio: ‘Jesi, moj Gospodaru, ali mi je potreban Tvoj bereket.'” (Buharija, Sahih, 5/20-60.)

Ljekovita vrela

Uzvišeni Allah u Svom časnom Govoru kaže Ejjubu, a.s.: Udari svojom nogom (Sad, 42.), tj. udari nogom o zemlju. On je uradio što mu je bilo naređeno, pa je Allah dao da provri izvor hladne vode. U predanju se navodi da mu je Uzvišeni Allah poslao Džibrila, a.s., kada je udario nogom u zemlju pa se pojavio izvor. Zatim je šakom zagrabio gutljaj vode i popio je pa su sa njega spale sve manifestacije bolesti, zatim je zaronio u vodu i odmah mu se regeneriralo tijelo i pojavilo meso i koža. Drugi navode da mu je prvo naređeno da se njome okupa i da je pije, pa je Allah od njega otklonio bol, teškoću, patnju i bolest koja mu je bila i spolja i unutar tijela. Neka ulema, pak, kaže da je Uzvišeni dao pa su izbila dva vrela, jedno toplo, termalno, kojim se okupao, pa su sa njega spale vanjske bolesti i drugo hladno iz kojeg se napio pa mu je izliječen stomak i unutarnje bolesti. (Bejdavi, Tefsir, 5/49.) Katade je rekao: “Radi se o dva vrela u Šamu, nalaze se u mjestu koje se zove El-Džabija…” Isto navode i Hasan i Mukatil. (Kurtubi, 15/211.)

Nakon toga Allah mu je dao i vanjsko i unutarnje zdravlje, izuzetnu ljepotu i veliko bogatstvo. Allah mu je čak i porodicu povratio. Stoga islamska ulema kaže: “Ko god bude stavljen na iskušenje u tijelu, imetku ili djeci ima pouku u primjeru Allahovog vjerovjesnika Ejjuba, kojeg je Allah iskušao sa još većom kušnjom, pa je osaburio i nadao se nagradi od Allaha dok mu On nije otklonio iskušenja.” Ibn Abbas je rekao da je Uzvišeni Allah Ejjubovoj ženi povratio mladost i produžio život, pa je Ejjubu rodila još dvadeset šestero muške djece. Ejjub je nakon toga živio u zemlji bizantijskoj u čistoj vjeri islamu. Nakon njega ljudi su iskrivili Ibrahimovu vjeru. Ulema kaže da se mjesto u kojem je živio Ejjub, a.s., zvalo El-Besne i da se ono nalazi na potezu između Damaska i Ezreata. (Mu'džemul-buldan, 1/338.)

Ovo kazivanje o ljekovitim vrelima našlo je svoju konkretnu potvrdu i u vrijeme Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Naime, navodi se da je u Medini postojao izvor Bida'ah koji se nalazi u naselju Benu Saide i navodi se da, kada bi neko od ashaba obolio, dolazio bi do tog vrela govoreći: “Okupajte me ovom vodom!” Pa kada bi ga okupali, čovjek bi ozdravio i odlazio sa tog mjesta podmlađen.” Esma, kćerka Ebu Bekrova, r.a., govorila je: “Mi bismo bolesne kupali tom vodom tri dana, nakon čega bi bili izliječeni.” (Mu'džemul-buldan, 1/443.)

Mudžahid prenosi iskaz da će Allah na Sudnjem danu Sulejmana, a.s., uzeti kao dokaz protiv bogataša, Jusufa, a.s., kao dokaz protiv bludnika, a Ejjuba kao dokaz protiv onih koji su imali iskušenja.

 

Read more...
Subscribe to this RSS feed